Poslovni broj 24 P-67/2022-10

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja FLASH 90 LTD, Hillel 14, Jeruzalem, Izrael, OIB: 22730563124, kojeg zastupaju Suzana Cesarec Nöthig i Luka Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o., Kolodvorska 12, Varaždin, protiv tuženika Maria Nakića iz Požege, Miroslava Krleže 6, OIB: 38923396341, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić iz Odvjetničkog društva Tin Matić & Partneri d.o.o., Zagreb, Vlaška 95, radi zaštite autorskog imovinskog prava i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke, 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FLASH 90 LTD, Hillel 14, Jeruzalem, lzrael, OIB: 22730563124, isključivi nositelj imovinskih autorskih prava na fotografijama koje je objavio tuženik Mario Nakić, Miroslava Krleže 6, Požega, OIB: 38923396341, i to na: a) fotografiji objavljenoj 29. kolovoza 2018., uz članak „7 stvari koje bih radio da želim povećati siromaštvo u Hrvatskoj“, autor članka: Mario Nakić, bez naznake autora fotografije te izvora s kojeg je preuzeta, na poveznici: https:www.liberal.hr/7-stvari-koje-bih-radio-da-zelim-povecati-siromastvo-u- hrvatskoj-937

b) fotografiji objavljenoj 20. veljače 2019., uz članak „Pučka pravobraniteljica okrivljuje poslodavce i privatni sektor za sve što je napravila država", autor: Mario Nakić, bez naznake autora fotografije te izvora s kojeg je preuzeta, na poveznici: https://www.liberal.hr/lora-vidovic-cms-socijalna- pravda-pucka-pravobraniteljica-siromastvo-nejednakost-187

II. Utvrđuje se da je tuženik stavljanjem na javnim prikazivanjem te distribucijom fotografija iz točke I. ove presude kao i daljnjom preradom fotografije iz točke I. b) izreke ove presude povrijedio imovinsko autorsko pravo tužitelja.

III. Zabranjuje se tuženiku svako korištenje fotografija iz točke I. ove presude te svako daljnje vršenje povrede prava tužitelja na predmetnim fotografijama.

IV. Tuženik je dužan uništiti sve fotografije i prerade fotografija iz točke I. ove presude, koje ima u svom posjedu i iste ukloniti sa servera i drugih sredstava/medija na kojima su fotografije pohranjene, u roku od 15 dana, za čiju preradu i činjenje dostupnim javnosti nije imao suglasnost nositelja imovinskih tužitelja.

V. Nalaže se tuženiku, da o svom trošku objavi izreku ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, i to u roku od 15 dana, u dnevnim novinama „Jutarnji list".

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) zbog povrede autorskog prava sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku Mariu Nakiću, da tužitelju FLASH 90 LTD isplati iznos od 374,40 EUR (slovima: tristosedamdesetčetiri eura i četrdeset centi) na ime troška koji je tužitelj isplatio servisu PIXMOLE Technologies Ltd., lsrael, Kefar, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.461,24 kn (slovima: sedamtisućačetiristošezdesetjedna kuna i dvadesetčetiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška u ukupnom iznosu od 625,00 kn (slovima: šestodvadesetpet kuna).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je FLASH 90 najveća fotoreporterska agencija u Izraelu, koja u sklopu svojeg poslovanja surađuje s brojnim profesionalnim fotografima te distribuira fotografije visoke kvalitete podobne za objavu u medijima brojnim renomiranim svjetskim novinskim kućama. Tužitelj je preko inovativnog servisa PIXMOLE, koji putem algoritma pretražuje Internet u svrhu pronalaska neovlaštenog korištenja zaštićenih autorskih djela, utvrdio da portal Liberal.hr koristi autorska djela pravo iskorištavanja kojih pripadaju tužitelju.

2. Tužitelj ističe, kako se to navodi i u Impressumu portala Liberal.hr da je taj portal nastao 10. rujna 2016. kao osobni blog jednog autora, ovdje tuženika. Od 2. ožujka 2021. nakladništvo je preuzela Udruga za promicanje osobnih i ekonomskih sloboda Liberal.hr, čiji je glavni urednik također ovdje tuženik. Tužitelj je saznao da je tuženik neovlašteno koristio, preradio, a potom i objavio na svojem portalu Liberal.hr, na poveznici www.liberal.hr, fotografije na kojima tužitelj ima i nositelj je imovinskih prava iskorištavanja autorskih djela, i to: fotografije objavljene 29. kolovoza 2018. uz članak “7 stvari koje bih radio da želim povećati siromaštvo u Hrvatskoj“, autor članka: Mario Nakić, bez naznake autora fotografije te izvora s kojeg je preuzeta: https:www.liberal.hr/7-stvari-koje-bih-radio-da-zelim-povecati-siromastvo-u-hrvatskoj- 937; te fotografije objavljene 20. veljače 2019., uz članak „Pučka pravobraniteljica okrivljuje poslodavce i privatni sektor za sve što je napravila država", autor članka:

Mario Nakić, bez naznake autora fotografije te izvora (https://www.liberal.hr/lora- vidovic-cms-socijalna-pravda-pucka-pravobraniteljica-siromastvo-nejednakost-187).

3. Nadalje tužitelj tvrdi da je tuženik koristio predmetne fotografije suprotno odredbi članka 58. stavka 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj 111/21; dalje - ZAPSP), a da tuženiku, s obzirom na djelatnost koju obavlja, nije moglo biti nepoznato na koji način i pod kojim uvjetima je dozvoljeno koristiti tuđa autorska fotografska djela, kao i da je uz svako korištenje autorskog djela dužan navesti izvor i autorstvo djela, a što tuženik, u odnosu na predmetne fotografije nije učinio.

4. Osim toga, tuženik je, fotografiju objavljenu 20. veljače 2019. uz članak „Pučka pravobraniteljica okrivljuje poslodavce i privatni sektor za sve što je napravila država“ još i dodatno preradio, čime je počinio i daljnju povredu prava tužitelja kao nositelja autorskih prava.

5. Tužitelj dalje navodi da je 2. ožujka 2021. tuženiku s ciljem mirnog rješenja spora, uputio dopis u kojem ga je pozvao na prestanak opisanog kršenja autorskih prava i isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja predmetnih fotografija, nakon čega je tuženik 5. ožujka 2021. uklonio predmetne fotografije, čime je, smatra tužitelj, tuženik prešutno priznao da je svjestan da te fotografije ne pripadaju njemu, niti ih je imao pravo koristiti. Međutim, fotografije su i dalje bile dostupne na portalu Liberal.hr na zasebnoj poveznici, što tužitelj dokazuje snimkama zaslona od 3. ožujka 2021. Stoga je tužitelj 19. travnja 2021. ponovno uputio dopis tuženiku u kojem ga upozorava da opisanim brisanjem fotografija iz predmetnih članaka one nisu uklonjene s portala Liberal.hr te da se obrađena fotografija i dalje može povezati s portalom Liberal.hr, odnosno da tuženik nije do kraja prestao s povredom autorskih prava tužitelja.

6. Smatra da tuženik nije bio zainteresiran za mirno rješenje predmetnog spora, jer se u svojim odgovorima od 19. travnja 2021. i objavama na društvenim mrežama odlučio neprimjerenim rječnikom i zastrašivanjem punomoćnika tužitelja odvratiti tužitelja od ostvarenja prava koja mu sukladno odredbama ZAPSP-a pripadaju.

7. Potom je tužitelj 17. lipnja 2021. od Agencije za elektroničke medije iz Knjige pružatelja elektroničkih publikacija, zaprimio podnesak u kojem se navodi da u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 1. travnja 2021. Liberal.hr nije bio upisan u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija. Od 1. travnja 2021., nakon upozorenja Agencije za elektroničke medije, novoosnovana Udruga za promicanje osobnih i ekonomskih sloboda Liberal.hr upisana je kao neprofitni pružatelj elektroničke publikacije https://www.liberal.hr/ u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija.

8. Stoga, tužitelj smatra da je tuženik, obavljajući djelatnost pružanja usluge elektroničke publikacije kao fizička osoba, činio prekršaj iz članka 82. stavka 4. u svezi s člankom 82. stavkom 1. točkom 1. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, broj: 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13).

9. Tužitelj navodi da iz toga proizlazi da, u razdoblju od kada su predmetne fotografije objavljene do dana kada je tužitelj upozorio tuženika na povredu imovinskih autorskih prava, Liberal.hr nije bio upisan u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija, zbog čega svu odgovornost za objavu snosi tuženik, kao glavni urednik i osnivač portala.

10. Osim toga, tužitelj ističe da je u vrijeme saznanja za povredu autorskih prava kao nakladnik i glavni urednik portala Liberal.hr u Impressumu bio naznačen upravo tuženik, koji se i sam očitovao putem objavljenog Facebook statusa na privatnom Facebook profilu Mario Nakić, navodeći da je u Impressumu portala Liberal.hr bio naveden kao odgovorna osoba.

