Broj: Ppž-5786/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.I. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog M.I., podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 10. svibnja 2019., broj: Pp P-4323/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I
Povodom žalbe okrivljenog M.I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se okrivljeniku M.I. za djelo činjenično opisano u izreci, pravno označeno kao prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II Uslijed odluke pod I žalba okrivljenog M.I. je bespredmetna u tom dijelu.
III U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.I. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu se potvrđuje.
IV Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni M.I. oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 10. svibnja 2019., broj: Pp P-4323/2019, okrivljeni M.I. je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u 3 jednaka mjesečna obroka i upozoren je na odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona ako u navedenom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju mjeru će mu se uračunati vrijeme na koje je okrivljeniku bila privremeno oduzeta vozačka dozvola mjerom opreza i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni M.I. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri ističući da će mu tako visoka kazna ugroziti egzistenciju, a da mu je zbog terenskog posla vozačka dozvola neophodna.
Žalitelj predlaže da mu se novčana kazna smanji i da mu se smanji trajanje zaštitne mjere.
3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kuna s tim da je u razlozima za tu odluku naveo kako je izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj.
Kako je navod da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u minimalnom zakonom propisanom iznosu za taj prekršaj pogrešan, ovaj je Sud odluku o kazni preinačio i okrivljeniku uistinu izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu u ovom konkretnom slučaju.
Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 9. svibnja 2019. dakle, za vrijeme važenja tog Zakona objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17. (službeno glasilo u kojem je objavljen zakon prvostupanjski sud nigdje u odluci nije naveo), kojim je za navedeni prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Iako je prvostupanjski sud za ovaj težak prekršaj i do sada kažnjavanog okrivljenika ( što prvostupanjski sud isto nije cijenio) imao razloga izreći mu novčanu kaznu u propisanom rasponu i tako bi novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna bila potpuno opravdana i pravilna, prvostupanjski sud je u razlozima za tu odluku pogrešno naveo da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom zakonom propisanom iznosu. Po žalbi okrivljenika, a izostankom žalbe tužitelja, ovaj Sud je povredu materijalnog prava na štetu okrivljenika bio dužan ispraviti po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud ocjenjuje žalbene navode žalitelja potpuno nekritičnima prema svojem protupravnom ponašanju u prometu jer je počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja upravljajući osobnim vozilom uz prisutnost alkohola od čak 1,99 g/kg alkohola u organizmu čime je doveo u opasnost i sebe ali i sve druge sudionike u prometu i opravdana je odluka prvostupanjskog suda da okrivljenika valja na neko vrijeme isključiti iz prometa kako se ne bi stvorili uvjeti za ponavljanje prekršaja jer njegovo dosadašnje ponašanje ukazuje na veliku opasnost da bi prekršaj mogao ponoviti. Trajanje zaštitne mjere po ocjeni ovog Suda je preblago s obzirom na težinu počinjenog prekršaja jer je trajanje zaštitne mjere zakonom propisano od 1 mjeseca do 2 godine i nema nikakvih uvjeta da se navedena zaštitna mjera okrivljeniku ukine, a on će ubuduće morati voditi računa o svojem ponašanju u prometu i potrebama za vozilom.
7. Odluka o oslobođenju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog Suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenika.
8. Zbog navedenih razloga presuđeno je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. srpnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
