Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-20/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. S., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11- I) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-129/2021. (K-Us-46/2015.) od 1. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog I. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-129/2021. (K-Us- 46/2015.) od 1. prosinca 2021., u postupku neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. travnja 2017., broj: K-Us-51/2012., preinačena u odluci o kazni, odluci o imovinskopravnom zahtjevu i odluci o oduzimanju imovinske koristi presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. travnja 2019., broj: I Kž-Us-2/2018., kojom je osuđeni I. S. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,– dalje: KZ/11-II) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. studenog 2020., broj: K-Us-46/2015., preinačena u odluci o kazni i odluci o oduzimanju imovinske koristi presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. lipnja 2021., broj: I Kž-Us-21/2021., kojom je osuđeni I. S. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08.– dalje: KZ/97.) i članka 291. stavka 1. i 2., uz primjenu članka 51. i 52. KZ/11-I te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) godina pa je na temelju članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11-III) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 10 (deset) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11-III uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. prosinca 2010. do 16. prosinca 2011., od 4. kolovoza 2015. do 25. studenog 2015. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 4. travnja 2019. pa nadalje.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđeni I. S., po braniteljima, odvjetniku Č. P. i odvjetnici J. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08. i odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijanu presudu na način da osuđeniku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osuđenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Ističe da sud nije dao razloge u odnosu na primjenu odredbi članka 3. KZ/11-III, odnosno primjenu blažeg zakona te da uopće nije obrazložio je li prilikom odlučivanja i na koji način cijenio olakotne okolnosti.

6.1. Protivno tim navodima žalbe, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da pobijana presuda sadrži jasne, neproturječne i potpune razloge o svim, za odluku, bitnim činjenicama zbog čega pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6.2. Naime, prvostupanjski sud nije trebao razmatrati i obrazlagati primjenu odredbi članka 3. KZ/11-III jer se radi o nepravoj obnovi iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. pa u slučaju da je za neka kaznena djela u stjecaju primijenjen KZ/97., a druga KZ/11., jedinstvena kazna se izriče po pravilima o stjecaju koje predviđaju odredbe članka 51. KZ/11-III (Zaključak 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2016. broj Su-IV K-21/2016-40).

6.3. U tom smislu nisu osnovani niti žalbeni navodi osuđenika o povredi kaznenog zakona jer da je primjenom KZ/11-III primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

6.4. Nadalje, vezano uz žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio je li i na koji način cijenio olakotne okolnosti, žalitelj se upućuje na točke 5.2., 5.2.1. i 5.2.2. pobijane presude iz kojih jasno proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio olakotne okolnosti koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja, a u točki 6. pobijane presude naveo i način na koji ih je cijenio zbog čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6.5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju također osuđenik upire žalbom, ističući da mu je uzimanjem u obzir samo otegotnih okolnosti, teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer kao što je navedeno, prvostupanjski sud je cijenio i olakotne okolnosti iz ranijih presuda.

6.6. Nije povrijeđeno niti osuđenikovo pravo na jednakost oružja, koju povredu osuđenik nalazi u okolnosti da mu nije dostavljen niti se mogao očitovati o podnesku USKOK-a kojim se isti o njegovu zahtjevu za obnovu postupka očitovao na način da okolnosti koje se navode u zahtjevu nisu od značaja prilikom ocjene o primjeni predloženog instituta, obzirom da odredbama ZKP/08. nije propisana obveza dostave takvog očitovanja osuđeniku i njegovu branitelju.

7. Protivno stavu osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, pravilno uzeo u obzir ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne, i to da je u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-51/2012. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-2/2018. olakotnom cijenjena osuđenikova neosuđivanost, a u presudi Županijskog suda u Zagrebu K-Us-46/2015. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-2/2018. olakotnom cijenjena okolnost da je otac dvoje djece, da je bio sudionik Domovinskog rata i nositelj Spomenice i odlikovanja te ozbiljne zdravstvene tegobe, te su mu u citiranim presudama kao otegotne cijenjene okolnosti koje su ispravno navedene u točki 5.2.3. pobijane presude.

7.1. Pritom valja napomenuti da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne pogrešno cijenio i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, a koja okolnost nije cijenjena u ranijim presudama. Naime, u postupku neprave obnove postupka (objedinjavanje kazni) u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ne utvrđuju se nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne kako je to učinio prvostupanjski sud, već se uzimaju u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja. No, kako državni odvjetnik nije podnio žalbu na odluku o kazni, u skladu s odredbom članka 13. ZKP/08., u povodu pravnog lijeka izjavljenog samo u korist osuđenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu pa ni okolnost što je osuđeniku olakotnim cijenjen protek vremena nije uzeta njemu na štetu.

8. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne. Pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavak 2. KZ/11-III, sud je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina i 10 (deset) mjeseci, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir.

8.1. S obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora od 12 (dvanaest) godina i 10 (deset) mjeseci izražena je jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Ovako odmjerena kazna utjecati će na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati će i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

8.2. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi osuđenika da prvostupanjski sud nije cijenio olakotne okolnosti, osobito zdravstveno stanje osuđenika i sudjelovanje u Domovinskom ratu, a da je precijenio otegotne okolnosti.

9. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud olakotnim trebao cijeniti njegovo aktualno zdravstveno stanje prema medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz prijedlog za obnovu postupka i žalbu, jer kao što je već navedeno u nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, već uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja pa osuđenik na temelju aktualne medicinske dokumentacije može podnijeti prijedlog za obnovu postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

9.1. Pritom se napominje osuđeniku kako svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.

10. Nadalje, s obzirom na odredbe članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11-III, žalbeni navodi o urednom tijeku izdržavanja kazne i postignutoj ocjeni u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude. Radi se o okolnostima koje će biti cijenjene prilikom primjene odredaba o uvjetnom otpustu iz članka 59. KZ/11-III, kada se za to steknu uvjeti.

11. Slijedom izloženoga, kako da pobijana presuda žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedena u sumnju, te da ispitivanjem presude u skladu sa člankom 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.