Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-489/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženih 1. T. C. iz V. M., OIB: …, 2. S. C. iz V. M., OIB: …, 3. N. C. iz M., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika-protutužitelja D. V. iz V. M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. A. Š., odvjetniku iz V. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-511/2018-32 od 9. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice-protutužene T. C., 2. tužiteljice- protutužene S. C. i 3. tužiteljice-protutužene N. C. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-511/2018-32 od 9. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu koji glasi: ''Nalaže se protutuženima T. C. iz V. M., OIB: …, S. C. iz V. M., OIB: … i N. C. iz M., OIB: …, da protutužitelju D. V. iz V. M., OIB: …, predaju u posjed nekretnine upisane u z.k.ul. br. 1619 k.o. V. M., i to kč.br. 121 kuća, dvorište i oranica u S. od 173 čhv. ili 624 m2 u dijelu površine od 165 m2 identificirane u skici stalnog sudskog vještaka V. Z., ing. geodezije iz V. G. od 20. rujna 2013., u površini od 165 m2, a označene točkama 1., 2., 3., 4., sve u roku od 15 dana'' i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužiteljicama-protutuženima naloženo da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 68.437,50 kn i pod točkom V. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu koji glasi: ''s time da su s navedenog dijela nekretnine protutužene dužne odstraniti ogradu, te im se ubuduće zabranjuje svako uznemiravanje protutužitelja u posjedu i vlasništvu navedene nekretnine'' i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužiteljicama- protutuženima naloženo da tuženiku-protutužitelju D. V. dosuđeni trošak parničnog postupka naknade solidarno i za isto odlučuje:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika D. V. u dijelu kojim zahtijeva da protutuženice s dijela čk. br. 121. upisane u zk. ul. 1619. k. o. V. M. označenog točkama 1, 2, 3, 4. odstrane ogradu te im se ubuduće zabranjuje svako uznemiravanje protutužitelja u posjedu i vlasništvu te nekretnine i zahtjev tuženika- protutužitelja D. V. za solidarnu naknadu dosuđenih troškova parničnog postupka.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev 1. tužiteljice-protutužene T. C., 2. tužiteljice- protutužene S. C. i 3. tužiteljice-protutužene N. C. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn i zahtjev tuženika-protutužitelja D. V. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I. Odbijaju se tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom i alternativnim zahtjevom koji glase:

"Utvrđuje se da su tužiteljice T. C. iz V. M., S. C. iz V. M., i N. C. iz M., na jednake dijelove dosjelošću stekle pravo vlasništva dijela nekretnine opisane kao zk.čest.br. 121 kuća, dvorište i oranica u selu, površine 173 ćhv-624 m2, upisano u zk.ul.br.1619 k.o. V. M., i to dijela u površini od 165 m2 prethodno navedene i opisane nekretnine, u naravi oranica, kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana za zemljišnu knjigu u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke i označeno brojevima 1-2-3-4, a koji vještački nalaz je za potrebe ovog parničnog postupka sačinio sudski vještak V. Z. ing. geodezije 13.05. 2021. i koja kopija katastarskog plana za zemljišnu knjigu je sastavni dio ove presude, pa je tuženik D. V. iz V. M., dužan trpjeti da tužiteljice na temelju ove presude ishode u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i vlasništvo, sve to u roku od 15 dana."

