Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-977/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č., OIB: ..., iz S., ..., zastupane po pun. Ž. L., odvj. iz O. d. L. i Č. j.t.d. u S., protiv tužene K. R., OIB: ..., iz S., ..., zastupane po pun. M. J., odvj. u S., radi činjenja, rješavajući žalbu tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-6220/16 od 8. studenog 2019. godine, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022. godine.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-6220/16 od 8. studenog 2019. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana porušiti i odnijeti vrata s prostorija drvarnica i praonica i da ne ometa tužiteljicu u korištenju praonice i drvarnica položenih u podrumu zgrade u S., ..., označene kao kat. čest. zgr. ... z.u. ... k.o. S..''

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 6.500,00 kn."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a u žalbi se konkretno ne ukazuje na neku od bitnih povreda odredbi parničnog postupka.

6. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu od uznemiravanja tužene u izvršavanju njenog prava suvlasništva nad zajedničkim dijelovima stambene zgrade u S., ..., označene kao čest. zgr. ... z.u. ... k.o. S., jer je tužena ispred praonice i drvarnica u podrumu zgrade postavila vrata te na taj način onemogućila tužiteljicu upotrebljavati i koristiti zajedničke prostorije u podrumu zgrade, da poruši i odnese vrata iz prostorije drvarnice i praonice i da ne ometa tužiteljicu u korištenju iste.

8. U postupku prvostupanjski sud utvrđuje na temelju izvedenih dokaza saslušanja svjedoka i stranaka te materijalnih dokaza te provođenjem uviđaja uz sudjelovanje vještaka građevinske struke da je tužena navedene radove vršila nakon što je tužiteljica kupila stan od ranije vlasnice M. P. (3. svibnja 2012. g.), da su stanari uredili osamdesetih godina način korištenja zajedničkih dijelova zgrade, konkretno podruma i potkrovlja, te su kao etažni vlasnici izvršili diobu zajedničkih dijelova zgrade i u cijelosti je proveli na način da je većina zajedničkih prostorija u podrumu zgrade prestala imati ta svojstva jer je na taj dio podruma proširen stan prednika tužene, da je prednici tužiteljice ostavljen dio u podrumu za odlaganje njezinih stvari, da iz iskaza same tužiteljice proizlazi detaljno opisani način pristupanja u podrumske prostorije od strane prednice tužiteljice, koja nije imala ključeve od drvenih vrata na ulasku u podrumske prostorije nego je ključeve tih vrata imao isključivo prednik tužene i nakon njegove smrti tužena, da ta vrata više nisu predstavljala zajednička vrata za ulaz u podrumske prostorije već ulazna vrata stana prednika tužene koja je on zaključavao i od kojih niti jedan drugi suvlasnik u zgradi nije imao ključeve.

9. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14, 81/15. i 94/17., dalje ZV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a u smislu odredbe čl. 167. ZV-a pravo na zaštitu kod suda od bespravnog uznemiravanja ima vlasnik stvari koji dokaže da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a druga osoba koja tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari treba to dokazati.

10. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da tužena promijenivši stara drvena vrata, suzivši ulaz u prostorije stana i podruma i postavivši nova metalna vrata, nije prekoračila dogovor stanara i poštovala je dotadašnje stanje vezano za pristup tužiteljice kao pravne slijednice, u prostorije njene drvarnice u sklopu zajedničke prostorije, i da tužena time svojim radnjama nije promijenila zajednička vrata nego ulazna vrata u svoj stan i nije imala obvezu uručiti tužiteljici ključeve novopostavljenih vrata jer prednica tužiteljice nije imala ni ključeve drvenih vrata koja su promijenjena, a u prostorije podruma pristupala je nakon što bi joj prednik tužene odnosno tužena otključali drvena vrata.

11. Stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud odbija zahtjev tužiteljice da tužena poruši i odnese vrata s prostorija drvarnica i praonica te da se suzdrži od ometanja tužiteljice u korištenju praonice i drvarnica u cijelosti neosnovan, jer tužena opisanim radnjama nije ni na koji način uznemirila suvlasnička prava tužiteljice, primjenom odredbi čl. 167. u vezi s čl. 46. st. 1. ZV-a

12. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se ponavljaju tvrdnje koje je prvostupanjski sud raspravio i s pravom na iznesene razloge nije prihvatio osnovanim, a tužiteljica je i dalje suvlasnica zajedničkog dijela zgrade koji koristi sukladno već uređenom načinu korištenja zajedničkih dijelova zgrade, konkretno podruma i potkrovlja.

13. Zbog izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 7. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš