P-294/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ad 1. B. M. pok. P. iz T.,

O.:… ad 2 K. I. pok.P. iz T., O.: … ad 3 A. N. pok. P., iz T., O.: … ad 4 M. M. iz M., O.: … ad 5 M. P. iz M., O.:

… ,a svi zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku iz T.

protiv tuženika pod 1. H. -N. B. D.

M. iz Z., zastupana po punomoćniku I. K.,

odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. svibnja 2022 u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. K.,odvjetnika u T. i punomoćnika tuženika I. K. odvjetnika u

S., na ročištu za objavu 7. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 M. B. z ¼ dijela, ad 2

I. K. za ¼ dijela, ad 3 N. A. za ¼ dijela ad 4 M. M. za 1/8

dijela i ad 5 P. M. za 1/ 8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest zem. 458/3 upisana u Z. 1 K.o. Ž. i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka N. B. od 7.

veljače 2019 g. označen točkama A-B-C-H-a u površini 2531 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest.zem. 458/3 K.O. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran Vještvu vještaka N. B. od 7. veljače 2019 g. označen točkama A-B-C-H-A u površini 2531 m2 i navedeni dio formira kao samostalan čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnjoj knjizi za K.O. Ž..

III. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista , temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. K.O. Ž. , opisana u točki II/I izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja ad 1 M. B. za ¼ dijela. ad 2 I. K. za 1/ 4 dijela, ad 3 N. A. za

¼ dijela ad 4 M. M. za 1/8 dijela i ad 5 P. M. za 1/ 8 dijela.

IV. utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 M. B. za 1/ 4 dijela ad 2 I. K. za 1/ 4 dijela ad 3 N. A. za 1/ 4 dijela, ad 4 M. M.

za 1/8 dijela i ad 5 P. M. z a1/8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/164 upisana u Z. 1 i K. Ž. i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka N. B. ode 7. veljače 2019 g. označen točkama D-E-F-G-D u površini 7257 m2 a koje vještvo se smatra sastavnim djelom ove presude.

V. ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 K.O. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka N. B. od 7. veljače 2019 označen točkama D-E-F-G-D- u površini 7257 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi z KO Ž..

VI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 KO Ž. opisan au točki V/IV izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja ad 1 M. B. za 1/ 4 dijela ad 2 I. K. za 1/ 4 dijela ad 3 N. A. za

1/ 4 dijela ad 4 M. M. za 1/ 8 dijela i ad 5 P. M. za 1/8 dijela.

VII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 M. B. za 1/ 4 dijela ad 2 I. K. za 1/ 4 dijela, ad 3 N. A. za 1/ 4 dijela ad 4 M. M.

za 1/8 dijela i ad 5 P. M. za 1/ 8 dijela na fizički i geometrijski točno određen9om realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/164 upisana u Z. 1 K. Ž. i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka N. B. od 7. veljače 2019 g. označen točkama I-J-K-L-I u površini 1728 m2

a koje vještvo se smatra sastavnim djelom ove presude.

VIII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 KO Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka N. B. od 7. veljače 2019 g. označen točkama I-J-K-L-I u površini 1728 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za KO Ž..

IX. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 KO Ž. opisana u točki VIII/VII izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja AD 1 M. B. za 1/ 4 dijela ad 2 I. K. za za ¼ dijela ad 3 N. A. za ¼ dijela ad 4 M. M. za 1/8 dijela i ad 5 P. M. za 1/8 dijela.

X. Dužna je tužena naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 28.786,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,13% koja teče od dana 07. srpnja 2022 pa do isplate, a u slučaju promjene stope po kamati koja se određuje povećanjem prosječen stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 30. siječnja 2009 tužitelj je naveo:

Na nekretnini označenoj kao čest. zem. 458/3 K.O. Ž. formalno kao vlasnik je upisan tuženik. Stvarne vlasnice za 1/ 5 dijela svaka površine od 10.000 m 2 predmetne nekretnine su tužiteljice temeljem Rješenja o nasljeđivanju O. suda u T. pod brojem O-134/80 iza smrti M. P. pok. M.. Prednik

tužiteljica je kao takav upisan u posjedovnom listu broj 40 za K.O. Ž.. Svoje suvlasničke dIjelove tužiteljice uključujući i svoje prednike drže mirnom i poštenom posjedu već više od 100 godina.

2.U svom odgovoru na tužbu od 17.veljače 2009 tuženik je naveo:

Tuženik se u cIjelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da ista bude odbijena uz osudu tužitelja na snašanje troškova ove parbe. Pozivanje da bi tužitelji bili stvarni vlasnici i posjednici nekretnine označene kao čest. zem. 458/3 Z.U.1 K.O. Ž. je bez osnova pa nije jasan temelj i osnov na koji se pozivaju tužitelj jer to u svakom slučaju nije prikazano rješenje o nasljeđivanju O. suda u T.

posebno što se u istom Rješenju nigdje ne spominje predmetna čestica a jednako tako ni Z.U. 1 u kojemu je upisano vlasništvo tuženika pa se postavlja pitanje da li je pravni osnov stjecanja vlasništva utužene nekretnine Rješenje o nasljeđivanju i dosjelost jer tada se radi o dva različita pravna osnova koja se međusobno isključuju. Ističe se prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja ad 1 ad2ad3i ad 4 obzirom da isti nisu upisani ni kao posjednici predmetne nekretnine, Nadalje potrebno je pribaviti povjesni izvadak iz zemljišnika te obavijestiti zemljišnik i katastra da li je konkretno zemljište bilo obuhvačeno podruštvoljenjem,nacionalizacijom, radi daljnjeg očitovanja tuženika.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. M. P. pod br. O-134/80,

zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine, pregled radi proglašenja ništavim, zapisnik sa očevida lica mjesta od 06.09.2009, nalaz i mišljenje sudskog vještak M. A. od 07.10.2009,uredbu o katastru zemljišta, posjedovni list za predmetne nekretnine, presudu O. suda u T. pod br. A.-930/31, podaci ureda za

katastar, rješenje o nasljeđivanju iza pok. R. M., pod br. O-241/14 , rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. A. M. pod br. O-26/11, rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. R. M. pod br. O-241/14, zapisnik s očevida lica mjesta od 26.10.2018, nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. B. od

07.02.2019, iskaz svjedoka O. B., iskaz svjedoka N. M., iskaz svjedoka

D. M., iskaz tužiteljice ad 1 M. B., iskaz tužiteljica ad1 I. K., prijepis posjedovnog lista, posjedovni list br. 40, tabelarni prikaz čestica, presudu S. suda u T. pod br. A.-814/31/7 Z:K. uložak 161 K.O. Ž.,

vještvo sudskog vještaka S. B. uredbe apelacionog suda u S., uredbu o izmjenama i dopunama Zakona o likvadaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. , tabelarni prikaz odluka kotarske komisije T. za mještane

Ž. i A., iskaz sudskog vještaka N. B., iskaz svjedoka F.

M., odluke kotarske komisije za agrarnu reformu i konolizaciju,cjelovit izvadak iz agrarnog spisa A.-473/31, odluka kotarske komisije, reg.ar 435/17, spis ovog suda pod posl. br. P-930/15.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan upravo tuženik.

7. Iz ovako provedenog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju zakona i dosjelošću.

8. U svom iskazu svjedok O. B. je navela:

Ja mogu kazati, a nakon što mi se predočava skica N. B. od 26.

listopada 2018. mogu kazati da predmetne nekretnine označene u skici lica mjesta N. B. slovima A,G, H C, dio čest. 458/3, H, C , G, D dio čest. 458/159,

G,D,P,E dio čest. 458/164 i I,J,K dio čest. 458/164, koje nose naziv G. i Č. su kako je to i nacrtano po granicama u vještvu sudskog vještaka B. omeđene suhozidima i ti suhozidi su vidljivi na terenu. Koliko je meni poznato te nekretnine su preko 100 godina u posjedu obitelj M., i nitko im nije svojatao pravo vlasništva. Tužitelji odnosno njihovi pravni prednici, predmetnu su nekretninu koristili na način da su tu sadili buhač, i davali ga na otkup ,a isto tako tu su bile i smreke odnosno drva za ogrjev. Mogu kazati da je meni poznato da je u katastru bio upisan upravo P. M., prednik tužitelja. Mogu kazati da nitko nije svojatao pravo vlasništva predmetnih nekretnina tužiteljima i njihovim pravnim prednicima. Na upit punomoćnice tužitelja da li vam je poznato da li se što davalo što od uroda buhača crkvi: Ja mogu kazati da se dio uroda davao crkvi. Na upit punomoćnika tuženika kako znate da je to bilo prije 100 godina i kad ste vi prvi put prošli tuda: Ja mogu da sam prvi put prolazila tu kada sam imala 10 godina i vidjela samo obitelj M. posjeduje i iskorištava tu nekretnine a iz priče također znam da je to preko 100 godina obitelji M.. Mogu kazati da tu M. P. P. sadi upravo buhač. Na daljnji upit znate li odakle njemu ta nekretnina, dakle tko je prije P. P. M. koristio nekretninu: Svjedok odgovara da je istu koristio otac

P. M. i to upravo M. M.,a ne znam od koga ju je dobio, te da li ju je dobio od crkve. Na posebno pitanje pun. tuženik. Mogu kazati da sam ja uviđaja i M. M. i nakon njegove smrti P. P. M. da to obrađuje i tu sadi

buhač. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika zašto se davalo crkvi dio uroda:

Svjedok navodi da se uvijek davalo crkvi i liječnicima i svima ostalima. Na daljnji upit znate li kolike su površine predmetnih nekretnina. Svjedok odgovara da nekretnina zvana G. ima preko 10.000 m2,a Č. preko 2,.500 m2.Na daljnji upit punomoćnika tuženika kakva je konfiguracija terena tih čestica. Svjedok odgovara da se radi o kosini i padu prema moru. Na poseban upit da li se to još obrađuje i do kada se obrađivalo: Ja mogu kazati da su se obrađivale negdje do 60-tih godina dvadesetog stoljeća, nakon toga je nekretnina bila zapuštena i naraslo je grmlje. Na upit punomoćnika tuženika tko su vlasnici susjednih čestica. Ja mogu kazati da su to rođaci tužitelja. Jeste li i vi tužili crkvu: Ja mogu kazati da ja nisam ali su tužila moja braća:Na poseban upit da li je svjedočila u nekim drugim postupcima: Ja mogu kazati da mi je ovo treći put da svjedočim.

9. U svom iskazu svjedok N. M. je navela:

Ja mogu kazati, a nakon što mi sud predočava vještvo sudskog vještaka N. B. od 26.10.2018. mogu kazati da mi je poznato da vezano za veliku

česticu zv. G. označeno A, H, G, B, C,D E , da je ta nekretnina omeđena upravo suhozidima. Ista je bila u posjedu pok. P. M., a prije njega u posjedu oca M., i na znam da su M. P. i M. obrađivali nekretninu da bi tu sadili buhač za prodaju kao i žito za prehranu: Mogu kazati da moja obitelj ima u susjedstvu česticu zemlje i poznato mije da se dio uroda davao upravo crkvi. Na upit punomoćnika tuženika, svjedokinji kada je pri put došla na lice mjesta gdje je ova čestica zv. G.: Ja mogu kazati da sam prvi put došla sa sedam godina,

Na upit punomoćnika tuženika, koga je viđala kad je prvi put došla se sedam godina. Ja mogu kazati da sam viđala M. M.,a da je nakon toga viđala i

P. M.. Na daljnji upit kolika je površina te čestice: Ja mogu kazati da ne znam kolika je kvadratura ali znam da je velika čestica koja nije puno široka ali je duga. Teren je u kosini prema moru. Na daljnji upit znate li od koga su to oni dobili:

Ja mogu kazati da su oni u posjedu nekretnine u posjedu M. od kad ja znam za sebe. Znate li tko su vlasnici susjednih parcela: Ja mogu kazati da su vlasnici obitelj M., i obitelj M. i to su rođaci upravo tužitelja. Na daljnji upit je li se davalo što crkvi od uroda i do kada su davali: Ja mogu kazati da se na to pitanje ne može izjasniti ali da se uvijek koliko je njoj poznato davalo crkvi. Je li vam poznato jesu li P. i M. M. davali što crkvi: Ja mogu kazati da ona i P. i M.

M. nisu živjeli u istom selu ali da ne zna da bi oni nešto nosili crkvi ali da zna da se crkvi uvijek nosilo.

10. Svjedok D. M. u svom iskazu je naveo:

Ja mogu kazati,a nakon što mi sud predočava skicu lica mjesta sudskog vještaka N. B. od 26. listopada 2018. da ova nekretnina označena slovima

A,B,H,C dio čest 458/3 , H,C,G,D dio čest. 458/159, slovima GDPE dio 458/164 naziva G. te čestica dio čestice 458/164 označeno slovima I,J,L,K koja se zove K., su u naravi čestice omeđene suhozidima i danas u vidljivi na terenu. Što se tiče ove dvije čestice iste s u uvijek bile u posjedu O. M.,

Ja sam viđao P. M., rednika tužitelja kako to obrađuje i sadi buhač za prodaju a znam da je prije njega te čestice obrađivao njegov otac M., znam da se dio davao crkvi ali zašto nemam saznanja. Koliko je meni poznato nitko nikad nije smetao obitelj M. u korištenju predmetnih nekretnina. Ja mogu kazati, a što se tiče vlasnik susjednih čestica iste su vlasništvo rođaka tužitelja i znam da su se obrađivale do 70-tih godina a sada su zapušteno zemljište. Nitko nikada nije smetao obitelj M. u posjedu navedenih nekretnina. Također mi je poznato da su oni tu sjekli drva za ogrijev jer su se tu nalazile smreke i česmine, bilo je nešto divljih maslina. Na upit punomoćnika tuženika jeste li viđali da bi P. nešto nosio crkvi od uroda: Ja mogu kazati da ga nisam viđao jer sam ja malo mlađi, a čuo sam iz priča od starijih mještana. Neposrednih saznanja da nema.

na poseban upit tuženika kakva je konfiguracija terena. Ja mogu kazati da je teren u padu stoji ukoso prema moru.

11. U svom iskazu svjedok F. M. je naveo:

Mogu kazati, da koliko je meni poznato djed tužiteljica je pok. M. M. a otac tužiteljica je pok. P. P. M.. Mogu kazati a nakon što mi se predočava skica lica mjesta N. B. od 26.10.21018 mogu kazati da dio čestica 458/3 i 458/164 označen slovima AHGFEDGBA je susjedna čestica do moje čestice i postoji kameni suhozid koji dijeli ovu česticu i moju česticu međa se nalazi sa zapadne strane u obliku suhozida. Mogu kazati i to da je tu sa zapadne strane moja čestica označena oznakom 458/164 i 458/3 i to je u naravi maslinik. Mogu kazati da iza smrti pok. M. M. je provedena dioba i njega su naslijedili njegovi sinovi F.

P. i B.. P. P. je prednik tužiteljica a moj prednik je F. M. moj djed. Mogu kazati da ja do sada nisam svjedočio pred ovim sudom ali imam jedan postupak također protiv D. provincije a tužbu je podnio moj pok. otac

M. M. i to se radi upravo o ovom masliniku sa zapadne strane označene brojevima čest. zem.458/3 i 458/164. Mogu kazati da što se tiče predmetne čestice ista je zapušteno zemljište i ja nikada nikog nisam vidio da bi to netko poljoprivredno iskorištavao a na njoj nema niti maslina. Na posebno pitanje zam. pun tužitelja 1 don 5 od kada je ta čest sa zapadne strane koja je u vlasništvu za koju svjedok tvrdi da je u njegovom vlasništvu u naravi maslinik svjedok odgovara od davnina preko 100 godina. Na posebno pitanje pun tuženika tko je vlasnik predmetne čestice zemlje svjedok odgovara da istu u vlasništvo je dobio otac tužiteljica P. P. M. i to diobom iza smrti svog oca M. M., ali iza drugog svjetskog rata on se odrekao prava vlasništva da bi dobio dječji doplatak odnosno da ne bi plaćao porez, Na posebno pitanje pun. tuženika kolika je površina čestice zemlje za koju svjedok tvrdi da je njegova sa zapadne strane svjedok odgovora da je ona površine nekih 10 tisuća metara kvadratnih i to je utvrđeno geodetskim elaboratom. Na posebno pitanje pun. tuženika kolika je površina sporne čestice zemlje, svjedok odgovara da bi morale biti iste površine kao i moja čestica jer su nastale diobom tri brata i postoje putovi sa južne i sjeverne strane te kameni suhozidi koji isto omeđuju sa sve četiri strane svijeta. Na posebno pitanje pun. tuženika dali je sličan oblik ove dvije čestice zemlje, svjedok odgovara da je oblik sličan koliko može biti sličan, i dio se nalazi poviše puta a dio ispod puta. Na posebno pitanje pun. tuženika kako je pok pradjed M. M. stekao vlasništvo ovih nekretnina i to ove predmetne i ove sa zapadne strane svjedok odgovara, daje on to naslijedio od pok. moga šukundjeda P. M. a on od mog šukundjeda pok. I.. Na posebno pitanje pun. tuženika tko je F. M. svjedok odgovara da je to njegov djed a žena mu se zvala M.

M. a djeca moj otac M. i moja teta M. te također moje tete I. M. i

N.. Na posebno pitanje pun. tuženika dali se što davalo od uroda nekretnine za koji svjedok tvrdi da je njegova crkvi svjedok odgovara da to njemu nije poznato.Na posebno pitanje pun. tuženika dali I. S. i njegova obitelj ima u vlasništvu neku nekretninu na istom području, svjedok odgovara, da obitelj S. ima u vlasništvu na istom predjelu ima jednu nekretninu koja je udaljena nekih 100 m od predmetne nekretnine dalje u pravcu sjeveroistok a isto tako su dobili i naknadu od agencije E. K. zaljev.

12. U svom iskazu svjedok I. S. je naveo:

Mogu kazati, a nakon što mi se predočava skica lica mjesta sud., vještaka Bitange od 26.10.2018 da predmetne čestice zemlje 458/3 i 458/164 odnosno dio tih čestica označen u vještvu koje mi predočavate AHGFEDCBA, je koliko meni poznato bilo vlasništvo pok. A. M.. Mogu kazati da je ta nekretnina označena suhozidima i ima površinu od nekih 10 tisuća kvadrata. Mogu kazati da se moja čestica nalazi zapadno od predmetne čestice, i tu se radi o sporu između mene i obitelji M., za koju M. tvrde da je to njihova čestica i istu su uzurpirali i tu napravili maslinik a ta čestica sa zapadne strane je uvijek bila moja čestica. Mogu kazati da koliko je meni poznato da na ovoj predmetnoj čestici nikada nije bilo maslina tu se bralo smilje i buhač, a dio prihoda odnosno uroda sa te čestice davao se crkvi. Koliko je meni poznato predmetna čestica je omeđena suhozidima sa sve četiri strane svijeta. Koliko je meni poznato nitko nije smetao tužiteljicama da obrađuju one i njihovi pravni prednici i iskorištavaju predmetnu česticu i istu posjeduju. Samo koliko je meni poznato svjedok M. odnosno njegov pok. otac je kazao da će uzeti tužiteljicama ovu predmetnu česticu zemlje. Na posebno pitanje pun. tužitelja ad 1 do 5 kada je svjedok F. M., posadio tu maslinik na čestici sa zapadne strane, svjedok odgovara da je on posadio maslinik na toj čest sa zapadne strane prije nekih 10 godina i to na način da je iskopao rupe i stavio stare panjeve od maslina i isto tako posadio i neke nove masline. Koliko ja znam tu nikada prije nije bio maslinik. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja ad 1 do 5 dali je svjedok to branio svjedoku F. M. svjedok odgovara da mu je to branio i da se vodi sudski spor. Mogu kazati da je svjedok M. posadio te masline preko ljeta a prije toga je doveo geometra i to pok. B. iz K., te sam ja potjerao sa zemljišta i svjedoka i geometra. Na posebno pitanje pun tuženika, dali je svjedok vidio bilo koga da obrađuje spornu čest. zemlje, svjedok odgovara, da nije vidio, iz razloga što on živi u K., a do čestice se nije moglo ni doći dok nije probijen pun za E. kaštelanski zaljev a bila je samo mogućnost pristupa pješačkom stazom odnosno kao bi ja to kazao tovarećim putem. Na posebno pitanje pun. tuženika kako svjedok zna da je se na predmetnoj čestici sadio buvač i smilje s obzirom na svoju životnu dob, svjedok odgovara da on to zna iz priče svojih prednika i zna da su se na cijelom ovom području sadili buhač i smilje. Mogu kazati da ja nemam direktnih saznanja i to su samo priče iz kuče i znam da je moj pok. stric koji je poginuo 1943. god na S. u drugom svjetskom ratu tu počeo krčiti zemljište da bi napravio vinograd. Na posebno pitanje put tuženika, kako je svjedoku s obzirom na životnu dob poznato da bi se dio uroda odnosno prihoda sa te čestice zemlje davao crkvi, svjedok odgovara, da je u predmetu koji on vodi kod suda svjedočio na te okolnosti K. M. koji ima saznanja.

13.Tužiteljica ad 1 M. B. u svom iskazu je navela:

Mogu kazati a nakon što mi se predočava skica lica mjesta sud. vještaka N. B. od 06. listopada 2018. da što se tiče predmetne nekretnine označenih slovima A B H C kao dio čest. 458/3 te dio čest GD PP 458/164, te čestice označene čest. I J L K kao dio čest. 458/164 ove pred. nekretnine je raskrčio moj pok. djed M. M.. Mogu kazati da čest. 458/3 i 458/164 su predstavljale jednu jedinstvenu česticu, međutim sada je tu probijen put pa je ta čestica podijeljena na dva dijela. Ovu gore navedenu česticu je moj pok. djed M. M., zagradio suhozidima, dok je čest. 458/164 samo djelomično ogradio suhozidima. Nakon smrti mog djeda M. M. istu je nastavio obrađivati moj pok. otac P. P.

M.. Moj djed i moj otac su tu sadili buhač i dio tog buhača su davali crkvi. Također, na oba dvije čestice su bile zasađene masline koje su izgorjele u požaru. Mogu kazati da je teren u padu u pravcu juga. Na upit pun. tužitelja ad1 –ad 5 da li je čestica odnosno dio čest. 458/164, bio ograđen, tužiteljica odgovaran da je bio ograđen ali sa vremenom su nestali ti ogradni suhozidovi. Mogu kazati da je zid na gore opisanoj čestici bio dosta širi i radilo se o suhozidu, dok je na dr. čestici suhozid bio uži. Na upit pun. tuženika kako se zvao djed po ocu i djed po majci, tužiteljica odgovara da se djed po ocu zvao pok. M. a djed po majci V. S. .Na upit

pun. tuženika kako se zvala supruga pok. M. M., djeda tužiteljice i koliko je on imao djece, tužiteljica odgovara da se žena moga pok. djeda zvala pok. I. M. a imali su 8 djece. Na upit pun. tuženika kada je umro pok. M. M.,

djed tužiteljice ista odgovara da je on umro 1945. godine Na upit pun. tuženika tko je naslijedio pok. M. M. i tko je dobio nasljedstvo ove pred. nekretnine,

tužiteljica odgovara da je moj pok. djed M. P. imao 3 sina i 5 kćeriju, i dao je samo jedan dio po jednu česticu svojim kćerima, a svojim sinovima F., B. i P. ostale nekretnine. Nakon smrti mog pok. djeda M. njih 3 brata koja su ga naslijedila pa tako i moj otac su se podijelili, pa bi ove pred. čestice pripale u vlasništvo mom ocu P. P. M.. Na upit pun. tuženika da li tužiteljica ad 1

ima rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. M. M., te ugovor o diobi,

tužiteljica odgovara da ima rješenje o nasljeđivanju a da ne posjeduje Ugovor o diobi .Na upit pun. tuženika kada je otac tužiteljice pok. P. M. diobom dobio ovu pred. nekretninu, tužiteljica odgovara da su se braća pok. M. M. dijelili dio imovine prije I. S. rata a dio nakon I. S.. rata, a ne znam za ovu konkretnu nekretninu, ali vjerujem da je to bilo poslije I. S.. rata, poslije smrti pok. djeda M. M.. Na upit pun. tuženika da li je netko od prednika tužiteljica upisan u posjedovnom listu i koji tužiteljica ad 1 odgovara da je u posjedovni list za pred. nekretnine upisan moj stric pok. F. M.. Na upit pun. tuženika tko je sve naveden kao vlasnik u rješenju o agrarnoj reformi, tužiteljica navodi da su navedeni F. M., moj stric, P. M., moj otac, B. M. moj stric, moja majka

A. M., moja sestra I. K., sestra R. M., i mislim da su

navedena i djeca od mojih stričeva. Mogu kazati da se otac moje majke A. M. zvao V. i zato se ona navodi i u tužbi kao A. M. pok. V. .Na

upit pun. tuženika, da li tužiteljica posjeduje rješenje o agr. reformi, tužiteljica odg. da posjeduje to rješenje, a ne znam koji je broj rješenja. Na upit pun. tuženika tko su međašnici ove duge čest. zem. kao djela čestice 458/3 i djela čest. 458/164 sa zapadne i istočne strane, tužiteljica odgovara sa istočne strane vlasnici su V. J. i V. I., a sa zapadne strane vlasnici su bili S. i to I. S. a

danas njegovi nasljednici. Na upit pun. tuženika kolika je površina ove duge veće čestice zemlje, tužiteljica odgovara da je površina nekih 10 000 m2.Na upit pun. tuženika tko je vještaku B. pokazivao granice spornih nekretnina, tužiteljica odgovara da su to pokazivale ona i njena sestra I. K.. Na upit pun. tuženika da li vam je sin od strica M. M. utužio ovu istu nekretninu, a u kojem postupku ste vi bili svjedok, tužiteljica odgovara da je moj rođak utužio česticu do ove naše predmetne i to sa zapadne strane. Mogu kazati da je sa zapadne strane rođak pok. M. M. pok. F. utužio susjednu nekretninu. Na upit pun. tuženika u tom dr. predmetu P-5930/15 M. M. navodi da se tražili od njega da vam prepusti polovicu svoje posjedovne metraže kako bi vi mogli pokrenuti ovu parnicu, tužiteljica ad 1navodi da je ona u tom predmetu bila svjedok i da joj nije bila poznata činjenica koju gore navodi u svom pitanju pun. tuženika.

Mogu kazati da ja nisam tražila od njega bilo kakvu metražu, taj spor se vodi po tužbi obit. M. a umješači su obitelji S.. Tužiteljica ad 1 dodatno navodi da kada je probijen ovaj put za E. K.. zaljev, mi smo tu pilali drva i tada je došao sin od rođaka F. M., unuk od pok. F. M., te je on nas pitao čije je to i mi

smo mu odgovorili da je to naše. A onda je on pitao je li to od oca ili od majke, a mi smo mu odg. da je to od oca, i onda je kazao da je ono do našega njegovo, ja sam mu odgovorila da njegovo djed nikada ovdje na predmetne nekretnine nije imao svoj udio, jer je on u diobi dobio druge čestice zemlje. Na upit pun. tuženika je li pok. M. M. pok. F. ili njegov sin F. posadili masline na ovoj nekretnini ili na susjednoj, tužiteljica odgovara da su posadili na čestici do naše i to na ovoj susjednoj, zapadnoj od naše. On je tu donio neke stare masline Na upit pun. tuženika tko je sve obrađivao pred. nekretnine, tužiteljica odgovara da ih je obrađivao njen djed pok. M., njen otac pok. P. te mi djeca pok. P. kao i naša majka pok. A. M. Na upit pun. tuženika kako je to nekretnina sada u zapušteno stanju te do kada se obrađivala, tužiteljica odgovara da se intenzivno obrađivalo do 60-ih godina 20. st., a nakon toga se više nije obrađivalo, a koristilo se i nakon 60-ih god, za ispašu stoke i za branje drva. Moj pok. otac P. je tu sjekao i taklje za pome i vinograd.Na upit pun. tuženika kako se dolazilo do pred. nekretnine prije nego što je probijen put, tužiteljica odgovara da je postojao put do jedne G. i tim putem se moglo pristupiti jednom ulicom, a ta G. tada nije postojala, nastala je kada se probijao put za E. K. zaljev. Mi smo tom ulicom sa istočne strane prilazili našoj čestici, i to je bio kako bih ja kazala magareći put, za provoz stoke i prolazak pješice. Još je uvijek na terenu sa sjeverne strane vidljiva ta ulica. Na upit pun. tuženika gdje je tužiteljica živjela kad se obrađivala pred. čestica, i koliko joj je trebalo da dođe pješke do te čestice, tužiteljica odgovara da je živjela u Ž. i da joj je pješice do te nekretnine trebalo nekih sat vremena. Na upit pun. tuženika tko je davao dio uroda crkvi, kada i do kada, tužiteljica pod 1 odgovara da j davao moj djed pok. M. ali ne znam da li je davao moj otac i da li je to bila obveza nakon II. svj. rata. Moj otac je uvijek nosio krtol grožđa svećeniku. Moj otac je svećeniku davao i novac, ali do kada i koliko to ne znam. Ne znam zašto je moj otac to davao svećeniku, da li kao prilog crkvi ili dragovoljno, po priči moje majke i oca znam da se do kraja II Svj. rata dio uroda morao davati crkvi. Na upit pun. tuženika da li ste ikada vidjeli ili vam je poznato da je postojala evidencija o nekretnini koje je vaš djed obrađivao a koje su u vl. crkve, a posebno o visini uloga iznosima koji su dani, donosno potvrde crkve o primitku istoga, tužiteljica odgovara da nikada takvo pismeno nije vidjela. Samo sam u D. arhivu na G. vidjela jedan posjedovni list u koji su bili upisani stričevi i moj otac na ovu pred. čest. zem.

14.Tužiteljica ad 2 I. K., u svom iskazu je navela:

Mogu kazati da sam u cijelosti slušala iskaz tužiteljice pod 1 te se istom u cijelosti pridružujem. Mogu kazati da je do ove veće čest. zemlje poljski put išao sa sjeverne strane gdje se na skici mjerenje vještaka B. i vidi upisan poljski put, a do ove manje čest. 458/164, put je išao sa istočne strane pa onda sa sjeverne strane. Mogu kazati da su naši susjedi na pred. česticama bili M. G. sa sjevera i S. I. sa zapada, odnosno oni su bili vlasnici a sada su vlasnici njihovi nasljednici. Na poseban upit punomoćnika tuženika tko su nasljednici pok P. P. M.,

njenog oca, tužiteljica pod 2 odgovara da su to bile njih 4 sestre i to M. B.,

N. A. i R. M. kao i pok. majka A. M.. Mogu kazati da je moja majka umrla 2011. godine a naslijedili smo im mi 4 sestre. Mogu kazati da je umrla i sestra R. M. i njeni nasljednici su M. M. i P. M., a suprug

pok. R. je umro prije nje, a ova dva navedena nasljednika su sinovi pok. R. M..Na pitanje pun. tuženika da li vi što znate o navodima vašeg rođaka M.