11. Nadalje, tužitelj je 22. srpnja 2021. zaprimio dopis Hrvatske akademske i istraživačke mreže - CARNET, s podacima o korisniku domene liberal.hr, koji uključuju e-mail adresu korisnika domene: [email protected], koja adresa je navedena od početka registracije same domene 2015. godine i taj se podatak do dana slanja tog dopisa, nije mijenjao.

12. Stoga tužitelj smatra da je nesporno da su predmetne fotografije autorska djela kao i da je on nositelj imovinskog autorskog prava te da nije dopustio korištenje tih fotografija tuženiku. Isto tako smatra nespornim da tuženik prilikom javne objave predmetnih fotografija nije naznačio autora i izvor fotografija te da je jednu fotografiju i preradio. Zbog navedenog, tužitelj potražuje novčanu naknadu prema odredbama članaka 178. i 179. ZAPSP-a. Tvrdi da je naknada koja je uobičajena za korištenje fotografija tužitelja, 250,00 eura po fotografiji, odnosno za dvije objave 500,00 eura. No, tužitelj smatra i da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 183. ZAPSP-a za priznavanje prava na dvostruki iznos naknade, odnosno na penale, budući da je tuženik i nakon dopisa tužitelja nastavio koristiti predmetne fotografije na svojim internetskim stranicama. Tužitelj navodi da je imao i trošak prema servisu PIXMOLE za pretragu interneta u svrhu pronalaženja neovlaštenog korištenja zaštićenih autorskih djela u ukupnom iznosu od 374,40 eura. Stoga tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora. Budući da tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje ukupan novčani iznos od 1.374,40 € , to u kunskoj protuvrijednosti iznosi znatno manje od 50.000,00 kn. Stoga tuženik predlaže odrediti vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu tužitelja te nastaviti voditi spor kao spor male vrijednosti, kao i odbaciti sve naknadno dostavljene dokaze tužitelja u spis. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije dokazao da raspolaže imovinskim autorskim pravom, odnosno nije niti dokazao tko je uistinu autor same fotografije. Tuženik navodi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe zbog čega sud treba odbaciti tužbu. Ističe da na portalu Liberal.hr više ne postoji sporna fotografija, jer je ona davno uklonjena. Prema mišljenju tuženika, točke 3. i 4. tužbenog zahtjeva su neosnovane. Tuženik ističe kako je u oba sporna članka korištena jedna fotografija, a ne dvije kako to tužitelj pogrešno navodi, zbog čega smatra tužbeni zahtjev neurednim. Ističe da u spis nije dostavljen ugovor o radu između navodnog autora fotografije i tužitelja, a budući da je navodni autor osigurao tužitelju korištenje spornih fotografija samo za vrijeme svog zaposlenja kod tužitelja. Također u spisu nisu priloženi dokazi o kojim se to fotografijama navodno radi, odnosno na kojim to fotografijama navodni autor raspolaže autorskim pravima. Osim toga, ističe da tužitelj nije dokazao autorstvo Nahi Shohata nad spornom fotografijom, pa ne može niti tvrditi da na istima raspolaže autorskim pravima. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik nije nakladnik portala Liberal.hr već je to Udruga za promicanje osobnih i ekonomskih sloboda „Liberal.hr“. Ističe da predračun koji je priložio tužitelj nije račun, već predstavlja ponudu, pa tužitelj stoga nije dostavio dokaz da mu je PIXMOLE pružio bilo kakvu uslugu. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik omalovažavao čast i ugled njegovog punomoćnika, ističe da nije pokrenut niti jedan parnični postupak za naknadu neimovinske štete utemeljen na takvim tvrdnjama. Ističe da su punomoćnici tužitelja u više navrata zahtijevali od tuženika uplatu na temelju predračuna za treće trgovačko društvo, a ne za tužitelja, a za što nisu tuženiku dostavili niti punomoć za zastupanje društva kao niti račun. U odnosu na račun broj 3438 ističe da nikada nije naručio usluge od tužitelja niti se koristio njihovim proizvodima. Osim toga, iz samog računa nije jasno na koju uslugu ili proizvod se isti odnosi. Čak i kada bi se račun odnosio na spornu fotografiju, nije jasno kako račun sadržava dvostruku količinu jednakog proizvoda, a osporava i visinu samog računa. Opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja. Osim toga ističe da tužitelj nije pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje osporava da se ikad predmetnom fotografijom koristio namjerno ili krajnjom nepažnjom. Dodaje da je, kako to navodi i tužitelj, uklonio spornu fotografiju čim je saznao za navodnu povredu autorskog prava, iako mu se obratila osoba bez dokazanih imovinskih autorskih prava. Nadalje, na spornoj fotografiji nije označen autor zbog čega tuženik nije mogao znati za istog. Ukazuje na činjenicu da je sama fotografija bila objavljena više puta u više medija. Tužitelj nije niti dokazao da je pretrpio štetu objavom sporne fotografije.

