REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 21 P-3616/15-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku Lj. M.-P. odvjetnici iz Z., protiv tuženika J. M., OIB:… iz Z., zastupan po punomoćniku P. H. odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. srpnja 2022.godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku J. M. iz Z., OIB: …, da tužiteljici A. Ž. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 56.838,70 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 16.12.2014.g. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku J. M. iz Z., OIB: …, da tužiteljici A. Ž. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 4.756,62 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 16.12.2014.g. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku J. M. iz Z., OIB:…., nadoknaditi tužiteljici A. Ž. iz Z., OIB:…, parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 16.12.2014.g. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 21. svibnja 2015. godine navodi da je vlasnica nekretnine upisane u z.k.ul…. poduložak …, k.o. B. N.,z.k.č.br…. u naravi kuća br. …, … i dvorište, M. F., ukupne površine 333 m2 i trosobnog dvoetažnog stana br1 u prizemlju i prvom katu na ulazu br.44 koji se sastoji od dnevnog boravka, stubišta, WC-a, hodnika i kuhinje u prizemlju, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona na prvom katu neto korisne površine 67,83 m2 te okućnice površine 51,33 čm. Nadalje navodi da je tuženik bio direktor i jedini osnivač trgovačkog društva M. G.d.o.o. sada u stečaju, Z., .Tuženik je kao odgovorna osoba, direktor i vlasnik M. G. d.o.o. u stečaju u

svojstvu izvođača radova nekretnine po principu "ključ u ruke" i prodavatelja predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice bio dužan predati tužiteljici u posjed bez ikakvih nedostataka kako pravnih tako i materijalnih. Tužiteljica je nakon primopredaje predmetne nekretnine uočila znatne nedostatke, prodane stvari u vidu oštećenja nekretnine, neki radovi su izvedeni nestručno i protivno pravilima struke zbog čega je tužiteljica pretrpjela štetu. Budući je tijekom parničnog postupka koji je pokrenula tužiteljica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-2491/12 nad trgovačkim društvom M. G. d.o.o. otvoren stečajni postupak posl.br. St-799/12 to tužiteljica u smislu čl.177 i 178 Stečajnog Zakona bila upućena u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine koju je prijavila u stečajnu masu. Tražbina tužiteljice je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-2491/12 od 15.1.2015. kojom je utvrđena osnovanom tražbina tužiteljice prema tuženiku M. G. d.o.o. u stečaju u ukupnom iznosu od 56.838,70 kn kao tražbina II-višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. St-799/12 od čega tužiteljica potražuje na ime glavnice iznos od 36.375,70 kn, na ime troškova izvanparničnog postupka iznos od 3.563,00 kn, na ime troškova parničnog postupka iznos od 16.900,00 kn te je tamo tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.765,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.12.2014. do isplate. Dakle, tražbina tužiteljice je nesporno utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom prema tuženikovom društvu M. G. d.o.o. u stečaju, a nesporna je i činjenica da je tuženik jedini član društva i odgovorna osoba tog društva stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 1. ožujka 2016.godine osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno ističe da prema činjeničnim navodima tužbe proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je tuženik kao član društva M. g. d.o.o. zloupotrijebio okolnost da kao član tog društva ne odgovara za njegove obveze i da je kao direktor tog društva u vrijeme poslovanja s tužiteljicom postupao prijevarno čime je oštetio tužiteljicu. Društvo M. g. d.o.o. je 2005.godine, odnosno 7 godina prije otvaranja stečajnog postupka prodao stan tužiteljici, a nakon te kupoprodaje se između društva M. g. d.o.o. i tužiteljice vodio spor o materijalnim nedostacima u tom stanu. U to vrijeme društvo M. g. d.o.o. je pristupilo otklanjanju tih nedostataka no očito je da isti nisu otklonjeni u cijelosti i prema pravilima struke pa je u konačnici i donesena presuda kojom se društvu M. gradnja d.o.o. nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 36.000,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Tuženik ničim nije zloupotrijebio svoj položaj člana i direktora društva M. g. d.o.o. i nije svoje poslovanje usmjerio na bilo kakvo društvo u smislu da je imovina prenesena na novo društvo niti je poduzeo bilo kakvu radnju koje je rezultiralo umanjenjem društva M. g. d.o.o. pa samim time ne proizlazi nikakva odgovornost tuženika prema čl.10 Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 121/09, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22-nastavno ZTD).