M. pok. F. da ste tražili od njega polovicu metraže kako bi mogli utužiti, tužiteljica odgovara da to nije istina i da to nikada nije traženo od strane rođaka M. M. pok. F.. Tužiteljica pod 2 navodi da je bio jako neugodan i da

nam je kazao da mi moramo postupati kako on hoće i to za cijelo imanje a ne samo za ove predmetne nekretnine

15. Da su agrarne prijave iz 1939. g. fiktivne, a da se mještani Č., među kojima i prednici tužitelja, na koje se isti pozivaju, postojeći agrarni odnos razriješili po agrarnim prijavama iz 1931.g. te da su temeljem Financijskog zakona 1939/40 ponovno podnosili agrarne prijave iza nekretnine upisane u ZU 153 K.O. Ž. koje nisu mogle biti razriješene po agrarnim prijavama iz 1931.g. jer iste nisu padale pod udar agrarnih propisa posebno iz razloga što su iste bile u naravi pašnjaci, šuma i neplodno zemljište; da se promjena posjeda u katastarskim knjigama vršila nezakonito i to nakon drugog svjetskog rata kada je C. bila proganjana i obespravljena; da se radi o uzurpiranom posjedu što da proizlazi iz posjedovnog lista br. 40 k.o. Ž.; da su mještani Ž. i A. prema P. c.

fra. D. D. kamenovali samostan gdje su mogli i kako su mogli te da su

mogli da bi bili po malo i kamenje mu odnijeli i pokrali pa rezimira: ”reklo bi se da im je to urođeno u naravi sa začeć u utrobi majke”; da se izjave svjedoka i tužitelja ne mogu uzeti kao valjane zbog njihove životne dobi.

16. Tužitelj može preinačiti tužbu neposredno nakon što ju je predao sudu, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Institut preinake tužbe ima samo procesno pravni učinak koji se očituje u tome da se o tom zahtjevu može raspravljati i odlučivati u okviru postupka pokrenutog prvobitnom tužbom. Kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake tužbe sud treba ocijeniti je li ona s procesno pravnog stajališta svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama,posebice kada tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli ranije preinačiti tužbu i kada se dokazi izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi, posebice kada se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva jest takva promjena koja se sastoji u tome što je tužitelj označio drugo pravno pravilo koje po njegovoj ocjeni treba primIjeniti u konkretnom slučaju da bi se izrekla tražena pravna posljedica. Po stajalištu sudske prakse nije odlučno kako su tužitelji pravno ocijenili spor jer sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva što su je naveli tužitelji budući je sud dužan sam pravno kvalificirati pravnu osnovu temeljem činjenica i dokaza izvedenih tijekom postupka koji upućuju na drugi pravni osnov.

17.Tuženoj je dobro poznato da tužitelji, kao i svi drugi tužitelji u ovakvim predmetima koji su započeti kod O. suda u T., nisu mogli u trenutku podnošenja tužbe kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na spornoj nekretnini označiti razrješenje agrarnog odnosa. Naime, tužena je 2009. g. kod P.

S., I. za katastar nekretnina T. podnijela zahtjev za

promjenu posjednika na spornoj nekretnina temeljem upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Upisani posjednici, pa i tužitelji, o toj promjeni bili su izvješteni putem oglasne ploče navedenog upravnog tijela i sasvim slučajno su saznali za taj prijedlog na koji su podnijeli prigovor i koji su u kratkom roku trebali tom upravnom tijelu dostaviti dokaz da su ustali tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje drže u posjedu kao svoje vlasništvo od prije 1900- te g. ,računajući posjed njihovih prednika. Zbog činjenica da su tužitelji predmetne nekretnine držali u posjedu kao svoje vlasništvo, da su u katastru nekretnina oni ili njihovi prednici upisani kao suposjedničkih nekretnina od osnutka katastra, da su iste koristili, a i danas faktički koriste kao svoje vlasništvo, da ih u tome nitko nikada nije ometao ili tražio predaju u posjed, ukazivalo je na dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na tim nekretninama.

18. Naknadnim pribavljanje povijesnog vlasničkog lista utvrdili su postojanje agrarnih prijava i agrarnih odluka temeljem kojih su kao pravni osnov isticali razrješenje agrarnog odnosa. Svi dokazi koji su u ovom postupku izvedeni do promjene pravnog osnova ukazivali su na činjenicu da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu sa prednikom tuženika pasu tuženici imali mogućnost izjasniti se na te činjenice i dokaze koje su tužitelji do promjene pravne osnove iznosili tijekom postupka.

19.Upravo zabilježba agrarne prijave prednika tužitelja u posjedovnom listu u zemljišnim knjigama ukazuje na činjenicu da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu.

20.Tužena se u podnesku poziva na nekoliko ukidnih ili preinačenih rješenja višeg suda u predmetima koji se vode kod Naslovnog suda protiv tužene, a u kojima je suđeno po drugom pravnom osnovu od pravnog osnova u konkretnom predmetu. Međutim, tužena sudu ne dostavlja pravomoćne odluke u kojima je tužiteljima u ovakvim predmetima usvojen tužbeni zahtjev. U odlukama u kojima je sud obijao tužbene zahtjeve tužitelja smatrajući da se radi o uzurpiranom zemljištu, sud je odbijao tužbene zahtjeva utvrđujući dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva, a ne razrješenja agrarnog odnosa budući su se tužitelji u tim predmetima pozivali na agrarne odluke prednika što doista isključuje dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva. Suprotno od tvrdnje tužene i na uzurpiranom zemljištu se sticalo pravo vlasništva agrarom pod posebnim uvjetima.

21.Tužena se, između ostalih, poziva na odluku P-1579/2017 u kojoj je suđeno po pravnom osnovu dosjelosti i u kojoj se između ostaloga navodi. „Nadalje, s obzirom da se radi o M., sam naziv M. po logici stvari ukazuje da se radi o crkvenom zemljištu. Nadalje, tu je svijest da tužitelji znaju i moraju znati da su od crkve zemljište stekli jedino temeljem kmetskih prava. Stoga tužitelji nikako nisu mogli predmetno zemljište samostalno i pošteno posjedovati u uvjerenju da su vlasnici jer su znali i morali znati da se radi o crkvenom zemljištu. Međutim, kako je naprijed utvrđeno, iz izvedenih dokaza proizlazi da su se pravni prednici tužitelja upisali kao posjednici u katastru bez ikakvih dokumenata revizijom na terenu te da se u konkretnom slučaju evidentno radi o uzurpaciji (zaposjedanju) M. .” Iz navedenog proizlazi da su prednici tužitelja u tom predmetu znali da je zemljište c. pa im je nedostajao element poštenog posjeda da bi pravo vlasništva mogli steći dosjelošću. M. je značila specifični oblik vlasništva, a to su uglavnom seoske zajednice M. i c. M. koje su se dijelile seljanima, a koje postupke su vodile tadašnje banovinske vlasti temeljeni na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području P. D., kasnije temeljem Zakona o razrješenju agrarnih