"Utvrđuje se da su tužiteljice T. C. iz V. M., S. C. iz V. M., i N. C. iz M., dosjelošću stekle pravo vlasništva dijela nekretnine opisane kao zk.čest.br. 121 kuća, dvorište i oranica u selu, površine 173 čhv-624 m2, upisano u zk.ul.br.1619 k.o. V. M., i to dijela u površini od 165 m2 prethodno navedene i opisane nekretnine, u naravi oranica, kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana za zemljišnu knjigu u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke i označeno brojevima 1-2-3-4, a koji vještački nalaz je za potrebe ovog parničnog postupka sačinio sudski vještak V. Z. ing. geodezije 13.05. 2021. i koja kopija katastarskog plana za zemljišnu knjigu je sastavni dio ove presude, te su tužiteljice suvlasnice prethodno navedenog dijela nekretnine u omjeru svaka 55/165 dijela u odnosu na cijelo pa je tuženik D. V. iz V. M., dužan priznati i trpjeti da tužiteljice na temelju prema kopiji katastarskog plana za zemljišnu knjigu od 13.5. 2021. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku V. Z. ing. geodezije pribave prijavni list za katastar i zemljišnu knjigu od ovlaštenog vještaka mjernika za katastar i geodetske poslove presude ishode u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i vlasništvo, sve to u roku od 15 dana."

I. Nalaže se protutuženima T. C. iz V. M., OIB: …, S. C. iz V. M., OIB: … i N. C. iz M., OIB: …, da protutužitelju D. V. iz V. M., OIB: …, predaju u posjed nekretnine upisane u z.k.ul. br. 1619 k.o. V. M., i to kč.br. 121 kuća, dvorište i oranica u S. od 173 čhv. ili 624 m2 u dijelu površine od 165 m2 identificirane u skici stalnog sudskog vještaka V. z., ing. geodezije iz V. G. od 20. rujna 2013., u površini od 165 m2, a označene točkama 1., 2., 3., 4., s time da su s navedenog dijela nekretnine protutužene dužne odstraniti ogradu, te im se ubuduće zabranjuje svako uznemiravanje protutužitelja u posjedu i vlasništvu navedene nekretnine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljima-protutuženima T. C. iz V. M., OIB: …, S. C. iz V. M., OIB: … i N. C. iz M., OIB: …, da protutužitelju D. V. iz V. M., OIB: …, solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 68.437,50 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik-protutužitelj D. V. iz V. M., OIB: … sa parničnim troškom preko iznosa iz toč. III izreke ove presude, a za iznos od 21.875,00 kn.

IV. V. Tužitelji-protutuženi T. C. iz V. M., OIB: …, S. C. iz V. M., OIB: … i N. C. iz M., OIB: …, odbijaju se zahtjevom za parnični trošak u cijelosti.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I, II, III. i V. izreke žalbu su podnijele tužiteljice-protutužene (dalje u tekstu: tužiteljice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljica, a protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se odbije, uz naknadu parničnog troška, podredno da se presuda ukine i vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijevaju naknadu od 3.125,00 kn, a traže i naknadu sudske pristojbe na žalbu, no ne naznačuju u kojem iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) navodi da žalba nije osnovana pa je predlaže potvrditi, uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih razloga tužiteljica, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upiru tužiteljice, jer pobijana presuda nema razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora, no bitne činjenice moguće je utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Tužiteljice osnovano ističu i da u obrazloženju presude nije navedeno koje je materijalno-pravne propise sud primijenio odlučujući o zahtjevu tužbe i protutužbe, a niti je izreka presude razumljiva u dijelu koji se odnosi na odstranjenje ograde, jer nije određena ni lokacija te ograde u prostoru niti njena dimenzija.

6. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine opisane kao zk. čest. br. 121 kuća, dvorište i oranica u selu, površine 173 čhv. - 624 m[2] , upisano u zk. ul. br. 1619 k. o. V. M., u dijelu površine od 165 m[2] kako je to prikazano na skici izmjere u vještačkom elaboratu vještaka V. Z. od 13. svibnja 2021. i kopiji katastarskog plana te označeno brojevima 1-2-3-4 i zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužiteljica u zemljišnim knjigama, a predmetom postupka je i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, s time da se utvrdi da su tužiteljice suvlasnice predmetnog dijela u omjeru od 55/165 dijela svaka u odnosu na cijelo. Tužbeni zahtjev tužiteljice temelje na tvrdnji da je njihov prednik, sada pokojni M. C. kupoprodajnim ugovorom od 24. studenog 1993. tada mlt. B. B. prodao kčbr. 121 kuća, dvorište i oranica u selu površine 173 čhv – 624 m2, upisana u zk. ul. 17. k. o.

