Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kžzd-23/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-2/2019. od 1. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženog J. B.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-2/2019. od 1. ožujka 2022. optuženi J. B. je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7.
ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv presude podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači "u smislu žalbenih navoda".
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi J. B. po braniteljici M. N. T. iz zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B. s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika te potvrdi presuda.
4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici vijeća zatražio je u odgovoru na žalbu optuženik. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog J. B. dok uredno izvješteni, braniteljica M. N. T. i državni odvjetnik, nisu pristupili, što na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi ponovno analizira iskaze svjedoka M. P., J. P., K. P., ne navodeći neke nove okolnosti koje bi dovele u sumnju ispravno vrednovanje tih iskaza od strane prvostupanjskog suda. Također, državni odvjetnik navodi da svjedoci ne negiraju da je J. P. prije mnogo godina prijavio optuženika izražavajući mišljenje da zbog toga nisu J. i M. P. lažno svjedočili.
7.1. Državni odvjetnik ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da su obitelj P. i optuženik u dugogodišnjoj zavadi (više od petnaest godina zbog sječe državne šume od strane optuženika i otkaza J. P. u Š. kao lugaru), a kćer M. i J. P. se razvela od D. Z. i udala za sina optuženika F. B. s čime se oni kao roditelji nisu slagali, što je nedvojbeno utvrđeno, a navedeno u točki 24. obrazloženja prvostupanjske presude. Državni odvjetnik u žalbi ustraje kod zaključka da to nije razlog zbog kojeg su lažno ili krivo svjedočili u postupku protiv optuženika.
7.2. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega smatra da iskaz svjedokinje M. P. nije vjerodostojan, a to su: postojanje motiva da se tereti optuženika, da je kao baka ispitivala dječaka L. vezano za događaj i sama izvela određene zaključke, a dijete je u to vrijeme imalo određenih zdravstvenih poteškoća.
7.3. Naime, samo navođenje svjedokinje M. P. da se kao baka igrala s L., svojim unukom od pet godina, u sobi i da ga je pitala: "Tko je još tako dobar kao baka" pa da je dječak odgovorio: J. a ona ga je pitala: "Što mu J. radi?" pa joj je dijete reklo da mu Joso stavlja prst u guzu i krenuo rukom prema guzi pokazati, je jedini iskaz odrasle osobe o navodnom počinjenju kaznenog djela. Dijete je ponovilo baki da mu je J. opet to radio i treći put joj je rekao da kaže J. da mu to ne radi jer ga jako boli pa je odlučila reći kćeri. Naime, baka djeteta M. P. je ponovila da je dječak imao tvrdu stolicu i da ga je to boljelo i da bi stavljao svoj prstić kod guze i njima, baki i djedu, prstić stavljao pod nos.
7.4. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud naveo da je pred Općinskim sudom u Sisku vođen postupak vezano za susrete i druženje M. i J. P. sa djetetom L. te da je odluka suda da se susreti mogu vršiti pod nadzorom Centra za socijalnu skrb i to iz razloga što je stručni tim centra utvrdio da postoji sklonost da M. i J. P. manipuliraju s djetetom L.
7.5. Također osnovano je prvostupanjski sud (pod točkom 13. prvostupanjske presude) naveo da prema zapisu nadležnog Centra za socijalnu skrb proizlazi da je dijete L. Z. bio upućen na razgovor u Centar gdje nije ponovio navode da bi ga optuženik zlostavljao, odnosno da bi mu gurao prst u stražnjicu, a prema timskoj obradi Poliklinike proizlazi da nisu dobiveni podaci o izloženosti dječaka spolnom zlostavljanju te nisu pronađeni znakovi koji bi ukazivali na psihotraumatizaciju. Ujedno, vještačenjem po psihologu i psihijatru te ginekološkim vještačenjem nije utvrđeno da bi dijete bilo spolno zlostavljano niti da kod djeteta postoji psihotraumatizacija. Ginekološkim vještačenjem nije pronađeno bioloških tragova koji bi dokazivali postojanje kakvog kontakta.
7.6. Vještaci prof.dr.sc. D. H. i pedijatar neurolog doc.dr. V. S. su naveli da dječak L. boluje od blažeg obima minimalne neurološke disfunkcije te ima tumore u mozgu i epilepsiju, zbog čega uzima antiepileptika, a što je potvrđeno medicinskim nalazom. Nuspojava uzimanja lijekova je opstipacija koja rezultira bolnom defekacijom. Stoga takva bolna defekacija može biti uzrokovana lijekovima i vještak prof.dr.sc. D. H. nije mogao odgovoriti ima li to kakve veze s inkriminacijom.
8. Naime, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da, osim iskaza bake koja govori što joj je dječak rekao i pokazivao, a koji iskaz je ocijenjen kao nevjerodostojan, ostali iskazi su saznanja iz druge ruke, naime po kazivanju bake suprugu i djedu žrtve, J. P. i kćerki, majci žrtve, K. P. koji to nisu čuli od dječaka L. Druge stručne osobe su navele da im dječak nije opisao spolnu zlostavu i to u Centru za socijalnu skrb, Poliklinici, liječniku pri pregledu, a niti pri psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju kada su vještaci razgovarali po posebno prilagođenom programu za djecu iz čega je prvostupanjski sud ispravno zaključio da nema dokaza da bi bilo počinjeno kazneno djelo kako mu se optužnicom stavljalo na teret. Pri tome optužbu nisu potvrdili niti svjedoci, J. B., teta žrtve, L., F. B., očuh djeteta i D. Z., otac djeteta, koji su iskazali da nisu čuli od L. da ga je optuženik dirao i sumnjaju u optužbu, jer misle da mu se obitelj P. osvećuje za prijašnje sukobe.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze tijekom postupka, izveo pravilan zaključak da nije utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo i osnovano ga na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio od optužbe.
10. Slijedom iznesenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Imajući na umu sve navedeno i s obzirom na to da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 7. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
