Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-605/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednika vijeća, te sudaca Željke Sebelić suca izvjestitelja i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. D., OIB: ..., ..., D., kojeg zastupa gradonačelnik M. F. protiv tuženice M. M., OIB: ..., ..., D., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O. d. M. i P., Z., ..., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-2/2019-20 od 10. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-2/2019-20 od 10. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Tuženica M. M., OIB: ..., dužna je stan u D. na adresi ..., katastarske oznake čest.zgr. ... k.o. D., površine 23,00 m2, slobodan od osoba i stvari predati u posjed vlasniku-tužitelju, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 400,00 kn u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu tuženici troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, da su odlučne činjenice utvrđene na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke dana 6. studenog 2006. sklopile Ugovor o čuvanju stana u D. na adresi ..., površine 23 m2, katastarske oznake čest. zgr. ... k.o. D. na vrijeme od godinu dana na način da se on produžava za naredno jednogodišnje razdoblje ukoliko se u roku od 30 dana prije isteka roka na koji je sklopljen ne pokrene postupak za njegovim produljenjem ili izmjenom,

- da je Gradsko vijeće Grada D. koji je vlasnik stana na sjednici održanoj 27. lipnja 2016. donijelo Odluku o najmu stanova u vlasništvu Grada D. ("Službeni glasnik Grada D." broj 8/2016) kojom je odlučeno provesti postupak revizije korištenja gradskih stanova,

- da se nakon donošenja navedene Odluke neće obnavljati ranije sklopljeni Ugovori o čuvanju stana, najmu, te da isti prestaju važiti istekom roka na koji su sklopljeni,

- da će se s najmoprimcima sklapati novi ugovori na temelju zahtjeva najmoprimaca ukoliko ih podnesu i ukoliko ispunjavaju sve uvjete propisane čl. 4. navedene Odluke,

- da je o svemu kao i prestanku važenja ranije sklopljenog ugovora tuženica pismeno obaviještena i pozvana da podnese zahtjev uz odgovarajuću dokumentaciju,

- da je Povjerenstvo tužitelja povodom zahtjeva tuženice na sjednici 24. listopada 2017. utvrdilo da ona ne ispunjava uvjete iz Odluke o najmu stana jer u vlasništvu ima nekretninu, sa sinom je suvlasnica ½ dijela stana na čest. zgr. ... k.o. G. stečenog temeljem nasljeđivanja,

- te da je Zaključkom gradonačelnika od 11. siječnja 2018. odbijen zahtjev tuženice za sklapanje ugovora o najmu stana i istodobno pozvana da stan u roku od 8 dana preda u posjed tužitelju.

7. Dakle, kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vlasnik stana koji koristi tuženica bez valjane pravne osnove od 6. studenog 2016. s kojim danom je prestao istekom roka Ugovor o čuvanju stana, to je valjanom primjenom čl. 161. st. 1., a u vezi s čl. 30. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17., nastavno ZV) usvojio zahtjev tužitelja.

8. U odnosu na prigovor zaštite prava na dom istaknut po tuženici prvostupanjski sud je pravilno pozivajući se na odredbe čl. 8. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06) proveo test razmjernosti. Nakon provođenja istog s osnovom je zaključio da je neosnovan istaknuti prigovor tuženice.

9. Ovaj sud kao osnovan prihvaća detaljno obrazložen stav prvostupanjskog suda u odnosu na provedeni tekst razmjernosti po kojem je u ovom slučaju ocijenjeno opravdanim miješanje javne vlasti u sporni odnos stranaka jer je ono zakonito u kontekstu prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Tužitelj je vlasnik stana kojim ne može slobodno raspolagati, vršiti svoja vlasnička prava i ovlaštenja utemeljena na zakonu pa se time dovodi u pitanje funkcioniranje tužitelja kao jedinice lokalne samouprave i njegovo uredno obavljanje poslova vezanih za ispunjavanje obveze brige o stambenom zbrinjavanju socijalno ugroženih kategorija stanovništva, da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja radi sprječavanja samovlasnog pribavljanja ne pripadajućih prava na štetu zaštite prava i sloboda drugih koji pravo na dom tek žele ostvariti i za što ispunjavaju uvjete i to legitimnim putem (uvjeti stjecanja prava propisani Odlukom tužitelja od 27. lipnja 2016.), pa da je zato u demokratskom društvu nužno miješanje javne vlasti u sporni odnos stranaka jer i po ocjeni ovog suda ne postoji blaža mjera kojom bi se mogao ostvariti legitimni cilj tužitelja.

10. Žalbeni navodi i tvrdnje tuženice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer interes tužitelja u ovom slučaju ima prioritet i prevagu radi postizanja legitimnog cilja u smislu zaštite prava socijalno ugroženih osoba za zadovoljenjem stambenih potreba, a što je jedna od osnovnih djelatnosti i funkcija tužitelja prema čl. 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20). Pozivanje žaliteljice na njen socijalno ugroženi status nije osnovano ni opravdano jer se on ne prosuđuje po životnoj dobi i zdravstvenom stanju nego u pravilu po imovinskim prilikama, a žaliteljica je osoba koja ima u vlasništvu ½ dijela stan te redovna mjesečna primanja od 9.467,08 kuna dostatna za podmirenje troškova za svoje stambeno zbrinjavanje.

11. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena na temelju odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa njeno osporavanje u kontekstu pobijanja presude u cijelosti, paušalno i bez navođenja ikakvih razloga ne dovodi u pitanje njenu pravilnost i zakonitost.

12. Slijedom navedenog ovaj sud je odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke.

13. Odluka o trošku žalbenog dijela postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a obzirom da tuženica sa žalbom nije uspjela.

Osijek, 7. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš