Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-762/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz S. A. D., G. C., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u P., protiv tuženika G. N., OIB: ..., zastupan po gradonačelniku E. Ć., a ovaj po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 29. travnja 2022. poslovni broj: Psp-26/2022-4, 7. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Psp-26/2022-4 od 29. travnja 2022. preinačuje i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik G. N., N., smetao posljednji mirni, faktični posjed tužitelja A. Lj., na nekretnini označenoj kao čest.672 u naravi pašnjak K. površine 545 m2 upisane u zk.ul.3821 k.o. N.-Z., na način da je dana 28. lipnja 2021. godine, a što je tužitelj saznao dana 29. lipnja 2021. godine, pristupio bagerom na nekretninu tužitelja i polomio sve raslinje i nekoliko stabala, istu očistio od svega raslinja te sutradan na nekretninu tužitelja nasuo zemlju, pa mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom izricanja novčane kazne i drugih kazni i pod prijetnjom ovrhe.“

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 7. srpnja 2022. do isplate, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.150,00 kn (slovima: tisućustopedeset kuna) kn sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke suđeno je:

„Utvrđuje se da je tuženik G. N., N., smetao posljednji mirni, faktični posjed tužitelja A. Lj., na nekretnini označenoj kao čest.672 u naravi pašnjak K. površine 545 m2 upisane u zk.ul.3821 k.o. N.-Z., na način da je dana 28. lipnja 2021. godine, a što je tužitelj saznao dana 29. lipnja 2021. godine, pristupio bagerom na nekretninu tužitelja i polomio sve raslinje i nekoliko stabala, istu očistio od svega raslinja te sutradan na nekretninu tužitelja nasuo zemlju, pa mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom izricanja novčane kazne i drugih kazni i pod prijetnjom ovrhe.“

U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.950,00 kn sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijano rješenje i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da mu naknadi parnične troškove uvećane za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu, ili podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za zaštitu od smetanja posjeda počinjenog na njegovoj nekretnini kčbr. 672 upisane u zk.ul. 3821 k.o. N. – Z. od strane tuženika na način da je tuženik na tu nekretninu u naravi pašnjak sa 545 m2 28. lipnja 2021. pristupio bagerom, očistio predmetnu nekretninu od raslinja i stabala te sutradan navozio zemlju, što između stranaka nije bilo ni sporno.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud prije svega citira odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a potom utvrđuje da među strankama nisu prijeporne činjenice posljednjeg mirnog posjeda i nastanka smetanja budući sam tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da je rješenjem Upravnog odjela ... G. N., Klasa:

UP/I-363-05/20-01/42 od 26. veljače 2020. naloženo tužitelju očistiti predmetnu nekretninu oznake čest. 672 k.o. N. – Z. te da je čišćenje samog terena izvršeno 28. lipnja 2021., dok je među strankama prijeporno da li radnje tuženika predstavljaju smetanje posjeda. Nadalje, u obrazloženju prvostupanjski sud se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev-672/09- 2 od 1. lipnja 2011. prema kojem je dopušteno i moguće pružiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe članka 21. i 22. ZV utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranijeg posjedovnog stanja pa kako je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik samovlasnim ulaskom na nekretninu tužitelja 28. lipnja 2021. istog zasmetao u posjedu iste, zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu na nekretnini oznake čest. 672 k.o. N.

– Z. na način da je dana 28. lipnja 2021. pristupio bagerom na nekretninu tužitelja i polomio sve raslinje i nekoliko stabala, istu očistio od svega raslinja te sutradan na nekretninu tužitelja nasuo zemlju, uz zabranu tuženiku ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, osnovan.

6.1. Prigovor tuženika da je predmetna tužba podnesena izvan roka prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim budući je tužba podnesena preporučenom poštom 22. srpnja 2021. time da je sud pozvao tužitelja da naknadno istu dostavi i elektroničkim putem. Neosnovanim prvostupanjski sud ocijenio je i prigovor tuženika apsolutne nenadležnosti suda obzirom se radi o sporu zbog smetanja posjeda u kojem u prvom stupnju uvijek sude općinski sudovi u parničnom postupku.

7. Tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije dao nikakve meritorne razloge za svoju odluku, niti je izveo pravilan zaključak o onome što proizlazi iz materijalnih dokaza zbog čega donesena odluka koja nema nikakvih razloga i dostatnog obrazloženja, a k tome je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri čemu kao primarno ističe da je predmetna tužba usmjerena na ponašanje tuženika koje formalno ne može biti okvalificirano kao smetanje posjeda jer je posljedica izvršenja na zakonu donesene odluke nadležnog upravnog tijela. Ukazuje da je u prvostupanjskom postupku opetovano argumentirao formalnu narav spornog ponašanja, a da se sud ni jednom riječju nije osvrnuo na njegove navode čime je počinio bitnu povredu procesnih pravila iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP. Ustraje kod prigovora apsolutne nenadležnosti suda budući se predmetnim tužbenim zahtjevom u biti pobija odluka tuženika donesena u upravnom postupku, a što je dopušteno učiniti jedino u drugostupanjskom upravnom postupku te pokretanjem upravnog spora pri tome navodeći da nikad nije polemizirao nadležnost sudbene vlasti u posjedovnim parnicama, nego mogućnost da se u građanskom postupku raspravlja o zakonitosti čina proizašlog iz odluke donesene u upravnom postupku. S tim u vezi tvrdi da je sud izbjegavanjem davanja eksplicitnog odgovora na takav njegov prigovor i arbitrarno pogrešnim kvalificiranjem tog prigovora počinio još jednu bitnu povredu procesnih pravila jer nije meritorno odlučio o njegovom procesnom prigovoru. Konačno tvrdi da je sud propustio ispravno odlučiti i o troškovima postupka jer je pravilnom odlukom o glavnoj stvari trebao posljedično tužitelja obvezati da naknadi parnične troškove tuženika, a osim toga pogrešno je tužitelju priznao trošak sastave žalbe u iznosu od 100 bodova jer isti prema Odvjetničkoj tarifi iznosi 600 bodova.

