Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-940/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž. iz S., OIB: ..., zastupanog po pun. I. M., odvjetniku u S., protiv tužene V. P. iz Z., OIB: .., zastupana po punomoćnicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-62/20 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-62/20 od 25. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj stekao po samom zakonu prava i obveze najmoprimca sa zaštićenom najamninom, sukladno čl. 30. i 31. Zakona o najmu stanova, i to na dvosobnom stanu smještenom na III. katu u zgradi u S., ..., položenoj na čest. zgr. 4084/1 i čest. zgr. 4086, obje ZU 8392 k. o. S., a koji stan ima i pripadajuće sporedne prostorije te se nalazi na zapadnoj strani, odnosno desno od glavnog ulaza zgrade, pa ova presuda zamjenjuje u cijelosti Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u tekstu kako slijedi:

- najmodavac daje najmoprimcu u najam dvosobni stan smješten na III. katu u zgradi u S., ..., položenoj na čest. zgr. 4084/1 i čest. zgr. 4086, obje ZU 8392 k. o. S., a koji stan ima i pripadajuće sporedne prostorije te se nalazi na zapadnoj strani, odnosno desno od glavnog ulaza zgrade

- ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu sukladno čl. 7. Zakona o najmu stanova u iznosu od 107,83 kn mjesečno

- najamnina se plaća mjesečno svakog prvog, a najkasnije petog u mjesecu na račun najmodavca

- najmoprimac ima pravo koristiti zajedničke dijelove i uređaje zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan

- najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama ovog ugovora; troškovi sitnih popravaka izazvanih redovitom uporabom stana kao i troškovi same upotrebe padaju na teret najmoprimca

- najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade u skladu sa njihovom namjenom; najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja; najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati

- najmoprimac ne može u stanu obavljati poslovnu djelatnost, te ne smije obavljati preinake u stanu, zajedničkim prostorijama i na uređajima bez prethodne suglasnosti najmodavca

- najmodavac ima pravo pregledati stan i druge prostorije koje najmoprimac koristi na osnovu ovog ugovora svaka tri mjeseca, a u slučaju oštećenja stana ili radi sprečavanja nastanka štete unutar tih rokova

- ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme

- otkaz odnosno raskid ovog ugovora može se dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama zakona o najmu stanova

- na prava i obveze ugovornih stranaka koji nisu uređeni ovim ugovorom primijenit će se odredbe zakona o najmu stanova

- stranke izjavljuju da primaju prava i obveze iz ovog ugovora te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parbeni trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi, ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao po samom zakonu prava i obveze najmoprimca sa zaštićenom najamninom u skladu s odredbom članka 33. stavak 3. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98 – dalje: ZNS), te da se donese presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u odnosu na tuženu kao vlasnicu toga stana.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tužena vlasnica predmetnog stana koji se nalazi u S., 3. kat zgrade anagrafske oznake ..., površine 63 m[2] , a da su prednici tužene sada pok. L. i M. D. stekli vlasništvo toga stana kupoprodajom 1971. Tužena je taj stan naslijedila, dok je prednica tužitelja njegova majka sada pok. V. Ž. u stanu stanovala od 1949. s članovima svoje obitelji i ista je imala status nositelja stanarskog prava na tome stanu. Tužitelj je u stanu stanovao s roditeljima od rođenja sve do zaključenja braka 1969., od kada sa suprugom nastavlja živjeti u tome stanu sve do 1975. kada je njegova supruga dobila na korištenje stan u S., ... Nakon razvoda braka sa suprugom 1986. ponovno dolazi živjeti u predmetni stan u kojem stanuje do danas. Stan kojeg je dobila supruga tužitelja od svoga poslodavca da je dobila radi zadovoljenja stambenih potreba čitavog obiteljskog domaćinstva, a okolnost što je kod razvoda braka tužitelj jednostavno otišao, a da je bio sunositelj stanarskog prava na tome stanu ne može ići na štetu tužene, odnosno vlasnika predmetnog stana. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je iz izvatka zemljišnih knjiga k.o. S. razvidno da je na ime pok. oca tužitelja M. Ž. upisano pravo vlasništva čest. zgr. 682/4 zk. ul. 1258 k.o. S., a da je pregledom ostavinskog predmeta poslovni broj O-1771/92 razvidno da je otac tužitelja preminuo 1992. i da u smrtovnici nije upisana bilo kakva ostaviteljeva imovina, s tim da je podatke za sastav smrtovnice dao upravo tužitelj, pa da se ostavina nije raspravljala zbog nedostatka imovine. Iza smrti majke tužitelja V. Ž., naslijedio je tužitelj za 1/2 dijela, a njena ostavina je razvidna iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-450/06 od 20. prosinca 2007. i rješenja o naknadno pronađenoj imovini pod istim brojem. Iz tog rješenja je razvidno da je tužitelj naslijedio nekretnine k.o. S. i k.o. B. na svoje ime, te da se ne radi o useljivoj kući, odnosno useljivim nekretninama, ali da to nije bitno, jer se radi o zemljištima i dijelovima zemljišta koja su i danas vrijedna i za koja se može postići realno dobra cijena po metru kvadratnom, te da tužitelj ima primanja na ime mirovine.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da se tužitelj u predmetnom stanu ne nalazi bez valjane pravne osnove, budući da je bio član obiteljskog domaćinstva svoje majke na dan stupanja na snagu ZNS-a, ali da je njegovo imovinsko stanje takvo da nema mjesta priznanju prava tužitelja na najam predmetnog stana uz plaćanje zaštićene najamnine.