14. U podnesku od 19. svibnja 2022. tužitelj navodi da je vrijednost predmeta spora odredio sukladno odredbi članka 37. i 40. stavka 2. ZPP-a kao i odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama. Kako je tužitelj u tužbi istodobno kumulirao više tužbenih zahtjeva, a koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, smatra da je ispravno zbrojio vrijednost svih (deklaratornih i kondemnatornih) tužbenih zahtjeva te naznačio ukupan iznos od 60.399,15 kn. Poziva se na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci, poslovni broj Pž-5493/2021 od 11. siječnja 2022., prema kojoj pri određivanju vrijednosti predmeta spora nije odlučno je li zahtjev upravljen na isplatu ili pak na utvrđenje jer odredbom čl. 35. ZPP-a nije izričito propisano da bi glavni zahtjev trebao biti postavljen isključivo kao kondemnatoran zahtjev da bi došlo do primjene te odredbe.

15. Tužitelj smatra da je dokazao osnovu prijenosa autorskog imovinskog prava na konkretnoj fotografiji, budući da ovlaštenje tužitelja za korištenje fotografija između tužitelja i autora proizlazi iz dokumenta koji su kao prilog dostavljeni uz tužbu tužitelja - konkretno iz dokumenta „Punomoć agenciji" u ovjerenom prijevodu, iz kojeg je razvidno da autor, fotograf Nahi Shohat, prenosi agenciji pravo na tržišnu objavu i ponudu u svrhu prodaje fotografija koje on osigura Agenciji u razdoblju svog zaposlenja kao fotografa u navedenoj agenciji, od 1990. godine do 22. lipnja 2020. kao i iz dostavljene fotografije iz repozitorija tužitelja, sa vodenim žigom tužitelja, iz kojeg dokumenta je vidljivo da se upravo sporna fotografija nalazi u arhivi tužitelja i da tužitelj na istoj ima autorska imovinska prava, kao i iz predračuna društva PIXMOLE br. 40033 ispostavljenog tužitelju, za pretragu i pronalazak povrede. Osim toga, smatra da je iz dostavljene fotografije iz repozitorija tužitelja, predmetna fotografija naziva ,,ISRAEL POVERTY - A man searches through trash in a garbage container in the center of Jerusalem" stvorena 14. veljače 2013., slijedom čega je dakle nesporno obuhvaćena dostavljenom „Punomoći agenciji''. Tužitelj ipak dostavlja i ovjerenu izjavu autora fotografije Shohat Yehonathan Simon (umjetničkog imena Nati Shohat) kojom potvrđuje da je on autor fotografije ,,ISRAEL POVERTY - A man searches through trash in a garbage container in the center of Jerusalem" snimljene 14. veljače 2013. kao i da je nositelj autorskih moralnih prava na fotografiji, dok je imovinska prava prenio na ovdje tužitelja. Također dostavlja i ovjerenu Izjavu odgovorne osobe tužitelja, kojom se potvrđuje da je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava na predmetnoj fotografiji. Osim toga, dostavlja i tekst članka iz Forbes Israel koji se odnosi na autora te poveznicu autora i tužitelja. Tužitelj je uz tužbu priložio i dokument snimku zaslona fotografija tužitelja iz arhive tužitelja, budući se predmetna fotografija „A man searches through trash in a garbage container in the center of Jerusalem" stvorena 14/02/2013, nalazi u online repozitoriju/arhivi fotografija za prodaju društva FLASH90 spremljena kao fotografija pod šifrom f130214ns00.jpg, a dostavlja i poveznicu na kojem je predmetna fotografija u arhivi tužitelja dostupna te na kojem je jasno razvidno da se radi o fotografiji koja se nalazi u arhivskim fotografijama tužitelja, kada je i od strane kojeg autora fotografija stvorena, koji fotoaparat je korišten, s kojom ekspozicijom i lećom te u kojoj veličini file-a, rezoluciji i veličini fotografije je ista sačinjena. Također, na slici se vidi vodeni žig tužitelja, koji ukazuje na autorska imovinska prava tužitelja, koja su također eksplicitno navedena u dijelu internetske stranice pod „General“.

