Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 P-54/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja Goran Tokić OIB: 36923797582 vl. obrta Tokić, poljoprivredo gospodarstvo, Široko polje, Đakovačka 26 kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko odvjetnik iz Đakova protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, kojeg zastupa punomoćnik Luka Jurić odvjetnik iz Odvjetničkog druištva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbe i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. lipnja 2021. u nazočnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu presude održanog dana 7. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 40243/06 sklopljen dana 21. ožujka 2006. godine između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: „Korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne), sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/ LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebno zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.“ te ista ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju Goranu Tokiću iz Širokog Polja, Đakovačka 26, OIB: 36923797582, isplati iznos od 6.000,00 kn na ime više plaćene kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 40243/06 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj., od prvog dospjelog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

3. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 49930/07 sklopljen dana 28. studeni 2007. godine između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.“ te ista ne proizvodi pravne učinke.

4. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju Goranu Tokiću iz Širokog Polja, Đakovačka 26, OIB: 36923797582, isplati iznos od 6.000,00 kn na ime više plaćene kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 49930/07 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj., od prvog dospjelog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, pa do isplate, a sve to u roku 15 dana."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 21. ožujka 2006. kao vlasnik obrta Tokić poljoprivredno gospodarstvo s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu broj 40243/06 na iznos od 900.000,00 kn u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja, s rokom otplate na pet godina, sa svrhom kupovine junica koji kredit je u cijelosti otplaćen.

2. Dodaje da je tužitelj dana 28. studenog 2007. također kao vlasnik obrta Tokić poljoprivredno gospodarstvo s Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio i Ugovor o kreditu broj 49930/07 na iznos od 2.000,000,00 kn uz valutnu klauzulu EUR s rokom otplate na sedam godina sa svrhom izgradnje staje za junice koji kredit je isto tako otplaćen u roku.

3. Navodi da je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu broj 40243/06 tužitelj s prednikom tuženika ugovorio kamatu u otplati na način je ista vezana za tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 4,50 % marže godišnje, a odredbom članka 5. istog Ugovora tužitelj je ugovorio odredbu kojom on kao korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

4. Nadalje, navodi da je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu broj 49930/07 tužitelj s prednikom tuženika ugovorio kamatu u otplati na način je ista vezana za tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 3,50 % marže godišnje, a odredbom članka 5. istog Ugovora tužitelj je ugovorio odredbu kojom on kao korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

5. Dodaje da iz čl. 5. oba Ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mogao mijenjati način obračuna ugovornih kamata, što je i činio, a što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu propisan člankom 3. Zakona o obveznim odnosima, te da navedena neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih kriterija i parametara, a da druga ugovorna strana mora to prihvatiti, a takav način promjene visine kamatne stope kao bitnog elementa Ugovora, odnosno cijene, nije u skladu s odredbom čl. 269. st. 2 ZOO-a kojom je propisano da činidba, u ovom slučaju kamata, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te da je isto tako odredba članka 4. Ugovora u suprotnosti sa člankom 10. st. 3. ZOO-a i predstavlja nedopušteno ponašanje kreditora, jer se ugovaranjem takve odredbe otežava ispunjenje obveze tužitelja kao korisnika kredita koji je svoj kredit s kamatama u cijelosti isplatio te je također suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a.

6. Ističe da je iz otplatnog plana vidljivo da je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu broj 40243/06, prednik tuženika jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, točnije povisivao je iznos ugovorene marže iznad 4,50 % i na taj način nepošteno „opravdavao“ pad vrijednosti tromjesečnog EURIBORA koji je od kraja 2008. godine pa nadalje u konstantnom padu, a sve temeljem članka 4. Ugovora. Dakle, u potonjem Ugovoru o kreditu umjesto da ugovorena kamata pada u tijeku otplate kredita zbog pada vrijednosti tromjesečnog EURIBOR-a kreditor je tu istu kamatu u pravilu neopravdano povećavao ili držao na istoj razini i time tužitelja obvezao na plaćanje puno veće kamate nego što je ona prema članku 3. Ugovoru trebala biti naplaćena, čime je takvim nepoštenim postupanjem neosnovano stekao razliku između ugovorene i stvarno obračunate kamatne stope.

7. Također, tužitelj navodi da smatra kako se prednik tuženika i tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu broj 49930/07 nije pridržavao ugovorenih parametara iz članka 4. Ugovora, ali da tuženik za navedeni Ugovor nije dostavio zatraženu kreditnu dokumentaciju.

8. Ističe da je pravni prednik tuženika ugovaranjem članka 5. u oba Ugovora o kreditu postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj, slijedom čega je dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno ništetne odredbe Ugovora primio, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove.

9. Predlaže donošenje presude kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je tuženik predmetne Ugovore o kreditu sklopio sa Goranom Tokićem vlasnik obrta Tokić, poljoprivredno gospodarstvo kao korisnikom kredita, te da su spornim Ugovorom o kreditu broj 40243/06. ugovorne strane odredbom čl. 4. vezale visinu kamatne stope za tromjesečni EURIBOR, uvećano za maržu u visini od 4,5%, godišnje, te da su spornim Ugovorom o kreditu broj 49930/07. ugovorne strane odredbom čl. 4. također vezale visinu kamatne stope za tromjesečni EURIBOR uvećano za maržu u visini od 3,5%, a obzirom da je kamatna stopa vezana za tromjesečni EURIBOR, promjenjivu kategoriju, kamatna stopa se usklađivala odnosno mijenjala u skladu s odredbom čl. 4. i čl. 5. na temelju kojega je tuženik bio ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope.

11. Dodaje da su odredbom čl. 25. u oba Ugovora o kreditu ugovorne strane potvrdile da im je ugovor protumačen te da ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potvrđuju i ovjeravaju kod javnog bilježnika, te da je potpisom na ugovoru, tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke i odredbe i tarife Odluke o naknadama banke, sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine tuženika prema sklopljenom ugovoru, a iz samog sadržaja naprijed navedenih članaka Ugovora o kreditu br. 49930/07 i br. 40243/06. proizlazi da je tužitelj u vrijeme sklapanja spornih Ugovora o kreditu bio upoznat sa njihovim sadržajem, pa tako i sa odredbama čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu, a kojima je određen način promjene kamatne stope, da je takve odredbe ugovora razumio i prihvatio, a kako je tužitelj trgovac imao je dužnost postupanja povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora kojim preuzima određene obveze.

12. Osim toga, navodi da su predmetni Ugovori o kreditu solemnizirani, a javni bilježnik je prilikom solemnizacije sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se je uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem Ugovora o kreditu navedenog sadržaja, te da nema osnove ni da se odredba čl. 5. predmetnih Ugovora o kreditu utvrdi ništetnom niti ocijeni odredbom koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da je tužitelj još u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat s odredbama čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu, na temelju kojih je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu, odnosno mijenjati maržu.

13. Nadalje, navodi da je tužitelj bezuvjetno prihvaćao izmjene kamatne stope prilikom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora, te ističe da je pod pretpostavkom da je tuženik kamatnu stopu mijenjao protivno odredbama sklopljenih Ugovora o kreditu, kako to tužitelj tvrdi, tužitelj znao da nije dužan platiti slijedom čega njegov zahtjev i iz navedenog razloga nije osnovan, jer sukladno čl. 1112. ZOO-a, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat.

14. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a obzirom da ništetnost nastaje od trenutka sklapanja Ugovora.

15.Tužitelj navodi da su predmetni Ugovori sklopljeni na unaprijed sastavljenom obrascu čije odredbe se nisu mogle mijenjati, niti se o njima moglo pregovarati, posebno o odredbi o načinu promjena kamatne stope koja je u predmetnim Ugovorima neodređena pa tužitelj kao korisnik kredita ni na koji način nije mogao utjecati na visinu kamatne stope kakvu god pažnju upotrijebio prilikom potpisivanja Ugovora.

16. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom, Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 40243/06. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2006. sa otplatnim planom, pregled prometa za klijenta od 21. siječnja 2022. i dopis tužitelja od 5. listopada 2021.

17. Nije sporno tijekom postupka da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključio 2 ugovora o kreditu solemnizirana kod javnog bilježnika i to: Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 40243/06. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2006. sa otplatnim planom na iznos od 900.000,00 kn odnosno u protuvrijednosti EUR-a prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d.Osijek na dan korištenja kredita za kupovinu steonih junica i Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom na iznos od 2.000.000,00 kn za investicije, te je također nesporno da je tužitelj navedene kredita u cijelosti otplatio.

18. U čl. 4. Ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. stranke su ugovorile kamatu u otplati koja je vezana za tromjesečni EURIBOR vezano uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 4,50% marže godišnje, a u točki 7. navedenog članka korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručen obračun, a čl. 5. Ugovora tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Anexa ovom Ugovoru.

19. U čl. 25. Ugovora, potpisom ovog Ugovora i potvrdom kod javnog bilježnika stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, a tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

20. Nadalje, u čl. 4. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. od 21. ožujka 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom na iznos od 2.000.000,00 kn za investicije stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu u otplati koja je vezana za tromjesečni EURIBOR vezano uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 3,50% marže godišnje, a u točki 7. navedenog članka korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručen obračun, a čl. 5. Ugovora tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene, redovne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Anexa ovom Ugovoru.

21. U čl. 25. Ugovora, potpisom ovog Ugovora i potvrdom kod javnog bilježnika stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, a tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

22. Iz navedenog slijedi da je tužitelj bio upoznat sa svim parametrima bitnim za zaključenje Ugovora o kreditu br. 40243/06 uz valutnu klauzulu od 21. ožujka 2006. i Ugovora o kreditu br. 4993/07. od 28. studenog 2007. uz valutnu klauzulu, pa samim time i pravima i obvezama koje proističu iz navedenih ugovora, odnosno da su mu bile jasne ugovorne odredbe i uvjeti kredita iz predmetnih Ugovora te da mu je uručena otplatna tablica sa iskaznom efektivnom kamatnom stopom i da je upoznat i suglasan da je naznačena efektivna kamatna stopa promjenjiva u skladu s odredbama predmetnih Ugovora.

23. Nadalje, ne može se smatrati da je tužitelj bio u nepovoljnijem položaju samo zato što su predmetni ugovori sklopljeni na unaprijed sastavljenom obrascu budući je to uobičajeni način sklapanja ugovora o kreditu te dio tuženikovog predmeta poslovanja. Također, samo zato što se o ugovornoj odredbi koja se tiče promjenjive kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, ne može se smatrati da je odredba čl. 5. kredita kojom tužitelj izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, ništetna u smislu odredbe čl. 143. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21. u daljnjem tekstu ZOO-a) jer tužitelj tijekom postupka nije iznio razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je ta odredba protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora i dobrim poslovnim običajima, te da je inače nepravična ili pretjerano stroga prema njemu.

24. Ovo iz razloga što je u skladu s čl. 4. zaključenih Ugovora tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je vezana uz tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR uvećan za maržu od 3,50% godišnje (Ugovor br. 49930/07.) odnosno uvećan za maržu od 4,50% godišnje (Ugovor br. 40243/06.), a koji parametri su promjenjivi.

25. Sukladno čl. 1021. ZOO-a, ugovorom o kreditu se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

26. Iz navedenog slijedi da ugovorna kamata čini bitan predmet ugovorne obveze koja mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva sukladno čl. 269 st. 2 ZOO-a.

27. Sukladno čl. 272. ZOO-a, predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

28. Prema stavu ovog suda odredba čl. 4 Ugovora o kreditu br. 40243/06. i br. 49937/07. kojim su stranke ugovorile kamatu na glavnicu kredita je odrediva jer sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti kamata a to je visina tromjesečnog EURIBOR-a uvećano za 3,50 % odnosno 4,50% godišnje marže, slijedom čega ista nije ništetna sukladno čl. 270. ZOO-a, a posljedično tome nije ništetna niti odredba čl. 5. predmetnih Ugovora kojim tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope budući da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se veže za tromjesečni EURIBOR.

29. Slijedom navedenog sud je ocijenio neosnovanim navode tužitelja da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 40243/06. od 21.ožujka 2006. i odredba čl. 5. ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. ništetne u smislu čl. 322. ZOO-a

30. Budući da tužitelj nije dokazao da su ništetne ugovorne odredbe čl. 5 predmetnih Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine duga koje bi tuženik bio u obvezi vratiti po osnovi neosnovano stečenog, te iz navedenog razloga nije odlučivao niti o prigovoru zastare istaknut od strane tuženika.

31. Slijedom navedenog, ocjenjujući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti čl. 5. Ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. i čl. 5. Ugovora o kreditu br. 49930/07 od 28. studenog 2007. sklopljenim između tužitelja i pravnog prednika tuženika, nije osnovan, a posljedično tome nije osnovan.

32. Budući da je sud ocijenio da čl. 5. predmetnih Ugovora o kreditu nije ništetan u smislu čl. 322. ZOO-a, tužitelj neosnovano zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 6.000,00 kn na ime više plaćene kamatne stope po oba Ugovora o kreditu u skladu s čl. 1111. ZOO-a.

33. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u izreci presude.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 3.750,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.) Tbr.7 t.1 i Tbr. 8. t. 1 i Tbr.9. t. 1 i Tbr. 42. - za sastav odgovora na tužbu – 1.250,00 kn s PDV-om, sastav podneska od 16. svibnja 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 2. lipnja 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om.

U Osijeku 07. srpnja 2022.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanda Gučić

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.

Broj zapisa: eb30e-a6d1e

Kontrolni broj: 0c40b-7e416-5715a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA NJARI, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.