Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
93. Ovr-1900/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Branki Lukić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Mateje Vukmir, u ovršnom postupku ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z., OIB: …, protiv ovršenika T. P. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika, 7. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbacuju se kao nedopušteni prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
Obrazloženje
1. Podneskom od 3. lipnja 2022. ovršenik je sudu podnio prijedlog radi odgode ovrhe te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa s mirovine ovršenika nedopuštenim. Naime, ovršenik je naveo da je ovrhovoditelj 11. studenog 2019. kod Zavoda protiv ovršenika pokrenuo postupak prisilne naplate radi podmirenja navodnog potraživanja, a na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu br. … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 13. listopada 2005., a potvrđenog 18. listopada 2005. po javnom bilježniku L. P. iz O. pod brojem OU-2317/05. Predmetna isprava postala je pravomoćna i ovršna 6. kolovoza 2013., a s njegove mirovine ustegnut je iznos od 79.562,66 kn. Stoga, temeljem čl. 209. i čl. 210. Ovršnog zakona ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe i prijedlog za proglašenje pljenidbe na mirovini ovršenika i prijenosa nedopuštenim budući da je ovršenik kao tužitelj pokrenuo postupak u kojem traži da se utvrdi ništetnost ovršne isprave, Ugovora o kreditu, a koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-245/2022. Ovršenik se pozvao na odluku Suda Europske unije broj 407/18 i Direktivu 93/13 iz kojih proizlazi da je potrebno odgoditi ovršni postupak do donošenja pravomoćne odluke o ništetnosti ugovora o hipotekarnom kreditu ako je ovršenik kao potrošač podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti takvog ugovora, a sve kako bi se osigurala djelotvorna zaštita potrošača. Ovršenik je naveo da je ugrožena njegova egzistencija, a da bi šteta, koja bi mu nastala provedbom ovrhe, bila nenadoknadiva. Ovršenik se pozvao na praksu nacionalnih sudova i na stajalište Vrhovnog suda koji idu u prilog odgodi ovrhe ukoliko je pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja ništetnosti potrošačkih ugovora o kreditu koji predstavljaju ovršne isprave u ovršnim postupcima.
2. Prijedlozi ovršenika dostavljeni su ovrhovoditelju na odgovor. Podneskom od 14. lipnja 2022. ovrhovoditelj se usprotivio prijedlozima ovršenika istaknuvši da je ovršenik podnio pogrešan pravni lijek u postupku izvansudske ovrhe, navodeći da su pravni lijekovi koje je mogao koristiti propisani čl. 284. st. 5. OZ. Ovrhovoditelj je naveo i da ovršenik uopće ne ističe razloge zbog kojih bi se pravna sredstva kao pravni lijek mogla podnijeti. Ovrhovoditelj je istaknuo da podnošenje tužbe radi utvrđenja Ugovora o kreditu ništetnim nije razlog za odgodu ovrhe, budući da je postupak u tijeku i da se bez pravomoćne presude suda, kojom bi bila utvrđena ništetnost ovršne isprave, ovršenik ne može pozivati na eventualnu ništetnost ovršne isprave. Dakle, Ugovor o kreditu da ima značaj ovršne isprave i da proizvodi pravne učinke dok ga nadležno tijelo ne stavi izvan snage, što zasad nije učinjeno. Nadalje, ovrhovoditelj je naveo da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje uvjeta za odgodu propisanih čl. 65. OZ, ističući da ovdje nema mjesta primjeni zaključaka donesenih na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022., niti primjeni odluka Suda Europske unije br. C- 407/18, ističući bitne razlike hrvatskog uređenja instituta odgode ovrhe i slovenskog, o kojem je riječ u spomenutoj odluci Suda Europske unije.
3. Prijedlozi ovršenika nisu dopušteni.
4. Najprije valja reći da se u konkretnom slučaju s mirovine ovršenika usteže određeni iznos radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je postao ovršan 2013. Navedeno proizlazi iz navoda ovršenika te iz Dopisa ovrhovoditelja upućenog Zavodu od 11. studenog 2019. (list 5 spisa), u kojem je ovrhovoditelj naveo da je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog s A. B. d.d. Z. postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje po Ugovoru o kreditu. Ovrhovoditelj je Zavodu dostavio Ugovor o namjenskom kreditu s ovršnom klauzulom te pozvao Zavod da izvrši pljenidbu zakonom maksimalno dopuštenog dijela plaće ovršenika u korist ovrhovoditelja, a Zavod postupio je po prijedlogu novog vjerovnika, kako proizlazi iz podneska od 25. svibnja 2022. (list 26-27 spisa).
5. Ovršenik je predložio odgodu pljenidbe i prijenosa s mirovine na račun ovrhovoditelja, kao i da se takva pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima, sukladno čl. 209. i čl. 210. Ovršnog zakona.
6. Odredbom čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) propisana su sredstva kojima se ovršenik može koristiti u slučaju izravne naplate, odnosno, situacije kada ovrhovoditelj na temelju isprava iz čl. 290. st. 1. OZ zahtjeva izravnu naplatu tražbine, i to zapljenom i prijenosom s računa ovršenika, koje provodi isključivo Financijska agencija koja postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Nakon što je zatražena takva izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenima. U konkretnom slučaju, ustegu na mirovini ovršenika provodi Zavod, odnosno, ovdje nije riječ o izravnoj naplati koju provodi Financijska agencija, pa ovršeniku nije dopušteno koristiti se pravnim sredstvima ovršenika koja su propisana odredbom čl. 210. OZ.
7. Nadalje, valja istaknuti da konkretna ustega s mirovine ovršenika koju provodi Zavod ne predstavlja ni izvansudsku ovrhu u smislu čl. 284. st. 2. OZ, pa se prijedlozi ovršenika ne mogu smatrati niti sredstvima dopuštenima ovršeniku u slučaju izvansudske ovrhe, a koja su propisana odredbom čl. 284. st. 4. OZ.
8. Naime, odredbom čl. 284. st. 2. OZ određeno je da se izvansudskom ovrhom smatra zahtjev ovrhovoditelja za isplatom iznosa na ime namirenja ovrhovoditeljeve tražbine koji je upućen ovršenikovom isplatitelju stalnog novčanog primanja, i to na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini.
9. U konkretnom slučaju ne provodi se, dakle, prisilna izvansudska ovrha, nego ustega od strane Zavoda, i to na temelju ovršne isprave – Ugovor o kreditu, a ne na temelju rješenja o ovrsi. Pod pojmom ustega ovdje se podrazumijeva dobrovoljna naplata koju Zavod obavlja prema suglasnosti korisnika, isključivo na temelju ugovornih odnosa s kreditorima. Naime, iz čl. 21. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita, ovršenik u ovom postupku, izričito suglasan da se temeljem Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine (list 12 spisa), na temelju čega Zavod i provodi ustegu na njegovoj mirovini.
10. Stoga, budući da ovakva ustega ne predstavlja prisilnu naplatu, odnosno, u konkretnom slučaju se ne vodi ovršni postupak, nije dopušteno zahtijevati odgodu ovrhe u smislu čl. 284. st. 5. OZ. Nije dopušteno niti izjaviti žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ, budući da, naposljetku, takva žalba mora biti izjavljena protiv rješenja o ovrsi, koje u ovom slučaju ne postoji.
11. Osim toga, valja naglasiti da se i u slučaju izravne naplate, kao i u slučaju izvansudske ovrhe, o kojima ovdje nije riječ, rješenjem o odgodi ovrhe odgađa samo prijenos zaplijenjenih sredstava, a sve budući da je samom predajom zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, odnosno rješenja o ovrsi isplatitelju stalnog novčanog primanja, ovrhovoditelj stekao založno pravo na zaplijenjenim sredstvima, odnosno, zabranjeno je ovršeniku njima raspolagati.
U Osijeku 7. srpnja 2022.
S u d a c
Branka Lukić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku osam dana računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. ovrhovoditelju
2. ovršeniku po pun.