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br.Pu P-12576/15, u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu na listu 8 do 11 spisa, u presudu ovog suda posl.br. P-2491/12 na listu 12 do 23 spisa, u dopis Porezne uprave na listu 57 spisa, u financijske izvještaje na listu 83 do 92 spisa, u dopis FINE s izvještajima i bilancama na listu 108 do 174 spisa, u dopis Porezne uprave sa stanjima računa na listu 178 do 203 spisa, u dopis Porezne uprave s bilancama na listu 278 do 285 i dopis na listu 295 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku R. v. d.o.o. i U. r. d.o.o. i dokaz saslušanjem stranaka u

svrhu dokazivanja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao bivši direktor društva M. g. d.o.o., naknadi štetu, pri čemu odgovornost tuženika temelji na tvrdnji da tuženik nije vodio poslove društva s pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika zbog čega se radi o izvanugovornoj odgovornosti iz članka 10. ZTD-a.

6. Članak 430. ZTD-a propisuje da se na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću primjenjuju članci 252., 273. i 273.a ZTD- a. Članak 252. stavak 1. ZTD-a propisuje da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. U protivnom članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici (članak 252. stavak 2. ZTD-a).

7. Sukladno članku 252. stavak 5. ZTD-a zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovog članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

8. Člankom 10. ZTD-a regulirana je "odgovornost članova trgovačkog društva".

8.1. Naime, članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to izričito određeno zakonom (članak 10. stavak 2. i članak 385. stavak 2. ZTD-a).

8.2. Iznimka od tog pravila je predviđena odredbom člankom 10. stavak 3. ZTD-a kojim je uređen institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

8.3. Odgovornost za štetu počinjenu društvom propisana je naročito ako članovi uprave suprotno Zakonu poduzmu neku od radnji navedenih u članku 252. stavak 3. ZTD-a i to ako vrate članovima društva ono što su uložili u društvo, ako isplate članovima društva kamate ili dividendu, ako preuzmu za društvo poslovne udjele u društvu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite poslovne udjele društva ili nekog drugog društva, ako razdijele imovinu društva, ako obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva, ako dadu naknadu članovima nadzornog odbora, te ako dadu kredit. Također član uprave će odgovarati za štetu, osim slučajeva iz članka 252. stavak 3. ZTD-a i onda ako grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Dakle, u odnosu na krivnju člana uprave vrijede dva mjerila. Ako je riječ o kojem od slučajeva iz članka 252. stavak 3. ZTD-a, krivnja direktora se pretpostavlja, pa je tužitelj ne mora dokazivati.

8.4. U svim ostalim slučajevima za odgovornost za štetu traži se najmanje da je član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, što znači da se traži kvalificirana krivnja.

8.5. Tužiteljica odgovornost tuženika ne temelji niti na jednoj od radnji navedenih u članku 252. stavak 3. ZTD-a, već tvrdi da je tuženik grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

8.6. Slučajevi zloupotrebe okolnosti da kao član društva ne odgovara za obveze društva nisu propisani zakonom, stoga je sud dužan ocjenjivati zloupotrebu od slučaja do slučaja. Zloporabu prava treba dokazati onaj tko tvrdi da onaj postoji.

8.7. U tom smislu na tužitelju je teret dokaza grube nepažnje, odnosno kvalificirane krivnje. U parnici protiv člana uprave, vjerovnik (tužitelj) mora dokazati: (a) da ima tražbinu prema društvu koju nije mogao naplatiti - dokazuje da mu je nastala šteta time što mu tražbina nije podmirena, (b) uzročnu vezu između radnje ili propusta člana uprave i nastale štete i (c) krivnju člana uprave, s time da se zahtijeva se gruba nepažnja pa je na vjerovniku (tužitelju) teret dokaza da postoji taj stupanj krivnje. Bitno je da je tuženik nekom svojom radnjom ili propuštanjem onemogućio tužiteljicu da naplati tražbinu u njenoj dospjelosti, a nakon toga da je društvo došlo u situaciju da ne može podmiriti obvezu vjerovnika.

8.8. Tužiteljica mora dokazati da je takvim postupanjem (ili propuštanjem) tuženik grubo i namjerno povrijedio svoju dužnost.

8.9. Također valja istaći da je odgovornost za štetu obvezno pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani koja je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Za nastanak takvog obveznopravnog odnosa potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to je potrebno postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti štete radnje.

8.10. U konkretnom slučaju tužiteljica je dužna dokazati da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu(članak 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

9. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pu P-12576/15 (ranije P-1094/07 i P-2491/12) utvrđeno je da je parnični postupak pokrenut tužbom tužiteljice protiv tuženika M. g. d.o.o. dana 29. siječnja 2007. radi naknade štete zbog materijalnih nedostataka nekretnine koju je kupila od tuženika po sistemu "ključ u ruke" dana 10. svibnja 2005.godine.

Spisu prileži presuda posl.br. P-2491/12 od 16. prosinca 2014. kojom je odlučeno i to točkom I izreke presude da se utvrđuje osnovanom tražbina tužiteljice A. Ž. prema tuženiku M. g. d.o.o. u stečaju u ukupnom iznosu od 56.838,70 kn kao tražbina II- višeg isplatnog reda u stečajnom postupku na tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu po poslovnim brojem St-799/12,od čega tužiteljica potražuje:

-na ime glavnice iznos od 36.375,70 kn;

-na ime troškova izvanparničnog postupka iznos od 3.563,00 kn;

-na ime troškova parničnog postupka iznos od 16.900,00 kn.

Točkom II izreke presude djelomično je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje osnovanosti slijedećih tražbina:

-3.597,60 kn na ime glavnice sa kamatama od 28. ožujka 2011. do 25. ožujka 2013.;

-po osnovi zakonskih zateznih kamata na utvrđeni iznos od 36.375,70 kn tekuće od 28. ožujka 2011. do 25. ožujka 2013.;

- po osnovi zakonskih zateznih kamata na utvrđeni iznos od 3.563,00 kn tekuće od 26. listopada 2006. do 25. ožujka 2013.;

- po osnovi troškova parničnog postupka preko utvrđenog te zakonskih zateznih kamata na trošak parničnog postupka tekuće od 28. ožujka 2011. pa do isplate.

Točkom III izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.765,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. prosinca 2014. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sa društvom M. g. čiji je tuženik bio direktor započela poslovni odnos na način da je od te firme kupovala stan po sistemu "ključ u ruke", od kada su već započeli problemi vezano za sklapanje predugovora i ishođenje kredita za polog gdje je tuženik inzistirao da se u ugovor unese niža kupoprodajna cijena od stvarno ugovorene, koji problemi su se nastavili i nadalje vezano za primopredaju stana gdje primopredaja stana nije izvršena u ugovorenom roku te se u par navrata prolongirala na molbu tuženika da bi se u konačnome dogovorio datum useljenja 10.6.2005., kojeg dana ju je tuženik ponovno izvijestio da radovi na stanu nisu u potpunosti završeni, s time da se ja ipak u stan uselila jer više nije imala mogućnosti čekati s obzirom na činjenicu da je samohrana majka s troje djece. Prilikom useljenja tuženik ju nije dočekao niti izvršio primopredaju, već je poslao treću osobu da joj preda ključeve od stana, kada je na samom dolasku pred objekt u kojem se nalazio njen stan, zatekla skelu preko koje je morala doći do svojega stana, pa nadalje kada je uočila nedovršene radove i nedostatke. Pokušavala je s tuženikom dogovoriti popravljanje tih nedostataka i dovršetak nedovršenih radova, na što on nije reagirao već je tek nakon određenog vremena njegova supruga došla popisati nedostatke u stanu te je dogovoreno da će u 4. mjesecu 2006. tuženik doći sve popraviti, što u konačnici nije ispoštovao radi čega je ona te 2006. protiv društva M. g. krenula u sudski postupak, u kojem postupku ju je tuženik zavlačio, prvotno u postupku mirenja gdje je obećao da će sve popraviti, popisao je sve nedostatke da bi na idućem ročištu izjavio da ne želi izvršiti popravke te je nastavio s odugovlačenjem postupka koji je nakon više vještačenja u konačnome zaključen na način da je udovoljeno njezinom tužbenom zahtjevu, dok tuženik s druge strane tijekom tog postupka, a ni poslije, ništa nije napravio na saniranju nedostataka. Tuženik, odnosno društvo M. g. je u isto vrijeme kada je ona kupovala predmetni stan gradio više kućica u nizu te još i jednu dvokatnu zgradu s četiri stubišta, ne zna koliko je imao zaposlenih radnika, viđala ih je četiri na gradilištu, a imao je i vanjske suradnike, npr. za izvedbu plina i sl., a i drugi susjedi koji su od istog društva kupili stanove imali su s tuženikom određenih problema, odnosno nedostatke koje im on nije sanirao kao npr. probleme s vlaženjem zbog loše izvedenog krovišta za koje ih je on uvjeravao da se radi o vremenskim prilikama koje su to uzrokovale.

