Posl. br. Gž 630/22-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, te Svjetlane Pražić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M.H. iz D. S., OIB: ...., 2. M. K., J.OIB: ...., zastupani po punomoćniku F. R. odvjetniku iz ., protiv tuženika HT d.d., Z., OIB: ...., zastupan po punomoćnicima iz OD G., K. & K. odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbi 1. i 2. tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 5193/18 od 27. siječnja 2022., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice M. H. i 2. tužitelja M. K., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 5193/18 od 27. siječnja 2022.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja kojim su tražili da se naloži tuženiku da ukloni telefonske vodove i druge instalacije koje se nalaze na nekretnini 1. i 2. tužitelja, oznake kč.br. ...., upisanoj u zk.ul. ..., k.o. S., udaljeni približno 5-6 m od kolnika K.u. i položeni paralelno sa K. u., u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.
2.Protiv te presude, žalbu podnose 1. i 2. tužitelji iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku teksta: ZPP-a).
3.Odgovoru na žalbu nije podnesen.
4.Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju istog bila ostvarena jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6.Nisu osnovani navodi 1. i 2. tužitelja kojima upiru na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Naime iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:
-da je investitoru Poduzeće, poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja, Z.odobrena izgradnja koaksialnog kabela Z.-K., dionica Z. do sela L.u duljini 37170 metara, područje R. 19092 metara, J.o 18078 metara uz navedene uvjete, te je Odobrenjem za uporabu od 22.10.1971 izdato odobrenje za upotrebu, odnosno za stavljanje u pogon izvedenih građevinski radova koaks. kabla Z.-K. ,
-da je Gradski sekretarijat za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni odjel N. Z., 27. 08. 1991. izdao građevinsku dozvolu investitoru HP i telekomunikacijama, Telekomunikacijski centar Z., za građenje telefonske mreže na području mjesne zajednice S.
,
-da je Rješenjem Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Skupštine općine R. – Z. od 21.10.1996. odobrena Poduzeću PTT saobraćaja- Z., lokacija za polaganje podzemnog telefonskog koaksialnog kabela Z.-K. koji prolazi općinom R. u duljini od 19092 metara, a iz opisa trase je vidljivo da navedena trasa prolazi kroz naselje S.,
-da iz preslike Uvjerenja o trasi svjetlovodnih kabela -Gradski zavod za katastar -Grad Z., od 22. 08. 1995. proizlazi da svjetlovodni kabeli prolazi kroz predmetnu katastarsku česticu broj .... k.o. S., a čije su vlasnice 1.tužiteljica i prednica 2. tužitelja,
-da su iz Odluke HT a o odobravanju uvjeta za sklapanje ugovora o pravu služnosti od 28.08.2007. vidljivi uvjeti za sklapanje ugovora o pravu služnosti i korištenju zemljišta kojim prolazi kabelska kanalizacija ili podzemni kabel i računanje naknade koja se daje u slučaju sklapanja ugovora,
-da iz sadržaja Potvrde o pravu puta, HAKOM, broj: 8067 od 18. prosinca 2015., proizlazi da se istom utvrđuje da HT kao infrastrukturni operator ima pravo puta na naznačenim katastarskim česticama, među kojima se nalaze i čestice tužitelja, te se također navode i naknade koje se trebaju isplaćivati vlasnicima nekretnina.
-iz iskaza svjedoka J.K. u bitnome proizlazi da su se na spornoj relaciji, izvodili radovi na rekonstrukciji mreže i da su prvi koaksijalni vodovi, vod 1, postavljeni negdje oko 1961., da izmjenom tehnologije i to negdje sredinom osamdesetih godina dolazi do stavljanja optičkih kabela, da krajem 2002. ili početkom 2003. dolazi do nove rekonstrukcije te se polažu pretplatnički kabeli. Da je posljednja rekonstrukcija. vršena je tako da se na već postojećoj trasi kopa rov širine 30 cm i dubine 80 cm i polažu se ti novi pretplatnički kabeli. Za to novo kopanje odnosno polaganje kabela, po već postojećoj trasi nikad u ovih 30 godina nije trebala nova građevinska i lokacijska dozvola. Sukladno tome ističe da nisu trebale nikakve nove dozvole, ali da su bili dužni dovesti tu nekretninu u prvobitno stanje, pa ako bi pri izvođenju radova počinili štetu odmah na licu mjesta odnosno u kratkom roku ako nije bilo moguće dovesti nekretninu u prvobitno stanje naknađivala se oštećenima šteta.,
-iz iskaza 1. tužiteljice proizlazi pored ostalog da su sposrne nekretnine u naravi oranice odnosno njive, koje su udaljene niti pola kilometra od kuće gdje stanuje sa suprugom, da su 2002. uočili da su izvršeni prokopi na predmetnoj nekretnini i da su ih susjedi obavijestili da je tuženik postavio kabel, da su ti radovi izvršeni relativno brzo i da ih nitko ništa nije pitao. Nakon javljanja Građevinskoj inspekciji Samoboru koja je izišla na teren nije bilo nikakvog drugog očitovanja od tuženika pa da su podnijeli tužbu. Navela je da joj nije poznato jesu li ranije vršeni kakvi radovi na predmetnoj čestici, ali da ona nije dala nikakvu suglasnost za bilo kakve radove, kao i njena sestra, a kao suvlasnice su upisane još 1977.
