Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 Pn-139/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek u pravnoj stvari 1. tužitelja M. V. OIB… iz L… i 2. tužiteljice M. V. OIB… iz L…, oboje zastupani po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G. protiv prvo 1. tuženika M. H. OIB… iz V. i 2.tuženika L. H. OIB… iz V., oboje zastupani po punomoćnici S. Đ., odvjetnici iz N. G., radi naknade štete, 25. svibnja 2022., nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja G. T., odvjetnika iz N. G. i punomoćnice tuženika te objave odluke 7. srpnja 2022., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Tuženici M. H. OIB… iz V. i L. H. OIB, oboje iz V. dužni su tužiteljima M.V. OIB… iz L. i M. V. OIB… oboje iz L. solidarno platiti na ime naknade štete iznos od 80.000,00 Kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dan 01.studenog 2016.godine pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi im solidarno parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

II Nalaže se 1. tužitelju M. V. OIB… iz L. i 2. tuženoj M. V. OIB, iz L. da 1. tuženoj M. H. OIB… iz V. i 2. tuženiku L. H. OIB… iz V., naknade trošak ovoga postupka u iznosu od 6.600,00 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 7. srpnja 2022. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se između ostaloga navodi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem ovoga suda poslovni broj: Psp-9/15 od 22. listopada 2015., riješeno da su tuženici smetali tužitelje u njihovim posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 2235 k.o. N. G. i to kčbr. 1145/5 Kuća i dvorište u Ulici A. Š. sa 510 m2, na način što su neutvrđenog dana početkom mjeseca travnja 2013. provalili u prostor obiteljske kuće i pripadajućih pomoćnih zgrada uz kuću tako da su izvodili, uništili cilindre brava kako od dvorišnih vrata, ulaznih vrata u kuću i zgrada te od vrata unutarnjih prostorija toga prostora, te postavili nove cilindre brava, te na taj način onemogućili tužiteljima ulazak i nesmetano korištenje prostora predmetne nekretnine – obiteljske kuće i pomoćnih zgrada uz kuću i pokretnina u istima koje se nalaze na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br.2235 k.o. N. G. i to kčbr. 1145/5- Kuća i Dvorište u Ulici A. Š. sa 510 m2, čime su smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu tih nekretnina i pokretnina koje se nalaze u istima, te im je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja.

2. Nakon što su tuženici postupili sukladno rješenju ovoga suda broj: Psp-9/15 od dana 22.listopada 2015., te nakon što su omogućili tužiteljima da uđu u posjed nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2235. k.o. N. G. i to kčbr. 1145/5- Kuća i Dvorište u Ulici A. Š. sa 510 m2, u mjesecu listopadu 2016., tužitelji da nisu zatekli veći dio pokretnina koje su se nalazile u kući i dvorišnim zgradama, a one pokretnine koje su zatekli da su bile uništene.

2.1. Tako među pokretninama da nisu pronađene pokretnine i to : zidni sat, pribor za jelo, servis za kavu, pribor za pizzu, veliki usisavač, aparat za kavu, razna pića (alkoholna, gazirana, negazirana), 4 komada ograde od balkona, stoljnjaci iz ormara, stoljnjaci sa stolova, ukrasne čaše sa svijećama sa stola, dok su ostale pronađene pokretnine (dvosjed, trosjed, fotelje, stolovi i stolice, ormari, regali, stolić i dr.) potpuno ili djelomično propale odnosno uništene.

3. Tijekom cijelog vremenskog razdoblja (duže od 3 godine) od kada su tuženici protupravno posjedovali predmetnu nekretninu i pokretnine tužitelja u istoj, obzirom da su isti jedini imali ključeve predmetne nekretnine, da je došlo do otuđenja dijela pokretnina dok da su preostale pokretnine koje su pronađene tuženici držali u neadekvatnim uvjetima uslijed čega je došlo do oštećenja odnosno uništenja istih pokretnina, tako da su tuženici isključivo odgovorni za štetu nastalu tužiteljima uslijed otuđenja, propasti i oštećenja pobrojanih pokretnina tužitelja iz toč. 2.historijata tužbe.

3.1.Tužitelji da su za činjenicu propalih i oštećenih pokretnina, kao i za činjenicu otuđenja naprijed navedenih ostalih pokretnina tužitelja kod tuženika, doznali tek u mjesecu listopadu 2016. godine, kada su ušli u posjed predmetne nekretnine.

3.2. Uzimajući u obzir općepoznate cijene pojedinih pokretnina koje nisu nađene odnosno koje su uništene ili propale prilikom ulaska u posjed predmetne nekretnine, tužitelji da cijene vrijednost istih pokretnina od 80.000,00 kn, te isti iznos potražuju od tuženika na ime naknade štete.

3.3.Kako prilikom ulaska u posjed predmetne nekretnine u mjesecu listopadu 2016. godine nisu pronađene sve pokretnine koje su naprijed navedene i pobliže opisne u toč. 2. ove tužbe, a koje da su do tada bile u nezakonitom posjedu tuženika, to da u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima postoji odgovornost tuženika, te njihova solidarna obveza na naknadu štete nastale tužiteljima.

3.4. Slijedom naprijed navedenoga, a kako je evidentna odgovornost tužitelja za neospornu štetu nastalu tužiteljima, uslijed otuđenja, propasti i oštećenja naprijed opisanih pokretnina tužitelja, tuženicu da su u obvezi tužiteljima solidarno isplatiti odgovarajuću naknadu štete.

Kako tuženici odbijaju tužitelju isplatiti potraživani iznos na ime naknade štete, to tužitelji predlažu da sud nakon provedenoga postupka donese odluku sadržaja prednje navedenoga.

4. U odgovoru na tužbu tuženici po punomoćnici ističu da je nesporna pravomoćnost i ovršnost rješenja ovog suda poslovni broj Psp-9/15, no tuženici osporavaju navode tužitelja da bi tuženici „provalili“ itd. Ističe se pri tome da bi se pravno utvrdile činjenice, napose ponašanje tužitelja, potrebno je kao dokaz izvršiti i uvide u ovosudne spise P-926/13 (Ps-3/2015, Ps-18/2016), te Ovr-1053/2016,a nakon uvida u koje da će se utvrditi činjenice : da je 09.travnja 2013. tužiteljima uručena opomena pred tužbu radi iseljenja iz nekretnine prvotužene, a po kojoj tužitelji da nisu postupili; Početkom travnja 2013. godine prvotužena koja je kuću suvlasništvo tužitelja kupila na javnoj dražbi (ali joj nisu uručeni ključevi od iste) i to kuću koja nije legalizirana, za potrebe legalizacije i roka u kojemu treba podnijeti zahtjev mijenja bravu na kući isključivo kako bi građevinski vještak mogao napraviti projektnu dokumentaciju za potrebe postupka legalizacije, a nakon toga tuženici više nikada nisu niti ušli u kuću- stoga prvostupanjskim rješenjem o smetanju posjeda se utvrđuje da bi smetanje nastalo u travnju 2013.

4.1. Ne osporava se da su tužitelji ustali tužbom radi smetanja posjeda (tužba podnesena 29.travnja 2013.). Punomoćnik tužitelja u nastojanju mirnoga rješenja spora dana 06. ožujka 2014. dostavlja dopis punomoćniku tuženika kojim predlaže da se spor riješi mirnim putem na način da tužitelji isele iz nekretnine do konca mjeseca svibnja 2014. te da u slučaju kašnjenja plaćaju naknadu od 1.000,00 za svaki mjesec kašnjenja na sve to tuženici pristaju .

