1

                            Posl. br. Gž R-258/2020-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz K., OIB:….., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda L. J.-P. i I. M. u K., protiv tuženika O. K., OIB:…., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pr-76/2019-7 od 15. siječnja 2020., na sjednici vijeća 14. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pr-76/2019-7 od 15. siječnja 2020., te se sudi:

 

              1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku O. K., OIB:….,  da tužitelju A. J. iz K., OIB: ….plati iznos od 1.426,77 eur / 10.750,10 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2013. u visini eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god., a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

 

              2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 530,89 eur u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.824,28 eur odbija kao neosnovan.

             

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 313,56 eur u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.750,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2013. do isplate. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.745,00 kn.

 

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u iznosu od 10.750,10 kn/1.426,77 eur s kamatama.

 

6. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

 

- da je načelnik O. K. rješenjem od 5. srpnja 2013. koje rješenje je po žalbi tužitelja izmijenjeno rješenjem od 25. srpnja 2013. stavio na raspolaganje tužitelja u trajanju od 2 mjeseca, s time da je istim rješenjem određeno da tužitelj ima pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj Općim propisima o radu, o čemu će se donijeti posebno rješenje, te je određeno da tužitelj za vrijeme trajanja raspolaganja ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u lipnju 2013., kao i druga prava iz službe u Jedinstvenom upravnom odjelu O. K.,

 

- da je rješenjem o prestanku službe od 1. listopada 2013. tužitelju prestala služba kod tuženika s danom 30. rujna 2013. po sili zakona istekom roka raspolaganja,

 

- da je rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela O. K. od 2. listopada 2013. utvrđeno da tužitelj nema pravo na otpremninu zbog neopravdane odsutnosti s posla za vrijeme trajanja roka raspolaganja,

 

- da je načelnik O. K. 16. kolovoza 2013. pokrenuo postupak protiv tužitelja radi utvrđivanja teže povrede službene dužnosti iz čl. 46. st. 1. toč. 12. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi,

- da je Službenički sud K.-k. županije 2. listopada 2013. donio rješenje i odbacio zahtjev općinskog načelnika općine K. za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv tužitelja, jer je isti zahtjev izjavljen od neovlaštene osobe, koje rješenje je povrđeno rješenjem Višeg službeničkog suda u Z. 12. studenog 2013.,

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u vremenskom periodu od 1. svibnja 2007. do 30. rujna 2013., 6 godina i 5 mjeseci,

 

- da otpremnina tužitelja izračunata po vještaku knjigovodstveno financijske struke iznosi 10.750,10 kn.

 

6.1. Cijeneći navedena utvrđenja, shvaćanje je prvostupanjskog suda da tužitelj u primjeni čl. 107. st. 1. i čl. 109 st. 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 86/08,61/11-dalje: ZSNLS) i čl. 119. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13-dalje:ZR) ostvaruje pravo na isplatu otpremnine u visini kako je utvrđena rezultatima financijskog vještačenja. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelju priznato pravo na otpremninu rješenjem o stavljanju na raspolaganje od 25. srpnja 2013., kraj činjenice da mu je radni odnos prestao s danom 30. rujna 2013., istekom roka raspolaganja, a ne zbog skrivljenog ponašanja radnika. Nastavno, smatra da je bez bilo kakvog osnova pozivanje tuženika na rješenje od 2. listopada 2013. kojim je određeno da tužitelj nema pravo na otpremninu, koje je doneseno nakon što je tužitelju prestao radni odnos po sili zakona, te stoga zaključuje da nije odlučno to je li tužitelj izjavio žalbu protiv tog rješenja i da tuženik nije bio nadležan, ni ovlašten donositi bilo kakva rješenja i odluke kojima se tužitelju uskraćuje pravo na otpremninu.

 

6.2. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donosi pozivom na čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a te relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa).

 

7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda pa ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati, nema proturječnosti niti nedostataka.

 

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.1. Pri tom, osnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj ostvario pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 10.750,10 kn već na temelju rješenja o stavljanju na raspolaganje od 25. srpnja 2013. kojim je, između ostalog, utvrđeno pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj općim propisima o radu, kao i na temelju samog Zakona. Tužitelj je tim rješenjem u primjeni čl. 105. ZSNLS stavljen na raspolaganje u trajanju od dva mjeseca, a po isteku roka raspolaganja tužitelju je prestala služba po sili zakona u smislu čl. 109. st. 1. ZSNLS, što je tuženik utvrdio i rješenjem od 1. listopada 2013. te je tužitelj tek tada mogao ostvarivati pravo na otpremninu jer je ona vezana uz prestanak službe istekom raspolaganja, kako to proizlazi  iz čl. 109. st. 2. ZSNLS.

 

8.2. Tuženik je nadalje po isteku roka raspolaganja tužitelja, rješenjem od 2. listopada 2013. odredio da tužitelj nema pravo na otpremninu zbog neopravdane odsutnosti s posla za vrijeme trajanja roka raspolaganja. Citirano rješenje od 2. listopada 2013. doneseno je u primjeni čl. 5. ZSNLS kojim je u st. 1. propisano da se o prijemu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika kao i prestanku službe odlučuje rješenjem, a sukladno čl. 6. st. 1. ZSNL protiv rješenja iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona može se izjaviti žalba općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, što je uostalom i naznačeno u uputi o pravnom lijeku citiranog rješenja. U postupku nije utvrđeno da je tužitelj pobijao navedeno rješenje, a što je prema shvaćanju ovog suda, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu otpremnine. Naime, tuženik je o pravu tužitelja u smislu čl. 5. st. 1. ZSNLS odlučio na način da je tužitelju uskratio pravo na otpremninu i to rješenje predstavlja upravni akt u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12), pa kada taj akt nije pobijan, to je isti postao konačan i slijedom toga sud nije ni ovlašten ocjenjivati njegovu zakonitost. S obzirom na izloženo, proizlazi da tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu otpremnine zbog čega je trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.750,10 kn/1.426,77 eur sa zateznom kamatom.

 

9. S obzirom  na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st.2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a te Tarife odlučeno je o troškovima postupka. Tužitelj je prethodno na temelju pravomoćne prvostupanjske presude poslovni broj Pr-16/15 od 4. srpnja 2016. uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 14.847,98 kn s kamatama, dok je njegov zahtjev za isplatu preostalog  iznosa od 10.750,10 kn s kamatama odbijen kao neosnovan pa je konačno tužitelj uspio u sporu 58 %, a uspjeh tuženika je 42 %, te u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju treba odmjeriti troškove postupka u omjeru od 16 %. Prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak tužitelja s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 15.625,00 kn, koje utvrđenje nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima, pa tužitelju pripada razmjerno iznos od 2.500,00 kn, kojem iznosu treba pridodati troškove predujma za vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn, što daje ukupan iznos troškova koji pripadaju tužitelju od 4.000,00 kn/530,89 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos parničnog troška od 13.745,00 kn/ 1.824,28 eur zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

 

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

11. Tuženiku je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife, te Tbr. 42. Tarife odmjeren trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn, odnosno ukupno 2.362,50 kn/313,56 eur.

 

U Rijeci 14. ožujka 2024.

                                                                                                               

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović