Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ovr Ob-61/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja maloljetne M. T.¹ /OIB:../ iz Z., koju zastupa majka i zakonska zastupnica E. D., protiv ovršenice M. T.² /OIB:…/ iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-25/2022-4 od 14. travnja 2022., dana 7. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-25/2022-4 od 14. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice od 15. ožujka 2022. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-936/2020 od dana 27. svibnja 2021. (stavak I. izreke), i zahtjev ovršenice za naknadu troškova predmetnog postupka (stavak II. izreke).

2. Protiv rješenja žali se ovršenica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., u daljnjem tekstu: OZ-a).

2.1. Ovršenica predlaže preinaku pobijanog rješenja i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je prijedlog ovršenice od 15. ožujka 2022. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Agencijom (FIN-om) na temelju ovršne isprave - presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-936/2020 od dana 27. svibnja 2021., kojom je naloženo ovršenici doprinositi za uzdržavanje maloljetne ovrhovoditeljice (unuke) iznos od 200,00 kn mjesečno počevši od 9. studenog 2020. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti je materijalno (ovršno) pravo pogrešno primijenjeno. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije „arbitrano“ i može se ispitati.

7. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a je propisano da je za ocjenu osnovanosti prijedlog za izdavanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika iz članka 65. OZ-a (članak 210. stavak 2. OZ-a).

8. Pravilima o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika (članak 65. OZ-a) određeno je da sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako utvrdi da su se kumulativno ispunile dvije pozitivne pretpostavke (iz stavka 1. članka 65. OZ-a i jedna od taksativno navedenih u točkama 1. – 10., stavke 1. članka 65. OZ-a) i da je pravozaštitni interes za odgodu veći od onog za nastavljanje postupka ovrhe.

9. U bitnome, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene zakonom propisane kumulativne pretpostavke za izdavanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i da pravozaštitni interes za odgodu ovrhe nije veći od interesa maloljetne ovrhovoditeljice za nastavljanje postupka ovrhe radi namirenja uzdržavanja od po 200,00 kn mjesečno.

10. Naime, Konvencijom o pravu djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.) s kojom korespondiraju prava i obveze vezano za uzdržavanje djeteta regulirana Obiteljskim zakonom (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020.) je između ostalog ugovoreno da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju (članak 27. stavak 1.), da roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj (članak 27. stavak 2.) i da će države stranke poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da dijete dobije sredstva za uzdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako unutar države stranke tako i iz inozemstva (članak 27. stavak 4.).

11. Prema tome, to što je ovršenica u mirovini, što joj mirovina iznosi 1.832,88 kn mjesečno i što je podnijela ustavnu tužbu nakon pravomoćnosti presude kojom joj je naloženo doprinositi za uzdržavanje maloljetne ovrhovoditeljice (unuke u dobi od 16 godina) 200,00 kn mjesečno počevši od 9. studenog 2020. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, nisu okolnosti zbog kojih bi se maloljetnoj ovrhovoditeljici moglo uskratiti uzdržavanje u kojem je ovršenica dužna parirati sa iznosom od 200,00 kn mjesečno do donošenja odluke povodom ustavne tužbe.

12. Osim toga iz priložene ovršne isprave (iskaza ovršenice kao drugotuženice /bake po ocu maloljetne ovrhovoditeljice/) proizlazi da je ovršenica u dobi od 65 godina, da je prije odlaska u mirovinu (2018.) bila na Zavodu za zapošljavanje 18 godina, da živi u stanu koji je vlasništvo I. T. (djeda maloljetne ovrhovoditeljice po ocu) i da režijske troškove snose ona i sin (otac maloljetne ovrhovoditeljice) koji živi s njom, da u tom postupku u kojem je donesena ovršna isprava, a niti u predmetnom prijedlogu ne tvrdi da bi bila radno nesposobna niti da ima posebnih potreba.

13. U konačnici, okolnostima na koje se poziva ovršenice u predmetnom prijedlogu ne dovodi se u pitanje zajamčen prihod ovršenice u smislu Odluke o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj: 39/2020., 37/2022.) s obzirom da nakon podmirenja obveze uzdržavanja za maloljetnu ovrhovoditeljicu, pod uvjetom njezinog redovitog ispunjavanja, ovršenici preostaje iznos prihoda u gotovo dvostrukoj visini zajamčenog preostalog dijela prihoda prema navedenim Odlukama.

14. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi ovršenice da zbog plaćanjem uzdržavanja maloljetnoj ovrhovoditeljici od po 200,00 kn mjesečno „..doslovce ne bi mogla preživjeti..“, da su utvrđenja suda prvog stupnja „…u cijelosti arbitrarna s tim više što sud navodi svoje mišljenje da vjerojatnost nastanka štete ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, ne navodeći nikakvo zakonsko uporište za isto..“ i da je sud prvog stupnja propustio utvrditi kolika su njezina mjesečna primanja, kakvo je njezino imovno stanje, koliki su joj životni troškove i sl., s tim u vezi tumačenje pravila o odgodi, pri čemu ovršenica očito gubi iz vida je i ovršni sud vezan činjeničnim navodima iznesenim u predmetnom pravno sredstvu i da pravila o odgodi ovrhe u svojoj podlozi podrazumijevaju i materijalne prilike ovrhovoditelja.

15. U prilog polemiziranja ovršenice sa prvostupanjskim sudom je li ustavna tužba pravni lijek skreće se pozornost istoj na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-1747/2009 od 10. studenoga 2009. /Narodne novine, broj 139/2009./, U-III-104/2001 od 31. srpnja 2001. /Narodne novine, broj: 71/2001.), među kojima i rješenje broj U-III-5903/2013 od 15. travnja 2014. (Narodne novine, broj: 56/2014) u obrazloženju kojeg se pod točkama 4. i 5. istovjetno kao i u odlukama do tada navodi:

„Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.“

16. S obzirom na neosnovanost predmetnog prijedloga pravilno je sud pod stavkom II. izreke odbio kao neosnovan i zahtjev ovršenice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

17. Kako ovršenice nije uspjela s predmetnom žalbom to je odbijen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

18. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovršenici, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak I., članak 161. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak II.).

U Zagrebu 7. srpnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.