11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

12. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj bio član obiteljskog domaćinstva svoje majke na dan stupanja na snagu ZNS-a te da se ne nalazi u predmetnom stanu bez valjane pravne osnove. Međutim, što se tiče njegovog prava na zaključenju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev istog odbio.

13. Odredbom članka 31. stavak 2. točka 2. ZNS-a propisano je da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

14. Smisao je zaštićene najamnine, rješavanje stambenog problema samo za one najmoprimce čije imovinsko stanje ne omogućuje rješavanje njihovih stambenih problema na neki drugi način (npr. kupnjom ili izgradnjom stambenog prostora odnosno putem najma sa slobodno ugovorenom najamninom), a ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda RH Rev x-191/13 od 27. lipnja 2013.

15. S tim u svezi izjašnjavao se Ustavni sud u Odluci poslovni broj U-III- 3849/2011 od 30. siječnja 2018. ("Narodne novine", broj 27/18). Polazeći od mjerodavnih odredaba ZNS-a te mjerodavne prakse Europskog suda za ljudska prava (Statileo protiv Hrvatske), stajalište Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-448/12 od 29. lipnja 2016., Ustavni je sud istaknuo kako je pitanje prava na zaštićenu najamninu najmoprimaca, suglasno mjerodavnim odredbama ZNS-a, potrebno ocjenjivati polazeći od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome je potrebno imati na umu da se u primjeni odredbe članka 33. stavak 3. ZNS-a najmodavcu nameče obveza da stan u vlasništvu mora dati u najam najmoprimcu čime dolazi do miješanja u pravo vlasništva najmodavaca kroz ograničenje njihova prava vlasništva koje se ogleda u nemogućnosti korištenja nekretnine u njihovom vlasništvu. Pored toga ugovorom o najmu vlasnicima stana nameće se obveza iz članka 13. ZNS-a da iz iznosa zaštićene najamnine podmiruju troškove redovitog održavanja zgrade.

16. Ustavni sud ocjenjuje da u takvoj vrsti postupka, pored utvrđenja da stranka ima pravo na zaključenje ugovora o najmu, treba utvrditi ispunjava li stranka i ostale zakonske pretpostavke iz članka 7. stavak 2. ZNS-a, za utvrđenje prava na zaštićenu najamninu slijedom čega je u svakom konkretnom slučaju potrebno, uz utvrđenje postojanja nekretnine u vlasništvu najmoprimca, utvrditi i platne mogućnosti istog, odnosno njegovog obiteljskog domaćinstva. Moguće utvrđenje sudova da nekretnina u vlasništvu najmoprimca nije podobna za stanovanje najmoprimca ne isključuje i procjenu vrijednosti nekretnine na tržištu odnosno utjecaj te vrijednosti na ukupno materijalno stanje najmoprimca koje je mjerodavno kod procjene platne mogućnosti najmoprimca odnosno kod procjene sudova je li najmoprimac u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu odnosno ekonomsku najamninu najmodavcu.

17. Prvostupanjski sud je ocijenio opće poznate činjenice o vrijednosti nekretnina koje je tužitelj naslijedio i koje se nalaze na području k.o. S. i k.o. B. Pravilno je utvrđena činjenica da je tužitelj naslijedio zemljišta koja su danas vrijedna i za koja se može postići dobra cijena po metru kvadratnom, a ta okolnost uz činjenicu da ima primanja na ime mirovine, daju pouzdanu osnovu za zaključak o takvom imovinskom stanju tužitelja zbog kojeg nema osnova za pružanje posebne zaštite u vidu ugovaranja zaštićene najamnine, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nema pravo na zaključenje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom jer je u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu najamninu. Naime, u opisanim okolnostima na konkretnom slučaju ugovaranje plaćanja zaštićene najamnine za predmetni stan predstavljalo bi neravnotežu između prava vlasništva najmodavca s jedne strane i prava najmoprimca na sklapanje ugovora o najmu stana te se time ne bi uspostavila pravična ravnoteža između tih dvaju prava.

18. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 108/15 i 37/22), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 7. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović