REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

J. Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: 2 P Ob-52/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., OIB:…, D., …, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u D. protiv tuženika J. R., OIB:…, O., …, ….., radi spora o sadržaju roditeljske skrbi uz sudjelovanje maloljetnog J. R., OIB:…, kojeg zastupa posebna skrbnica A. H. iz C. za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O. i Centra D. te Centra O., nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 5. srpnja 2022. u prisutnosti tužiteljice i njezina punomoćnika, a u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, posebne skrbnice maloljetnog djeteta i predstavnika Centra D. i O., 7. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka I. pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob-3/2018-42 od 24. siječnja 2019. u dijelu u kojem su tužiteljica i tuženik zajednički ostvarivali roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom, na način da će majka A. M., OIB:…, D., … potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog J. R., OIB:… i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

II. Nalaže se tuženiku J. R., OIB:…, O., S., … da naknadi tužiteljici A. M., OIB:… D., parnične troškove u iznosu od 2.900,00 kn (slovima: dvijetisućedevetsto kuna), sa zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela 28. veljače 2022. tužbu protiv tuženika radi spora o sadržaju roditeljske skrbi navodeći da su roditelji maloljetnog djeteta J. R. rođenog u njihovoj izvanbračnoj vezi i to 12. svibnja 2014. u O.. S tim u vezi navodi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob3/2018-42 od 24. siječnja 2019. u odnosu na sadržaj roditeljske skrbi kao i ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, odlučeno da će dijete stanovati s tužiteljicom, dok će tužiteljica i tuženik kao roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb. Navedena presuda je izmijenjena Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob-3/2018-57 od 18. lipnja 2020. u dijelu kojim su određeni osobni odnosi tuženika s djetetom (list 1-16 spisa).

1.1. Tužiteljica ističe da unatoč postojanju pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka, tuženik ne izvršava svoju dužnost i odgovornost roditeljske skrbi, a koju bi trebao obavljati zajednički s njom. Pri tome dodaje da tuženik nakon prestanka izvanbračne zajednice s tužiteljicom od 15. srpnja 2017., nije poduzeo niti jednu radnju roditeljske skrbi za maloljetno dijete već je s djetetom ostvario samo jedan susret. Isto tako navodi i da „tuženik nije ostvario kontakt na način kako je to određeno Presudom posl.br. P Ob3/2018-42 odnosno susret jedan vikend u mjesecu u periodu od ukupno 8 (slovima: osam) sati pod nadzorom stručne osobe u roku od 6 (slovima: šest) mjeseci od pravomoćnosti navedene presude, a niti je s djetetom neizravno kontaktirao korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično prema izmijenjenoj presudi od njezinog donošenja pa sve do danas.“

1.2. Tužiteljica ističe da tuženik ne izvršava niti obvezu uzdržavanja sina od prestanka izvanbračne zajednice s tužiteljicom sve do danas, te da tužiteljica potpuno samostalno izvršava roditeljsku skrb nad maloljetnim J. R. pri čemu joj pomažu roditelji. O tome ističe da je zabilježeno i u stručnoj procjeni Centra D., Klasa: 552-05/17-7/15, Urbroj:2111-22- 04-01-20-31 od 17. siječnja 2020.

1.3 Tužiteljica je u radnom odnosu i potpuno samostalno doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta te izvršava dužnosti brige o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti sina i njegovom odgoju.

1.4. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se promijeniti presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob-3/2018-42 od 24. siječnja 2019. na način da ona ostvaruje samostalnu skrb i samostalno zastupa maloljetno dijete u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, kao i da se tuženiku naloži da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude.

2. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., a u vezi s čl. 327. st. 2. t. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19), sud je zatražio od nadležnog Centra D. da maloljetnom djetetu J. R., rođenim …, imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Centra D., Klasa: UP/I-552-02/22-07/14, Urbroj: 2111-22-04-01-22-2 od 17. ožujka 2022. (list 21 spisa) imenovanjem posebne skrbnice u osobi S. M. iz C. Z.., … (poslovni toranj Zagrepčanka) radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-52/2022.

2.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku (list 22 - nastavak spisa).

3. Tuženik je 24. ožujka 2022. zaprimio tužbu s prilozima, ali iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta održana 26. travnja 2022. (list 27-28 spisa), 2. lipnja 2022. (list 41-44 spisa) i 5. srpnja 2022. (list 65-70 spisa) niti je opravdao svoj nedolazak, a isto tako nije dao niti odgovor na tužbu. Pri tome se ističe da je u ime tuženika dostavljena u spis elektronička poruka poslana s nepoznate adrese elektroničke pošte bez njegova potpisa 5. srpnja 2022. (list 63-64 spisa), a u kojoj u bitnome osporava roditeljsku skrb tužiteljici i izražava želju za ostvarivanjem osobnih odnosa s maloljetnim djetetom.

3.1. Naime, iz spomenute elektroničke poruke iz točke 3. ovog obrazloženja presude, proizlazi da tuženik zamjera tužiteljici preseljenje u D. s obzirom na to da mu zbog prostorne udaljenosti "nije isplativo prevaliti toliki put za tako malo vremena" radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, a da bi volio djetetu toliko toga pružiti. Smatra da i on mora sudjelovati u odgoju i brizi djeteta, a da tužiteljica nije pridonijela da se ostvare osobni odnosi njega s djetetom već je to sprječavala.

3.2. Kao razlog spriječenosti dolaska na ročište, navodi se terenski posao zbog kojeg nije u mogućnosti izostajati pa predlaže da se uzme u obzir pisano očitovanje dostavljeno u spomenutoj elektroničkoj poruci.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u stručnu procjenu Centra D., Klasa: 552-05/17-07/14, Urbroj:2111-22-04-01-20- 31 od 17. siječnja 2020. (list 10 spisa), Izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom između A. M. i J. R. sastavljenog po Centru D., Klasa: 552-05/2109/10, Urbroj:2111-22-04-03-21-7 od 27. kolovoza 2021. (list 15 spisa), Socijalnu anamnezu sastavljenu po Centru D., Klasa: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22-04-03-22-13 od 4. svibnja 2022. (list 38-39 spisa), Nalaz i mišljenje Centra D., Klasa: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22-04-03-22-22 od 20. svibnja 2022. (list 40 spisa), Službena zabilješka Klasa: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22-04-04-22-20 od 20. svibnja 2022. (list 48 spisa); Mišljenje psihologa u postupku izmjene sudske odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnog J. R. Centra D., Klasa: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22- 04-04-22-21 od 20. svibnja 2022. (list 49-50 spisa), Izvješće socijalnog radnika Centra O. K.: 551-03/22-01/199, Urbroj:2185-017-04/29-22-5 od 20. lipnja 2022. (list 57-59 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob-3/2018, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim pred ovim sudom 2. lipnja 2022. (list 41-44 spisa) saslušana je tužiteljica, a na ročištu održanim pred ovim sudom 5. srpnja 2022. (list 65-70 spisa) saslušani su svjedoci N. M. i B. M. (roditelji tužiteljice).

4.2. Sud nije saslušao tuženika jer, iako je bio uredno pozvan, nije pristupio niti jednom ročištu zakazanom pred ovim sudom niti je opravdao svoj nedolazak valjanim dokazom već samo elektroničkim porukama poslanim s nepoznate adrese elektroničke pošte bez njegova potpisa, a posebice jer iz dostavljene dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da tuženik samo verbalno iskazuje želju za ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete, dok ne i svojim postupcima.

4.3. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da imaju zajedničko maloljetno dijete J. R., a što proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu. (list 3-15 spisa).

6.1. Isto tako, među strankama nije sporno da je njihova izvanbračna zajednica prekinuta 15. srpnja 2017. nakon čega tuženik nije plaćao za uzdržavanje maloljetnog djeteta niti je brinuo za njega, a što proizlazi iz izvješća Centra D. i O. te iskaza tužiteljice i svjedoka N. i B. M..

6.2. Nadalje, nije sporno da maloljetno dijete stanuje s tužiteljicom od svojega rođenja, te da tuženik nakon 15. srpnja 2017. nije ostvarivao susrete i druženja s maloljetnim djetetom izuzev jednog susreta, a što i sam tuženik priznaje i predbacuje odgovornost za to na prostornu udaljenost između njega i djeteta kao i ponašanje tužiteljice, a tuženik osim toga niti je ostvarivao bilo koji oblik roditeljske skrbi.

6.3. Među strankama je sporno na koji način će tuženik ostvarivati osobne odnose s maloljetnim djetetom s obzirom na to da tijekom postupka nije pokazivao interes za navedeno, te je sporno može li se tužiteljici dopustiti ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete.

7. U cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu i dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, sud je zatražio od Centra za socijalnu skrb D. i O. kompletnu obradu roditelja i maloljetnog djeteta u pogledu izrade Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama svake stranke i maloljetnog djeteta, kao i mišljenje o postavljenom tužbenom zahtjevu (list 1 i 51 spisa).

7.1. Isto tako, izvršen je uvid u izvornik spisa Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u D. posl.br. P Ob-3/2018, a čije preslike odluke prileže u spisu na listu 315 spisa), a u kojem se vodio postupak povodom tužbe tužiteljice za ostvarivanjem sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete, određivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom te iznosa uzdržavanja za dijete. Donesena je pravomoćna i ovršna presuda posl.br. P Ob-3/2018-42 od 24. siječnja 2019. kojom je odlučeno da će zajedničko dijete stranaka stanovati s tužiteljicom, a da će stranke zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, zatim da je tuženik dužan doprinositi za maloljetno dijete mjesečni iznos od 966,45 kn (slovima: devetstošezdesetšest kuna i četrdesetpet lipa) počevši od 2. siječnja 2018. zajedno sa zateznim kamatama, a da se osobni odnosi tuženika s djetetom prvih šest mjeseci od pravomoćnosti presude održavaju pod nadzorom na način da dijete s ocem kontinuirano boravi jedan vikend u mjesecu, subotom ili nedjeljom, prema dogovoru roditelja, od 10,00 sati do 16,00 sati u D., uz nazočnost majke ili druge bliske osobe (bake ili djeda) djeteta, u prostoru koji će osigurati majka A. M., te uz nadzor stručne osobe (voditelja nadzora) kojeg će imenovati Centar D..

7.2. Odluka opisana u prethodnoj točki ovog obrazloženja izmijenjena je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru posl.br. P Ob-3/2018-57 od 18. lipnja 2020. na način da se mijenja način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom tako da se osobni odnosi sada održavaju neizravno korištenjem komunikacijskih sredstava i to na način da tuženik J. R. može nazvati svoje dijete J. R. telefonom ponedjeljkom, srijedom i subotom u vremenu između 18,00 i 19,00 sati uz prethodnu najavu poziva 2 sata prije i to pozivom na broj telefona 092/379-2874, te može maloljetnom djetetu slati pisma i poklone, dok je u odnosu na nadzor određen prestanak.

8. U spis predmeta je zaprimljena Socijalna anamneza sastavljena po Centru D., Klasa: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22-04-03-22-13 od 4. svibnja 2022. (list 38-39 spisa), sastavljena temeljem razgovora s tužiteljicom, terenskim izvidom te uvidom u postojeću dokumentaciju s kojom raspolažu, iz koje proizlazi da je tužiteljica upoznala tuženika za vrijeme njezina studiranja u O. na S. O., Odjel za biologiju, a koji studij je prekinula nakon tri godine studiranja. Za vrijeme života u O. i kod tuženika u S., tužiteljica se nije zapošljavala. Nakon povratka kod svojih roditelja u D. 2017., tužiteljica je upisala izvanredni studij Vinogradarstva, voćarstva i vinarstva u P. te joj je preostao još završni rad. Sveukupno ima četiri godine radnog staža, a trenutno je zaposlena od siječnja 2022. u L. d.d. u D. gdje ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 4.500,00 kn (slovima: četiritisućepetsto kuna). Tužiteljica osim plaće nema drugih prihoda, a materijalno i u brizi oko djeteta pomažu joj roditelji i sestra.