Iz zapisnika od 29. listopada 2014. godine (4 P-583/13-30) na ročište se ponovno donose ključevi predmetne obiteljske kuće jer ranije nisu preuzeti, ali tužitelji ponovno odbijaju preuzeti ključeve,

Iz zapisnika sa ročište od 07. rujna 2015. (7 Psp- 9/15) tužiteljima da se ponovno nudi preuzimanje ključeva, što isti odbijaju iz neopravdanih razloga – da na nedvojben i jasan način nije rečeno gdje se ključevi nalaze iako je nesporno da se isti cijelo vrijeme nalaze kod punomoćnika tuženika, a koji su im se ponovno pokušali predati na raspravi ,isti su to odbili pa su predani u sudski spis, a iz zapisnika jasno proizlazi da i sud vraća ključeve punomoćniku tuženika.

Po preuzimanju drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o smetanju posjeda, tuženici dobrovoljno plaćaju troškove parničnog postupka tužiteljima, o čemu njihov punomoćnik i potpisuje priznanicu jer je isti po njihovom nalogu preuzeo novčana sredstva – ali ključeve nadalje ne preuzimaju niti tužitelji niti njihov punomoćnik, pa se zaključuje da tuženici i dalje imaju volju dobrovoljno izvršiti svoju obvezu naloženu rješenjem, ali tužitelji odbijaju primiti ključeve.

4.2. Nakon višegodišnjeg odbijanja preuzimanja ključeva, ključevi su predani u sudski depozit vezano sada uz spis Ps- 3/15 o čemu je i sud obavijestio tužitelje. Dana 11. rujna 2015. godine (prije donošenja rješenja o smetanju posjeda) punomoćnica tuženika nastojala je predati ključeve izravno tužiteljima na njihovu adresu u Lovranu – isti vraćaju ključeve punomoćniku tužitelja odnosno odbijaju primiti ispunjenje i prije donošenje rješenja – na ročištu održanom 26. travnja 2016. godine drugotužiteljica je priznala da je na tom dopisu njezinim rukopisom napisana poruka o vraćanju ključeva.

Iz zapisnika sa održanog ročišta od 26. travnja 2016. godine (spis 13 Ps- 3/15) u svojim iskazima tužitelji priznaju da su odbijali preuzeti ključeve jer nisu imali mogućnosti pokretnine iz kuće prvotužene gdje staviti.

Ključevi se nalaze u spisu Ps- 3/2015 od dana 23. rujna 2015. no tužitelji ih i dalje odbijaju preuzeti, a tuženici i nadalje su spriječeni od strane tužitelja da postupe po rješenju o smetanju posjeda odnosno sada po čak i po rješenju o ovrsi, Dana 19. svibnja 2016. godine punomoćnik tužitelja da je izvijestio punomoćnika tuženika da su isti voljni preuzeti ključeve.

4.3. O volji ovrhovoditelja da napokon preuzmu ključeve da je obavješten uredujući sudac (spis Ps- 3/15 –) te da je sudac pozvao punomoćnike da preuzmu ključeve u sudnici dana 20 svibnja 2016. u 10,00 sati, te pristupila oba punomoćnika- punomoćnica tuženika da bi uzela ključeve iz spisa, a punomoćnik tužitelja da bi ih preuzeo. No, i tada punomoćnik tužitelja odbija preuzeti ključeve nego preuzimanje uvjetuje potpisivanjem nekakvih njegovih potvrda koje sadržajno nisu prezentirani, a odbija potpisati uredovnu bilješku.

Dana 20. svibnja 2016. godine punomoćnica tuženika preporučenom poštanskom pošiljkom dostavlja ključeve punomoćniku tužitelja, a koji ih i preuzima nekoliko dana kasnije, jer odbijanjem preuzimanja istih, punomoćnik tužitelja samo je htio „kupiti vrijeme“ za podnošenje prijedloga za ovrhu sa nalogom da se predaju ključevi i tuženicima, ovdje tužiteljima izriču sudski penali.

Dana 23. svibnja 2016. godine punomoćnik tužitelja podnosi prijedlog za ovrhu, a sud izdaje rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 1053/2016 dana 25. svibnja 2016. godine.

4.4. Povodom žalbe tuženika (ovršenika) prvostupanjsko rješenje o ovrsi se ukida rješenjem Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr- 579 / 2017-2 od 19. prosinca 2017. godine, te je u ponovljenom postupku ovaj sud donio rješenje poslovni broj 22 Ovr- 17/2018 -9 od 08. kolovoza 2019. godine kojim rješenjem je obustavio ovrhu , odbio prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, odbio prijedlog za izvođenje određenih dokaza i naložio ovdje tužiteljima da tuženicima naknade trošak postupka (rješenje nije pravomoćno obzirom da su tužitelji/ovrhovoditelji izjavili žalbu).

Slijedom navedenoga da je izvjesno da tuženici gotovo i nisu bili u posjedu ključeva, nego u posjedu ključeva je bila njihova punomoćnica i sud, a upravo u odnosu na te nedvojbene činjenice, proizlazi da tuženici, odnosno prvotužena kao vlasnica, nisu/nije niti mogli/mogla „ulaziti“ u predmetnu kuću i gospodarske zgrade. No, neovisno o činjenici posjeda ključa, upućuje se na sudsku praksu u pogledu posjeda, pa čak i obrazloženja Županijskog suda u Splitu u svojoj presudi i rješenju poslovni broj GŽ- 3010/2016 od 12. listopada 2016. godine (u predmetu Ps- 18/2016) … „da tuženici (ovdje tužitelji) držanjem pokretnih stvari u kući tužiteljice (ovdje prvotužene) faktički imaju i posjed te stvari …“ pa time i pokretnina koja se nalaze u objektima na nekretnini.

4.5.Tuženici nadalje navode da se netočno navodi u tužbi „nakon što su tuženici postupili…“, naprotiv, nakon što su tužitelji odnosno njihov punomoćnik, uz brojna nastojanja napokon preuzeli ključeve, tužiteljima su predani i ključevi tako da nesmetano mogu ući u objekte na nekretnini vlasništvo prvotužene, to je bilo u mjesecu svibnju 2016. godine, a ne kako se to u tužbi navodi u mjesecu listopadu 2016., jer tuženike se ne tiče činjenica kada je punomoćnik tužiteljima predao ključeve, ali iz ovih navoda se zaključuje da je u posjedu ključeva objekta nekretnine provotužene u razdoblju od svibnja do listopada 2016. godine bio punomoćnik tužitelja.

4.6. U odnosu na navod tužitelja da nisu zatekli veći dio pokretnina koje su se nalazile u kući ili da bi pojedine bile uništene, tuženici navode slijedeće.

4.7. Ističe se činjenica da je za potrebe davanja nalaza i mišljenja u ovosudnom postupku poslovni broj Ps- 3/2014, predmetnu nekretninu obišao i sudski vještak A. L., dipl.ing.arh. koja je za potrebe vještačenja sačinila i brojne fotografije unutrašnjosti nekretnine, a koje su u privitku njezina nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2015. Iz njezinog nalaza i mišljenja da je razvidno da je punomoćnica tuženika omogućila pristup radi očevida koji se održao 18. lipnja 2015. (na kojem uredno obaviješten punomoćnik tužitelja nije bio prisutan). Nakon izvršenog očevida, i punomoćnica tuženika ključeve objekta predaje u sudski depozit gdje se i nalaze od 23. rujna 2015. godine do 20. svibnja 2016. godine.

4.8. U odnosu na nabrojane pokretnine koje bi nedostajale, tuženici ističu da tužitelji moraju dokazati da su oni njihovi vlasnici odnosno suvlasnici i da su se doista nalazile u objektima prvotužene.

5. Što se tiče nabrojanih pokretnina, „zidni sat, pribor za jelo, servis za kavu …“ itd., tužitelji se nisu potrudili u tužbi specificirati pokretnine, a u tužbi da nije navedena činjenica gdje se nalaze pokretnine,

5.1. U prilog zaključka punomoćnice tuženika o obijesnom parničenju, da isto proizlazi i iz činjenice da tužitelji koji su primili ključeve objekata u mjesecu svibnju/listopadu 2016. godine, predmetnu tužbu podnose 12. srpnja 2019., odnosno gotovo tri godine nakon što su tužitelji u posjedu pokretnina, u kojem razdoblju su iste mogli prodati, pokloniti, uništiti, ošteti itd. , a sada po tužbi za to trebaju „odgovarati“ tuženici.

Tuženici, podredno napominju, iako da to nije predmet ovog postupka, a što mogu po potrebi i dokazati, da njihovo imovno stanje (kako financijsko, tako i u pogledu pokretne i nepokretne imovine) takvo da im doista nije potrebno da prisvajaju nečiji rabljeni pribor za jelo, usisivač, stolnjake, itd.

Nadalje, kao nespornu činjenicu tuženici navode da u pretežitom dijelu borave ili na V. gdje im je prijavljeno prebivalište ili u Nj. gdje imaju boravište. Na području N. G., samo povremeno navraćaju u skladu sa mogućnostima isključivo kako bi platili troškove vezane za posjedovanje nekretnina jer su oboje porijeklom sa ovoga područja pa posjeduju nekretnine i nastoje svoje obveze izvršiti u skladu sa rokovima iako se napominje činjenica da svoje obveze izvršavaju i preko trećih osoba koji za njih izvrše te obveze.

6. Slijedom svega navedenoga predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelje obveže na naknadu parničnoga troška tuženicima zajedno sa zateznim kamatama.

7. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u rješenje ovoga suda poslovni broj Psp-9/15-7 od 22. listopada 2015., u spise ovoga suda Ps-18/2016, Psp-9/2015, u preslik spisa Ovr-17/2018, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka Lj. M. i A. Š., te dokaz saslušanjem tužitelja u svrhu dokazivanja.

8. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prvenstveno je potrebno istaći da je između stranaka nesporno da je početkom travnja 2013. prvotužena kupila kuću, koja je bila suvlasništvo tužitelja , koja se nalazi u N. G., na javnoj dražbi a kako istoj nisu bili uručeni ključevi od iste, što sama navodi, za potrebe legalizacije i roka u kojemu je trebala podnijeti zahtjev, tužena je izmijenila bravu na kući kako bi građevinski vještak mogao napraviti projektnu dokumentaciju. Između stranaka je nesporna pravomoćnost i ovršnost rješenja ovog suda poslovni broj Psp-9/15 (str.6-15 spisa) a kojim je utvrđeno smetanje posjeda nastalog izmjenom brave na kući. Izvjesno je uvidom u ovosudni spis Ps-18/2016 utvrđeno da su tuženi vodili postupak protiv tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine i isplate naknade za korištenje iste te s tim postupcima u vezi i ovršne postupke. O tome da su tuženici u nekoliko navrata pokušali tužiteljima predati ključeve i prije donošenja odluke u postupku za smetanje posjeda, i tijekom postupka pokrenutog radi predaje nekretnine u posjed razvidno je iz parničnih postupaka P-583/13 (Ps-3/2015, Ps-18/2016), a što je i nesporno između stranaka. Ključevi spomenutog predani u sudski depozit 23. rujna 2015. Jednako tako nesporno je da je do primopredaji ključeva došlo tijekom 2016. te da je prema navodima tužitelja ulazak u objekt i iseljenje njihovih stvari bio mjesecu listopadu 2016. Nesporno je da su tužitelji u navedenoj nekretnini odnosno kući imali pokretnine. Konačno, za ispražnjenje istih vodio se i postupak između njih, a osim toga pokretnine su vidljive i na fotografijama koje prileže nalazu i mišljenju iz 2015. kojeg je za potrebe postupka koji se vodio pod brojem P -3/2014 sačinila vještak A. Š., a koja je i u svome iskazu kod ovoga suda potvrdila da su pokretnine zatečene a da fotografije prikazuju stanje i objekta i pokretnina zatečenih u istome.

8. Na okolnosti ulaska u nekretninu, stanja zatečenih stvari, vlasništva te poduzetih mjera za zaštitu svoga prava proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranaka u svrhu dokazivanja.

8.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su isti u mjesecu listopadu 2016. ušli u predmetnu nekretninu radi iseljenja svojih stvari, pri tome nisu sačinili nikakav popis i evidenciju zatečenih stvari, a niti su eventualno pokrenuli postupak za osiguranje dokaza radi utvrđenja stanja stvari na taj dan. Drugim riječima isti nemaju dokaz o tome što su i koje stvari zatekli, koje stvari su odvezli i u kakvom stanju su iste bile. Nastavno na navedeno ističe se da su prema izjavi tužitelja iste stvari odvezli u mjesto L. gdje da su te stvari koje su odvezli , uništili i bacili jer su bile uništene i zaudarale po vlazi.

8.2. Drugim riječima tužitelji ne posjeduju nikakve isprave koje bi potvrđivale njihovo vlasništvo na stvarima, popis stvari a konačno više niti ne posjeduju stvari za koje tvrde da su odvezli jer su ih u međuvremenu uništili. Stoga je i prijedlog tužitelja za provođenjem gospodarskog vještačenja i očevida na licu mjesta odbijen obzirom da stvari koje bi trebale biti predmetom vještačenja ne postoje a osim toga nije razvidno što bi očevidom na licu mjesta i na kojem licu mjesta-adresi bi sud trebao ili mogao utvrditi i što obzirom da nije predloženo gdje bi očevid trebalo provesti.

9. U smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članka 219. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati - članak 7. stavak 2. ZPP-a). To u konkretnom slučaju znači da su tužitelji bili dužni dokazati da je stambeni objekt bio namješten baš utuženim pokretninama i vrijednost tih stvari, te da su tuženi uništili odnosno otuđili navedene pokretnine.

12. Odredbom čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice pa su tužitelji u okviru citiranih zakonskih odredbi, odnosno u okviru načela o teretu dokazivanja, trebali iznijeti i činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, međutim, i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13. Tužitelji tijekom dokaznog postupka nisu dostavili nikakve isprave iz kojih bi proizlazilo da su isti bili vlasnici predmetnih pokretnina, da su te pokretnine bile u stambenom objektu u N. G., isti nisu sačinili nikakav popis pokretnina prilikom ulaska u spomenutu nekretninu, a iskaz tužiteljice o pokretninama koje su prema njezinim navodima bile u navedenom objektu te po istoj naznačene vrijednosti istih nije dovoljan za utvrđivanje osnove i visine postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, to tim više što su prema iskazu tužiteljice pokretnine (uništene i oštećene) za koje zahtjeva naknadu štete, bačene i uništene upravo od strane tužitelja a da se prethodno nije proveo postupak osiguranja dokaza.

Niti predloženi i u ovom postupku saslušani svjedoci Lj. M. i A. L. nisu imali nikakva neposredna saznanja o stvarima, njihovim vlasnicima i konačno eventualnom oštećenju ili uništenju.

14.Dakle kako tužitelji na kojima je teret dokaza nisu dokazali niti osnovanost niti visinu zahtjeva odnosno kako tužitelji nisu dokazali niti činjenični niti pravni temelj tužbenog zahtjeva a niti je dokazana odgovornost tuženika za štetu to se onda o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, kako je to propisano odredbom članka 221.a. ZPP-a, a koje pravilo obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva uz svoju korist nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

15.Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

16. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st.1. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

16.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15 -dalje : Tarifa) tuženicima su kao potrebni priznati trošak sastava odgovora na tužbu iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr.7/1 Tarife),trošak zastupanja na ročištima 23.6.2020. i 23.9.2020. u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 15.3.2021. i 25.5.2022. u iznosu od 2.000,00 Kn (Tbr. 9/1 Tarife), ročište za objavu odluke u iznosu od 500,00 Kn (Tbr.9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30.9.2020.,13.10.2020. i 29.10.2020. u iznosu od ukupno 300,00 Kn (Tbr.9/3 Tarife), naknada za zastupanje više osoba iznos od 480,00 Kn (Tbr. 36 Tarife), PDV u iznosu od 1.320,00 Kn (Tbr.42 Tarife), dakle ukupno 6.600,00 Kn.

17.Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 7. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasna Bratek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.