odnosa na području D. i H. P. i koji postupci su predstavljali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. Još je zakonom iz 1914. g. bilo propisano kada su težaci koji su uzurpirali državno zemljište mogli steći pravo vlasništva na tom zemljištu pa po logici stvari i crkveno zemljište. Težaci koji su samovlasno zaposjeli i vlastitim radom priveli kulturi državne i pašnjake samoupravnih državnih tijela, pa tako i crkvene nekretnine, bili su subjekti agrarne reforme na tom zemljištu. Uzurpatori su ih morali do 28.07.1914.g. držati u posjedu i sami obrađivati na dan stupanja na snagu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije D. . Pravilnikom o uređenju odnosa na prisvojenim pašnjacima državnih i samoupravnih tijela od 3.10.1933.g. sa Izmjenama i dopunama od 23.03.1937.g. detaljno je određeno tko se sve smatra težakom u smislu tog zakona. To je bila svaka osoba koja je uzurpirala zemlju u smislu st. 1. čl. 5. Naredbe br. 67 od 22.11.1930.g. o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području D. i H. P. od 19.10.1930.g.i svojim je radom privela

kulturi ili uzurpiranu zemlju učinila produktivnom. Smatra se da je težak zemlju svojim radom priveo kulturi i onda kada ju je samo ogradio i tako ograđenu na bilo koji način uživao. Posjed prednika računao se u korist posljednjeg posjednika težaka koji je mogao zadržati samo 10 ha uzurpirane takve zemlje ukoliko mu je porodica brojila 6 članova, odnosno još pola jutra na svakog daljnjeg člana. Objekt agrarne reforme bila je zemlja koja se obrađivala u nekom od feudalnih odnosa, ako su njezini obrađivači ispunjavali zakonske uvjete. Dakle, i uzurpirani pašnjaci su se smatrali objektom agrarne reforme ako su ih težaci koji su ih samovlasno zauzeli, privedeni kulturi do 28.06.1914.g. Glavna karakteristika agrarnih odnosa u D. bila je da se na zemlju obrađivaču priznavalo pravo vlasništva.

22. Nije sporno da su tužitelji pravo vlasništva u ovom slučaju stekli u odnosu na nekretninu koja je nekada bila vlasništvo C.. Tužitelji u ovom konkretnom slučaju tvrde da su pravo vlasništva stekli temeljem kmetskih prava, a koji pravni osnov na crkvenoj M. očito prihvaća i sud u predmetu P-1579/2017 kada navodi “ tu je svijest da tužitelji znaju i moraju znati da su od crkve zemljište stekli jedino temeljem kmetskih prava” .

23.U predmetu br. P-4407/17 tužitelji su odbijeni sa tužbenim zahtjevom u kojoj odluci se u bitnome navodi da su prednici tužitelja uzurpirali (samovlasno zauzeli), odnosno prisvojili (okupirali) određenu površinu koja da je imala okrugli broj kvadrata, a što jasno dokazuje da takav posjed nije rezultat dugogodišnjeg obrađivanja- već uzurpacije te da nema dvojbe da su sporni realni dijelovi čest. zem. 458/3 k.o. Ž. uzurpirani. Zar stogodišnji suhozidi, stare trajne kulture, upisane agrarne prijave, upisani posjed u katastru nekretnina od 1953. g. nisu dokaz dugogodišnjeg posjeda?

24.U daljnjem obrazloženju sud koristi drugi termin „prisvajanje”(okupaciju) spornog zemljišta, a ne uzurpaciju . Dakle, sud u tom predmetu nije posve siguran je li su tužitelji uzurpirali ili okupirali sporni dio te nekretnine, a što su dva sasvim različita pojma . Naime, na crkvenom zemljištu se moglo steći pravo vlasništva agrarom i ako su bila uzurpirana ukoliko su bila privedena svrsi pod određenim uvjetima, dok se na okupiranim zemljištem nikada nije moglo steći pravo vlasništva.

25.U spomenutim odlukama se navodi da je izvršen upis posjeda na prednike tužitelja bez sudjelovanja prednika tuženika, bez ikakvih dokumenata i obavijesti o promjeni posjeda u odnosu na prije upisanog posjednika. Ako je tome tako postavlja se logično pitanje zašto tužena nikada, a posebno ne od 1953.g. kada je osnovan katastar, nije tražila predaju u posjed, kako oni tvrde, uzurpiranih nekretnina, a posebno zašto to nije tražila od osamostaljenja R. H., ako su od

drugog svjetskog rata pa do osamostaljenja bili proganjani i obespravljeni. Prava istina je da tužena nije bila zainteresirana za sporno zemljište dok ih je trebalo krčiti, omeđivati suhozidima, saditi trajne i druge kulture na istima. Sada to zemljište treba vratiti C. kada je ili će postati atraktivno kao građevinsko zemljište.

26.U katastru nekretnina prednici tužitelja, a danas tužitelji upisani su kao posjednici na temelju stvarnog stanja na terenu, faktičnog posjedovanja, a što je nadležno upravno tijelo utvrđivalo sukladno, ne samo iskazima svjedoka-mještana i samih posjednika, već utvrđivanjem te činjenice nalazom na licu mjesta.

27.Promjena posjednika nadležne uprave za katastar vršila je na zakonit način, a zakonska obveza katastra je bila oduvijek utvrđivanje stvarnog posjeda sukladno Uredbi o katastru zemljišta prema kojoj su bili dužni vršiti reviziju posjeda koja se mogla provoditi, između ostalog, i na prijedlog organa geodetske službe, a podaci koji su dobiveni izvršenom revizijom prema istoj uredbi bili bi izloženi na javni uvid, a kojim su bili propisani i pravni lijekovi za slučaj da zainteresirani nisu zadovoljni podacima utvrđenim revizijom.

28.Tužena ni po jednoj reviziji nije koristila pravna sredstva kako bi se protivila utvrđenom posjedu niti je poduzimala bilo koje druge radnje u cilju zaštite svog navodnog vlasništva. Prema kasnijim propisima, posebice odredbama Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta, nadležni uredi za katastar bili su dužni svakih deset godina provoditi reviziju posjeda što znači da bi podaci u katastru bili rezultat utvrđenja faktičnog posjeda uvidom na licu mjesta i saslušanjem posjednika, što je bila obveza prvenstveno zbog fiskalnih potreba države, a koji podaci bi također bili izloženi na javni uvid.

29.Temeljem takvih utvrđenja prednici tužitelja su plaćali porez na prihod od poljoprivrede. Prema tome, prigodom vršenja revizije ovlašteni, nadležni ured za katastar je očito utvrdio da su baš prednici tužitelja vršili faktičnu vlast na ovoj nekretnini, a tuženik očito, a budući nije ni bio posjednik, nije reagirao na javno objavljene podatke. U svakom slučaju nesporno je da tuženik i njezin prednik nisu bili u posjedu ovih nekretnina od prije 1900.g., a svakako ne od 1953.g., nikada nisu tražili predaju u posjed sporne nekretnine niti su vršili bilo kakve radnje u zaštitu svojih navodnih vlasničkih ovlaštenja.

30.Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 22.03.1946.g. propisujući načelo “zemlja pripada onima koji je obrađuju” propisao je pravila rješavanja i uzurpiranog zemljišta u državnom vlasništvu kao i nepriznatih dioba seoskog i drugog zemljišta. Prema tom zakonu na području svih federalnih jedinica imale su se u roku od dvije godine riješiti pitanja svih uzurpacija državnog zemljišta i zauzeća utrina i nepriznatih dioba seoskog i drugog zemljišta, pa i crkvenog zemljišta i to tako da se zahvaćene i faktički podijeljene površine zemljišta u pravilu priznaju u vlasništvo pojedincima koji ih obrađuju sa upisom tog prava na njihova imena.

31.Temeljem članka 3. c Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području N. R. H., država je prilikom oduzimanja nekretnina od tadašnjih vlasnike i prelazak tih nekretnina u državne svrhe i to između ostalih, zemljišni posjed crkava, samostana (manastira) vjerskih i crkvenih ustanova i svih vrsta zaklada svjetovnih i vjerskih i preko višak od 17 604 m2 (10 ha) dio od ukupne površine oranica, vrtova, vinograda, voćnjaka, livada, pašnjaka i šuma upisivala kao općenarodnu imovinu pa su i nekretnine u vlasništvu C. na takav način postale općenarodna imovina temeljem zakona bez obzira je li je takav upis izvršen u javnim knjigama.