8.2. Nadalje, navodi da se da je tužiteljica tijekom zajedničkog života s tuženikom doživljavala od strane tuženika psihičko i ekonomsko nasilje, kao i da je nakon prijave nasilja u obitelji 2017. vratila se živjeti kod svojih roditelja u D., a tuženiku je u odnosu na nju izrečena mjera zabrane približavanja i ostvarivanja kontakata. U odnosu na maloljetno dijete, navodi se da je od strane Općinskog suda u Bjelovaru donesena odluka da tuženik viđa maloljetno dijete svaki drugi ponedjeljak u prostorijama Centra D.. Međutim, osobni odnosi tuženika i djeteta od srpnja 2017. do siječnja 2018. nisu se održavali, dok je tuženik često kontaktirao Centar D. te je jednom prilikom i razgovarao s djetetom. Navodi se da je „prvi susret oca i djeteta održan 17. siječnja 2018. nakon održavanja rasprave u sudskom ročištu u odnosu na roditeljsku skrb djeteta,“ a da je nakon toga donesena presuda 18. lipnja 2020. kojom su promijenjeni osobni odnosi tuženika s djetetom.

8.3. U odnosu na maloljetno dijete navodi se da je urednog zdravstvenog stanja, te da se priviknuo na život kod bake i djeda, a da je emocionalno povezan uz majku, ovdje tužiteljicu. Maloljetno dijete pohađa prvi razred škole V. N., a koji je završio s odličnim uspjehom i iskazuje volju za odlaskom u školu te trenira tenis.

8.4. Maloljetno dijete stanuje s tužiteljicom u kući njezinih roditelja u katnici starije gradnje u kojoj A. i J. borave u jednoj sobi te da je za J. već pripremljena nova uređena soba. Obitelj se uzdržava od prihoda koje ostvare roditelji tužiteljice i to njezina majka prima plaću u iznosu od 2.700,00 kn (slovima: dvijetisućesedamsto kuna), a otac mirovinu od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna), dok tužiteljica ostvaruje prihod od 1.600,00 kn (slovima: tisućušesto kuna) i dječji doplatak u iznosu od 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna). S tim u vezi navodi se da tužiteljica „zarađeni novac troši uglavnom na Josipa i svoje potrebe, povremeno kupi nešto od namirnica za domaćinstvo, roditelji plaćaju režije“.

8.5. Radi navedenoga, predlaže se da maloljetno dijete i nadalje nastavi stanovati s majkom u D. s obzirom na to da ona ispunjava brigu oko djeteta, ima osigurani stambeni prostor, zaposlena je i ima emocionalnu i materijalnu podršku svojih roditelja, te smatraju da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom na to da se osobni odnosi djeteta i oca ne ostvaruju duže vrijeme, a tužiteljica nema kontakt s tuženikom zbog čega joj je otežano donošenje bitnijih odluka za dijete.

9. Uvidom u Nalaz i mišljenje Centra D., Klasa: 552-05/2109/10, Urbroj:2111-22-04- 03-22-22 od 20. svibnja 2022. (list 40 spisa), utvrđeno je da:

"- majka već niz godina adekvatno skrbi o djetetu, brine o njegovom psihofizičkom razvoju, školovanju, osigurava mu sve potrebno, te J. kod nje ima primjerenu i stabilnu okolinu za pravilan rast i razvoj. Dječak je majci privržen, osjeća se prihvaćeno i zadovoljno;

- otac ne sudjeluje u odgoju djeteta, ne izvršava roditeljske dužnosti, ne doprinosi njegovom uzdržavanju, ne održava redovite i kvalitetne susrete, niti je uspostavio kvalitetnu komunikaciju s djetetom, ne prati djetetov školski napredak niti prema njemu izražava pozitivne osjećaje i privrženost; otac nije angažiran i zainteresiran roditelj koji poklanja pažnju djetetu, ulaže napor u razvijanje odnosa i osjećaja bliskosti sa svojim djetetom, nije ustrajan, ne sudjeluje ni u jednom segmentu djetetovog života niti pokazuje spremnost za promjenu svog roditeljskog ponašanja;

- osobni odnosi oca i djeteta pod nadzorom, određeni sudskom odlukom, nijedanput se nisu održali, otac J. R. nije iskazao interes niti se obraćao ovom Centru radi eventualne nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom J. R.;

- u obavljenom razgovoru s dječakom, e saznaje da je samo jedanput vidio oca (nakon ročišta na sudu) da se nekoliko puta čuo telefonski s njim da ga otac nije zvao za blagdane niti mu čestitao rođendan, samo mu je jedanput poslao poklon za Božić. Dječak nema razvijen osjećaj bliskosti s ocem, ne poznaje ga niti se otac trudi ostvariti bolji odnos s djetetom."

9.1. Slijedom navedenoga, smatraju da su ispunjeni uvjeti za postupanje po čl. 105. Obiteljskog zakona i predlažu donošenje odluke o samostalnom i potpunom ostvarivanju roditeljske skrbi majke i samostalno zastupanje djeteta u svim bitnim osobnim pravima djeteta.

10. Uvidom u Izvješće socijalnog radnika Centra O. Klasa.: 55103/22-01/199, Urbroj:2185-017-04/29-22-5 od 20. lipnja 2022. (list 57-59 spisa), sastavljeno uvidom u postojeću dokumentaciju s kojom raspolažu, uvidom u socskrb aplikaciju te obavljenim terenskim očevidom na adresi tuženika i obavljenim razgovorom s tuženikom, proizlazi da je tuženik odrastao u O. iz kojeg se preselio 2011. s roditeljima u S. gdje i sada stanuje. Završio je osam razreda osnovne škole i dva razreda srednje škole. Do sada je ostvario oko deset godina radnog staža i trenutno je zaposlen u društvu M.-mont gdje ostvaruje primanja u iznosu od 6.000,00 kn (slovima: šesttisuća kuna) do 7.000,00 kn (slovima: sedamtisuća kuna), ovisno o radnim satima. U vlasništvu ima nekretninu u kojoj živi i osobni automobil marke Renault (2003. godište). Kuća je površine 55 m2 i opremljena je potrebnim namještajem i kućanskim aparatima, ima sobu pripremljenu za maloljetno dijete, dok se uz kuću nalazi i pola jutara zemlje koju obrađuje tuženik sa svojim traktorom. Tuženik je istaknuo da je dobrog zdravstvenog stanja i da zna prigodno konzumirati alkohol.

10.1. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tuženika i tužiteljice, tužiteljica je rijetko posjećivala svoje roditelje iako je redovito s njima kontaktirala te su oni u posjeti u S. bili svega dva puta te da s ocem tužiteljice je imao pristojnu komunikaciju dok s njezinom majkom nije imao kontakt. Tuženik smatra da su on i tužiteljica imali određenih poteškoća za vrijeme trajanja zajednice, međutim nakon 2017. tužiteljica se počela čudno ponašati što je rezultiralo i prijavom nasilja u obitelji.