8. Osnovano tuženik prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući prvostupanjski sud nije iznio sve razloge o činjenicama odlučnim za predmet spora, a oni izneseni su međusobno proturječni ili protivni stanju spisa predmeta.

8.1. No, prije svega valja navesti da tuženik neosnovano prigovora nadležnosti prvostupanjskog suda za suđenje u ovom sporu budući da predmet postupka nije ispitivanje pravilnosti i zakonitosti upravnog rješenja tuženika Klasa: UP/I-363-05/20- 01/42 od 26. veljače 2020. (za što općinski sudovi doista nisu nadležni) već je predmet postupka zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom od samovlasnog smetanja primjenom članka 22. ZV.

8.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju protivno stanju spisa – sadržaja odgovora na tužbu, utvrđuje da između stranaka nisu prijeporne činjenice posljednjeg mirnog posjeda i nastanka smetanja unatoč osporavanju tuženika da bi radnjom čišćenja šikare i raslinja na nekretnini tužitelja i nasipavanjem zemlje na istu počinio smetanje, dok za utvrđenje da je tuženik ušao na nekretninu tužitelja samovlasno nije iznio dokaze iz kojih je utvrdio tu činjenicu, niti je ocijenio navode tuženika iznijete tijekom postupka kojima osporava postojanje pretpostavki za zahtijevanu posjedovnu zaštitu.

8.3. Naime, tuženik se tijekom postupka kao i sada u žalbi, pozivao na svoje upravno rješenje Klasa: UP/I-363-05/20-01/42, Ur.broj: 2198/11-05/7-20-2 od 26. veljače 2020. kojim je naređeno tužitelju da u roku 8 dana od primitka tog rješenja očisti nekretninu kčbr. 672 k.o. N.-Z. (ukloni šikaru te stabla i granje koji ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine na javnim površinama), a da će u protivnom čišćenje katastarske čestice 672 k.o. N.-Z. osigurati G. N. koji ima pravo na naknadu troškova od vlasnika. Tuženik nije osporio navode tuženika da je naprijed citirano rješenje postalo pravomoćno. Tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije postupio po upravnom rješenju tuženika te da je po punomoćnici uputio dopis tuženiku kojim mu „zabranjuje bilo kakav pristup na njegovu parcelu ili čišćenje osim ako neko granje prelazi u zračni prostor ceste pa time ometa promet vozila ili pješaka“, te da taj dio može ukloniti i sa ulice da ne ulazi na njegovu parcelu. Budući da je tuženik na temelju pravomoćnog upravnog rješenja donesenog na temelju ovlaštenja iz članka 11. stavka 5. Odluke o komunalnom redu G. N. (Službeni glasnik G. N. broj:10/19) dana 28. lipnja 2021. pristupio čišćenju šikare i svega raslinja u koje je zarasla nekretnina tuženika kčbr.672 koja se nalazi u samom G. N., a kako je to razvidno iz fotografija koje prileže na listu 18, 19. i 20 spisa, postupanje tuženika nema obilježje samovlasnog zadiranja u posjed tuženika, već je posljedica akta lokalne samoupravne vlasti utemeljenog na Odluci o komunalnom redu tuženika donesenog na temelju ovlaštenja propisanog člankom 104. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18 i 110/18).

9. Kako, dakle, prema, po ovom sudu, utvrđenom činjeničnom stanju, zadiranje tuženika u tuženikov posjed nekretnine čkbr. 627 k.o. N.-Z. nije bilo samovlasno, to nije ispunjena jedna od osnovnih pretpostavki za pružanje zahtijevane posjedovanje zaštite iz članka 21. stavka 1. ZV („Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.“ i već naprijed iznesenog sadržaja članka 22. stavka 1. ZV.

10. Stoga je, a zbog naprijed iznesenih razloga, valjalo prihvatiti žalbu tuženika i na temelju članka 380. stavka 3. u vezi članka 373.a stavka 3. ZPP i članka 381. istog Zakona, preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

11. Primjenom članka 166. stavak 2. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u zahtijevanom iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom od 7. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

11.1. Dosuđeni parnični trošak kojeg je ovaj sud ocijenio potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP odnosi se na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika u iznosu jednokratne nagrade od 2.000,00 kn propisane Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa) uvećane za PDV u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr.42. Tarife i sve u vezi Tbr.50 Tarife. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak temelji se na članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20).

12. Primjenom članka 154. stavka 1. ZPP obvezan je tužitelj da tuženiku naknadi i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe iznos od 600,00 kn uvećan za PDV od 150,00 kn sve u skladu s Tbr.10. točka 2., Tbr. 42. i Tbr.50. Tbr. Tarife i sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kn što je u skladu s Tar.br. 3. Tarife sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19 i 92/21) ili sveukupno 1.150,00 kn.

U Varaždinu 7. srpnja 2022.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.