V. M., a tuženik ju je kupio od B. B. te se 6. veljače 2008. upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, da se nekretnina sastoji od dva ogradom fizički odvojena dijela i to jednog koji izlazi na ulicu … površine cca 459 m2, na kojoj se nalazila kuća i pomoćni objekt (na kopiji katastarskog plana označen žutom bojom) i drugog koji je pozicioniran okomito na prvi dio i u naravi predstavlja oranicu površine 165 m2 (zelenom bojom označen na kopiji katastarskog plana), da je u ugovoru omaškom navedena kupnja ukupne površine nekretnine, iako je prodan dio označen žutom bojom na kopiji katastarskog plana, a ne i dio označen zelenom bojom, da B. B. nikada nije stupio u posjed dijela označenog zelenom bojom, niti je stupio tuženik, s obzirom da taj dio nije bio predmetom kupoprodaje, već je ostao u faktičnom posjedu M. C., a sada je u posjedu tužiteljica kao njegovih nasljednica. Tvrde da je tuženik pokretanjem izvanparničnog postupka radi uređenja međa pod brojem R1- 102/09 pokazao moguće aspiracije na dio koji je u vlasništvu tužiteljica, iako prednik tuženika nikada nije zahtijevao stupanje u posjed predmetnog dijela nekretnine, niti je predaju u posjed zahtijevao tuženik, pa tužiteljice kao zakonite, istinite i poštene posjednice, jednako kao i njihov prednik, zahtijevaju utvrđenje vlasništva, odnosno suvlasništva na dijelu kč. br. 121. k. o. V. M. na nalazu vještaka geodetske struke V. Z. označenog brojevima 1-2-3-4. Ističu da je dosjelost počela teći od 5. srpnja 1994., od kada je na cijeloj nekretnini u zemljišnim knjigama upisan prednik tuženika B. B. (podnesak tužiteljica od 29. travnja 2014.).

7. Tužbeni zahtjev tuženik osporava navodom da je prednik tužiteljica B. B. prodao cijelu čk. br. 121. k. o. V. M. te da je tuženik cijelu tu nekretninu kupio od B. i stupio u posjed u površini kako ju je kupio, da je za života M. C. pokrenuo postupak radi uređenja međa pod brojem R1-102/09, koji je nakon njegove smrti preuzela 3. tužiteljica, da si 3. tužiteljica svojata sporni dio nekretnine pa da je podnio tužbu radi predaje u posjed.

8. Predmetom postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužiteljice predaju u posjed dio predmetne nekretnine u površini od 165 m[2] kako je to prikazano na skici izmjere u vještačkom elaboratu od 20. rujna 2013. (na ročištu održanom 10. studenog 2021. datum izmjere izmijenjen u 13. svibnja 2021.) kao i zahtjev da tužiteljice s navedenog dijela nekretnine odstrane ogradu te da im se zabrani svako uznemiravanje tuženika ubuduće.