Dana 15.1.2015. ishodila je presudu protiv društva M. g. da bi tuženik to društvo zatvorio već u 4. mjesecu 2015., s time da se ona po presudi društva pokušala naplatiti, ali je tada utvrdila da je društvo u blokadi te da nema sredstava za isplatu, s time da je tuženik već od 2007. istovremeno osnovao i drugu firmu M. n. Smatra da je tuženik na način kako je vodio poslovanje firme M. g., te s obzirom na činjenicu da je istovremeno osnovao i drugu firmu M. n., doveo do toga da firma M. g. ode u stečaj, vjerojatno na taj način što ta firma nije podmirivala obveze prema dobavljačima, niti je isplaćivala ono što je trebala. Čula je da radnicima na gradilištu nisu isplaćivane plaće te da su radnici umjesto plaće uzimali materijal, također je čula da za prodane stanove tuženik nije želio izdavati tabularne izjave, a to je čula od stečajnog upravitelja, te i da je susjede obmanjivao za nedostatke u njihovim stanovima. I od nje je tražio da potpiše izjavu kod javnog bilježnika, a tu tabularnu izjavu joj nije u to vrijeme izdao. Nakon ishođenja pravomoćne presude protiv M. g. ona s tuženikom nije osobno razgovarala o isplati po toj presudi, s obzirom na činjenicu da su između njih tijekom godina odnosi postali zategnuti te je shvatila da on izbjegava svoje obveze prema njoj. I neki susjedi protiv M. g. zbog nedostataka u svojim stanovima pokretali su tužbe, zna da je nekima od tih osoba vršio isplate naknada, jednom susjedu je za lože izvedene parkete umanjio kupoprodajnu cijenu za 10.000,00 kn, drugoj susjedi za 20.000,00 kn zbog nekih njezinih nedostataka u stanu, odnosno ta susjeda je rekla da je tuženiku odbila isplatiti ostatak od 20.000,000 kn zbog šlamperaja u njezinom stanu, dok su susjedi V. protiv njega pokrenuli sudski postupak za koji ja ne zna kako je okončan. Kaparu od 18.000,00 eura isplatila je tuženiku na ruke. Ostatak kupoprodajne cijene za kupnju stana je isplatila putem ishođenog kredita na račun društva M. g. Na koji način je tuženik prenio svoje poslovanje s firme M. g. na firmu M.

n. navela je da nije financijski stručnjak te da će o tome zaključak dati vještak, ali svakako se radilo o financijskim transakcijama.

Na postavljeno pitanje li od 2006. kada je pokrenula tužbu protiv M. g. poduzimala kakve mjere za osiguranje tražbine koju je imala prema tom društvu, eventualno predlagala privremene mjere i sl., tužiteljica je navela da je pravni dio prepustila svojoj odvjetnici koja ju zastupa u ovom postupku tako da o tome nema jasna saznanja. O društvu M. n. ima saznanja da i danas posluje. Društvo M.

