P-623/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: P.

I., OIB: …, S., M. 35, kojeg zastupa

punomoćnik S. K., odvjetnik iz S., T. H. 8/II, protiv tuženika:

P d.d., OIB: …, Z., R. 50, koju

zastupaju punomoćnici iz O. društva M., B. i V. d.o.o., S.,

S. 43, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika S. R.,

odvjetničke vježbenice u O. društvu M., B. i V. d.o.o., 7.

srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 1. ugovora o kreditu broj … od 19. veljače 2007. zaključenog

između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.620,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 16.620,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 4. ugovora o kreditu broj … od 19. veljače 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, članak 6.2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 18.620,89 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

– na iznos 4,65 kuna od 31. ožujka 2007.

– na iznos 5,76 kuna od 29. veljače 2008.

– na iznos 25,63 kuna od 31. ožujka 2008.

– na iznos 93,78 kuna od 31. listopada 2008.

– na iznos 23,02 kuna od 30. studenog 2008.

– na iznos 98,54 kuna od 31. prosinca 2008.

– na iznos 110,08 kuna od 31. siječnja 2009.

– na iznos 115,15 kuna od 28. veljače 2009.

– na iznos 99,24 kuna od 31. ožujka 2009.

– na iznos 101,77 kuna od 30. travnja 2009.

– na iznos 81,04 kuna od 31. svibnja 2009.

– na iznos 60,36 kuna od 1. srpnja 2009.

– na iznos 67,32 kuna od 31. srpnja 2009.

– na iznos 77,50 kuna od 31. kolovoza 2009.

– na iznos 76,37 kuna od 30. rujna 2009.

– na iznos 66,64 kuna od 31. listopada 2009.

– na iznos 84,83 kuna od 30. studenog 2009.

– na iznos 98,11 kuna od 31. prosinca 2009.

– na iznos 119,46 kuna od 31. siječnja 2010.

– na iznos 113,90 kuna od 28. veljače 2010.

– na iznos 141,47 kuna od 31. ožujka 2010.

– na iznos 135,44 kuna od 30. travnja 2010.

– na iznos 148,02 kuna od 31. svibnja 2010.

– na iznos 231,48 kuna od 30. lipnja 2010.

– na iznos 185,75 kuna od 6. kolovoza 2010.

– na iznos 261,75 kuna od 31. kolovoza 2010.

– na iznos 246,28 kuna od 30. rujna 2010.

– na iznos 242,34 kuna od 11. studenog 2010.

– na iznos 276,87 kuna od 30. studenog 2010.

– na iznos 310,93 kuna od 18. siječnja 2011.

– na iznos 301,38 kuna od 31. siječnja 2011.

– na iznos 320,22 kuna od 21. ožujka 2011.

– na iznos 301,45 kuna od 15. travnja 2011.

– na iznos 502,03 kuna od 1. kolovoza 2011.

– na iznos 502,03 kuna od 1. kolovoza 2011.

– na iznos 502,03 kuna od 1. kolovoza 2011.

– na iznos 502,03 kuna od 1. kolovoza 2011.

– na iznos 390,30 kuna od 11. studenog 2011.

– na iznos 390,30 kuna od 11. studenog 2011.

– na iznos 390,30 kuna od 11. studenog 2011.

– na iznos 416,60 kuna od 4. siječnja 2012.

– na iznos 416,60 kuna od 4. siječnja 2012.

– na iznos 9.982,14 kuna od 4. siječnja 2012.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.553,70 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja, dakle od 7. srpnja 2022. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 19. veljače 2020., se navodi kako je tužitelj 19. veljače 2007. s tuženikom kao kreditorom zaključio ugovor o kreditu (dalje ugovor) broj … na temelju kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 16.620,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru i to u članku 1. ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF time da je otplatu kredita u članku 6. vezao uz ovu valutu te je u članku 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,10 % godišnje ugovorivši u istom članku kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („sukladno odluci banke“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je 13. lipnja 2014. odlučujući po žalbi tuženika presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II. potvrdio presudu TS u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12., kojom se utvrđuje da je tuženik (kao

drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju

od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita izrađen je izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznosi 18.474,07 kuna. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, na temelju članka 138. a) Zakona o zaštiti potrošača, članka 502. c) Zakona o parničnom postupku te članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla na temelju ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetne odredbe članka1., članka 4., članka 5, članka 6. i članka 6.2. ugovora te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.474,07 kuna i naknaditi mu parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 10. ožujka 2020., tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka.

Ističe prigovor zastare.

Tužitelj i tuženik su zaista zaključili ugovor o kreditu broj … 19. veljače 2007. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.620,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke. Odredbom članka 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke koja je na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 5,10 %. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Prije svega, predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita 29. studenoga 2012. Sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a propisano je da se na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a zabrana je bila manjeg značaja. Tužitelj je stoga prekludiran pozivati se na ništetnost predmetnog ugovora o kreditu iz 2007. kao što je i u prekluziji obzirom na protek zastarnog roka obzirom je od zatvaranja ugovora o kreditu, odnosno isplate istoga 29. studenoga 2012. pa do podnošenja tužbe 19. veljače 2020. proteklo više od sedam godina. Drugim riječima, tužitelju je ugovorom o kreditu na raspolaganje stavljen iznos od 16.620,00 CHF, a prema postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj drži da bi bio oštećen za iznos od 18.474,07 kuna što predstavlja manji dio realiziranog iznosa kredita iz čega jasno proizlazi da je u odnosu na cjelokupno isplaćen kredit i preuzetu obvezu tuženika, zabrana u smislu naprijed citirane odredbe članka 326. stavak 2. ZOO-a bila manjeg značenja te se ista kod ugovora koji je u cijelosti ispunjen od strane obje ugovorne strane, više od sedam godina prije podnošenja tužbe, ne može isticati.

Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bila obvezujuća za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a) ZZP-a te članka 502. c) ZPP-a ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije. Odredbom članka 502. c) ZPP-a propisano je sljedeće: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a) stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.". Budući se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate na temelju stjecanja bez osnove pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda ukazuju se pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. Osim toga, u konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz ugovora o kreditu. Stoga opetovano pozivanje na presudu Trgovačkog suda je nebitno i zbog razloga nedostatka objektivnog identiteta ugovornih odredbi. Nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Navedena odredba ZOO-a nije izmijenjena ni nakon donesenih presuda, niti se istu planira mijenjati obzirom da je u većem broju slučajeva ista u konačnici povoljnija za korisnika kredita, koji ugovarajući je, može iskoristiti i benefite fluktuirajućeg financijskog tržišta. Tužitelj samo uopćeno navodi kako bi promjena kamatne stope bila sporna i nezakonita te potražuje povrat pretplate po osnovi povećanja zbog promjenjive kamatne stope te pogrešno zaključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne stope. Međutim, u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sudovi ni na koji način nisu utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena bi bila odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Također je i nesporna činjenica da sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, bez točno utvrđenih kriterija. Dapače, svaka promjena kamatne stope rezultat je primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. Sukladno odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope. Kako je to već istaknuto, banka je na temelju jasnih zakonskih odredbi bila ovlaštena ugovarati promjenjivu kamatnu stopu koja definitivno nikada nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope. Pri tome je svakako banka bila dužna postupati sukladno odredbama važećih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i činio. Takve obavijesti su unutar sustava banke bile automatizirane i personalizirane, tako da ne stoji tvrdnja tužitelja da bi ga banka samo jednom obavijestila o promjeni kamatne stope. Konačno, novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni su izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. koji je na snazi od 1. siječnja 2014. pa primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope na period prije njegova stupanja na snagu svakako je nedopuštena. Konkretan ugovor o kreditu zaključen je 2007. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03.) kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009. koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Odredbom članka 59. ZZP-a propisan je obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu koji između ostalog treba sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani su i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika. Tuženik je sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih na temelju odluka nadležnih tijela banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog Zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, tuženik je svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, to je sukladno Direktivi Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993. takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti.

Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 22. izričito je dopušteno ugovaranje valutne klauzule. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla. Ratio zakonske odredbe članka 22. ZOO-a jest da kroz cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa što je posebice značajno za dugoročne kredite novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu. A sukladno načelu monetarnog nominalizma sadržanog u članku 21. ZOO-a dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Budući je na temelju odredbe članka 22. ZOO-a valutna klauzula izrijekom dopuštena i budući sudovi sude na temelju zakona, onda je jasno da sud u okviru svoje zakonodavne uloge tu odredbu smije i mora primjenjivati onako kako ona glasi. Niti Vlada Republike Hrvatske, niti HNB kao relevantno regulatorno tijelo monetarne vlasti nisu podržali izmjenu odnosno ukidanje valutne klauzule. Štoviše, HNB u okviru svojih zakonskih ovlaštenja nalaže poslovnim bankama da određeni postotak prikupljenih deviza mora držati u obliku likvidne rezerve. Imajući u vidu izneseno sasvim je jasno da dopuštenost i valjanost ugovaranja valutne klauzule svoj temelj ima u zakonskoj odredbi. Važno je istaknuti i to kako je predmetni ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tužitelj je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, kao uostalom i od javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora.

U cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja u iznosu od 18.474,07 kuna i dostavljeno vještvo vještaka A. B. od 29. listopada 2019. poglavito obzirom da vještak u svom vještvu zasebno obračunava iznose pretplate na ime promjenjive kamatne stope (koje ugovaranje je dopušteno pozivom na odredbu članka 26. ZOO-a, a stranke nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu) i na ime razlike tečaja u CHF (koji iznos tužitelj u konačnici potražuje), a bez naloga suda i očitovanja tuženika, što je protivno odredbama članka 251. ZPP-a.

U odnosu na potraživanje tužitelja nastupila je zastara obzirom da je kredit isplaćen i zatvoren 29. studenoga 2012., dakle, više od sedam godina prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 19. veljače 2020., odnosno prije pokretanja parnice po kolektivnoj tužbi U. P. 4. travnja 2012. Svakako, u odnosu na potraživanje s osnova ugovaranja promjenjive kamatne stope, a uzevši stajalište VSRH o prekidu zastarnog roka podnošenjem tzv. kolektivne tužbe ispravnim, a što tuženik negira, nastupila je zastara već 14. lipnja 2019., prije podnošenja predmetne tužbe 19. veljače 2020. Pored navedenoga, a ako tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare kojeg unatoč stajalištu Vrhovnog suda RH, drži u cijelosti osnovanim. Podredno, ukoliko bi se i uzelo da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, što tuženik negira, odnosno pretpostavka prekida zastare jest da zastarni rok još uvijek teče, a da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa u predmetu P-1401/12. podnesena 4. travnja 2012. to je prije podnošenja tužbe nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do 4. travnja 2009. i to isključivo u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova ugovaranja valutne klauzule u CHF, obzirom je u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope nastupila zastara potraživanja i sukladno stajalištu VSRH!. Prema tome na iznose anuiteta (a ukoliko sud ne bi usvojio istaknuti prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja) vrijedi trogodišnji zastarni rok, a ne opće propisani petogodišnji rok pa tuženik ovim podneskom podredno ističe i prigovor zastare u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do 4. travnja 2009., dakle, prije isteka roka od tri godine do 4. travnja 2012., a sve pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 226. i u vezi s člankom 245. ZOO-a. Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovanog, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.

3. Podneskom od 4. svibnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao isplatu iznosa od 18.620,89 kuna.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj … od 19. veljače 2007. solemniziran kod javnog bilježnika J. D. –

S. pod poslovnim brojem OV-1361/07. 19. veljače 2007., plana otplate,

pregleda uplata po kreditu na dan 27. rujna 2019., knjigovodstvene kartice za partiju broj … od 27. rujna 2019., općih uvjeta poslovanja s građanima, pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 16. ožujka 2022.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ove parnice je zahtjev:

– za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

– za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.

8. Među strankama nije sporno:

– da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu na temelju kojeg je odobrena isplata 16.620,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci

– da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,10 % i da je promjenjiva

– da je ugovor o kreditu zatvoren 4. siječnja 2012.

9. Sporno je:

– je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.

10. Istaknut je i prigovor zastare.

11. Čitanjem ugovora o kreditu broj broj … od 19. veljače 2007.

solemniziran kod javnog bilježnika J. D. – S. pod poslovnim brojem

OV-1361/07. 19. veljače 2007. utvrđeno je:

– da je isti sklopljen između P. d.d. i P. I. kao

korisnika kredita te I. P. kao solidarnog dužnika

– da se kredit odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita za kupnju vozila iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.620,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita – da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje, a koja kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima

– da rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca

– da se kredit i kamata od 5,10 % godišnje otplaćuju u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici

– da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom anuitetu banka će pisano obavijestiti korisnika kredita.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 16. ožujka 2022. proizlazi kako je tužitelj 19. veljače 2007. sklopio ugovor o kreditu broj: … s kreditorom P d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita

P. I.

Kreditor

P. d.d.

Ugovor/ kreditna parija

…

Datum ugovora

19. veljače 2007

Iznos kredita

16.620,00 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita

4,529488

Rok otplate (mjeseci)

84 Rok otplate

godine

7 Ugovorena kamatna stopa

(Inicijalni 5,10%

otplatni plan)

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 235,69 CHF

Iznos anuiteta na dan isplate kredita 1.067,56 kn

Ugovoreni tečaj za otplatu

srednji tečaj P. na dan plaćanja

12.1. Ugovor o kreditu je sklopljen 19. veljače 2007., ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je prilikom sklapanja ugovora iznosila 5,10 % godišnje te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31. ožujka 2007. u iznosu 235,69 CHF što je na dan isplate kredita iznosi 1.067,56 kuna, a sljedeći anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Tužitelj je 4.siječnja 2012. prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.

Izračun visine potraživanja

Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, prometa po kreditu/specifikacija uplate te pregled promjena kamatnih stopa po kreditu ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,10 % godišnje do 31. srpnja 2007.

- 6,10 % godišnje do 31. siječnja 2008.

- 7,45 % godišnje do konačne otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 235,69 CHF početno do 252,72 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

U razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.

Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita se daje u sljedećoj tabeli. Vještak u istoj tabeli na temelju izračunate razlike tečaja daje odvojeni pregled više plaćenih iznosa anuiteta zbog porasta tečaja, te odvojeni pregled manje plaćenih iznosa anuiteta zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita.

Rbr Datum Otplatni plan – promjenjiva kamatna Datum Srednji Anuitet po Anuitet po Ukupna Pretplata Manje dospijeća

stopa

plaćanja  tečaj  početnom  primijenjenom  razlika  zbog  plaćeno Kam. Godišnja Anuitet

PBZ na  tečaju

tečaju  (kn)  rasta  zbog stopa kamatna

dan

tečaja

nižeg (mjesečna) stopa

plaćanja

tečaja

1 2

6 7

10=9-8  11=10>0  12=10<0 0 19.2.2007.

1 31.3.2007. 0,425000 5,10% 235,69 31.3.2007. 4,549232 1.067,56 1.072,21 4,65 4,65 0,00 2 30.4.2007. 0,425000 5,10% 235,69 30.4.2007. 4,492467 1.067,56 1.058,83 -8,73 0,00 -8,73 3 31.5.2007. 0,425000 5,10% 235,69 31.5.2007. 4,443500 1.067,56 1.047,29 -20,27 0,00 -20,27 4 30.6.2007. 0,425000 5,10% 235,69 30.6.2007. 4,429595 1.067,56 1.044,01 -23,55 0,00 -23,55 5 31.7.2007. 0,425000 5,10% 235,69 31.7.2007. 4,447689 1.067,56 1.048,28 -19,28 0,00 -19,28 6 31.8.2007. 0,508333 6,10% 243,15 31.8.2007. 4,469648 1.101,35 1.086,79 -14,56 0,00 -14,56 7 30.9.2007. 0,508333 6,10% 243,15 30.9.2007. 4,391831 1.101,35 1.067,87 -33,48 0,00 -33,48 8 31.10.2007. 0,508333 6,10% 243,15 31.10.2007. 4,386358 1.101,35 1.066,54 -34,81 0,00 -34,81 9 30.11.2007. 0,508333 6,10% 243,15 30.11.2007. 4,447407 1.101,35 1.081,39 -19,96 0,00 -19,96 10 31.12.2007. 0,508333 6,10% 243,15 31.12.2007. 4,415397 1.101,35 1.073,60 -27,75 0,00 -27,75 11 31.1.2008. 0,508333 6,10% 243,15 31.1.2008. 4,491740 1.101,35 1.092,17 -9,18 0,00 -9,18 12 29.2.2008. 0,620833 7,45% 252,72 29.2.2008. 4,552271 1.144,69 1.150,45 5,76 5,76 0,00 13 31.3.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.3.2008. 4,630896 1.144,69 1.170,32 25,63 25,63 0,00 14 30.4.2008. 0,620833 7,45% 252,72 30.4.2008. 4,501329 1.144,69 1.137,58 -7,11 0,00 -7,11 15 31.5.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.5.2008. 4,472784 1.144,69 1.130,36 -14,33 0,00 -14,33 16 30.6.2008. 0,620833 7,45% 252,72 30.6.2008. 4,515045 1.144,69 1.141,04 -3,65 0,00 -3,65 17 31.7.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.7.2008. 4,431097 1.144,69 1.119,83 -24,86 0,00 -24,86 18 31.8.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.8.2008. 4,435846 1.144,69 1.121,03 -23,66 0,00 -23,66 19 30.9.2008. 0,620833 7,45% 252,72 30.9.2008. 4,485380 1.144,69 1.133,55 -11,14 0,00 -11,14 20 31.10.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.10.2008. 4,900559 1.144,69 1.238,47 93,78 93,78 0,00 21 30.11.2008. 0,620833 7,45% 252,72 30.11.2008. 4,620558 1.144,69 1.167,71 23,02 23,02 0,00 22 31.12.2008. 0,620833 7,45% 252,72 31.12.2008. 4,919406 1.144,69 1.243,23 98,54 98,54 0,00 23 31.1.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.1.2009. 4,965076 1.144,69 1.254,77 110,08 110,08 0,00 24 28.2.2009. 0,620833 7,45% 252,72 28.2.2009. 4,985115 1.144,69 1.259,84 115,15 115,15 0,00 25 31.3.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.3.2009. 4,922163 1.144,69 1.243,93 99,24 99,24 0,00 26 30.4.2009. 0,620833 7,45% 252,72 30.4.2009. 4,932165 1.144,69 1.246,46 101,77 101,77 0,00 27 31.5.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.5.2009. 4,850161 1.144,69 1.225,73 81,04 81,04 0,00 28 30.6.2009. 0,620833 7,45% 252,72 1.7.2009. 4,768303 1.144,69 1.205,05 60,36 60,36 0,00 29 31.7.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.7.2009. 4,795843 1.144,69 1.212,01 67,32 67,32 0,00 30 31.8.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.8.2009. 4,836161 1.144,69 1.222,19 77,50 77,50 0,00 31 30.9.2009. 0,620833 7,45% 252,72 30.9.2009. 4,831660 1.144,69 1.221,06 76,37 76,37 0,00 32 31.10.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.10.2009. 4,793160 1.144,69 1.211,33 66,64 66,64 0,00 33 30.11.2009. 0,620833 7,45% 252,72 30.11.2009. 4,865164 1.144,69 1.229,52 84,83 84,83 0,00 34 31.12.2009. 0,620833 7,45% 252,72 31.12.2009. 4,917702 1.144,69 1.242,80 98,11 98,11 0,00 35 31.1.2010. 0,620833 7,45% 252,72 31.1.2010. 5,002176 1.144,69 1.264,15 119,46 119,46 0,00 36 28.2.2010. 0,620833 7,45% 252,72 28.2.2010. 4,980172 1.144,69 1.258,59 113,90 113,90 0,00 37 31.3.2010. 0,620833 7,45% 252,72 31.3.2010. 5,089254 1.144,69 1.286,16 141,47 141,47 0,00 38 30.4.2010. 0,620833 7,45% 252,72 30.4.2010. 5,065400 1.144,69 1.280,13 135,44 135,44 0,00 39 31.5.2010. 0,620833 7,45% 252,72 31.5.2010. 5,115181 1.144,69 1.292,71 148,02 148,02 0,00 40 30.6.2010. 0,620833 7,45% 252,72 30.6.2010. 5,445414 1.144,69 1.376,17 231,48 231,48 0,00 41 31.7.2010. 0,620833 7,45% 252,72 6.8.2010. 5,264499 1.144,69 1.330,44 185,75 185,75 0,00 42 31.8.2010. 0,620833 7,45% 252,72 31.8.2010. 5,565213 1.144,69 1.406,44 261,75 261,75 0,00 43 30.9.2010. 0,620833 7,45% 252,72 30.9.2010. 5,504012 1.144,69 1.390,97 246,28 246,28 0,00 44 31.10.2010. 0,620833 7,45% 252,72 11.11.2010. 5,488396 1.144,69 1.387,03 242,34 242,34 0,00 45 30.11.2010. 0,620833 7,45% 252,72 30.11.2010. 5,625032 1.144,69 1.421,56 276,87 276,87 0,00 46 31.12.2010. 0,620833 7,45% 252,72 18.1.2011. 5,759794 1.144,69 1.455,62 310,93 310,93 0,00 47 31.1.2011. 0,620833 7,45% 252,72 31.1.2011. 5,722010 1.144,69 1.446,07 301,38 301,38 0,00 48 28.2.2011. 0,620833 7,45% 252,72 21.3.2011. 5,796589 1.144,69 1.464,91 320,22 320,22 0,00 49 31.3.2011. 0,620833 7,45% 252,72 15.4.2011. 5,722283 1.144,69 1.446,14 301,45 301,45 0,00 50 30.4.2011. 0,620833 7,45% 252,72 1.8.2011. 6,516000 1.144,69 1.646,72 502,03 502,03 0,00 51 31.5.2011. 0,620833 7,45% 252,72 1.8.2011. 6,516000 1.144,69 1.646,72 502,03 502,03 0,00 52 30.6.2011 0,620833 7,45% 252,72 1.8.2011. 6,516000 1.144,69 1.646,72 502,03 502,03 0,00 53 31.7.2011 0,620833 7,45% 252,72 1.8.2011. 6,516000 1.144,69 1.646,72 502,03 502,03 0,00 54 31.8.2011 0,620833 7,45% 252,72 11.11.2011. 6,073894 1.144,69 1.534,99 390,30 390,30 0,00 55 30.9.2011. 0,620833 7,45% 252,72 11.11.2011. 6,073894 1.144,69 1.534,99 390,30 390,30 0,00 56 31.102011. 0,620833 7,45% 252,72 11.11.2011. 6,073894 1.144,69 1.534,99 390,30 390,30 0,00 87 30.11.2011. 0,620833 7,45% 252,72 4.1.2012. 6,177955 1.144,69 1.561,29 416,60 416,60 0,00 58 31.12.2011. 0,620833 7,45% 252,72 4.1.2012. 6,177955 1.144,69 1.561,29 416,60 416,60 0,00 A. Podzbroj-potraživanja za vrijeme redovne otplate

65.746,33  74.088,76  8.342,43  8.638,75  -296,32 B. 4.1.2012. 0,620833 7,45% 6.055,41 4.1.2012. 6,177955 27.427,89 37.410,03 9.982,14 9.982,14 0,00 20.570,60

93.174,22  111.498,79  18.324,57  18.620,89  -296,32 U razdoblju otplate kredita zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 18.324,57 kuna od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta tečaja odnosi 18.620,89 kuna te manje plaćeno zbog pada tečaja iznos od 296,32 kuna.

Mišljenje

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak.

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:

1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 18.620,89 kuna (Tabela 1, stupac '11'),

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 296,32 kuna (Tabela 1 stupac '12'),

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 18.324,57 kuna (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 10).

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

14.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi H.

protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,

predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

14.3. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

15. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

16. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a.

17. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

17.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C. te je sudska vještakinja I. L. 16. ožujka 2022. izradila

pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imali primjedbi na isti (tuženik ne osporava računski izračun) te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud.

17.2. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18.620,89 kuna pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

18. Prigovor zastare nije osnovan.

18.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.

Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.

Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5

od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. (tužitelj potražuje isplatu samo po ovoj osnovi)

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora.

19. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljev i tuženikov dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, javnog bilježnika i djelatnika banke (ovaj prijedlog i jer je nepotpun imenom i prezimenom svjedoka). Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. … od 19. veljače 2007. koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.

Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

20. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

21. S obzirom da se tuženik poziva na Zakon o potrošačkom kreditiranju iz 2013. ističe se i sljedeće:

S obzirom da se na predmetni ugovor o kreditu primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju, prema članku 11. a) stavak 5. navedenog Zakona za sve postojeće ugovore u kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog Zakona, u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, propisana je obveza vjerovnika definirati parametre promjene kamatne stope, fiksni dio kamatne stope te razdoblja promjena kamatnih stopa. Sukladno odredbama spomenutog Zakona o potrošačkom kreditiranju (Prijelazne i završne odredbe "Narodne novine" broj: 143/13.) tuženik je bio obvezan o tome izvijestiti dužnika te spomenute parametre uskladiti s dužnikom, a što je tuženik u ovom slučaju očito propustio učiniti. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tuženik jednostranim određivanjem parametara i načina promjene kamatne stope, postupio suprotno zakonskim odredbama te je u ovom slučaju očigledno kako je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe. Dodatno se napominje kako je pitanje kamatnih stopa nakon 2013. već riješeno revizijom VSRH-a Rev-1172/18., a u kojoj je jasno rečeno da običnim slanjem obavijesti tužitelja tuženiku nije s istim ugovoreno na pravilan način izmjene kamatnih stopa, odnosno da se na takav način ne može ispraviti nepoštena i ništetna ugovorna odredba.

22. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.

– dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 9. veljače 2022. i 23. svibnja 2022. od po 1.000,00 kuna, za sastav podnesaka od 3. srpnja 2020. i 4. svibnja 2020. od po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 5.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 1.250,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 6.250,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 267,50 kuna (prema zatraženom) i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 536,20 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 9.553,70 kuna.

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 7. srpnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30e-9bf64

Kontrolni broj: 0cd6b-3b5c2-5aea0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.