16. U odnosu na navode tuženika da je na portalu Liberal.hr sporna fotografija odnosno uklonjena, tužitelj ističe da predmetna fotografija nije bila uklonjena i s portala Liberal.hr. Ističe da ne može znati ima li tuženik predmetnu fotografiju u svom posjedu, bilo u svojoj arhivi ili na nekom drugom mjestu - na serveru ili na drugim sredstvima/medijima te je li tu fotografiju kome neovlašteno ustupio, slijedom čega postoji i nadalje realna mogućnost da tuženik predmetnu fotografiju, ako mu se ne izrekne zabrana korištenja i uništenje fotografija i prerade fotografija i svako daljnje vršenje povrede autorskog prava tužitelja i dalje koristi tj. i dalje vrijeđa/krši autorska prava tužitelja. Navedeno i stoga što je tužitelj pretragom putem servisa Google Images utvrdio da se predmetna fotografija nalazi također dostupna i na drugim web stranicama. Stoga smatra da u ovoj situaciji treba primijeniti odredbu članka 172. stavka 2. ZAPSP-a.

17. Nadalje ističe da nije točno da tužitelj u tužbi tvrdi da se radi o dvije različite fotografije, već je navedeno da je tuženik izvršio dvije objave fotografije i to 29. kolovoza 2018. i 20. veljače 2019. uz dva različita članka, time da je tuženik fotografiju tužitelja objavljenu 20. veljače 2019. još i dodatno preradio, čime je počinio i daljnju povredu prava tužitelja kao nositelja autorskog prava, uz to što je tužitelju nanio i štetu.

18. Tužitelj osporava i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, ponavljajući navode iz tužbe - da je od Agencije za elektroničke medije zaprimio informaciju da u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 1. travnja 2021. Liberal.hr nije bio upisan u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija, pa je dakle upravo tuženik obavljao djelatnost pružanja usluge elektroničke publikacije kao fizička osoba, da je u Impressumu tuženik bio naznačen kao nakladnik i glavni urednik portala te da je isto potvrdio i na svom privatnom Facebook profilu.

19. U odnosu na osporavanje navoda iz tužbe da bi tužitelj preko inovativnog servisa PIXMOLE utvrdio da portal Liberal.hr koristi autorska djela, tužitelj ističe da je sa servisom PIXMOLE Ltd. bio i jest u stalnom poslovnom odnosu, obzirom na djelatnost koju obavlja i potrebu pronalaska i utvrđivanja neovlaštenog korištenja autorskih prava. Tako je i u konkretnom slučaju, tužitelj od društva PIXMOLE Ltd. dobio Izvještaj o utvrđenoj povredi, kao što je onda od istog društva zaprimio i predračun br. 40033 te kasnije i račun 60275 od 31. prosinca 2020. godine, koji se odnosio na sve usluge toga društva pružene tužitelju taj mjesec, pa tako i na konkretnu pretragu povrede koja je predmetom ovog postupka.

20. U odnosu na povredu časti i ugleda punomoćnika odvjetnika Marka Porobija, tužitelj je podnio privatnu tužbu protiv ovdje tuženika i to dana 28. srpnja 2021. godine, radi uvrede i klevete, a koji postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem 10 K-326/2021.

21. Na raspravi održanoj 1. lipnja 2022., na koji su pristupili punomoćnici tužitelja i tuženika, sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika te pribavom pisanih iskaza stranaka, smatrajući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene. Iz istih razloga odbijen je i prijedlog tužitelja za fotografskim vještačenjem, odnosno vještačenjem digitalne forenzike na okolnost povrede autorskog prava, neovlaštenog korištenja te prerade i objave predmetne fotografije. Osim toga, odbijen je i prijedlog tuženika za izmjenom vrijednosti predmeta spora.

22. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to: izvod iz sudskog registra za tužitelja ovjereni prijevod (list 10-16), ispis Impressuma portala Liberal.hr (list 17-20), predračun PIXMOLE ovjerenog u prijevodu (list 21-24), snimke zaslona članaka objavljenih na portalu Liberal.hr (list 25-26), snimke zaslona (list 27-34), punomoć Agenciji u ovjerenom prijevodu (list 35- 38), dopis tužitelja od 2. ožujka 2021. (list 39-43), povratnica (list 44), elektroničku poštu od 2. ožujka 2021. (list 45), fotografije (list 46-49), snimke zaslona (list 50-51), dopis od 19. travnja 2021. i povratnica (list 52-57), korespondenciju tužitelja i tuženika od 19. travnja 2021. (list 58), snimke zaslona Facebook objava (list 59-118), e-izvadak iz knjige pružatelja elektroničkih publikacija (list 119), dopis tužitelja Agenciji za elektroničke medije i odgovor (list 119-123), odgovor CARNET-a (list 124), račun broj 2854 u ovjerenom prijevodu (list 125-128), račun broj 01009932 u ovjerenom prijevodu (list 129-133), račun sudskog tumača i ugovor (list 134-136), izjava Nati Shohata (list 174-189), tekst članka Forbes Israel (list 190-198), ispisa sa poveznica (list 199-200), ispis poveznica arhive tužitelja i izvještaj društva PIXMOLE (list 201-212) te ispis poveznice arhive Flash 90 (list 213).

23. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje - ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

24. Predmet spora je utvrđivanje povrede autorskog imovinskog prava tužitelja na fotografiji te prateći zahtjevi za zabranu vršenja daljnje povrede te uklanjanje fotografije i njene obrađene verzije za plaćanje uobičajene naknade i penala, troška utvrđivanja povrede te zahtjev za objavu presude.

25. Između stranaka nije sporno da je tužitelj velika fotoreporterska agencija u Izraelu, koja u sklopu svog poslovanja surađuje s profesionalnim fotografima te distribuira fotografije drugim novinskim kućama i medijima.

26. Nadalje, nije sporno da je tuženik predmetnu fotografiju koristio na način da ju je bez odobrenja i bez plaćanja naknade tužitelju objavio na svojim internetskim stranicama na poveznicama navedenim u točki I. izreke ove presude, te da pritom nije naveo ime i prezime autora niti izvora, te da je tuženik po zaprimanju obavijesti tužitelja o kršenju autorskih prava fotografiju uklonio s navedenih poveznica, ali ne i s portala.

27. Prvi prigovor tuženika odnosi se na postavljenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 60.399,15 kn. Tuženik smatra da je tužitelj suviše visoko odredio vrijednost, obzirom da visina naknade zatražene tužbenim zahtjevom u kunskoj protuvrijednosti iznosi značajno manje. Smatra da bi postupak trebalo voditi po pravilima za spor male vrijednosti.

28. Međutim, ovaj sud smatra ovaj prigovor tuženika neosnovanim. Naime, odredba članka 37. ZPP-a propisuje da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a odredba članka 40. stavka 2. ZPP-a propisuje da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

29. Kako je tužitelj u tužbi istodobno kumulirao više tužbenih zahtjeva, a koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, sud smatra da je tužitelj zakonito odredio vrijednost predmeta spora, uzimajući u obzir vrijednost svih deklaratornih i kondemnatornih tužbenih zahtjeva te naznačio ukupan iznos od 60.399,15 kn, zbog čega je sud na raspravi održanoj 1. lipnja 2022. odbio izmijeniti vrijednost predmeta spora.

30. Nadalje, tuženik osporava aktivnu legitimaciju i pravni interes tužitelja navodeći da tužitelj u svojoj tužbi nije dokazao da raspolaže autorskim imovinskim pravom, odnosno nije niti dokazao tko je uistinu autor same fotografije. Međutim, sud smatra i ovaj prigovor tuženika neosnovanim.

31. Prema odredbi članka 44. stavka 1. ZAPSP-a, autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom, a ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (čl. 51. ZAPSP-a).

32. Sud smatra da je tužitelj u postupku dokazao autorstvo fotografije fotografa Nati Shohata kao i osnovu prijenosa autorskog imovinskog prava na konkretnoj fotografiji i to iz više priloženih dokaza. Između ostalog, sud je izvršio uvid u ovjerenu izjavu autora fotografije Shohata Yehonathana Simona (umjetničkog imena Nati Shohat) kojom potvrđuje da je on autor fotografije ,,ISRAEL POVERTY - A man searches through trash in a garbage container in the center of Jerusalem" snimljene 14. veljače 2013. kao i da je nositelj autorskih moralnih prava na fotografiji, dok je imovinska prava prenio na ovdje tužitelja kod kojeg je bio zaposlen. Također dostavljena je i ovjerena Izjava odgovorne osobe tužitelja, kojom se potvrđuje da je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava na predmetnoj fotografiji.

