REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 113/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. M. zbog kaznenih djela iz čl. 247. st. 2. Kaznenog Zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 2019. broj K-277/2006 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 2021. broj Kž-312/2020, u sjednici održanoj 7. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. studenog 2019. broj K-277/2006 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 2021. broj Kž-312/2020, osuđen je Ž. M. zbog kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. KZ/11 te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od dvije godine i 10 mjeseci. Primjenom čl. 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od jedne godine i pet mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne od jedne godine i pet mjeseci neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od četiri godine ne počini novo kazneno djelo te ako u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne izvrši naložene posebne obveze.
2. Osuđenik je, po svom branitelju N. I., odvjetniku iz O. d. I. & p. iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u članku 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se
III Kr 113/2021-5
drugostupanjska presuda preinači tako da se prihvati žalba optuženika i ukine prvostupanjska presuda.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni Državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu se ističe da je osuđeniku povrijeđeno ustavno pravo na iznošenje obrane u kaznenom postupku što je dovelo do teške povrede pravičnog suđenja. Tvrdi se da je izočnost osuđenika s rasprave od 5. i 7. studenog 2019. bila opravdana i uz prethodno usmeno odobrenje predsjednice vijeća zbog čega nije bilo uvjeta da se, bez iznošenja obrane optuženika, zaključi rasprava i donese osuđujuća presuda. Također, tvrdi se da osuđenik svojim postupcima nije pridonio dugotrajnosti kaznenog postupka niti nastupu zastare progona za pojedina kaznena djela. Stoga je povrijeđena odredba čl. 29. st. 1., 2. i 5. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rasprava pred prvostupanjskim sudom od 5. i 7. studenog 2019. održana u odsutnosti optuženika. Na raspravi su nazočili branitelji optuženika koji su aktivno učestvovali u izvođenju dokaza, pročitana je optuženikova obrana od 20. lipnja 2005., izloženi završni govori i donesena osuđujuća presuda.
5.2. Prema čl. 404. st. 3. ZKP/08, da bi se rasprava mogla provesti u optuženikovoj odsutnosti potrebno je ostvariti slijedeće uvjete: 1. da se postupak vodi za kazneno djelo propisane kazne zatvora do 12 godina, 2. da je optuženik na raspravu uredno pozvan (ili se iz njegovih postupaka može zaključiti da očigledno izbjegava poziv), 3. da je prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti te 4. da se prethodno očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja.
5.3. Tek kumulativnim ispunjenjem svih navedenih zakonskih uvjeta rasprava se može održati u odsutnosti optuženika, pri čemu zakon ne ograničava tu mogućnost vezano za pojedine stadije rasprave pa tako niti za slučaj donošenja osuđujuće presude u odsutnosti optuženika.
5.4. S obzirom da ispunjenje svih navedenih uvjeta ne osporava niti podnositelj zahtjeva, očito je održavanje rasprave od 5. i 7. studenog 2019. u odsutnosti optuženika bilo zakonski utemeljeno.
6. Podnositelj zahtjeva, međutim, smatra da je suđenje bilo nepravično jer mu zbog njegove nenazočnosti nije dana mogućnost da iznese "jasnu, kompletnu i utemeljenu" obranu, već je prvostupanjski sud na raspravi pročitao njegovu obranu od 20. lipnja 2005. danu pred sucem istrage kada se on, kako tvrdi, nije mogao očitovati o svim bitnim elementima kaznenih djela za koja je osuđen.
III Kr 113/2021-5
6.1. Prije svega, odredba čl. 404. st. 3. ZKP/08, ali niti koja druga odredba zakona, ne propisuje obvezu iznošenja obrane optuženika na raspravi. Tim pravo disponira sam optuženik koji se, ako želi, može braniti i šutnjom. S druge strane, ako optuženik koji je uredno upozoren u smislu čl. 404. st. 3. ZKP08 izostane s rasprave, vrijedi presumpcija da se svojevoljno odrekao prava na sudjelovanje u postupku a i na iznošenje obrane zbog čega će sud, primjenjujući odredbu čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitati njegovu obranu danu u ranijoj fazi postupka.
6.2. Slijedom toga, postupanje prvostupanjskog suda bilo je zakonski utemeljeno, o čemu su već dani valjani razlozi u obrazloženju drugostupanjske presude.