8.Polazeći od ovakvih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je temeljem rezultata dokaznog postupka, utvrdio da tuženik prvi koaksijalni vod, vod 1, postavio negdje oko 1961., da je sredinom osamdesetih godina postavio optički kabel, da je krajem 2002. ili početkom 2003. izvršio novu rekonstrukciju i položio pretplatnički kabel, a što predstavlja elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koju koristi više od tri godine da u svezi toga između tužitelja i tuženika nije bilo sudskog spora.
Nastavno tome, pravno utemeljenim drži ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda, da je ovakvim postupanjem, a rukovodeći se čl. 27. i 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13 i 71/14, dalje: ZEK), zaključio da je tuženik stekao pravo puta koje obuhvaća pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektronične komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju kao i druga sa tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronična komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, te posljedično tome da je tuženik dokazao da bespravno ne uznemirava vlasnika u smislu čl. 167.st. 1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr., dalje: ZV-a).
9.Osim toga, pravilno je sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijane odluke, vodio računa i o sadržaju čl. 26. st.4. ZEK-a, kojim je propisano da ako je nužno zaštiti ili premjestiti elektroničku komunikacijsku infrastrukturu ili drugu povezanu opremu u svrhu izvođenja radova ili gradnje nove građevine, investitor radova ili građevine obvezan je o vlastitom trošku osigurati zaštitu ili premještanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme koja je izgrađena u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima. U protivnom, trošak njezine zaštite ili premještanja snosi infrastrukturni operator.
Naime, stajalište je i ovog suda, da su vlasnici nekretnine ti koji trebaju dokazati postojanje opravdanog razloga za premještanje predmetne elektroničke komunikacijske infrastrukture sa spornih nekretnina, što sukladno stanju u spisu, u konkretnoj pravnoj situaciji, 1. i 2. tužitelji nisu dokazali u smislu čl. 219. i 221. a ZPP- a.
Podredno se ukazuje 1. i 2. tužiteljima, da isti iako su tijekom postupka predlagali provođenje očevida na licu mjesta, da taj dokaz u konačnici nije proveden iz razloga jer od strane 1. i 2. tužitelja nije bio uplaćen predujam.
10.Slijedom prednje izloženog, neosnovanim drži ovaj sud žalbene tvrdnje 1. i 2. tužitelja, u dijelu u kojem ističu da iako je predniku tuženika, građevinska dozvola izdana 1991., da radovi po istoj nisu započeli u roku od 2 godine od njenog izdavanja, budući da protivno tumačenju 1. i 2. tužitelja iz sadržaja Građevinske dozvole od 27. kolovoza 1991. razvidno je da se ista odnosi na radove za građenje telefonske mreže, a ne postavljanja pretplatničkih kabela.
11.Na tvrdnje 1. i 2. tužitelja, da je tuženik sporne radove izveo bez odobrenja nadležnog tijela, valja odgovoriti, da suprotno stavu istih iz provedenog postupka, proizlazi da je prednik tuženika tijekom godina temeljem ovlaštenja nadležnih tijela obavljao radove polaganja koaksijalnih kabela preko prijepornih nekretnina, te da za rekonstrukciju tih radova, odnosno polaganje pretplatničkih kabela po istoj trasi, nije bila potrebna zasebna građevinska dozvola odnosno novo odobrenje, a posljedično tome ni bilo kakva suglasnost sadašnjih suvlasnika tih nekretnina.
12.Što se tiče provođenja dokaza očevidom na licu mjesta, napominje se da iz stanja u spisu proizlazi da je ovaj dokaz bio određen, te su 1. i 2. tužitelji rješenjem suda prvog stupnja od 16. veljače 2021. pozvani da u roku od 30 dana uplate predujam za izlazak suda na lice mjesta u iznosu od 372,80 kn, da međutim nisu postupili po tom rješenju do ročišta od 23. studenog 2021., na kojem je zaključena glavna rasprava.
Navedeno upućuje na zaključak da predmetni dokaz nije proveden isključivo krivnjom 1. i 2. tužitelja, a nikako propustom prvostupanjskog suda.
13.U kontekstu svega do sada izloženog, pravno irelevantnim smatra ovaj sud ostale žalbene navode, budući isti ni od kakvog utjecaja na valjanost odluke suda prvog stupnja.
14.Kako je dakle i prema uvjerenju ovog suda, provedenim dokazima, utvrđeno da je tuženik spornu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koristio više od tri godine sukladno čl. 28. ZEK-a, te time stekao pravo puta, pravno utemeljenim se ukazuje stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da bespravno ne uznemirava vlasnika, a da istodobno 1. i 2. tužitelji nisu dokazali nužan i opravdan razlog za premještanja, odnosno uklanjanje predmetne elektroničke komunikacijske infrastrukture u smislu čl. 219. i 221.a ZPP-a, zbog čega je valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja kao pravno valjanu i utemeljenu na zakonu.
15.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja, potvrditi presudu suda prvog stupnja primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
16.
Troškovi žalbenog postupka nisu dosuđeni 1. i 2. tužiteljima, jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 7. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
