Poslovni broj: 15 UsI-537/22-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) M. B., OIB: …,iz Z., , pod 2) J. B., OIB: …, iz

P.,pod 3) S. B., OIB: …, iz P., pod 4) L. G., OIB:…, iz P., pod 5) M. B., OIB: …, iz Z.pod

6)S. B., OIB: …, iz P., pod 7) A. D., OIB: …,iz P., pod 8) I., B., OIB: …, iz P., , pod 9)P. B.,

OIB: … iz P., . i pod 10) I. B.,OIB: …, iz P., svi zastupani po opunomoćeniku B.V., odvjetniku iz Z., ., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB:72910430276, Zagreb,

Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske OIB: 43539267895,zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 29. lipnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja od pod 1) do pod 10), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba pod 1) i 2), objavljene 7. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 10) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18- 01/344, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 12. siječnja 2022., te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 10) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovoga suda 4. ožujka 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/344, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 12. siječnja 2022., tužitelji u bitnom najprije citiraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu kako je pogriješio tuženik kada je odlučio na način kao u pobijanom rješenju, odnosno kada odbija žalbu tužitelja i na taj način potvrđuje rješenje prvostupanjskog tijela koje je po njihovom mišljenju nezakonito. Naime, osporeno rješenje da je opskrbljeno bitnom povredom odredaba postupka budući da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem te proturječni sami sebi i pribavljenim dokazima zbog čega da pobijano rješenje nije moguće ispitati. Isto tako, tuženik da je pogriješio kada je odlučio na način kada je odbio njihovu žalbu i na taj način tužiteljima utvrdio naknadu za oduzeto građevinsko zemljište u ukupnom iznosu od 30.433,44 kune jer naknada koja bi imala pripasti tužiteljima je naknada koja s obzirom na zemljište o kojem se radi, odnosno koja s obzirom na svoju veličinu, lokaciju i stvarnu vrijednost zemljišta zapravo ponižava tužitelje kao nasljednike ranijih vlasnika oduzete nekretnine. Tužitelji su mišljenja da je prvostupanjsko tijelo njima moralo odrediti naknadu prema tržišnoj vrijednosti oduzete nekretnine koja s obzirom na lokaciju, zacijelo iznosi više stotina eura po metru kvadratnom, koju vrijednost da je trebalo utvrditi putem vještaka građevinske struke i u vrijeme izrade nalaza i mišljenja po imenovanom vještaku. Vrijednost nekretnina na sličnom području da je od cca 200,00 eura po metru kvadratnom pa kada se taj iznos pomnoži sa iznosom od 3098 m2 koliko je oduzeto predniku tužitelja tada se, nesporno, dobije iznos od 619.600,00 eura za koliko bi trebalo obvezati Grad Z. ili Republiku Hrvatsku za isplatu tužiteljima u situaciji kada tuženik odlučuje da bi tužitelji imali pravo na isplatu, koju je nužno izvršiti u novcu, a ne u obveznicama kako je to pogrešno određeno od strane tuženika koji je odbijanjem žalbe potvrdilo rješenje prvostupanjskog tijela. Međutim, s obzirom na Odluku Vlade Republike Hrvatske o restituciji oduzetog poljoprivrednog zemljišta, Klasa: 943-01/03- 01/02, Urbroj: 5030109-03-3 od 10. travnja 2003. prvostupanjsko tijelo je trebalo obvezati Republiku Hrvatsku ili pak Grad Z. na predaju drugog, istovrsnog, dakle istovrsne vrijednosti, zamjenskog zemljišta podnositeljima zahtjeva, odnosno tužiteljima i to u nesmetan posjed i vlasništvo, no na ovakav način usvajanjem zahtjeva da im se predaju obveznice Republike Hrvatske, tužiteljima da je obezvrijeđeno njihovo pravo te da se osjećaju kao građani drugog reda kojima je, odnosno njihovu predniku, oduzeta imovina praktički bez ikakve naknade što da je u krajnjem slučaju i protuustavno. Stoga, da je očito kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na koje je potom pogrešno primijenjeno materijalno pravo, uslijed čega su tužitelji tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako su tužbeni navodi tužitelja neosnovani s obzirom da je drugostupanjsko tijelo pobijanim aktom zauzelo ispravan stav, te pravilno i zakonito utvrdilo vrijednost predmetne nekretnine u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i to sukladno čl. 59. te u skladu s Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, uslijed čega da je očigledno kako su navodi tužitelja u tužbi u potpunosti neosnovani. Stoga, drugostupanjsko rješenje da je doneseno po pravilima upravnog postupka, te pravilima materijalnog i procesnog prava, kojim da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok oni svojim navodima da nisu doveli u pitanje niti jedno utvrđenje ili zaključak tuženika, pa i ova zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako je suglasna s pravnim shvaćanjem tuženika iz osporenog rješenja, uslijed čega smatra tužbu tužitelja neosnovanom, te je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5.U sporu je održana rasprava 29. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe pod 1) i 2), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno, da osporava sve navode iz odgovora na tužbu tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 2) smatrajući ih neosnovanim iz razloga koji su tužitelji istaknuli u tužbi. Nadalje, predložio je da sud u ovom sporu provede dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke i to na okolnost da bi se utvrdila stvarna vrijednost predmetnog zemljišta s obzirom da tužitelji smatraju kako takva vrijednost nije utvrđena u provedenom upravnom postupku, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao. Konačno, popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima u naznačenom iznosu.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe pod 1), odgovor na tužbu zainteresirane osobe pod 2) te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu provede dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, to na okolnosti precizirane na održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, rješenjem prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944- 07/97-01/627, URBROJ: 2198-02-03-6-18-40 od 30. svibnja 2018., točkom I. nasljednicima pok. B. B. pok. A. utvrđeno je pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. 1134/2 k.o. Z.stari u površini od 2798 m2, sa mocirom od 300 m2, koja

odgovara novim čest. zem. 2879/2, čest. zem. 2879/3 i dijelu čest. zem. 2880/1 sve k.o. Z. novi u ukupnom iznosu od 30.433,44

kn i to u omjerima koji su opisani u točki II., III, IV, V, VI, VII, VIII. IX., X. i XI. izreke rješenja. Točkom II. izreke je određeno da J. B. pok. B., za 1/5 od

ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 6.086,68 kuna. Točkom III. izreke je određeno da A. D. rod. B., za 1/5 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu

od 6.086,68 kuna. Točkom IV. izreke je određeno da I.B., za 1/5

od ukupnog iznosa naknade,

pripada naknada u iznosu od 6.086,68 kuna. Točkom V. izreke je određeno da M B ud. pok. T B , za1/15 od ukupnog iznosa naknade,

pripada naknada u iznosu od 2.028,89 kuna. Točkom

VI. izreke je određeno da M.

B., kćerki pok. T B ,sina pok. B. B., za 1/15 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada uiznosu od 2.028.89 kuna. Točkom VII. izreke je određeno da S. B., sinu pok.

T. B. , sina pok. B. B., za 1/15 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 2,028.89 kuna. Točkom VIII. izreke je određeno da I. B ud. A B., sina B. B., za 1/20 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 1.521,67 kuna. Točkom IX. izreke je određeno da P. B., kćerki pok. A. B., sina B. B., za 1/20 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 1.521,67 kuna. Točkom X. izreke je određeno da L. B. G.,. kćerki pok. A. B., sina B. B., za 1/20 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 1.521,67 kuna. Točkom XI. izreke je određeno da V. B. C., kćerki pok. A. B., sina B.B., za 1/20 od ukupnog iznosa naknade, pripada naknada u iznosu od 1.521,67

kuna. Točkom XII. izreke je utvrđeno da ja obveznik naknade Ministarstvo financija. Točkom XIII. izreke je utvrđeno da je Ministarstvo financija dužno cjelokupni iznos naknade iz točke 1. ovog rješenja isplatiti ovlaštenicima naknade iz točke I. ovog rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, u 40 polugodišnjih rata, koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 1. siječnja 2000. do 2019. Točkom XIV. izreke obvezano je Ministarstvo financija da preda obveznice Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ovog djelomičnog rješenja, a točkom XV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/18-01/344, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 12. siječnja 2022., postupajući po žalbi tužitelja njihova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelu u svom zaključku, odnosno što je i tuženik smatrao da je naknada pravilno određena, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju ovlaštenicima naknade ista pravilno i zakonito određena na način kako je to precizirano u izreci prvostupanjskog rješenja, kao i je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da za imovinu koja se po odredbama toga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, osim ako tim Zakonom nije drugačije propisano.

Visina naknade, kada se ona isplaćuje u vrijednosnim papirima, utvrđuje se prema mjerilima iz članka 59. Zakona o naknadi, odnosno prema izrazu određenom stavkom 2. istog članka Zakona.

Temeljem članka 63. stavak 6. Zakona o naknadi, donesen je Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj 204/03 i 3/04-ispravak), pa je primjenom toga Pravilnika utvrđena naknadu za oduzeto izgrađeno građevinsko zemljište, za ukupnu površinu od 3098 m2.

Člankom 2. stavak 1. navedenog Pravilnika propisano je da se naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koje se utvrđuje u postupku o pravu na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m2 zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koje se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja.

Prema stavku 2. toga članka parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. toga članka je 100 kuna, prema stavku 3. pogodnost položaja određenog područja iskazuje se kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni ovog Pravilnika. Dalje je stavkom 4. istoga članka propisano da u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. toga članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina, a naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje se na način da se parametarska jedinica m2 množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

Nadalje, prema članku 4. Pravilnika, iznos utvrđen na temelju mjerila iz toga Pravilnika potrebno je umanjiti prema izrazu iz članka 59. Zakona o naknadi N=3.700.000,00 (1-0,9999998), gdje je N visina naknade u kunama, a p je vrijednost oduzete imovine u kunama.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je ovlaštenicima naknade ista pravilno utvrđena primjenom naprijed citiranih mjerodavnih odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz stanja spisa proizlazi da su zahtjev za naknadu podnijeli A. D., T. B., J. B., A. B.i I. B. 27. lipnja 1997. za zemljište označeno kao čest. zem. 1134/2 k.o. Z. stari u površini od 2798 m2 sa mocirom od 300 m2, a koje je

rješenjima Skupštine Općine Z., Odjel za financije, broj: 03-930/1-

1964 od 2. ožujka 1964.

eksproprirano zemljišnoknjižnom vlasniku Crkvi Sv. Š. iz Z.,

a iz posjeda njihovog prednikaB. B. pok. A., u korist Poljoprivredne stanice u Z., a u svrhu izgradnje voćno-loznog

matičnjaka (rasadnika) u predjelu "S. " u Z. Iz

rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. 1539/65 od 8. listopada 1965. proizlazi da

je čest. zem. 1134, u zk.ul. 519 ko. Z., vlasništvo Crkve Sv. Š. otpisana i upisana u

zk.ul. 2381 k.o. Z. kao vlasništvo S. B. pok. A., B. B. pok.A., M. B. ud. B., A. B i A. B., svakog za 1/5 dijela, što je razvidno i iz povijesti upisa za zk.ul. 2381 k.o. Z.-stari.

17.Međutim, iz rješenja o naknadi Skupštine Općine Z., Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu, broj: 05-930/3-1964. od 9. lipnja 1964. utvrđeno je da je čest. zem. 1134 od 2788 m2 sa mocirom od 300 m2, u naravi pašnjak

III. klase, bila u stvarnom vlasništvu B. B. pok. A., a uvidom u uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od 16. listopada 2002. utvrđeno

je da stara čest. zem. 1134 k.o. Z.-stari odgovara novim česticama i to

čest. zem. 2879/2, čest zem. 2879/3 i čest zem. 2880/1, sve k.o. Z., kao i da su čest. zem. 2879/2 od 97 m2, u naravi pašnjak i čest. zem. 2879/3 od 294 m2, u naravi

mocira/gromača, u posjedu Poljoprivredne stanice Z., a da je čest. zem. 2880/1 od 9369 m2, u naravi mocira/gromača, u posjedu Grada Z. (iz posjedovnog lista 5405 k.o. Z.).

18.Nadalje, prijašnji vlasnik B. B. pok. A. iz P. je umro 30. kolovoza 1991., a

pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru,posl.br. 0-669/91 od 11. rujna

1992. utvrđeno je da su njegovi nasljednici supruga M. B., sinovi A. B.,

J. B., I. B.i T. B. te

kćerka A. B. ud. D.. Tijekom postupka je umro T. B (8. ožujka 1999.), a uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-377/99 od 7. lipnja 1999. utvrđeno je da su njegovi nasljednici supruga M. B., kćerka M. B. i sin S. B., nakon čega je umro i A. B. (14. travnja2003.), a uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, po javnoj bilježnici V. M. iz Z. kao povjerenici suda posl.br.0-442/03, UPP/OS-67/03-2 od 30. ožujka 2008. utvrđeno je da su njegovi nasljednici supruga I. B. te kćerke L. G., V. P. B., sada V. B. C. I P. B.

19.Potom, iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda

za katastar Z. od 16. listopada 2002. je razvidno da stara oznaka čest. zem. 1134 k.o.Z.

-stari odgovara novim oznaka čest. zem. 2879/2, čest. zem. 2879/3 i čest. zem.2880/1, sve k.o.Z.. Isto tako, tijekom postupka proveden je očevid na licu mjesta27. travnja 2005. na kojem je vještak geometar I. P. utvrdio da je na čest. zem.2879/2 i na čest. zem. 2879/3, obje k.o.Z. izgrađen stambeni blok, a iznad njega parkirni prostor kao i na čest. zem. 2880/1 k.o. Z.koja se nalazi pod zgradom blok 8 te da je cijela čest. zem. 1134 k.o. Z.-stari privedena svrsi zbog koje je oduzeta (za stanovanje, parkiranje itd.)

. U postupku je i održana rasprava 5. lipnja 2012. na kojoj je I. B. izjavila kako želi nastaviti postupak iza smrti svoga supruga A. B., a voditeljica postupka je utvrdila da ovlaštenici naknade nemaju pravo na naturalnu restituciju predmetne nekretnine jer

je ista privedena namjeni zbog koje je oduzeta, te je upozorila ovlaštenike naknade na mogućnost sklapanja nagodbe sa Općinskim državnim odvjetništvom kojom bi im se u vlasništvo dalo drugo zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, dok su ovlaštenici naknade ostali kod zahtjeva za naturalnu restituciju.

20.Ujedno, iz dopisa Grada Z., Upravnog odjela za poljoprivredu i razvitak otoka, KLASA: 320-01/12-01/22, URBROJ: 2198/01-8-12-2 od 18. lipnja 2012, proizlazi da Grad Z. nema donesen Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a nakon na izloženi način provedenog postupka tijelo prvog stupnja donijelo je svoje rješenje u kojem je utvrdilo da je predmetno zemljište eksproprirano u korist Poljoprivredne zajednice u Z., predniku podnositelja zahtjeva B. B. pok. A. u svrhu proširenja rasadnika, da se na istome danas nalazi dio stambenog naselja B.B.i da Grad Z. ne raspolaže sa drugim zamjenskim poljoprivrednim zemljištem, te se pozvalo na komentar Zakona o

naknadi prema kojem je poljoprivredno zemljište samo ono koje je oduzeto I. i II. agrarnom reformom, koje su dovršene 1955., a da je predmetno zemljište oduzeto 1964., pa da se stoga smatra isključivo građevinskim zemljištem, uslijed čega je zaključilo kako povrat u naravi nije moguć jer se radi o zemljištu privedenom namjeni radi koje je oduzeto, pa je utvrdilo da ovlaštenicima naknade pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske koju je utvrdilo sukladno odgovarajućim odredbama naprijed citiranog Zakona.

21.S obzirom da tužitelji svojim tužbenim navodima i u ovom sporu osporavaju način utvrđenja i samu visinu naknade, prije svega je za istaknuti kako je naprijed citiranom odredbom čl. 57. Zakona o naknadi, propisano da za imovinu koja se po odredbama toga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, osim ako tim Zakonom nije drugačije propisano, dok se visina naknade, kada se ona isplaćuje u vrijednosnim papirima, utvrđuje prema mjerilima iz članka 59. Zakona o naknadi, odnosno prema izrazu određenom stavkom 2. istog članka Zakona.

22.Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo kod izloženog stanja stvari pravilno ovlaštenicima naknade istu utvrdilo primjenjujući prethodno citirani Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, s tim da je prije izračuna naknade za oduzeto sada izgrađeno građevinsko zemljište prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u podatke iz odgovarajuće Odluke o komunalnom doprinosu Grada Z. ("Glasnik Grada Z.", broj 6/04) te je utvrdilo da se

nekretnina koja je predmet ovog spora nalazi u II. zoni za plaćanje komunalnog doprinosa koja obuhvaća naselje B. B., pa je prema Pravilniku primijenjen koeficijent 0,1333 koji pomnožen sa parametarskom jedinicom (100,00 kuna) za oduzetu površinu od 3098 m2 predmetne čestice daje vrijednost od 41.296,34 kuna, koji iznos korigiran sukladno članku 59. Zakona o naknadi daje iznos naknade od 30.433,44 kuna, pa i ovaj sud zaključuje kako je takav izračun sukladan Pravilniku, koji je stoga pravilan i zakonit.

23.Također, za nadodati je kako je tijelo prvog stupnja ujedno na naprijed izloženi način postupilo sukladno odredbi članka 63. stavak 6. Zakona o naknadi, s obzirom da tim Zakonom nisu predvedeni nikakvi izuzeci od propisanog načina utvrđivanja te vrijednosti naknade, odnosno načina i roka isplate. Isto tako, tuženik u osporenom rješenju s pravom navodi kako okolnost da na taj način utvrđena vrijednost naknade eventualno ne predstavlja ujedno i tržišnu naknadu, nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost utvrđene naknade, to pak iz razloga što je nedvojbeno kako odredbama Zakona o naknadi i Pravilnika nigdje nije ni predviđena takva naknada, s tim da je u tom smislu potrebno napomenuti kako je i sam Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio zakonitim i ustavnim kako Zakon o naknadi (u odluci i rješenju od 21. travnja 1999., "Narodne novine", broj 39/99 točka II-6/11) tako i Pravilnik (rješenje broj U-II-468/04 od 9. ožujka 2005., "Narodne novine" broj 41/05), uslijed čega je nedvojbeno da je tužiteljima kao ovlaštenicima naknade ista pravilno i zakonito određena, pa su u cijelosti neosnovani njihovi tužbeni prigovori koje iznose u tom pogledu.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi

čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 7. srpnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba

u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).