32.Tako oduzeta imovina postala je vlasništvo tadašnje NRH i prema odluci suda trebalo je provoditi postupak, donijeti odluku tada nadležnih tijela, kojim bi se dio posjeda crkvene imovine prenio u općenarodnu imovinu, a upis prava vlasništva temeljem te odluke moglo se izvršiti nakon njezine pravomoćnosti, što je naravno bilo, a i sada je u skladu sa propisima koji reguliraju zemljišnoknjižni postupak.

33.Kako to u brojnim situacijama nije učinjeno sud je ovlašten u postupcima prosuđivati je li su u konkretnim slučajevima nastupile pravne posljedice iz toč 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i

H. P..

34.Odnosi između vlasnika zemlje i njezinih obrađivača u S. i S.

D. bili su u nadležnosti nakon 1918.g. sudova koji su paralelno rješavali tzv. stare i nove agrarne prijave.

35.Nove agrarne prijave bile su one koje su se mogle podnijeti po čl. 92. Financijskog zakona za 1939/40 godinu za agrarne odnose iz čl. 1, 2, 3 i 9 Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. od 19.10.1930. g. do 31.07.1939. g. Agrarne prijave, odnosno svi agrarni odnosi nisu bili razriješeni do početka II svjetskog rata, pa su konačno ukinuti poslije ratnih zbivanja Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.

P. od 20.11.1946.g. Tim zakonom su ukinuti svi agrarni odnosi bez obzira na trajanje, a zemlja sa zgradama i drvećem prešla je u vlasništvo obrađivača bez odštete.

36.Zbog povijesnih prilika(ratnog stanja) sve te prijave nisu mogle biti riješene ni 1941.g., a konačno su razriješene naprijed citiranim zakonom iz 1946/47.g.Da su izjave svjedoka i samih tužitelja ne mogu uzeti kao valjane zbog njihove životne dobi. Činjenica posjeda prednika tužitelja ne proizlazi samo iz iskaza svjedoka već i iz drugih dokaza i to upisa posjeda u službenim javnim katastarskim knjigama utvrđenog stanjem na licu mjesta u postupcima revizije, gdje su sve ovakve nekretnine o kojima se vode postupci, pa i ova, ograđene starim suhozidima i zasađene starim, trajnim kulturama ili ostacima tih kultura na onim nekretninama koje su nekoliko puta opožarene. Činjenice o kojima svjedoci svjedoče u ovom postupku nastale su 1930-te, 1947.g. pa je sasvim jasno da danas nema živih svjedoka koji bi iz svog osobnog opažanja mogli imati saznanja o bitnim činjenicama posjedovanja i davanja dijela prihoda C., ali su im te činjenice poznate iz pričanja njihovih najbližih srodnika majki, očeva, djedova te susjeda koji su bili svjedocima tog vremena što ne sprječava sud da temeljem čl.7.st.1.ZPP-a, a u svezi sa čl. 8. istog Zakona na temelju takvih iskaza izvede zaključak o bitnim činjenicama koje dokazuju stjecanje prava vlasništva tužitelja na utuženim nekretninama (presuda Ž. suda u S. br. Gž.- 666/16).

37.Kada se identificirani realni dijelovi sporne nekretnine na licu mjesta koji su ograđeni stoljetnim suhozidom dovedu u vezu sa ostalim dokazima izvedenih tijekom ovog postupka i to sa iskazima tužitelja i svjedoka, upisanim agrarnim prijavama, upisanim površinama prednika tužitelja u posjedovnim listovima br. 346 i 40 k.o. Ž. sasvim je sigurno i logično da su tužitelji doista preko svojih prednika stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama razrješenjem agrarnog odnosa.

38.Stoljetne suhozide sigurno nisu gradili predstavnici C., već prednici tužitelja koji su na istoj sadili masline, pasli stoku, a na ime obrade dio prihoda davali C. u vinu, siru, mlijeku, mesu.

39.Odluka K. komisije u T. na koje se tužena poziva nije isprava

na koju sud može temeljiti bilo kakvu odluku jer taj popis ni na koji način ne potvrđuje bilo koju činjenicu na koju se poziva tužena, a najmanje tvrdnje tuženika da bi prijave obrađivača iz 1939.g. bile fiktivne te da prednici tužitelja ne bi bili u težačkom odnosu sa prednikom tužene. Prije svega, kada tužena prigovara strogoj formi npr. pravomoćnosti agrarnih odluka tada bi se očekivalo da će i ovaj prikaz biti sačinjen od nekog nadležnog tijela i opskrbljeno nekim pečatom kojim bi se dokazivala vjerodostojnost te isprave.

40.Po mišljenju tužene upisane agrarne prijave, agrarne odluke i upisi posjeda u službenim evidencijama nisu vjerodostojne isprave, ali popis Odluka Kotarske komisije sa datumima zaprimanja prijava, održavanja ročišta i donošenja odluka prije sedamdeset godina, bez potvrde mjerodavnih institucija je vjerodostojna isprava koja dokazuje da su agrarne prijave bile fiktivne.

41.Ovakav popis mogao je sačini bilo tko, a o načinu rada ondašnjih Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju iz 1946/1947.g. i metodologiji vođenja postupaka ne može se komentirati sa vremenskim odmakom od sedamdeset godina. Dakle, navedeni popis ne može pobiti činjenice da su agrarne prijave upisane u zemljišnim knjigama, da su prednici tužitelja u katastru upisani kao suposjednici te da su i danas u posjedu utuženih nekretnina. Da su predmetne nekretnine koje tužitelji traže u ovim postupcima bile obrađene i date na ime agrara obrađivačima proizlazi i iz iskaza fra. A. G. saslušanog kao svjedoka na ročištu od 11.12.2017.g. u predmetu koji se kod istog suda vodi po posl. br. .P-1579/17.

42.Jasno da redovnici nisu obrađivali svih 110 ha već su davali ljudima ta zemljišta na obradu, a onda bi ljudi njima plaćali tako što su davali dio uroda. Na taj način samostan se financirao i redovnici su mogli voditi svoj redovnički život i održavati mise za duše pokojnika koje su bili dužni držati”....”Dakle, dominikanci tog samostana živjeli su strožim načinom života pa u tom smislu npr. nisu mogli jesti meso zbog čega im je odlukom Pape bilo dopušteno da smiju čuvati stado od trideset koza.” Nadalje u istom iskazu obrazlaže kako su prednici tuženika od naroda na području samostana S.. K. na Č. sticali velika imanja oporukom, darovnicama, zadužbinama i sl. a za uzvrat su morali davati mise za njihovu dušu. Iz ovog iskaza proizlazi da su redovnici samostana S.. K.-prednika tužitelja posjedovne čine na spornom zemljištu vršili samo za ispašu tridesetak koza za što im zasigurno nije bilo potrebno svih 5.460.000, m2 dok su preostalo zemljište dali na obradu težacima za što su im obrađivači plaćali dijelom uroda, što čini sadržaj agrarnog odnosa.

43.Uvidom u navedeni posjedovni list lako se može utvrditi tko je bio posjednik i kome je zemljište dodijeljeno. U pogledu površine dodijeljenog zemljišta i onog koji se navodi u agrarnim odlukama, tvrdnje tužene da nekretnine iz 154 zk tijela ZU 1 k.o. Ž. nisu bile opterećene težaštinom te da se radilo o šumskom zemljištu koje nije potpadalo pod agrar za istaći je slijedeće. Treba imati u vidu činjenicu da počeci katastra i izmjere u našim krajevima datiraju još od 1817.g., a završena 1868.g. , da se pri izmjeri koristila metoda geodetskog stola tako da je točnost izmjere ovisila jako o udaljenosti od stajališta instrumenta i naročito nagiba terena.

