REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-96/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Anite Plenče kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R.H., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 11. studenog 2020. broj: 12 K-417/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 07. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika braniteljice, J.A., odvjetnika u S.i zamjenice ŽDO Šibenik, Irene Senečić,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe optuženika R.H. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. R.H., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 236. st. 2. u svezi čl. 52., čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 47. st. 1. i 2., sve KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, te je optuženiku R.H. temeljem čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci na način da se kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21.-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik R.H. dužan je oštećenici S.Č. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 188.840,00 kuna, a oštećeniku P.Č. iznos od 169.376,00 kuna.
1.2. Nadalje, temeljem čl. 56. st. 4. u svezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i čl. 58. st. 5., sve KZ/11 opt. R.H. je obvezan oštećeniku P.Č. iznos od 169.376,00 kuna, a oštećenici S.Č. iznos od 188.840,00 kuna isplatiti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude u protivnom da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. R.H. obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka, i to na ime troška psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna i paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žale se optuženik i državni odvjetnik.
3. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom "da se presuda ukine".
4. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda preinači u tom dijelu i optuženiku izrekne "strožu kaznu zatvora".
5. Odgovore na žalbu podnijeli su i državni odvjetnik i optuženik.
5.1. Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
5.2. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi opt. R.H., po branitelju M.C., odvjetniku u V., predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Postupajući po zahtjevu optuženika R.H. istaknutom u žalbi u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici su obaviješteni optuženik, branitelji optuženika i državni odvjetnik, svi su uredno obaviješteni, a na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupili su zamjenik braniteljice J.A., odvjetnik u S. i zamjenica ŽDO Šibenik Irena Senečić dok je u odnosu na uredno izvještenog optuženika sjednica u smislu odredbe čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.
8. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
Na žalbu opt. R.H., osim zbog odluke o kazni
9. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da su nesporno oštećenici i optuženik bili u poslovnom odnosu te da se na temelju izvedenih dokaza "…može utvrditi isključivo građanskopravna odgovornost okrivljenika (i to u točno neutvrđenom iznosu), ali ne i kaznena odgovornost.", jer da iz iskaza svjedoka proizlazi "…kako okrivljenik nikada nije iznio prijevarnu namjeru, odnosno da je oštećenicima u obvezi vratiti određeni iznos novca." Nadalje, da je optuženik ovlastio oštećenika da mu sa njegovog računa mjesečno podiže novac i na taj način smanjuje njegov (optuženikov) dug, čije postojanje (duga) on da nikada nije ni osporavao i da ga ima namjeru podmiriti, u kom pravcu je poduzeo i odgovarajuće radnje.
9.1. Međutim, kako se je optuženik na ročištu rasprave održanom dana 30. rujna 2020. (list 129-131 spisa) očitujući o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu izjasnio da se smatra krivim po optužnici i da prihvaća imovinskopravni zahtjev, a na ročištu rasprave održanom 11. studenog 2020. (list 166-170 spisa), nakon što je zastupnica optužbe dijelom izmijenila činjenični opis djela izjasnio se da ostaje kod ranijeg očitovanja (na oba ročišta rasprave bile su nazočne braniteljice optuženika), na kojem ročištu je dovršen postupak i objavljena prvostupanjska presuda, to se optuženik u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 (a nije u pitanju iznošenje dokaza o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi optuženik saznao nakon donošenja prvostupanjske presude, niti o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, odnosno djelomične uvjetne osude) ne može žaliti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim što ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radilo, ničim niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
11. Nije osnovan niti žalbeni prigovor povrede kaznenog zakona kojeg optuženik i ne obrazlaže već izvodi iz, po njemu, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to optuženik izričito i navodi u žalbi, cit: "… sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava."
11.1. Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08 ocjenjuje se samo u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.
12. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i u pogledu imovinsko-pravnog zahtjeva nalažući optuženiku da oštećenici S.Č. isplati iznos od 188.840,00 kuna, a oštećeniku P.Č. iznos od 169.376,00 kuna, budući je dio imovinskopravnog zahtjeva prema ošt. P.Č. već namiren, jer imenovani temeljem punomoći optuženika mjesečno sa optuženikovog zaštićenog računa podiže iznos od 3.200,00 kuna.
13. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 1. navedene zakonske odredbe, odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (toč. 2.)
Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudi
14. Nisu u pravu ni državni odvjetnik niti optuženik kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudu.
14.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika i podcijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, poglavito da je četiri puta osuđen zbog kaznenog djela prijevare, koje da očito nisu utjecale na optuženika da ne čini kaznena djela, pa da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja, ni u vidu specijalne niti generalne prevencije.
14.2. Nasuprot tome, optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga i neopravdana jer da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani, a podcijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, da izmiruje dug prema oštećenicima, da je otac četvero djece, od kojih su dvoje malodobnih, njih troje da uzdržava, da je sudionik Domovinskog rata, da je bio malodobni dragovoljac Domovinskog rata, odlikovan, HRVI, lošeg zdravstvenog stanja i da se liječi od PTSP-a.
14.3. Prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti cijenio je da se optuženik očitovao da je kriv po optužnici i da prihvaća imovinskopravni zahtjev, da u dogovoru sa oštećenicima oštećenom P.Č. je dana 27. ožujka 2018. dao punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika da s njegovog zaštićenog računa od mirovine mjesečno može podignuti iznos od 3.200,00 kuna dok se ne namiri dug, očinstvo četvero djece, od kojih je dvoje malodobno, o kojima skrbi, da njegovo malodobno dijete J. ima ozbiljnih zdravstvenih problema, optuženikovu smanjenu ubrojivost, dok je od otegotnih okolnosti cijenio da je optuženik do sada višestruko osuđivan za kaznena djela, među njima i zbog kaznenih djela prijevare.
14.4. Suprotno suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, a potom temeljem čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu za dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci na način da se taj dio kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, kojom kaznom će se i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, pri tome svakako treba imati u vidu i činjenicu koju je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u eSpis da protiv optuženika nakon podizanja optuženice u ovom kaznenom predmetu (15. srpnja 2016.), osim u predmetu koji je vođen pred tim sudom pod brojem K-249/14 u kojem je kazneni postupak započeo prije postupka u ovom kaznenom predmetu, nije vođen niti jedan drugi kazneni postupak protiv optuženika u Republici Hrvatskoj i da je sam oštećenik P.Č. u svom iskazu naveo da njemu nije u interesu da optuženik ide u zatvor već da ostane na slobodi i da je njegov interes naplatiti svoje potraživanje od optuženika preko njegove mirovine temeljem punomoći koju mu je dao optuženik i da optuženik može obavljati određene poslove i osigurati egzistenciju za svoju obitelj i istovremeno njemu i oštećenoj S.Č. vratiti iznos za koji su oštećeni.
14.5. Iz navedenih razloga stoga ovaj sud smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude za dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci s rokom provjeravanja od pet godina, uz posebnu obvezu da oštećenicima isplati dužene iznose na ime imovinskopravnog zahtjeva u roku od tri godine od pravomoćnosti presude, u protivnom da će mu se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne (od 11 mjeseci), primjerena težini djela i krivnji optuženika te će postići svrhu kažnjavanja propisanu zakonom.
15. Slijedom iznijetog, budući da ispitivanjem prvostupanjske presude, kao što je već navedeno pod toč. 13. nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP708, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 482. ZKP/08.
U Šibeniku, 07. srpnja 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac, v.r.