7. Podnositelj zahtjeva smatra da je usmeno odobrenje predsjednice vijeća za odlazak optuženika u Švedsku, onemogućilo donošenje rasprave u njegovoj odsutnosti. Međutim, tome nije tako. Prije svega, iz podataka u spisu, ali i zapisnika s rasprave od 5. studenog 2019., nije vidljivo da bi se predsjednica vijeća s time prethodno suglasila, već je na raspravi obaviještena o razlozima optuženikovog izostanka zbog čega je zatražila presliku avionske karte. Nazočna braniteljica nije zatražila odgodu rasprave zbog možebitne opravdane spriječenosti optuženika, već se izrijekom suglasila da se rasprava provede u optuženikovoj odsutnosti. Na jednak način, branitelj optuženika suglasio se s provođenjem nastavka rasprave od 7. studenog 2019. te nije zatražio odgodu rasprave, pa niti kada je rasprava došla u stadij iznošenja obrane. Zbog toga usmena suglasnost predsjednice vijeća o odlasku optuženika u Švedsku, sve da je i postojala, mogla je biti od značaja samo na ispunjenje njegove obveze da obavijesti sud o svakoj promjeni adrese, kako mu nalaže iz čl. 272. st. 2. ZKP/08. Napuštanje teritorija Republike Hrvatske za vrijeme vođenja kaznenog postupka, pa i uz suglasnost suda, ne isključuje primjenu čl. 404. st. 3. ZKP/08, posebno kada obrana zbog optuženikove spriječenosti nije tražila odgodu rasprave.
8. Zahtjevom osuđenika se, ustvari, problematizira zakonska odredba čl. 404. st. 3. ZK/08 u kontekstu prava obrane zaštićenih u čl. 29. st. 1., 2. i 5. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, pritom se zaboravlja da se zaštita prava obrane, u punom obimu, osigurava onim optuženicima koji ta svoja prava ne zlorabe odnosno onim optuženicima koji se tih prava nisu odrekli, izrijekom ili prešutno. Pri tome, pojam pravičnog suđenja, osim poštivanja prava obrane, podrazumijeva i druge ciljeve pa tako potrebu donošenja pravorijeka u razumnom roku koji zahtjevi trebaju biti u međusobnoj ravnoteži. Ograničenja u pravima obrane su rijetka i izuzetna te zahtijevaju činitelje protuteže kako postupak, u cjelini gledano, ne bi bio nepravičan.
8.1. Iako podnositelj zahtjeva tvrdi da svojim postupanjem nije doprinio duljini prvostupanjskog postupka pa niti činjenici što su neka od kaznenih djela iz optužnice pala u zastaru kaznenog progona, uvidom u spis predmeta utvrđeno je drugačije činjenično stanje.
8.2. Naime, već prije ostvarivanja uvjeta za početak rasprave pred prvostupanjskim sudom, optuženik nije pristupio na ukupno devet raspravnih termina pravdajući se raznim zdravstvenim tegobama, sebe ili članova obitelji, te službenim putovanjima, a
III Kr 113/2021-5
temeljem kojih razloga su rasprave odgođene. Nakon početka rasprave 18. travnja 2011. pa do izricanja prvostupanjske presude, zakazano je preko 40 raspravnih ročišta, pa iako se optuženik dijelom uredno odazivao, činjenica je da na ukupno 21 raspravu nije pristupio, opet uz različita opravdanja (zdravstvene tegobe, službena putovanja, spriječenost branitelja). Nakon što je, sukladno tadašnjoj izmjeni zakona, na raspravi od 16. prosinca 2015. primio upozorenje u smislu čl. 404. st. 3. ZKP/08, ukupno je odgođeno 10 rasprava (21. ožujak 2017., 8. lipanj 2017., 16. ožujak 2018., 6. rujan 2018., 15. listopad 2018., 19. listopad 2018., 30. studeni 2018., 14. siječnja 2019., 30. siječnja 2019. i 26. veljače 2019.) upravo na optuženikovo traženje zbog raznih zdravstvenih tegoba i službenih putovanja. Utoliko je očito promašena tvrdnja podnositelja zahtjeva da osuđenik nije opstruirao rad prvostupanjskog suda te da se zbog njegovih izostanaka rasprave nisu odgađale.
8.3. Naprijed navedeno pokazuje da procesna disciplina, koju podnositelj zahtjeva smatra neupitnom, sigurno nije bila uzorna, a što je vidljivo i iz činjenice da je u dva navrata naloženo njegovo prisilno dovođenje na raspravu, a u jednom navratu zatraženo je i određivanje istražnog zatvora (što je odbijeno rješenjem izvanraspravnog vijeća od 29. kolovoza 2018.).
9. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je osuđenik, iako uredno obaviješten o terminu rasprave 5. studenog 2019. i posljedicama svog nedolaska, svojevoljno otputovao u Švedsku za što nije predočio opravdane razloge niti zatražio odgodu rasprave već se, putem svojih branitelja, izričito suglasio da se rasprava provede u njegovoj odsutnosti, opravdano je zaključiti da se osuđenik, naprijed navedenim postupanjem, odrekao prava na iznošenje obrane na raspravi zbog čega je prvostupanjski sud osnovano pročitao njegovu obranu danu u ranijem tijeku postupka.
10. Stoga, imajući u vidu da je nazočnost branitelja na raspravi bila osigurana te da je obrana aktivno učestvovala u predlaganju i izvođenju dokaza, a osuđenik se prethodno više puta očitovao o optužnici i imovinskopravnim zahtjevima osuđenika te je iznio svoju obranu pred istražnim sucem, za zaključiti je da, u cjelini gledano, tijekom prvostupanjskog suđenja nije došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, kako predviđa odredba čl. 468. st. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
11. Budući da navodi zahtjeva osuđenika nisu osnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
