REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-rz 8/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Damira Kosa i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. L. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH) odlučujući o žalbi branitelja optuženika, odvjetnika S. Ž. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. srpnja 2020. broj K-Rz-3/2019-114, u sjednici održanoj 7. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba branitelja optuženika, odvjetnika S. Ž. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 508. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), ostavljena je na snazi presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-7/01 od 5. veljače 2009., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-683/09-8 od 17. studenog 2009., kojom je opt. P. L. osuđen na kaznu zatvora u trajanju petnaest godina zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Na temelju čl. 45. OKZ RH u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja i lišenja slobode provedeno na izdržavanju kazne i u istražnom zatvoru od 4. travnja 2019. pa nadalje. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka i to na ime troškova branitelja 40.035,00 kn, troška svjedoka 2.275,00 i paušalne svote 1.000,00 kn, ukupno 43.310,00 kn.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio branitelj optuženika S. Ž., odvjetnik iz Ž., zbog povrede kaznenog zakona, „pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“ te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne odnosno ukine i „predmet vrati na ponovno suđenje.“
3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba branitelja opt. P. L. nije osnovana.
6. Žaleći se zbog „pogrešno ili nepotpuno“, ustvari samo pogrešno, utvrđenog činjeničnog stanja branitelj prigovara ocjeni dokaza, poglavito prihvaćanju iskaza svjedoka M. M., „smatra da iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica ne proizlazi da je P. L. počinio kazneno djelo ... a posebno smatra da nema dokaza da je okrivljeni sudjelovao u ubojstvu obitelji H..“ Po mišljenju branitelja ponašanje optuženika se „ne može podvesti pod kazneno djelo kako je to navedeno u izreci presude koje je ostavljena na snazi“ budući da je „u selu zapravo postojala samo vojna vlast, a nikako civilna“. Zaključno navodi da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja „došlo ...i do pogrešne odluke o kazni kao i povrede kaznenog zakona.“
7. Prije svega valja istaknuti da se radi o obnovljenom kaznenom postupku u nazočnosti optuženika kojem je svrha ponovno izvođenje dokaza radi utvrđenja, time i provjere činjenica o kojima ovisi dokazanost kaznenog djela te s tim u vezi i neposredna primjena materijalnog prava. Drugim riječima, obnova kaznenog postupka u korist optuženika usmjerena je na utvrđivanje drugačijeg činjeničnog stanja (o kojem ovisi dokazanost kaznenog djela) nego li je ono utvrđeno u pravomoćnoj presudi i to tako da vodi oslobođenju od optužbe ili osudi za blaže kazneno djelo (osuda po blažem zakonu), a tek potonje posljedično vodi i drugačijoj odluci o kazni.
8. Nakon ponovljenog dokaznog postupka u kojem je osim niza već ranije provedenih dokaza ispitano i nekoliko novih svjedoka, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda za zaključiti je da se činjenično stanje nije izmijenilo, dakle nisu utvrđene nove, drugačije činjenice kojima bi ranije utvrđeno činjenično stanje bilo dovedeno u sumnju.
9. Tako je osnovano sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskaze svih onih svjedoka koji su ispitani na raspravi i tijekom prvog suđenja budući da svjedoci dosljedno opisuju zbivanja tijekom inkriminiranog razdoblja. Njihovo svjedočenje o terećenim radnjama optuženika uz pročitanu dokumentaciju (npr. zapisnik sjednice Mjesnog odbora i Štaba TO od 25. studenog 1991.) u cijelosti opovrgavaju obranu, kako to osnovano zaključuje sud prvog stupnja. Pored toga, ni iskazi svjedoka koji su ispitani tek u obnovljenom postupku ne ekskulpiraju optuženika već dodatno potvrđuju njegovu aktivnu ulogu u radnjama usmjerenim pljačkanju, raseljavanju i nečovječnom postupanju prema civilnom stanovništvu (npr. N. S., M. Lj., M. P.).
10. Kao i brojni drugi ispitani svjedoci tako i M. M. ostaje dosljedan svom iskazu iz prvog suđenja te nema zdravorazumskog razloga zbog kojeg bi upravo njegovo svjedočenje bilo nevjerodostojno. M. M., među ostalim, ima saznanje o ubojstvu obitelji H. i po čuvenju od M. M., koji je u međuvremenu umro pa ga nije bilo moguće ispitati na tu okolnost. Međutim, nema nikakve naznake da je iskazivanje M. M. motivirano lažnim terećenjem optuženika, poglavito kada se taj iskaz poveže sa iskazima niza ostalih svjedoka koji suglasno govore o aktivnoj ulozi optuženika kao člana Štaba teritorijalne obrane na planu zastrašivanja, raseljavanja, ubijanja i pljačkanja civila, sve kako je to već i bilo utvrđeno u pravomoćnoj presudi koja je stoga osnovano ostavljena na snazi, o čemu je sud prvog stupnja u bitnome dao jasne i dostatne razloge (str. 23 do 25 presude). Žalbeni prigovor da se „neki svjedoci ne mogu ni sjetiti“ je li optuženik bio član Štaba teritorijalne obrane nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja imajući na umu iskaze brojnih svjedoka koji to potvrđuju (M. H., V. H., M. M., I. M., N. S. itd.).
11. Tako i u odnosu na ubojstvo obitelji H. u obnovljenom suđenju nije proveden niti jedan dokaz koji bi optuženika ekskulpirao. Stoga je na temelju ponovno izvedenih dokaza, poglavito dosljednih iskaza svjedoka (M. M., M. M., Đ. B., B. B., V. H.) koji su jednako iskazivali i u prvom suđenju osnovano zaključiti da činjenično stanje kako je utvrđeno u pravomoćnoj presudi nije dovedeno u sumnju ni u odnosu na ovu inkriminaciju.
12. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, osobito karakter obnovljenog postupka, koji nema za cilj preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala koji je sudu bio na raspolaganju u prijašnjem postupku, nije u pravu branitelj kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi posljedično povrede kaznenog zakona.
13. Naime, iz radnji optuženika sadržanih u činjeničnom opisu presude koja je u cijelosti ostavljena na snazi proizlaze svi bitni elementi bića kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva pa nije u pravu žalitelj da se optuženikovo ponašanje „ne može podvesti“ pod navedeno kazneno djelo.
14. Konačno, budući da u obnovljenom postupku nije došlo do izmjene činjenične podloge na kojoj se temelji osuđujuća presuda, to nema uvjeta za izricanje blaže kazne kako se predlaže u žalbi.
15. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. srpanj 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v. r.