10.2. Iako je donesena pravomoćna sudska odluka, tuženik navodi da nije bio u mogućnosti ostvariti osobni odnos s djetetom jer je tužiteljica, kako navodi, „uvijek imala određeni izgovor radi kojeg nije dovodila maloljetnog J. u Centar D., te bi nekoliko puta on i došao do D., a ponekad bi se na pola puta za D. vratio u S. jer ga je A. nazvala i rekla da nema svrhe da on dolazi“. U odnosu na uzdržavanje djeteta, navodi da nije plaćao s obzirom na to da nije imao podatak o banci i broju računa na koji bi vršio uplatu, ali i da je on i njegova obitelj slao poklone i vršio uplate za dijete.

10.3. Tuženik u bitnome osporava tužiteljici brigu oko djeteta, navodeći pritom da je znala biti gruba prema djetetu kao i da je sklona prekomjernoj konzumaciji alkohola, a o čemu su upoznati i njezini roditelji. Zbog navedenoga, tuženik ističe da bi volio viđati sina na način da dolazi kod njega.

10.4. Prema zaključnom mišljenju Centra O., proizlazi da ne postoje formalne zapreke za ostvarivanjem osobnih odnosa tuženika s djetetom što je bitno održavati zbog pravilnog psihofizičkog rasta i razvoja djeteta da viđa oca.

11. Iz službene zabilješke Centra D. K.: 552-05/21-09/10, Urbroj:2111-22-04-04-22-20 od 20. svibnja 2022. (list 48 spisa), sastavljene nakon razgovora s maloljetnim djetetom, proizlazi da se tuženik nije obraćao Centru radi eventualne nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, te da „ s djetetom ne ostvaruje osobne odnose, a kada su bili određeni pod nadzorom, niti jednom nije došao vidjeti dijete, odnosno vidio ga je samo jednom nakon sudskog ročišta.“ Navedeno proizlazi i iz Stručne procjene Centra D. od 17. siječnja 2020. (list 10 spisa).

11.1. Nadalje, navodi da se da je maloljetno dijete navelo da je upoznato s predmetom postupka i da je vidio tuženika kao oca samo jednom i da je to bilo davno. S tuženikom se rijetko čuje, a jednom mu je za Božić poslao paket u kojem su bili slatkiši. Isto tako, navodi da ne zna kako tata izgleda, nema njegovu fotografiju i ne zna bi li ga uspio prepoznati, te da je zadovoljan brigom i skrbi koju pruža majka.

12. Prema Mišljenju psihologa u postupku izmjene sudske odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnog J. R. Centra D.., Klasa: 552-05/2109/10, Urbroj:2111-22-04-04-22-21 od 20. svibnja 2022. (list 49-50 spisa), proizlazi da je tužiteljica kao majka preuzela svu brigu oko djeteta, a da je otac vidio dijete svega jednom i nekoliko puta je telefonski ostvario kontakt, no da s djetetom nema blizak odnos, ne brine o djetetovim potrebama i ne interesira se za dijete. Radi navedenoga, smatra da je zahtjev tužiteljice opravdan. 13. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu održanim pred ovim sudom 2. lipnja 2022. (list 41-45 spisa), u bitnome proizlazi da su odnosi između nje i tuženika teško i trajno poremećeni kao i da se teško uspostavlja komunikacija u odnosu na njihovo zajedničko dijete, te da tuženik ne pokazuje interes za ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom niti doprinosi za njegovo uzdržavanje. Radi navedenoga, tužiteljica iskazuje da je pokrenula ovopredmetni postupak s obzirom na loše iskustvo s tuženikom, pa je željela osigurati mogućnost samostalnog odlučivanja u odnosu na maloljetno dijete radi pravovremene zaštite djetetovih prava i interesa.

13.1. Nadalje, tužiteljica je iskazivala da je dijete bilo u dobi od tri godine kada je napustila s njim izvanbračnu zajednicu koju je imala s tuženikom i odselila kod svojih roditelja, a da od tada tuženik nije vidio dijete koje za oca niti ne pita niti je izrazilo želju da ga vidi. Navodi i da je dijete društveno i pričljivo, ali da je prilikom jedinog razgovora koji je imao s ocem pričao jako kratko, zatim da djetetu puno znače njezini roditelji koji joj pomažu oko odgoja djeteta, kao i da do sada nije trebala suglasnost tuženika za upis djeteta u školu kao i da dijete nema zdravstvenih problema.