33. Osim toga, dostavljen i tekst članka iz Forbes Israel koji se odnosi na autora te poveznicu autora i tužitelja. Naime, u tekstu članka ovih općepoznatih novina, navodi se da Nati Shohat radi kao profesionalni tiskovni fotograf od 1987. godine te da je mentorirao više naraštaja fotografa. Tužitelj je uz tužbu priložio i ispis s poveznice službene stranice tužitelja kao fotoreporterske agencije koja distribuira fotografije novinskim kućama, a na kojoj se nalazi predmetna fotografija iz arhive tužitelja, spremljena kao fotografija pod šifrom f130214ns00.jpg. Na stranici se nalaze podaci o autoru fotografije, vremenu kada je snimljena, koji fotoaparat je korišten, s kojom ekspozicijom i lećom te u kojoj veličini dokumenta i rezoluciji. Također, na slici se vidi vodeni žig upravo tužitelja, koji ukazuje na autorska imovinska prava tužitelja, koja su također izričito navedena u dijelu na tužiteljevoj internetskoj stranici.

34. Uvidom u dokument „Punomoć agenciji" razvidno je da autor/fotograf g. Nati Shohat prenosi agenciji pravo na tržišnu objavu i ponudu u svrhu prodaje fotografija koje on osigura Agenciji u razdoblju svog zaposlenja kao fotografa u navedenoj agenciji, od 1990. godine do 22. lipnja 2020. Tužitelj je dostavio i ispis sa poveznice svoje internetske stranice na kojoj je fotografija pod nazivom „ISRAEL POVERTY - A man searches through trash in a garbage container in the center of Jerusalem" stvorena 14. veljače 2013., slijedom čega je predmetna fotografija dakle nesporno obuhvaćena dostavljenom „Punomoći agenciji'', sukladno odredbi članka 51. ZAPSP- a.

35. Tuženik ove navode i dokaze tužitelja ničim nije doveo u sumnju, zbog čega sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje svojih autorskih imovinskih prava te pravnog interesa za podnošenje ove tužbe.

36. Sud nadalje smatra nespornim i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je izvršio uvid u dokaz koji je priložio tužitelj od Agencije za elektroničke medije, iz koje je razvidno da u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 1. travnja 2021. Liberal.hr nije bio upisan u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija, zbog čega proizlazi da je upravo tuženik obavljao djelatnost pružanja usluge elektroničke publikacije kao fizička osoba. Osim toga, da je upravo tuženik u vrijeme saznanja tužitelja za povredu autorskih prava te u vrijeme slanja prvog dopisa bio nakladnik i glavni urednik portala Liberal.hr, proizlazi i iz Impressuma predmetnog portala, a što je razvidno iz ispisa sa stranice Liberal.hr, a što tuženik nije osporio. Također, tuženik se u svezi s pitanjem svojeg obavljanja djelatnosti i prava nakladništva i sam očitovao putem objavljenog Facebook statusa na privatnom Facebook profilu Mario Nakić, u kojemu je sam naveo da je u Impressumu portala Liberal.hr bio naveden kao odgovorna osoba. Nadalje, iz dopisa Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET tužitelju od 22. srpnja 2021., proizlazi da je korisnik domene liberal.hr koristi e-mail adresu korisnika domene: [email protected], koja adresa je navedena od početka registracije same domene 2015. godine i taj se podatak do dana slanja tog dopisa, nije mijenjao. 37. Prema odredbi članka 82. stavka 4., i stavka 1 točke 1. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, broj: 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), obavljanje djelatnosti pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga odnosno pružanja usluga elektroničkih publikacija, bez upisa u sudski ili drugi propisani registar pružatelja medijskih usluga odnosno elektroničkih publikacija predstavlja prekršaj.

38. Odredbama članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a određeno je da nositelj prava iz tog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovoga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja, popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz ovoga Zakona. Uz izvornog nositelja prava iz ZAPSP-a, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

39. Prema odredbi članka 183. ZAPSP-a, onaj čije je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati od osobe koja je pravo povrijedila naknadu u dvostrukom iznosu od ugovorene (u daljnjem tekstu: penal), a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne može se dokazivati da šteta nije nastala. Ako je nastala šteta veća od penala iz stavka 1. ovoga članka, nositelj prava ovlašten je zahtijevati razliku do popravljanja potpune štete.

40. Odredba članka 179. ZAPSP-a propisuje da, ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno pravo nositelja prava iz ovoga Zakona, nositelj prava, odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz članka 162. stavka 2. ovoga Zakona. Smatra se da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno na način opisan u stavku 1. ovoga članka kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

41. Tužitelj je tijekom postupka na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva zbog povrede imovinskih autorskih prava s osnove uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama dostavio račune. Iz računa broj 2854 od 2. srpnja 2017. proizlazi da ga je tužitelj izdao kupcu VICE News za pet pojedinačno navedenih fotografija, za pojedinačnu cijenu od 250 $ te ukupnu cijenu u iznosu od 1.250 $. Iz računa broj 01/009932 od 2. svibnja 2018. proizlazi da ga je tužitelj izdao društvu Amigour Management of Assets Ltd za dozvolu uporabe pet fotografija za ukupnu cijenu od 10.000,00 novih izraelskih šekela.

42. Iz navedenih računa, vjerodostojnost kojih niti sam tuženik nije osporio, proizlazi da je tuženik valjano naznačio uobičajenu naknadu koju su tržišni subjekti spremni platiti za objavu fotografija kao što je predmetna ili s njom usporedivih fotografija sa internetskih stranica tužitelja.

43. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio visinu novčane naknade koja je uobičajena za tu vrstu korištenja prema slobodnoj ocjeni s obzirom na to da bi daljnje provođenje dokaza moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i u konkretnom slučaju utvrdio iznos uobičajene naknade od 250,00 eura po objavi fotografije, odnosno ukupno za dvije objave 500,00 eura.

44. Nesporno je u postupku utvrđeno da sporna fotografija nije bila uklonjena i s portala Liberal.hr i nakon obavijesti tužitelja o tuženikovom neovlaštenom korištenju, zbog čega se korištenje u poslovanju i neprovjeravanje postojanja prava iskorištavanja predmetne fotografije može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji, zbog čega je sud, u skladu s odredbom članka 183. ZAPSP-a priznao pravo na dvostruku naknadu.

45. Nadalje, utemeljeno tužitelj navodi da ne može znati ima li tuženik predmetnu fotografiju u svom posjedu, bilo u svojoj arhivi ili na nekom drugom mjestu - na serveru ili na drugim sredstvima ili medijima te je li tu fotografiju kome neovlašteno ustupio, slijedom čega postoji i nadalje realna mogućnost da tuženik predmetnu fotografiju, ako mu se ne izrekne zabrana korištenja i uništenje fotografija i prerade fotografija i svako daljnje vršenje povrede autorskog prava tužitelja i dalje koristi tj. i dalje vrijeđa/krši autorska prava tužitelja. Zbog navedenog sud smatra da je tužbeni zahtjev i u ovom dijelu osnovan, u smislu odredbe članka 172. stavka 2. ZAPSP-a.

46. Dakle, kako je tužitelj na temelju pravnog posla nositelj imovinskih prava, to ima pravo na zaštitu tog prava utvrđenjem učinjene povrede, zabranom takve povrede ubuduće i objavom izreke pravomoćne presude, zbog čega je primjenom odredbe čl. 172. st. 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

47. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/19).

48. Sud je, kao u točki VII. izreke presude, sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a prema kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, priznao tužitelju 374,40 EUR na ime troška koji je tužitelj isplatio servisu PIXMOLE Technologies Ltd., a što je tužitelj dokazao priloženim predračunom i računom, za otkrivanje kršenja autorskih prava.

49. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. OT), za sastav podneska kojim se odgovara na navode iz odgovora na tužbu od 19. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, za pripadajući PDV iznos od 875,00 kn (Tbr. 42. OT), trošak ovjerenog prijevoda s hebrejskog i engleskog jezika na hrvatski jezik u iznosu od 2.280,24 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 477,00 kn (Tar. br. 1. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) te na presudu u iznosu od 954,00 kn (Tar. br. 2. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) slijedom čega je odlučeno kao u točki VIII. izreke ove presude.

50. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn s pripadajućim PDV-om, odnosno u ukupnom iznosu od 625,00 kn, budući da pun. tužitelja nije niti pristupio ročištu za objavu presude.

U Osijeku, 7. srpnja 2022.

Zapisničar

Sutkinja

Gordana Harc

Željka Matijević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku 15 dana putem ovoga suda.

Broj zapisa: eb30e-a83e3

Kontrolni broj: 0eb7b-18017-1e2a9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKA MATIJEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.