1

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-516/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz K., protiv tužene R. H., ministarstvo Z., zastupane po ODO M., Građansko upravni odjel, OIB: … radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-7/2022 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tužene se djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-7/2022 od 27. travnja 2023.:

 

1. potvrđuje u točki I. izreke

 

2. preinačava u točki II. izreke na način da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom na ime naknade neimovinske štete preko iznosa od 2.000,00 eura do dosuđenih 5.000,00 eura s pripadajućom kamatom, kao neosnovan

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Dužna je tužena, a na ime naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju novčanu svotu od 9.529,58 kuna / 1.264,80 eura1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od 2. studenog 2021., kao dana podnošenja zahtjeva za sklapanje nagodbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 7.938,42 kune / 1.053,61 eura1 odbija kao neosnovan.

 

II. Dužna je tužena, a na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužitelju novčanu svotu od 37.672,50 kuna / 5.000,00 eura1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od 2. studenog 2021., kao dana podnošenja zahtjeva za sklapanje nagodbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 16.859,50 kuna / 2.237,64 eura2 odbija kao neosnovan.

 

III. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 3.332,50 kune / 442,31 eura2 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje kamate teku od 27. travnja 2023. kao dana presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 9.250,86 kuna / 1.227,80 eura2, odbija kao neosnovan.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod točkama I. i II. izreke te u odbijajućem dijelu točke III. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

 

2.1. Smatra da je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda nezakonita, da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP te članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

2.2. Navodi kako je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na točku I. izreke pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno izračunao visinu tog dijela zahtjeva, a u odnosu na točku II. nije dosudio adekvatan iznos.

 

2.3. Navodi da je također pogrešno ocijenjen uspjeh u sporu te je stoga odluka o troškovima nezakonita pa zaključno predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da se ukine  u pobijanom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

 

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužena i to protiv dosuđujućeg dijela točke I. i II. izreke presude, a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. ZPP.

 

3.1. Stajališta je da je prvostupanjski sud neutemeljeno zaključio kako su ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da je povrijeđena odredba članka 8. ZPP kao i članka 338. ZPP.

 

3.2. U prilog svojih tvrdnji o nepostojanju pretpostavki odgovornosti za štetu nabraja sudsku praksu viših sudova smatrajući da nisu pruženi dokazi koji bi upućivali da su kod tužitelja postojale duševne boli koje nisu uobičajene prirode ili koji bi upućivali na trajanje psihičkih bolova.

 

3.3 Također dosuđenu imovinsku štetu smatra neutemeljenom, a  s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda oko korištenja godišnjeg odmora te neplaćenog dopusta tužitelja.

 

3.4. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbaci tužba, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti,a  zbog neosnovanog lišenja slobode.

 

7. Prvostupanjski sud nalazi nespornom aktivnu i pasivnu legitimacije te je utvrđenja:

 

- da je tužitelju rješenjem istražnog suca Županijskog suda u D. broj Kir-d-od … određen istražni zatvor, da je tužitelj u istražnom zatvoru boravio ukupno 29 dana, od uhićenja … do … kada mu je rješenjem Županijskog suda u D. broj Kir-od … istražni zatvor ukinut.

- da je kaznena prijava protiv ovdje tužitelja odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u D. K. D.-od … i to nakon provođenja dokaznih ročišta, a pozivom na čl. 206. st. 1. t.4. ZKP-a (jer nema osnovane sumnje da je ovdje tužitelj počinio kazneno djelo)

- da se tužitelj obratio tuženoj za zahtjevom za naknadu štete od 2. studenog 2021., te da o zahtjevu nije donesena odluka u roku od tri mjeseca.

 

8. Prvostupanjski sud je stajališta da, kako kazneni postupak nije dovršen presudom kojom bi okrivljenik bio pravomoćno proglašen krivim, nastale su pretpostavke odnosa odgovornosti za štetu države zbog nezakonitog oduzimanja slobode sukladno odredbi članka 14. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, u tekstu ZKP).

 

8.1. Nadalje, da tužitelju temeljem članka 1089. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) pripada pravo na izmaklu korist te utvrđuje da je tuženik imao satnicu između 33,50 kn do 35,10 kn netto kod poslodavca G. Č. i usluge d.o.o. V. (vidljivo iz obračunskog lista poslodavca list spisa 44-46), odnosno da je u mjesecima kada je radio ili bio na godišnjem odmoru, i to za srpanj 2021. primio netto plaću 5.299,61 kn, za kolovoz 2021. godine netto plaću 5.319,97 godine kn, za rujan 2021. godine netto plaću 2.586,01 kn i za listopad 2021. godine netto plaću 5.777,18 kn.

 

8.2. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj prosječno zarađivao u mjesecima srpanj, kolovoz i listopada 2021. godine iznos od 5.465,59 kn, a da je za mjesec rujan 2021. godine kada je bio na neplaćenom dopustu u istražnom zatvoru primio 2.586,01 kn.

 

9. Prvostupanjski sud stoga zaključuje da je prema redovitom tijeku stvari s osnove manje primljene plaće za mjesec rujan 2021. godine tužitelj oštećen za 2.879,58 kn (prosječna prethodna i naknadna zarada iznosi 5.465,59 kn – 2.586,01 za rujan 2021. godine= 2.879,58 kn razlike), te da tužitelj nije bio na neplaćenom dopustu primio bi za mjesec rujan 2021. godine iznos od 2.879,58 kn odnosno 382,19 eura.

 

9.1. Isto tako prvostupanjski sud navodi u obrazloženju da se navedenom iznosu mora pridodati i iznos koji je proveo na godišnjem odmoru, a bio je u istražnom zatvoru, jer da je tuženik koristio godišnji odmor u zatvoru, na koji ima pravo prema posebnom Zakonu, da se ne može zauzeti stav da za taj period nije imao imovinsku štetu, iako je od poslodavca dobivao naknadu na koju ima pravo kada je na godišnjem odmoru, a da je stajalište utemeljeno i u Zakonu o radu gdje radnik koji ne iskoristi godišnji odmor ima pravo na naknadu za neiskorišteni dio, a uostalom da je bio na slobodi za vrijeme godišnjeg odmora mogao je raditi kamen. Sud smatra da prema satnici kod poslodavca i drugoj mogućnosti zarade ima pravo na priznavanje izmakle dobiti za 350,00 kn po danu, odnosno od uhićenja 18. kolovoza 2021. do 6. rujna 2021. tj. za provedenih 19 dana u istražnom zatvoru, a računajući mu se na godišnjem odmoru, u iznosu od (19*350,00 = 6.650,00 kn) pa mu na gore obrazloženi iznos štete od 2.879,58 kn odnosno 382,19 eura, valja dodati i iznos od 6.650,00 kn odnosno 882,61 eura, što ukupno iznosi 9.529,58 kuna odnosno 1.264,80 eura, s osnova imovinske štete.

 

9.2. Stoga mu je dosudio naknadu od ukupno 9.529,58 kn/1.264,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a za više tuženi iznos (7.938,42 kn/1.053,61 eura) tužbeni zahtjev odbija.

 

10. U odnosu na neimovinsku štetu prvostupanjski sud navodi da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te da i sama činjenica povrede prava na slobodu i boravka u istražnom zatvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja zatvaranja, trajanje i težinu posljedice koje je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode promjena odnosa okoline i uzročno posljedična veza sa radno-pravnim statusom, sud je s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, odredio da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 37.672,50 kuna odnosno 5.000,00 eura, te je stoga u tome dijelu sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10.1. Obrazlažući pravičnu novčanu naknadu prvostupanjski sud navodi da ju temelji na:

 

"- trajanju neosnovanog lišenja slobode od 29 dana, što zasigurno nije mali broj, te da vrijeme provedeno u zatvoru predstavlja grubi napad na slobodu, budući je kazna zatvora najteži oblik kažnjavanja čovjeka baš iz razloga ograničavanja slobode kao temeljnog ljudskog prava,

- zatim da je tužitelj relativno mlađe srednje godine (40-ak godina prilikom pritvaranja) tj. godine kada je čovjek najviše poslovno, obiteljski i društveno aktivan i u daljnjem životu zatvaranje zbog obiteljskog nasilja zasigurno predstavlja otegotnu okolnost kod bilo kakvih budućih odnosa, prvenstveno uzimajući u obzir mjesto malo mjesto prebivališta, te posao koji isti obnaša (radnik čistoće i član mjesnog odbora),

- da je životno i logično da tužitelju nitko u lice neće iznositi stavljene mu optužbe zbog moguće tužbe klevete, ali da sud prihvaća navode tužitelja i saslušanih svjedoka da se i dalje osjeća jedna stigma društva, odnosno predrasude okoline naspram tužitelja tj. negativno zračenje,

- kao i životne i logične činjenice da je tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru trpio strah zbog samog okruženja tj. jer je boravio skupa sa kriminalcima, a i da se nakon izlaska nije bio odmah psihički sposoban za rad, da se udaljio od svojih kolega, odnosno općenito povukao te još uvijek nema volje za druženjem što sud zaključuje iz suglasnih i nadopunjavajućih iskaza svjedoka koji su i u skladu sa iskazom tužitelja"

 

10.2. Osnovanost osnove tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nalazi i u odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 18/97), no, ipak uzima u obzir kako navodi u obrazloženju:

 

"- da je vidljiva složenost i specifičnost predmetne obiteljske situacije tužitelja kroz duže vrijeme, a s obzirom na utvrđeni činjenični supstrat u odnosu na ranije inkriminacije tužitelja (već osuđivan u prekršajnom postupku za nasilje u obitelji PP j-631/17),

-da je iz iskaza obitelji tužitelja i samog tužitelja u predmetnom kaznenom postupku gdje je činjenični okvir inkriminiranih radnji ostaje do konca postupka u znatnoj mjeri istovjetan,

- da sud drži da je zahtjev za novčanu naknadu neimovinske štete previsoko postavljen, prvenstveno jer tužitelj nije imao posebnih problema u istražnom zatvoru (osim priznatog straha) kao niti posebnih problema sa zadržavanjem poslovnih funkcije koje je imao i prije". Stoga smatra da je tužitelj zbog svog prijašnjeg ponašanja kao i ponašanja kod kaznenog djela djelomično pridonio situaciju u kojoj se našao pa smatra da je dosuđenih 5.000,00 eura dovoljna satisfakcija za povrede koje je u sklopu neimovinske štete pretrpio, odnosno da i sama ova presuda svojom snagom i značenjem daje za pravo tužitelju budući mu se priznaju povrede baš s osnove neosnovanog sumnjičenja i pritvaranja, tako da je zahtjev tužitelja za naknadom iznosa poviše dosuđenih 5.000,00 eura, tj. u iznosu od 16.859,50 kuna / 2.237,64 eura neosnovan.

 

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je pobija (odbijajući dio točke I. izreke) u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i nejasni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja pojedinih isprava i iskaza saslušanih svjedoka.

 

11.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP a koju u žalbi također ističe tužitelj. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovoga suda, presudu donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog postupka.

 

11.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti visine pobijanih iznosa potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelji u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koje ga je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijani dio točke I. izreke presude.

 

13. Tužitelj pobija odbijajući dio točke I. izreke stoga što smatra da mu je trebao biti dosuđen iznos od 10.500,00 kn koji bi predstavljao naknadu za 30 dana provedenih u zatvoru po 350,00 kn dan, a koji zahtjev nije osnovan jer takav zahtjev za vrijeme provedeno u istražnom zatvoru obuhvaćeno je dosuđenom pravičnom novčanom naknadom i to nije imovinska šteta već neimovinska šteta, a ona je jedinstveni oblik štete koji  obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz osobu oštećenog proizašle iz neosnovanog lišenja slobode.

 

13.1. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude u točki I. izreke neosnovana pa ju je valjalo odbiti i potvrditi osporeni dio prvostupanjske presude.

 

Žalba stranaka u odnosu na točku II. izreke

 

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II. izreke koju u dosuđujućem dijelu pobija tuženik, a u odbijajućem dijelu tužitelj u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koje ističu u obje žalbe, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i nejasni.

 

14.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parnčnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP koja se također ističe u obje žalbe. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno u točki II. izreke donio na temelju analize i ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi članka 8. ZPP prvostupanjski sud je, naime, taj koji je ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i u svojoj ukupnosti, a u žalbama se ne konkretizira što je to prvostupanjski sud propustio analizirati i prihvatiti pojedine dokaze.

 

14.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 338. ZPP koju u žalbi ističe tužena. Iz obrazloženja prvostupanjske presude sud je suprotno navodima žalbe naveo koji su zahtjevi stranaka, što su stranke isticale i dokaze predložile te koji su provedeni te je razvidno na čemu je temeljio osnovanost osnove tužbe kao i osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i koji su materijalnopravni propisi osnov za donošenje odluke.

 

14.3. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio u pobijanoj točki II. izreke koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju stranke. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju. Žalitelji u žalbama ne ističu određene činjenice i dokaze kojibi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijani dio presude.

 

16. Osnov za tužiteljev zahtjev je odredba članka 14. ZKP kojom je propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstva državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom te odredba članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) u svezi članka 19. ZOO.

 

16.1. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tom da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

16.2. Također, prema odredbi članka 25. stavak 4. Ustava RH svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

 

17. Pri dosuđivanju naknade štete valja imati na umu sve okolnosti slučaja, kao što je trajanje lišenja slobode, činjenicu razdvajanja od obitelji, reakciju životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i njene osude, posljedice boravka u pritvoru uz fizičko i psihičko zdravlje, a posebno jačinu i trajanje duševnih boli koje je zbog toga pretrpio oštećenik.

 

18. S obzirom na utvrđene činjenice navedene i u ovom obrazloženju, po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su ostvarene pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade, no, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio pravičnu novčanu naknadu jer sve okolnosti slučaja upućuju da bi iznos od 2.000,00 eura predstavljao pravičnu novčanu naknadu za nastalu povredu prava osobnosti, te da navedena naknada predstavlja primjerenu naknadu kojom se postiže njezina svrha bez pogodovanja težnjama koje nisu spojive s prirodom ove naknade. Stoga, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je prihvatiti žalbu tužene te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, a odbijajući žalbu tužitelja te presuditi na temelju članka 373. ZPP kao u izreci.

 

 

Žalba tužene na dosuđujući dio točke I. izreke

 

19. Dosuđujući dio prvostupanjske presude u točki I. izreke također nije opterećen bitnim povredama koje tuženik ističe u žalbi iz istih razloga kao što je navedeno i u odnosu na točku II. izreke, a također nije osnovana ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je po ocjeni ovoga suda činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i žalbenim navodima se ne dovodi u sumnju.

 

20. Osnovanost osnove tužbe je odredba članka 1089. stavak 1. ZOO kojom je propisano da oštećenik ima pravo za naknadu i obične štete, ali i na naknadu izmakle koristi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zbog neplaćenog godišnjeg odmora pretrpio štetu koja je, pak, utemeljena na odredbi članak 1046. ZOO, ali i da je nastala šteta u vidu izmakle koristi što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka, a žalbom se utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode u sumnju te je na temelju odredbe članka  223. ZPP prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju iznos od 6.650,00 kn/882,61 eura, a što s naknadom štete na ime neplaćenog godišnjeg odmora u iznosu od 2.879,58 kn/382,19 eura daje ukupan iznos od 9.529,58 kn.

 

21. Zbog iznesenog valjalo je žalbu tužene u odnosu na pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presudu u točki I. izreke odbiti te presuditi kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

22. U odnosu na troškova postupka odmjerene u točki III. izreke ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio koji su troškovi tužitelja i tuženika osnovani, no, zbog promijenjenog uspjeha u parničnom postupku koji više nije u omjeru od 65,56% već sada iznosi 34%, valjalo je promijeniti i odluku o troškovima u točki III. izreke, pa kako je uspjeh stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima temeljem članka 154. stavak 4. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

23. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP

 

24. Zbog iznesenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

U Slavonskom Brodu, 14. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Dubravka Šimić