nekretnine registrirano je i za građevinsku djelatnost, s time da nema konkretnih saznanja o djelatnostima i poslovima koje je izvodilo to društvo, nema saznanja na koji način je tuženik kao direktor društva M. g. umanjivao imovinu tog društva.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je društvo M. gradnja osnovao 1998. prvotno za pružanje usluga u građevini, a potom i za visoku gradnju obiteljskih kuća i stanova, temeljem čega je i došlo do poslovnog odnosa s tužiteljicom. Tvrdnja tužiteljice o tome da nije bio voljan sanirati nedostatke te da je na njemu krivnja što isti nisu sanirani, nije točna te je naglasio da je bio voljan i prije sudskog postupka te nedostatke sanirati, ali na inzistiranje tužiteljice ona se uselila u stan prije no što je isti bio u potpunosti dovršen, dogovorio se da će ga obavijestiti o tome kada će joj odgovarati da dođu u stan radi dovršetka gradnje, ali ona se nakon toga nije uopće javljala, već je odmah pokrenula tužbu. On u stan nije mogao ući bez njezinog odobrenja, tako da ti nedostaci odnosno dovršeci radova upravo zbog ponašanja tužiteljice nisu bili sanirani niti dovršeni. Nakon pokretanja sudskog postupka, ponovno je bio voljan nadoknaditi štetu onda kada je obavljeno prvo vještačenje, kada je šteta utvrđena u iznosu od 16.000,00 ili 17.000,00 kn, ali tada tužiteljica nije pristala na isplatu tog iznosa jer joj je bilo malo, već je tražila više, tako da u konačnici nije došlo do isplate bilo kojeg dijela navedene štete, s time da ja za taj iznos koji je bio voljan platiti nije osnivao sudski polog, a sada ne zna obrazložiti iz kojeg razloga. Pravomoćna presuda kojom je društvo M. g. bilo u obvezi nadoknaditi štetu tužiteljici, donesena je nakon što je firma već otišla u stečaj, tako da on za ispunjenje njezinih obveza više nije bio odgovoran. Do odlaska firme M. g. u stečaj došlo je zbog općeg lošeg stanja u gospodarstvu u to vrijeme, manjka posla, pada cijena na tržištu tako da je poslovanje te firme bilo neodrživo te firma više nije imala sredstava na svome računu jer su dospijevale na naplatu obveze koje firma više nije mogla platiti te je u konačnome došlo do blokade njezina računa u banci. Društvo M. ne. osnovao je još u vrijeme kada je društvo M. g. dobro poslovalo. To je bila njegova želja da osnuje drugu firmu za istu djelatnost, koja se bavila također gradnjom nekretnina i trgovinom. Ta druga firma M. n. također je u međuvremenu propala unazad dvije do tri godine iz istih razloga. Misli da je i nad tom firmom otvoren stečaj, tako da je i ta firma u međuvremenu brisana. Kada mu se predočava povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo M.n. od

7.5.2015. iz kojeg nije razvidno da bi isto bilo u stečaju, tuženik je naveo da je vjerojatno došlo do stečaja i brisanja nakon toga datuma. Da li je konkretno u vrijeme donošenja pravomoćne presude kojom je naloženo društvu M. g. nadoknaditi tužiteljici štetu zbog nedostataka, isto društvo imalo obveze i prema trećim osobama i koje te je li društvo te obveze prema trećim osobama ispunjavalo, naveo je da se toga više ne može konkretno sjetiti, tako da o tome ne može iskazivati. Na postavljeno pitanje da objasni uslijed čega je došlo do blokade računa firme M. g., tuženik je odgovorio da je na to pitanje već odgovorio te da od tog odgovora ne može dati detaljniji odgovor. Firma M. g. je financirala gradnju kojom se bavila na način da su u prvo vrijeme to bile pozajmice, a poslije krediti kod banaka. Firma M. g. je u vezi podmirivanja u vrijeme kada je došlo do blokade računa ta da se tu uglavnom radilo o troškovima banke, s time da ne zna odgovoriti kada je točno došlo do blokade, s time da je firma duže vrijeme poslovala s gubicima, ali se ne sjeća od kada. U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora s tužiteljicom firma M. g. je uredno izvršavala svoje obveze, s time da je uvijek bilo poteškoća u poslovanju pa i tada. Ne zna koliko je službeno bilo zaposlenih radnika u društvu M. g., s time da su postojali radnici koji su radili na gradnji objekata, a ne zna odgovoriti na koji način je tim radnicima prestao radni odnos u M. g., pa kada ga se pita jesu li neki radnici nakon stečaja M. g. prešli u njegovu drugu firmu M. n., naveo je

da nisu prelazili u drugu firmu. Iznos koji mu je tužiteljica isplatila za kaparu prilikom kupnje stana kasnije je uplatio na račun firme M. g. Ona je njemu taj iznos platila na ruke jer je raspolagala gotovinom, a zbog te činjenice što je uplatila veću kaparu i to u gotovini, smanjena je cijena kvadratnog metra stana, a tim je novcem onda firma mogla nastaviti gradnju. Smatra da je poduzeo sve konkretno u vrijeme kada je došlo do poteškoća u poslovanju firme M. g. kako bi došlo do njezinog ozdravljenja što je mogao u situaciji kada kredite više nije mogao ishoditi i kada posla na tržištu nije bilo, na način da je nudio niže cijene za kupnju stanova i davao u tom smislu povoljnije ponude, što opet nije bilo dovoljno za poboljšanje poslovanja. Ne zna koliko dugo je firma M. g. bila u blokadi, s time da stečaj nije on pokrenuo već ga je pokrenula banka. Za vrijeme dok je firma M. g. još poslovala, na njegovu drugu firmu M. n. nije bilo nikakvih prebacivanja poslovanja s firme M.

g., niti cesija, a isto tako niti kompenzacija, pa tako niti u vrijeme kada je račun M. g. bio u blokadi. Na postavljeno pitanje je li svjesno i namjerno doveo do uništenja firme M. g. kako tužiteljici ne bi ta firma mogla platiti štetu, tuženik je odgovorio da navedena tvrdnja nikako ne stoji iz razloga što je on obje firme otvorio jer je želio raditi i živjeti od svoga rada, a da su okolnosti dovele do toga da firme propadnu, s time da je prije osnivanja firme M. g. radio u Njemačkoj gdje je došao do sredstava kako bi pokrenuo posao, koja sredstva u posao je uložio i njegov brat, a nakon čega mu je ista firma ostala dužna preko milijun kuna, s time da je za njezino poslovanje morao prodati i svoj vlastiti stan.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženika kao životan i logičan i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu. Iskaz tužiteljice sud cijeni pristranim i danim isključivo za potrebe ovog postupka te proturječnim kako u svom izlaganju tako i u sa ostalom dokumentacijom u spisu.

14. Nadalje, po stavu ovog suda tuženik nije počinio grubu povredu dužnosti da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, jer nije pokrenuo stečajni postupak sukladno članku 39. stavak 7. Stečajnog zakona. Sama činjenica što član uprave nije pokrenuo stečajni postupak ne predstavlja samo po sebi razlog za odgovornost člana uprave vjerovnicima za obveze društva. Ista odgovornost konkretizirana je člankom 39. stavcima 7. i 8. Stečajnog zakona, kojima je propisano da su osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac dužni podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje i da osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti utvrđene tim propisom. Šteta bi postojala samo u slučaju da zbog propusta osobe ovlaštene za zastupanje da pokrene stečajni postupak u roku iz članka 39. stavak 7. Stečajnog zakona, pravna osoba izgubi dio svoje imovine iz koje bi se vjerovnik mogao tijekom stečajnog postupka naplatiti, zbog čega vjerovnik sada više ne može naplatiti svoju tražbinu, a da je stečajni postupak pokrenut na vrijeme, s obzirom na imovinu kojom je tada raspolagala pravna osoba, vjerovnik bi u stečajnom postupku to svoje potraživanje mogao naplatiti.

14.1. O navedenom se u konkretnom slučaju ne radi.

15. Radi utvrđenja proboja pravne osobnosti, odnosno činjenice da li je tuženik poslovanje M. g. d.o.o. prenio na M. n. d.o.o. sud je proveo

dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku R. v. d.o.o.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka R. v. d.o.o. od 6.

ožujka 2018. godine proizlazi da je društvo M. n. d.o.o. osnovano 2007. ali sa stvarnim poslovanjem krenulo je tijekom 2011.godine, da je nad društvom M. g. d.o.o. stečajni postupak otvoren 25. ožujka 2013.godiine, no zapravo je prestalo s poslovanjem tijekom 2010. i 2011.godine te da se na temelju pregledane dokumentacije ne može očitovati da li je tuženik prenio poslovanje s društva M. g. d.o.o. na društvo M. n. d.o.o.

16.1. Podneskom od 22. ožujka 2018.godine tužiteljica je prigovorila provedenom vještačenju i predložila dopunu istog te da se u spis dostavi sva dokumentacija za M. g. d.o.o. i M. n. d.o.o. od strane FINE i nadležnog

Ministarstva.

16.2. Spisu prileži dostavljena dokumentacija na listu 108 do 203 spisa te je stalni sudski vještak Z. R. dopisom od 21. lipnja 2019. naveo da iz dostavljenih financijskih izvještaja (bilanca računa dobiti i gubitaka) te izvadaka iz informacijskog sustava Porezna uprave i sl. što su dokumenti nedovoljne analitičnosti da bi se iz istih moglo dati očitovanje u pogledu prijenosa poslovanja s društva M. g. d.o.o. na društvo M. n. d.o.o.

16.3. Tuženik je podneskom od 16. travnja 2018.godine u bitnom dijelu naveo da vještak zbog nedostatka dokumentacije ne može vještačiti u ovom predmetu te u bitnom dijelu naveo da vlasnik društva M. g. do.o. nije tijekom 2011. svojim radnjama doveo do likvidacije, odnosno stečaja društva te da nije zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva zato što su u stanu koji je prodan 2005. nađeni nedostaci. Isto tako iz spisa P-1094/07 (kasnije Pu P-12576/15) proizlazi da je već tijekom tog postupka, a radi otkalnanja nedostataka tuženik otklanjao iste što sigurno ne bi bio slučaj da je osnivač društva imao namjeru zloupotrijebiti prava prema čl.10 ZTD-a.

16.4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sa M. g. d.o.o. sklopila kupoprodajni ugovor 26.5.2005. godine.

17. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je predložila provođenje novog financijskog vještačenja na okolnost da li je tuženik kao odgovorna osoba M. g. d.o.o. u stečaju svoje cjelokupno poslovanje prenio na društvo M. n. d.o.o. u vrijeme kada je M. g. d.o.o. prestao poslovati, odnosno tijekom 2011.godine.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka M. S. iz U. r. d.o.o. od 12. travnja 2021.godine proizlazi da je u 2011. za određeni dio imovine društva M. g. d.o.o. obavljen prijenos s društva M. g. d.o.o. na društvo

M. n. d.o.o., a koji prijenos se može prepoznati u godišnjim financijskim izvještajima društva M. n. d.o.o. za 2011. kao stjecanje materijalne imovine te istovremeno iskazivanje obveza prema povezanim poduzetnicima. U smislu poreznih propisa društvo M.g. d.o.o. i društvo M. n. d.o.o. te fizička osoba

J. M. su međusobno povezane osobe koja povezanost je preko fizičke osobe i ogleda se kroz sudjelovanje u upravi, nadzoru i kapitalu. Dodano, oba društva su zajednički kontrolirani subjekti i pod kontrolom iste fizičke osobe koja je s njima povezana osoba i to od osnivanja do brisanja. Zaključak je da se opisani prijenos imovine zajedno sa zapošljavanjem J. M. u M. n. d.o.o. (prijelaz iz društva M. g. d.o.o. u društvo M. n. d.o.o. u 2012.) može kvalificirati kao prijenos cjelokupnog poslovanja koje je tada imalo gospodarsku vrijednost. Prijenos poslovanja je počeo u 2011. kada je za društvo M. . d.o.o. postojala neadekvatnost kapitala, prezaduženost i insolventnost te je nastavljen u 2012. kada za društvo M. g. d.o.o. nastupa nelikvidnost i blokada računa. Preostali dio imovine i obveza, odnosno poslovanja koji je ostao na M. g. d.o.o. u 2011. i sve do zaključenja stečaja (St-799/12) nije imao gospodarsku vrijednost ili ona nije bila značajna obzirom na mogućnost unovčenja. Nadalje iz nalaza u bitnom dijelu proizlazi da je cilj i svrha oba društva bila izgradnja građevinskih objekta i prodaja istih na tržištu i da se radilo o "projektnim društvima". Životne okolnosti i praksa "projektnih društava" pokazuje da oni prestaju poslovati u kratkom roku nakon prodaje građevinskih objekata.

Vještak je nadalje u nalazu i mišljenju naveo da dokumentacija koja prileži spisu i javno objavljeni godišnji financijski izvještaji ne sadrže podatke koji nedvojbeno upućuju na pojedinačne transakcije i poslove društva M. g. d.o.o. i M. n. d.o.o. Nadalje, ista je predložila da se od Porezne uprave zatraži dokumentacija koja je taksativno navedena na listu 240 spisa.

18.1. Tužitelj nije imao primjedbe niti prigovora na provedeno financijsko vještačenje već je opetovano predložio dostavu dokumentacije od Porezne uprave, a kako je to i naveo vještak u pisanom nalazu i mišljenju.

18.2. Spisu prileži dopis Porezne uprave od 17. studenog 2021. u privitku kojeg su dostavljene bruto bilance za M. g. d.o.o. za 2013. i 2014. i u kojem je navedeno da za tražene porezne obveznike od 2007. do brisanja nije bilo poreznih nadzora.

18.3. Spisu prileži dopis Porezne uprave od 24. ožujka 2022., koji opetovano obavještava sud da ne raspolaže traženom dokumentacijom.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. S. iz U. r. d.o.o. kao stručan i objektivan, izrađene od strane stručne osobe,

u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu i pravilima struke.

20. Provedenim financijskim vještačenjem nije na nedvojben način utvrđeno da je tuženik kao odgovorna osoba M. g. d.o.o. u stečaju svoje cjelokupno poslovanje prenio na društvo M. n. d.o.o. u vrijeme kada je M. g. d.o.o. prestao postojati, odnosno tijekom 2011.godine.

20.1. Također valja istaći da je iz podataka sadržanih u spisu, a iz provedenog vještačenja, M. g. d.o.o. postala nesposobna za plaćanje, odnosno insolventna puno prije utvrđenog potraživanja tužiteljice.

20.2. Slijedom svega navedenoga, po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala da bi joj radnjom ili propustom tuženika nastala šteta u vidu troškova koji su utvrđeni presudom ovog suda (u kojima je pokušala naplatiti tražbinu od dužnika M. g. d.o.o. ) odnosno nije dokazana gruba nepažnja tuženika.

20.3. Isto tako provedenim financijskim vještačenjem nije dokazana niti namjera da bi tuženik kao direktor poslovanje M. g. d.o.o. prenio na M. n. d.o.o. radi nemogućnosti naplate tužiteljičine tražbine.

21. Valja istaći da isto niti kronološki gledano nije moguće.

21.1. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda čak niti činjenica eventualne dužine trajanja parničnog postupka ( Pu-P-12576/15 ) ne upućuje na zaključak da je tuženik svojim ponašanjem onemogućio naplatu tužiteljice.

22. Slijedom svega navedenog, a kako tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki za naknadu štete, a niti krivnju tuženika uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a valjalo je odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.2 i 8 ZOO (NN 35/05), a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.

24. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

24.1. Trošak tuženika sastoji se od troška pristupa na četiri ročišta po tbr.9 toč.1 (14.6.2016.g., 9.5.2017.g., 14.9.2021.g. i 18.5.2022.g.) od 400 bodova, troška pristupa na jedno ročište po tbr.9 toč.5 (3.2.2016.g.) od 25 bodova i troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 400 bodova, odnosno sveukupno 825 bodova što prema važećoj vrijednosti boda, a prema vrijednosti predmeta spora uz 25% povećanja po tbr.42 u iznosu od 2.062,50 kn, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 10.312,50 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude i to iz razloga što navedeni trošak prilikom sastava troškovnika je bio budući i neizvjestan trošak, odnosno nije postojao prilikom sastava troškovnika. Također valja dodati, a neovisno od prednjeg utvrđenja suda da zatraženi trošak nije niti potreban za vođenje postupka , a s obzirom na činjenicu postojanja e-oglasne ploče suda.

25. Rješenjem Gradskog ureda za opću upravu od 1. ožujka 2017. tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. srpnja 2022. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužiteljice

2. Punomoć. tuženika