44.Geodetski stol je bio oslonjen na vrlo malu površinu i koji je vrlo osjetljiv na opterećenje pa se pri većim nagibima dobivao sistemski pogrešan rezultat mjerenja koji se iskazivao kao pogreška u mjerilu kartiranja. Osnovni razlog izrade katastra bila je stvaranje osnove za prikupljanje poreza sa osnova poljoprivrede pa su zemljišta niskog katastarskog prihoda bila snimana sa manje pažnje i točnosti nego zemljišta velikog katastarskog prihoda. Kako se svako stajalište stola nezavisno kartiralo na samom stolu, pri spajanju detalja, uglavnom međa, dolazilo je do natezanja detalja pa su neke međe ispale duže ili kraće nego su u naravi. Stoga su pogreške u mjerenju na taj način mogle biti vrlo velike pa uzimanje površine iz agrarnih prijava nije moglo odražavati pravo stanje dodijeljenog zemljišta na terenu. Osim toga, tužitelji ne mogu snositi posljedice ako nadležna državna tijela koja su agrarnim odlukama utvrđivali pravo vlasništva na spornim nekretninama nisu vršili točnu izmjeru. Pri tome, također treba imati u vidu i nesklad površina upisanih u agrarnim odlukama s površinom u faktičnom posjedu s obzirom na broj članova domaćinstva agrarnog prijavitelja kojima je priznavano vlasništvo agrarom, a s obzirom na zakonom određenu površinu koja se mogla dodijeliti.

45.Površina u posjedu tužitelja utvrđen je vještvom vještaka u ovom predmetu, a to su one iste površine koje su prednicima tužitelja dodijeljene na ime obrade kao težacima. Navodi tužene da nekretnine u z.k.tijelu 153 ZU 1 k.o. Ž. nisu bila opterećena težaštinom te da sporna nekretnina u najvećem dijelu predstavljala pašnjake i šumu su neistiniti.

46.U odnosu na stjecanje prava vlasništva ex lege prmjenom Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.

P.. Prednici tužitelja pravo vlasništva su stekli ex lege primjenom navedenog Zakona u skladu sa čl. 1. i 3. tog Zakona.

47.Naime, prema mjerodavnim materijalnim odredbama iz čl. 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.

P. ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i

H. primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača s tim da pod udar tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane koje su bile date na uživanje povodom osnivanja kmetskih, težačkih odnosa .Stjecanje vlasništva na temelju tog zakona treba procjenjivati temeljem pretpostavki iz čl. 6. st. 2. tog zakona. Zakonom o provođenju agrarne reforme na području NRH od 17.12.1947.g. propisuje način postupanja prvostupanjske i drugostupanjske vlasti pa ukoliko te vlasti nisu postupale u skladu sa navedenim propisom štetu za nepostupanje ne mogu trpjeti težaci koji su u trenutku stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa bili obrađivači i izvršili sadržaj agrarnog odnosa.

48.Prema svemu iznijetom može se osnovano zaključiti da su prednici tužitelja Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. P. (N.N. br. 138/46 ) razriješili agrarni odnos u odnosu na prednika

tuženika te da su po tom osnovu stekli pravo suvlasništva na utuženim nekretninama, a što dokazuju slijedeće nesporene činjenice: da su agrarne prijave prednika tužitelja zabilježena u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u ZU 1 zk tijelo 153 što dokazuje da su bili sa zemljišnoknjižnim vlasnikom u agrarnom odnosu; da iz iskaza saslušanih tužitelja, svjedoka te iz evidencija posjeda u katastarskom operatu od 1953.g. formiran, proizlazi da su prednici tužitelja bili obrađivači spornog zemljišta i prije 1953.g. te izvršavali sadržaj agrarnog odnosa davanjem predniku tuženika dio uroda sa spornog zemljišta; da iz stanja na terenu proizlazi da su sporni dijelovi utuženih nekretnina ograđeni starim suhozidima čime su prednici tužitelja prema trećima manifestirali dokle seže njihov vlasnički posjed; da se zemljište koristilo kao maslinik, za sadnju buhača, za ispašu stoke pri čemu je općepoznato da se tada živjelo praktično samo od poljoprivrede, sada opožareno sa vidljivim ostacima maslina; da sedamdeset godina tuženik nije poduzimao nikakve pravne radnje radi zaštite svog navodnog vlasništva.

49.Nesporna je činjenica je da je Kotarska Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju donosila odluke koje nisu poništene, a kojima se fizičkim osobama kao težacima priznavalo pravo vlasništva na nekretninama koje im je prednik tužene davao na obradu, pa tako i predmetne nekretnine.

50.Da se radi baš o nekretninama upisanim u ZU 1 i to baš o spornoj nekretnini dokazuju brojne agrarne prijave zabilježene u zemljišnim knjigama, agrarne Odluke Komisije za agrarnu reformu iz 1946/47 godine, popis osoba i nekretnina u posjedovnom listu br. 40 koje su kao M. S.. K. podijeljene seljacima navedenim u tom popisu, među kojima su i prednici tužitelja, posjedovni listovi u kojima se kao posjednici od osnutka katastra 1953.g. vode upravo prednici tužitelja te izgrađeni suhozidi koje su gradili prednici tužitelja kada su sporne nekretnine dobili na obradu od prednika tužene kao težaci i priveli svrsi sadnjom trajnih kultura od čije obradu su tuženoj davali dio prihoda.

51.To što su neke od stečenih nekretnina danas dijelom neobrađene nije od značaja za presuđenje i pravilno donošenje odluke u ovom predmetu. Sporna nekretnina je bila obrađivana od vremena kada ih je tužena prednicima tužitelja dala na obradu kao težacima sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada nasljednici ranijeg težaka nisu više živjeli samo od poljoprivrede i ribarstva već i od drugih djelatnosti. Radi se o stečenim pravima u korist njihovih prednika koje im nakon stogodišnje obrade tužena želi oduzeti.

52.Naprijed navedene činjenice upućuje na nedvojben zaključak da su prednici tužitelja bili u težačkom odnosu sa prednikom tužene, za koje postojanje nije nužno da je u zemljišnim knjigama upisano, ako je faktički postojao: da iz iskaza saslušanih tužitelja, svjedoka te iz evidencija posjeda u katastarskom operatu od 1953.g. kada je katastar osnovan, proizlazi da su prednici tužitelja bili obrađivači spornog zemljišta i prije 1953.g. te izvršavali sadržaj agrarnog odnosa davanjem predniku tuženika dio uroda sa spornog zemljišta; da iz stanja na terenu proizlazi da su sporni dijelovi utuženih nekretnina ograđeni starim suhozidima čime su prednici tužitelja prema trećima manifestirali dokle seže njihov vlasnički posjed; da se zemljište koristilo kao maslinik, za sadnju buhača, za ispašu stoke pri čemu je općepoznato da se tada živjelo praktično samo od poljoprivrede, sada opožareno sa vidljivim ostacima maslina; da sedamdeset godina tuženik nije poduzimao nikakve pravne radnje radi zaštite svog navodnog vlasništva.

53.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

54.Odluka o trošku temelji se na temelju čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od podneska od 22.11.2017, 05.06.2019,10.07.2020,16.06.2021, 02.12.2021 svako po 75 bodova, pristupa na ročište od 25.05.2022,01.02.2022,06.12.2021, 27.09.2021,17.06.2021,22.04.2021, 15.12.2020, 07.09.2020,02.06.2020,06.12.2019, 04.10.2019,26.10.2018,11.03.20'15,22.04.2010,03.02.2010.,06.10.2009 i 12.06.2009 svako po 75 bodova odnosno ukupno 1650 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10 kn daje iznos od 16.500,00 kn koji iznos je uvećan za zastupanje više osoba 40% odnosno 6.600,00 kn, pristojbi tužbe-400,00 kn, pristojbi presude - 400,00 kn troškova vještačenja- 4886,00 kn odnosno ukupno 28.786,70 kn.

Splitu, 7. srpnja 2022.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis