Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-198/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R. zbog kaznenog djela iz članka 248. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. - ispravak, 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. travnja 2021. broj K-15/2018., u sjednici održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. R. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi D. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 248. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 9.600,00 kuna, od čega iznos od 6.600,00 kuna predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 3.000,00 kuna paušalnu svotu.

2. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., pobijanom je presudom optuženi D. R. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Stoga su, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka u ovom dijelu pali na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. R.

4. Državni odvjetnik se, u odnosu na oslobađajući dio, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Optuženi D. R., putem branitelja, odvjetnika Z. Z., žali se u odnosu na osuđujući dio, zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti na način da se donese oslobađajuća presuda jer da se radi o beznačajnom djelu.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. R., putem branitelja, odvjetnika Z. Z., sa prijedlogom: "odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu".

7. Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski je sud u osuđujućem dijelu presude zauzeo pravilan i ispravan zaključak da se u radnjama optuženika stječu objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 248. KZ/11. dakle, da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu članka 33. KZ/11. (beznačajno djelo), pa stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona i to ona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., koju optuženik posebno ne naznačuje, ali ona proizlazi iz sadržaja žalbe.

9.1. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o stupnju krivnje počinitelja, posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav te postoji li potreba da počinitelj bude kažnjen. Pri tome valja naglasiti kako sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, a da bi se radilo o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11.

9.2. Iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da optuženik kao predsjednik Sindikata vatrogasaca dobrovoljnih vatrogasnih društava Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od dvije godine nije vodio dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige na koji način je otežao preglednost poslovanja Sindikata u odnosu na utrošak novčanog iznosa od 497.110,60 kuna koji je na račun Sindikata uplatila Vatrogasna zajednica grada S. u svrhu podmirenja troškova DVD-a S. Iako optuženik osporava visinu utroška novčanog iznosa koji je učinio nepreglednim zbog nevođenja knjiga jer po nalazu vještaka radi se o utvrđenom manjku u blagajni DVD-a S. u iznosu od 227.403,30 kuna, ocjena je ovog suda da taj podatak nema presudnu važnost kod utvrđenja da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.

9.3. Dakle, imajući u vidu ovakve inkriminacije, vodeći pri tome računa o stupnju krivnje (izravna namjera) koju je ispravno utvrdio prvostupanjski sud i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav (povjerenje građana u pravni poredak i trošenje javnog novca) ovaj sud ne smatra da bi, u izreci pobijane presude opisana i konkretizirana obilježja kaznenog djela iz članka 248. KZ/11., bila beznačajna, i u tom pravcu nisu osnovani prigovori optuženika o niskom stupnju njegove krivnje i izostanku posljedica zbog nevođenja poslovnih knjiga.

9.4. Za ovakvu ocjenu, a da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu, nije od značaja kojim povodom i iz kojih razloga i motiva je došlo do učina ovog kaznenog djela i koji su bili stvarni razlozi za ovakvo postupanje optuženika odnosno je li na tako nešto utjecalo postupanje druge osobe (gradonačelnika), pa da bi se onda zbog toga, u smislu članka 33. KZ/11., radilo o beznačajnom djelu.

10. Premda se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, ali je žalbu podnio zbog povrede kaznenog zakona, ta žalba sukladno odredbi članka 478. KZ/11. u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, te je valjalo po službenoj dužnosti ispitati osnovanost odluke o kazni. Ovaj je sud ocijenio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Time i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. i nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, istovremeno će se utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja.

11. U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude prvostupanjski sud je, nasuprot žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika, osnovano utvrdio kako nema jasnih i nedvojbenih dokaza da je optuženi D. R., kao predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva S. ujedno i predsjednik Sindikata vatrogasaca dobrovoljnih vatrogasnih društava Splitsko-dalmatinske županije u namjeri da ošteti DVD s bankovnog računa Sindikata i iz blagajne DVD za sebe uzeo i zadržao točno neutvrđeni iznos gotovog novca svakako veći od 60.000,00 kuna.

11.1. Državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu optuženika da je on postupao u krajnjoj nuždi, jer po ovom žalitelju nije postojala nikakva nužda koja bi opravdala nezakonito poslovanje društva mimo poslovnog računa, već da je optuženik svjesno stvorio situaciju u kojoj može prisvojiti novac. Državni odvjetnik naime tvrdi da su i druga dobrovoljna vatrogasna društva s područja grada S. bila u istoj financijskoj situaciji zbog izostanka uobičajenog proračunskog financiranja aktivnosti DVD S., a da kod njih nije utvrđen veliki manjak novca. Osim toga ističe da svjedoci nisu vjerodostojni i da bi se pravilnim vrednovanjem izvedenih dokaza otklonila osnovanost obrane optuženika.

11.2. Međutim, prvostupanjski sud s pravom nalazi na temelju iskaza svjedoka B. C., D. T., L. A. i M. B. da se DVD S. našao u financijskim problemima zbog obustave financiranja od strane G. S. (na koje okolnosti optuženik nije imao nikakav utjecaj), da je račun bio blokiran i da je odluka predsjedništva Vatrogasne zajednice bila da se plaćanja vrše preko računa Sindikata vatrogasaca, tako da prvostupanjski sud s pravom prihvaća obranu optuženika da je takvo njegovo postupanje, a sve kako bi osigurao funkcioniranje DVD-a bilo nužno.

11.3. Nadalje, i na temelju rezultata financijskog vještačenja, zbog nedostatka dokumentacije, vještakinja nije sa sigurnošću mogla utvrditi gdje je utrošen novac koji je doznačen za potrebe rada DVD-a S., (jer nije sporno da optuženik nije uredno vodio poslovne knjige), i kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodom državnog odvjetnika nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda prema kojem iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno, izvan svake sumnje da bi optuženi D. R., u namjeri da sebi pribavi znatnu imovinsku korist, raspolagao novčanim sredstvima s bankovnog računa Sindikata vatrogasaca DVD Splitsko-dalmatinske županije i blagajne DVD-a. Naime, ispitani svjedoci potvrdili su obranu optuženika da je novac utrošen na plaćanje režijskih i materijalnih troškova, kako bi se osiguralo "preživljavanje" DVD-a. Pri tome nije od značaja financijsko stanje drugih DVD-a s područja grada S. na što promašeno ukazuje državni odvjetnik.

11.4. Dakle,državni odvjetnik žalbenim prigovorima koji ne sadrže konkretne činjenične argumente, ne dovodi s uspjehom u sumnju ocjenu dokaza i činjenične zaključke koje je dao prvostupanjski sud.

12. Stoga iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na njen osuđujući dio.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija drugostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe državnog odvjetnika i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482.

ZKP/08. odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.