9. Protutužbenom zahtjevu se tužiteljice protive tvrdnjom da su vlasnice toga dijela nekretnine.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je pravni prednik tužiteljica sada pokojni M. C. kupoprodajnim ugovorom od 24. studenoga 1993. prodao predniku tuženika mlt. B. B. zk. čest. br. 121 opisanu kao kuća, dvorište i oranica u selu, površine 173 čhv - 624 m[2] , upisanu u zk. ul. 17. k. o. V. M., sada upisana u zk. ul. br. 1619 k. o. V. M., da se B. B. u zemljišne knjige upisao kao vlasnik cijele površine te prodavatelju platio cjelokupno ugovorenu kupovninu, da je tuženik nekretninu kupoprodajnim ugovorom od 15. srpnja 2007. kupio od B. B. te se kao vlasnik upisao u zemljišne knjige. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je presudom toga suda poslovni broj P-634/2011-41 od 20. prosinca 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja 10 Gž-1047/2019-3 od 8. srpnja 2020., odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. srpnja 2007. zaključen između B. B. kao prodavatelja i D. V., predmetom kojeg je ugovora je nekretnina i to kuća, dvorište i oranica u selu površine 624 m2 ili 173 čhv, broj čestice 121 u V. M., k. o. V. G. zk. ul. broj 1619 kao i tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora od 5. veljače 2008., zaključenog u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice R. S. iz V. G. poslovnog broja: OU-44/08, između B. B. kao prodavatelja zastupanog po punomoćnici T. V. iz K. K., i D. V. kao kupca, predmet kojeg ugovora je nekretnina upisana u zk. ul. br. 1619 k. o. V. M. kao kč. br. 121 kuća, dvorište i oranica u S. u površini od 173 čhv ili 624 m2. Također je utvrđeno da je u posjedu spornog dijela zk. čest. 121 k. o. V. M. na skici vještaka V. Z. označenog brojevima 1-2-3-4, površine 165 m2, bio prednik tužiteljica M. C., a sada su u posjedu tužiteljice, da su M. C. i tužiteljice znali i morali znati da stvar koju posjeduju nije njihova, jer ju je M. C. prodao B. B..

11. Na temelju ovih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje: ZVDSP) stekao na opisanoj nekretnini pravo vlasništva, bez obzira da li je izvršena predaja posjeda te nekretnine, odnosno njezinog dijela ili nije, a da u ovom postupku nije utvrđeno da bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, na kojoj činjeničnoj osnovi tužiteljice temelje tužbeni zahtjev. Stoga odbija tužbeni zahtjev te eventualni zahtjev tužiteljica. Sud prvog stupnja smatra da predaja nekretnine u posjed nije element potreban za stjecanje njezinog vlasništva, jer se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla (derivativno), što kupoprodaja kao vrsta pravnog posla nedvojbeno jest (titulus), od prijašnjeg vlasnika stječe upisom novog vlasnika (kupca) u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom (modus), sukladno čl. 33. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 – dalje: ZOVO), odnosno sada važećeg čl. 119. st. 1. ZVDSP. Protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud usvaja s obrazloženjem da se tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora, uz načelo povjerenja u zemljišne knjige, ''s obzirom da zakon štiti drugog stjecatelja, a to je bio tuženik, te da je modus načina stjecanja prava vlasništva kod kupoprodaje upis u zemljišne knjige, a ne posjed''.

12. Odredbom čl. 114. st. 1. ZVDSP je propisano da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a čl. 114. st. 2. istog Zakona je propisano da je na temelju stavka 1. toga članka stečeno pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

13. Kako tužiteljice tvrde da su stekle dosjelošću, moraju dokazati postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalnost posjeda određene kakvoće, zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda (točan početak i završetak dosjedanja) sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari i sposobnost same stvari. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Kako tužiteljice tvrde da je dosjedanje započelo 5. srpnja 1994., za odluku o tužbenom zahtjevu i eventualnom zahtjevu su mjerodavne odredbe ZVDSP.

15. Prema čl. 159. st. 1. ZVDSP, vlasništvo stvari stječe se dosjelošću samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema čl. 159. st. 2. ZVDSP samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 159. st. 3. ZVDSP samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. U postupku je utvrđeno da su tužiteljice u posjedu predmeta spora, a iako tvrde da je njihov posjed zakonit, istinit i pošten, nije utvrđeno da bi tužiteljice od početka dosjedanja (5. srpnja 1994.) pa nadalje imale valjani pravni temelj posjedovanja, slijedom čega su za odluku mjerodavne odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP, dakle tužiteljice moraju dokazati neprekidno samostalno posjedovanje od 20 godina, a tuženik, jer im to osporava, mora dokazati da posjed tužiteljica nije pošten. Osnovan je zaključak suda prvog stupnja da su tužiteljice, kao i njihov prednik M. C., znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed, jer je kupoprodajnim ugovorom od 24. studenog 1993. M. C. B. B. prodao cijelu kč. br.121. k. o. V. M., a ako je i omaškom u ugovor unijeta cijela čk. br.121. k. o. V. M., upisom B. B. 5. srpnja 1994., na koji se tužiteljice pozivaju kao početkom dosjedanja, je M. C. saznao da mu ne pripada pravo na posjed ovog sada spornog dijela. Osim toga, od početka dosjedanja 5. srpnja 1994. do podnošenja tužbe 21. veljače 2011. nije proteklo 20 godina neprekidnog posjedovanja. Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dijela nekretnine, a ni za stjecanje suvlasništva, propisane čl. 159. st. 3. ZVDSP pa je osnovano tužbeni zahtjev tužiteljica te eventualni zahtjev (koji sud prvog stupnja označuje alternativnim) kao neosnovan odbijen.

17. Protutužbeni zahtjev tuženika je: zahtjev za predaju u posjed iz čl. 161. ZVDSP, te zahtjev za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. ZVDSP.

18. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu on preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZVDSP).

19. Tuženik je vlasništvo čk. br. 121. k. o. V. M. stekao u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZVDSP, upisom u zemljišne knjige, na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora.

20. Tužiteljice tvrde da tuženik kao stjecatelj nije bio u dobroj vjeri pa je na njima teret dokaza da tuženik kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. O dobroj vjeri tuženika kao stjecatelja prvostupanjska presuda nema razloga, kako su to osnovano u žalbi istaknule i tužiteljice, no ova činjenica može se utvrditi iz izvedenih dokaza.

21. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (čl. 122. st. 2. ZVDSP). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZVDSP).

22. Iz iskaza tuženika ovaj sud utvrđuje da je predmetnu nekretninu kupio od B. B. i upisao se kao vlasnik u zemljišnim knjigama, ali da s prodavateljem nikada nije bio na nekretnini, niti mu je B. pokazao posjed, već je prije kupnje provjerom u katastru utvrdio da je B. vlasnik i posjednik nekretnine, da je tek po izvršenoj kupnji došao na teren, kada mu je M. C, rekao da ne dira dio parcele koji je predmetom spora. Iskaz tuženika da je na predmetnu nekretninu došao tek po kupnji ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim, jer i iz iskaza tužiteljica proizlazi da je tuženik na nekretninu došao tek po kupnji. Naime, 1. tužiteljica T. C. je iskazala ''kada je tuženik kupio tu parcelu rekao je nama tužiteljima da je jedan dio parcele koji mi uživamo i u posjedu smo iste da pripada njemu i da je taj dio njegov'', 2. tužiteljica S. C. je navela da su 2009. došli roditelji tuženika te se predstavili kao novi susjedi i rekli da su kupili zemljište od B., a nekih mjesec ili dva kasnije su došli ponovo i rekli da im ''fali kvadrata'', dok je 3. tužiteljica N. C. suglasna sa iskazima 1. i 2. tužiteljice, dodala ''mi tužiteljice, a niti tuženik kada je kupovao parcelu nismo znali da sporni dio čestice koji je predmet ovog spora pripada čestici koju je prodao moj otac B., a kasnije B. g. V.''. Iz navedenih iskaza, prema tome, proizlazi da tuženik kao stjecatelj u trenutku sklapanja posla (2007.), a ni u trenutku zahtijevanog upisa (2008.) nije znao da sporni dio nekretnine eventualno ne bi pripadao prodavatelju B. B. niti je imao razloga posumnjati da cijela kč. br. 121. k. o. V. M. ne bi pripadala prodavatelju, pa je slijedom toga za zaključiti da prigovor tužiteljica da tuženik nije postupao u dobroj vjeri nije osnovan. Za napomenuti je i to da za ovu odluku nije odlučna činjenica da li je ili nije predmetom kupoprodajnog ugovora od 24. studenog 1993. zaključenog između M. C. i B. B. bila i ova sada sporna površina od 165 m2 čk. br. 121. k. o. V. M., već da li je tuženik u trenutku sklapanja pravnog posla, odnosno zahtijevanog upisa znao ili imao razloga posumnjati u to da stvar pripada prodavatelju B..

23. Kako je, dakle, tuženik vlasnik spornog dijela nekretnine, a taj dio, označen brojevima 1-2-3-4 skice vještaka V. Z. od 20. rujna 2013., a i od 13. svibnja 2021., je u posjedu tužiteljica, to tuženik, sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP ima pravo zahtijevati od tužiteljica da mu sporni dio nekretnine predaju u posjed. Tužiteljice u postupku nisu dokazale postojanje pretpostavki iz čl. 163. st. 1. ZVDSP da imaju pravo odbiti predaju stvari vlasniku, s obzirom da nemaju pravo koje bi ih ovlastilo na posjedovanje (pravo na posjed).

24. Za odluku o tužbenom zahtjevu tuženika kojim zahtijeva zaštitu od uznemiravanja mjerodavne odredbe su čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP kojim je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (stavak 1.), a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (stavak 2.).

25. U postupku je utvrđeno da je tuženik vlasnik spornog dijela nekretnine, da su u posjedu spornog dijela tužiteljice, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi tužiteljice na nekretnini postavile ogradu. To znači da u postupku nije utvrđeno postojanje pretpostavki za zaštitu od uznemiravanja propisanih naprijed citiranom odredbom čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP.

26. Na žalbene navode tužiteljica valja reći da one iznose vlastitu ocjenu izvedenih dokaza te stvaranje drugačijih zaključaka o (ne)postojanju bitnih činjenica, ali njihova ocjena i zaključci u izvedenim dokazima nema podlogu.

27. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 373.a. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljica i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljicama predati u posjed dio kč. br. 121. k. o. V. M. (pobliže opisano u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.), a prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke preinačiti u dijelu kojim je tužiteljicama naloženo odstraniti ogradu i zabraniti uznemiravanje vlasništva tuženika ubuduće (pobliže opisano u izreci ove drugostupanjske presude pod II.) i taj dio zahtjeva tuženika kao neosnovan odbiti.

28. Iako je prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tuženika, tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi, dok je u odnosu na tužbeni i eventualni zahtjev tužiteljica uspio u cijelosti. Stoga su, temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, tužiteljice dužne tuženiku naknaditi sve troškove postupka. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužiteljice odluku o troškovima glede visine troškova koji su odmjereni tuženiku ne obrazlažu, to odluka glede visine troškova nije ispitivana. Tužiteljice su izgubile parnicu glede svojeg tužbenog zahtjeva i eventualnog zahtjeva, a i u razmjerno većim dijelom glede protutužbenog zahtjeva pa je osnovano njihov zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen.

29. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Tužiteljice u ovoj pravnoj stvari ne odgovaraju solidarno za glavnu stvar pa solidarno ne odgovaraju ni za troškove postupka dosuđene tuženiku.

30. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužiteljicama naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 68.437,50 kn i pod točkom V. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP presudu djelomično preinačiti pod točkom III. izreke u dijelu kojim je određena solidarna isplata troškova postupka tuženiku i taj dio zahtjeva tuženika kao neosnovan odbiti.

31. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. i čl. 154. st. 1. i 5. ZPP u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tužiteljica za naknadom troškova sastava žalbe je odbijen, jer je njihova žalba većim dijelom neosnovana, a osnovana samo u razmjerno neznatnom dijelu glavnog zahtjeva i razmjerno neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka. Glede naknade troškova sudske pristojbe tužiteljice određen zahtjev nisu ni postavile. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu tužiteljica je odbijen, jer taj trošak nije bio potreban.

32. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.