13.2. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom, navela je jednu situaciju koja se dogodila prošle godine kada je tuženik nenajavljeno došao u D. i potom otišao u Centar D. radi pokušaja ostvarivanja kontakata s djetetom, dok je pored kuće tužiteljice kružio s autom bez da je pokušao ući u kuću, a koji događaj je kod nje izazvao strah te je iz navedenoga razloga to i prijavila policiji zajedno s prijetećim porukama koje joj je tuženik kasnije poslao.

13.3. Tužiteljica ističe da u potpunosti samostalno izvršava roditeljsku skrb bez ikakvog doprinosa od strane tuženika, te da dijete se ni ne sjeća kako tata izgleda, a ona zbog svega što je prošla s tuženikom ne posjeduje niti jednu njegovu fotografiju jer na spomen tuženika osjeća strah. Smatra da je djetetu dobro ovako i predlaže da sud usvoji njezin zahtjev.

14. Centar D. na ročištu održanim pred ovim sudom 2. lipnja 2022. (list 41-45 spisa), suglasio se sa navodima tužiteljice u odnosu na događaj koji je opisan u točki 13.2. ovog obrazloženja rješenja, navodeći pritom da je tada tuženik bio izrazito neugodan i inzistirao da vidi baš taj dan dijete iako su mu objasnili da dijete nije dugo ga vidjelo i da mora biti pripremljeno, a i da to nije u skladu sa sudskom odlukom, te su mu predložili da se održi termin u kojem bi mogao vidjeti dijete uz prisutstvo djelatnika centra i nakon što majka pripremi dijete na to. Međutim, tuženik nije pristao. Isto tako navode da je prije dolaska tuženika CZSS bio obaviješten od strane tužiteljice o njegovom mogućem dolasku, kao i da je tužiteljica dala svoju suglasnost na prijedlog za održavanje susreta djeteta s tuženikom, međutim tuženik do današnjeg dana nije se više javio u centar. 15. Iz iskaza svjedoka N. i B. M. saslušanih pred ovim sudom 5. srpnja 2022. (list 65- 70 spisa), koji su iskazivali suglasno, proizlazi da su odnosi između tužiteljice i tuženika već duže vrijeme teško narušeni, pa i prije prestanka njihove izvanbračne zajednice kao i da tuženik nije dozvoljavao njima kao roditeljima tužiteljice da posjete nju i maloljetno dijete navodeći pritom da "tko nije pozvan, nema što tražiti kod njega".

15.1. Osim toga, navode i da nakon što se tužiteljica s maloljetnim djetetom doselila kod njih, tuženik nije dolazio vidjeti dijete izuzev jednom kada je bilo zakazano sudsko ročište te da je jedno vrijeme djetetu slao pakete, ali posljednje dvije godine je prestao. Ističu i da zbog loših odnosa s tuženikom, nitko od članova obitelji ga ne spominje djetetu.

15.2. Oba svjedoka iskazuju da pomažu tužiteljici oko brige i odgoja djeteta s obzirom na to da je ona zaposlena, a pritom osporavaju navode tuženika da tuče dijete ili da konzumira alkohol. Isto tako, navode događaj opisan u točki 13.2. ovog obrazloženja presude kao i da je taj osjećaj i kod njih izazvao nelagodu.

15.3. Svjedok B. M. navodi da smatra da tuženik nije roditelj djetetu te da za sada nije trebala suglasnost tuženika oko djeteta, međutim zbog škole i odlazaka za izlete bit će potrebna suglasnost, a zbog lošeg odnosa s tuženikom, tužiteljici će biti potrebna samostalnost u odlučivanju.

16. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice koja je iskazivala iskreno, životno, logično i uvjerljivo, a njen je iskaz u skladu sa utvrđenjima Centra, kao i dokumentacijom dostavljenom u spis te iskazima svjedoka koje je sud također uzeo u obzir prilikom donošenja ovopredmetne odluke.

16.1. Iz iskaza nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji uopće ne komuniciraju, niti su u ikakvom kontaktu, a tužiteljica nema načina da sa tuženikom stupi u kontakt, a kada i zatraži neku suglasnost, tuženik ju uskrati. S obzirom na tako utvrđene činjenice, kada majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti očevu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za njihovo dijete, što može dovesti i do za dijete ugrožavajućih situacija, a majka je roditelj koji sam adekvatno brine o svim potrebama djeteta, proizlazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i da su ispunjeni uvjeti iz čl. 105. st. 3. Obiteljskog zakona jer je to u najboljem interesu maloljetnog djeteta stranaka.

16.2. Pri tome se ističe da je tuženik svojim pasivnim držanjem i nepojavljivanjem na ročištima zakazanima u ovom postupku nije pokazao jasnu i konkretnu brigu i želju za daljnjom brigom oko djeteta.

17. Člankom 92. Obiteljskog zakona propisano je da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: 1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu 2. odgoj i obrazovanje 3. ostvarivanje osobnih odnosa i 4. određivanje mjesta stanovanja, zatim pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom, pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

17.1. Prema odredbi čl. 104 st. 1 Obiteljskog zakona, roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a kada roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako je određeno člankom 106 Obiteljskog zakona.

17.2. Odredbom čl. 105 st. 1 Obiteljskog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske oduke u skladu s djetetovom dobrobiti, prema st. 3 istog članka jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je prema st. 4 roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18. Slijedom citiranih odredbi, ovaj sud je mišljenja da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao u čemu se sastoji njegova suradnja i briga oko dobrobiti maloljetnog djeteta niti da surađuje s tužiteljicom oko navedenoga, a imajući u vidu da su između tužiteljice i njega očigledno teško poremećeni odnosi zbog čega tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za njihovog sina. Također, tužiteljica je roditelj koji sam praktično od rođenja adekvatno brine o svim djetetovim potrebama.

19. Pri tome se dodaje da prema iskazima tužiteljice i svjedoka, a zatim i iz dostavljenog očitovanja Centra za socijalnu skrb O. i dopisa iz točke 3. ovog obrazloženja presude u odnosu na funkcioniranje djeteta s tužiteljem, kao i mišljenjem maloljetnog djeteta opisanog u točki 11. ovog obrazloženja presude, a s obzirom na nisku životnu dob djeteta nije bilo potrebe niti je predlagano njegovo saslušanje djece ili vještačenje interakcije djeteta s bilo kojim od roditelja, posebno kada se ima u vidu da stranke nisu niti osporile nalaz i mišljenje Centra D. i O..

20. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb te je primjenom čl. 105. st. 1., 3. i 5. Obiteljskog zakona sud je odredio da će tužitelj samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice i prijedlog Centra D. te posebne skrbnice maloljetnog djeteta.

21. Radi navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona u vezi s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. 37/22,dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

23. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove (list 1-2 i 6-10 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost te sudske pristojbe za tužbu i odluku suda.

24. Tuženik se nije očitovao na zahtjev za naknadom parničnog troška.

25. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je osnovan.

26. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn prema važećoj Tarifi (Tbr. 50. Tarife), iznosi sveukupno 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), sveukupno iznosi 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna) te sudsku pristojbu na tužbu i odluku u ukupnom iznosu od 400,00 kn (slovima: četiristo kuna). Dakle, sveukupni trošak je 2.900,00 kn (slovima: dvijetisućedevetsto kuna).

27. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir o okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu o svim okolnostima slučaja, o ishodu postupka, posebno činjenici da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu u parnicu.

28. Na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 26. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

29. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

30. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Bjelovaru, 7. srpnja 2022.

S u d a c

Neda Šola, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.