Poslovni broj Gž R-812/2022

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R. iz S.OIB ...., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika L. d.o.o. iz K., zastupanog po M. F., stečajnom upravitelju iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 21 Pr-16178/2021-32 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 21 Pr-16178/2021-32 od 24. ožujka 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja (u uvodu očitom greškom navedeno rješenje) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz tužiteljevog ugovora o radu naznačen u e-mailu poruci odvjetnika M. R. od 20. veljače 2020. godine slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu Direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017. godine (dalje u tekstu: Ugovor), Dodatka Ugovoru od 01. lipnja 2018. i Dodatku 2 Ugovora od 31. prosinca 2018. godine nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao do dana otkaza, a ako povratak na te poslove nije moguć da ga vrati na odgovarajuće radno mjesto koje u što većoj mjeri odgovara složenosti poslova koje je tužitelj obavljao za vrijeme dok je bio Direktor tuženika, u roku 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve prethodno navedeno u roku 15 dana." (točka I. izreke).

Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000, 00 kn (točka II. izreke).

Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopušten otkaz tužiteljevog ugovora o radu naznačen u e-mail poruci odvjetnika M. R. od 20. veljače 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017., Dodatka ugovoru od 1. lipnja 2018. i Dodatka 2 ugovora od 31. prosinca 2018. nije prestao te da tuženik vrati tužitelja na poslove koje je obavljao do dana otkaza, a ako povratak na te poslove nije moguć da ga vrati na odgovarajuće radno mjesto koje u što većoj mjeri odgovara složenosti poslova koje je tužitelj obavljao za vrijeme dok je bio direktor tuženika.

Uvidom u citirani ugovor o radu direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017. te dodatke tom ugovoru od 1. lipnja 2018. i 31. prosinca 2018. sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj sam sa sobom kao predsjednik skupštine tuženika i kao direktor tuženika sklopio ugovor o radu direktora društva (menadžerski ugovor). Utvrđuje da se radi o mješovitom pravnom poslu koji sadrži elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu, pri čemu se pozvao na sadržaj odredbi čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19- dalje ZR) te da takav menadžerski ugovor uređuje pitanje prava i obveza ugovornih stranaka na drugačiji način od onoga koji propisuje ZR, pa se u ovom postupku ne može raspravljati o razlozima zbog kojih je prestao mandatni odnos tužitelju, već jedino o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je otkazan ugovor o radu, niti osporavao dopuštenost opoziva s funkcije direktora (o čijoj valjanosti da ovisi i eventualna odluka o otkazu ugovora o radu) sukladno čl. 21. i čl. 22. ugovora o radu direktora društva (menadžerskom ugovoru) sud prvog stupnja zaključuje da ne postoji odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju o kojoj bi se moglo raspravljati, posebice s obzirom na odredbu čl. 4. st. 4. ZR-a, budući da se radi o ugovoru na određeno vrijeme, na koji se ne primjenjuju odredbe ZR-a, iz kojih razloga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Ocjena je ovoga suda da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega istu nije moguće ispitati.

Prvenstveno je za istaknuti da sud prvog stupnja nije raspravio prigovor tuženika da bi navedeni ugovor o radu direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017. s dodacima bio ništetan, te zavisno od tog utvrđenja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Pri tome je za navesti da je ugovor o radu dvostrano obvezni ugovor kod kojega je jedna strana (poslodavac) obvezan u radnom odnosu drugoj strani (radniku) dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (čl. 7. st.1. ZR-a).

Nadalje, kada ugovor o radu kao radnik sklapa član uprave s poslodavcem koji je trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, tada će u ime poslodavca ugovor sklopiti nadzorni odbor, a ako ga nema tada skupština društva.

Odredba o zabrani sklapanja ugovora sa samim sobom bez posebne ovlasti primjenjuje se i na osobe koje zastupaju trgovačko društvo (čl. 41. st. 3. u svezi čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,125/11,152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19). Izuzetak, odnosno specifična situacija bila bi ukoliko bi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora jedna te ista osoba bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno jedini član društva, što bi značilo da ta osoba sama sebi mora dati ovlaštenje, odnosno ukoliko bi se radilo o takvom slučaju, ne bi bilo potrebno da takva osoba za sklapanje ugovora ima posebno ovlaštenje društva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr-1478/10-2 od 9. svibnja 2012.).

Propisi o zakonskom zastupanju trgovačkih društava prisilni su – kogentne naravi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rrvt-150/07-2 od 30. siječnja 2008. i poslovni broj Revr-178/16-2 od 16. ožujka 2016.).

S tim u svezi ocjena je ovoga suda da se o ništetnosti predmetnog ugovora o radu direktora društva od 31. ožujka 2017. s dodacima, ne može prosuđivati automatizmom iz razloga što je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 34 Pž-6126/2018-6 od 29. listopada 2019. utvrđeno da je u cijelosti ništetan i bez pravnog učinka ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 7. travnja 2014., poslovni broj Ov-1761/14 javnog bilježnika I. R., zaključen između, u tom postupku tužitelja P. S. A.B.V. i tuženika P.M. C. d.o.o., kako je to isticao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka.

Zavisno od navedenih utvrđenja, odnosno ukoliko bi se radilo o valjanom ugovoru o radu direktora društva, a s obzirom da je čl. 22. toga ugovora poslodavac preuzeo obvezu da u slučaju nakon opoziva radnika s pozicije direktora želi otkazati ovaj ugovor, a ukoliko radnik ne prihvati ponudu poslodavca za drugim radnim mjestom, poslodavac može otkazati ovaj ugovor o radu sukladno odredbama ZR-a uz otkazni rok predviđen odredbama zakona, tada radnik, ovdje tužitelj može tražiti da se utvrdi da nije dopuštena odluka o prestanku ugovora o radu, ako je takva odluka donesena, zatim da poslodavac s njim sklopi ugovor o radu sukladno ugovornim obvezama, kao i da ga vrati na posao.

S tim u svezi, za navesti je da je u proturječju utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi mu bio otkazan ugovor o radu, budući da spisu (list 19) prileži e-mail odvjetnika M. R.upućen 20. veljače 2020. tužitelju, u sadržaju kojeg se navodi: "Ovim putem Vas obavještavamo u ime trgovačkog društva L. d.o.o. K. kako ste sa današnjim danom odjavljeni sa HZMO i HZZO, pa stoga više niste u radnom odnosu kod navedenog društva", u odnosu na koju obavijest je tužitelj 27. veljače 2020. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a koji zahtjev je tuženik odbio 12. ožujka 2020., nakon čega je tužitelj 24. ožujka 2020. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Stoga, ukoliko bi sud zauzeo stav da bi se radilo o valjanom ugovoru o radu direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017. s dodacima, tada je potrebno raspraviti je li tužitelju ugovor o radu otkazan na zakonom propisani način. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 7. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović