Poslovni broj: Usž-949/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić- Babić, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. P., iz P., kojeg zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obnove postupka – prestanka svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1119/2020-7 od 8. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1119/2020-7 od 8. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda oglašena je ništavom točka III. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/20-03/0330963494, URBROJ: 341-99-11/2- 20-5641 od 10. kolovoza 2020.

1.1. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

1.2. Točkom III. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 10. kolovoza 2020., povodom prijedloga za obnovu postupka, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., KLASA: 140-10/15-02/0330963494, URBROJ: 341-13-11/2-15-026099 od 30. kolovoza 2018. (točka I. izreke), poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-140-10/18-03/0330963494, URBROJ: 341-99-11/2-18/7401 od 30. listopada 2018. (točka II.) te je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 19. rujna 2006. kod poslodavca H. O. d. s. d.o.o., E. P. (točka III.). Prvostupanjskim rješenjem od 30. kolovoza 2018. odbijen je zahtjev tužiteljeva poslodavca da se tužitelju utvrdi prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 6. studenoga 2014. Drugostupanjskim rješenjem od

-  2-

30. listopada 2018. odbijena je žalba poslodavca protiv prvostupanjskog rješenja. Ranija negativna rješenja donesena su slijedom postojanja prvostupanjske i drugostupanjske presude donesene u radnom sporu kojima je utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelju. Prijedlog za obnovu postupka prihvaćen je zbog presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su navedene presude ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude. U žalbi u bitnom navodi da ne postoje razlozi za oglašavanje ništavom točke III. izreke rješenja tuženika od 10. kolovoza 2020. na koje se poziva prvostupanjski sud. Smatra da pobijana presuda ne sadrži dostatno obrazloženje u smislu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Nadalje navodi da je tužiteljev poslodavac, H. O. d. s. d.o.o., E. P. 6. veljače 2015. podnio zahtjev za odjavu tužitelja s mirovinskog osiguranja u kojemu je postavljen alternativni zahtjev da se tužitelju utvrdi prestanak svojstva osiguranika s danom 6. studenoga 2014. (dan kada je tužitelj zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu) ili s danom 19. rujna 2006. (prvi dan neopravdanog izostanka s posla). Stoga smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda da je tuženik osporavanim rješenjem, neovlašteno, izvan okvira zahtjeva, tužitelju utvrdio prestanak svojstva osiguranika s danom 19. rujna 2006. Pored toga tuženik ističe da je H. O. d. s. d.o.o., E. P. 17. srpnja 2020. podnio tuženiku prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 30. listopada 2018. u kojemu se predlaže utvrđivanje prestanka svojstva osiguranika za tužitelja s danom 19. rujna 2006. Navodi da je u postupku čija se obnova traži utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju. Na temelju takvog činjeničnog stanja, u okončanom upravnom postupku nije bilo moguće tužitelju utvrditi prestanak svojstva osiguranika s danom 6. studenoga 2014., a ni s danom 6. rujna 2006. Budući da su u međuvremenu ukinute presude Županijskog suda u Puli i Općinskog suda u Puli kojima je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju pravilno i zakonito postupio donoseći rješenje od 10. kolovoza 2020. Pored toga, tuženik ističe da je 15. srpnja 2020. (prije podnošenja prijedloga za obnovu postupka) tužiteljev poslodavac uspostavio za tužitelja prijavu o prestanku osiguranja (e-prijavu) po osnovi radnog odnosa s danom 19. rujna 2006., koja prijava je istoga dana evidentirana u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u skladu s Pravilnikom o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (“Narodne novine”, 159/13., 22/15., 57/15., 125/15., 19/17., 22/19. i 145/20.). Smatra da je (arbitrarnom) odlukom prvostupanjskog suda povrijeđeno, ne samo načelo zakonitosti iz članka 5. ZUS-a, već su povrijeđena i prava tuženika jer mu se nameće plaćanje troškova upravnog spora za koje ne postoji pravna osnova. Predlaže da ovaj Sud poništi točke I. i II. izreke osporavane presude i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Obrazlažući svoju ocjenu o ništavosti točke III. izreke rješenja tuženika od 10. kolovoza 2020., prvostupanjski sud ističe da kod primjene izvanrednih pravnih lijekova, uključujući obnovu postupka, javnopravno tijelo nije ovlašteno izaći iz okvira predmeta upravne stvari rješavane u postupku čija je obnova predložena. Tuženik, stoga, u konkretnom slučaju nije bio ovlašten u obnovi postupka vođenog povodom zahtjeva poslodavca za utvrđivanje prestanka svojstva iz mirovinskog osiguranja s

-  3-

danom 6. studenoga 2014. utvrditi raniji prestanak ovog svojstva (neovisno o tome što je predlagatelj obnove to zatražio), a što je tuženik neosnovano učinio. Izvršenje takvog rješenja, prema ocjeni prvostupanjskog suda, pravno nije moguće, što ga čini ništavim prema članku 128. stavku 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Smatrajući opisano postupanje tuženika dovoljnim za usvajanje tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je oglasio ništavom točku III. izreke osporavanog rješenja tuženika. Prvostupanjski sud navodi da čak i da utvrđeni bitni postupovni nedostatak ne čini razlog za oglašavanje točke III. izreke tuženikova rješenja ništavim, osporavani dio rješenja tuženika trebalo bi poništiti kao nezakonit.

7. Točke I. i II. tuženikova rješenja prvostupanjski sud ne smatra ništavima, već eventualno pobojnima. Međutim, tužitelj nije osporio zakonitost tih točaka izreke rješenja, a sud je granice tužbenog zahtjeva ovlašten prijeći samo zbog ništavosti (dijela) odluke (članak 31. ZUS-a). Budući da opstojnost isključivo točaka I. i II. izreke rješenja tuženika, bez dodatnih odluka, nije spojivo s pravnom sigurnošću niti bi na taj način bilo u cijelosti odlučeno o prijedlogu poslodavca za obnovu postupka, prvostupanjski sud ističe da je na tuženiku da te točke dopuni odlukom o drugom datumu prestanka svojstva osiguranika ili da stavi izvan snage točke I. i II. izreke rješenja.

8. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od podataka razvidnih iz spisa predmeta, a prema kojima se prijedlog za obnovu postupka u kojemu je doneseno osporavano tuženikovo rješenje odnosi na postupak radi prestanka tužiteljeva svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, okončan rješenjem tuženika od 30. listopada 2018. Prema podacima spisa, u tom je upravnom postupku (čija se obnova traži) zahtjev bio upravljen na tužiteljev prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 6. studenoga 2014.

9. Postupanje javnopravnog tijela u slučaju prihvaćanja prijedloga za obnovu postupka uređeno je člankom 127. ZUP-a koji u stavku 1. propisuje da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

10. Polazeći od navedenog, a imajući na umu svrhu odnosno ciljeve izvanrednog pravnog sredstva obnove upravnog postupka, kao i mjerodavne odredbe ZUP-a koje uređuju ovlasti javnopravnih tijela i granice odlučivanja u upravnom postupku, valja prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da javnopravno tijelo u obnovi postupka nije ovlašteno izaći iz okvira predmeta upravne stvari rješavane u postupku čija je obnova predložena.

11. Primjenjujući navedeno na predmetni postupak, ovaj Sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja tuženik nije bio ovlašten u obnovi postupka pokrenutog po zahtjevu tužiteljeva poslodavca za utvrđivanje prestanka svojstva iz mirovinskog osiguranja tužitelja s danom 6. studenoga 2014., utvrditi raniji prestanak tog svojstva.

12. Međutim, Sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je točka III. izreke rješenja tuženika od od 10. kolovoza 2020. ništava u smislu članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a jer izvršenje takvog rješenje pravno nije moguće.

13. Člankom 128. stavkom 1. točkom 3. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

-  4-

14. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, ništavim se oglašava rješenje koje se ne može uopće izvršiti, bilo zbog toga što se ono stvarno ne može izvršiti, bilo zbog toga što ne postoji pravna mogućnost za izvršenje, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

15. Naime, rješenje kojim je u obnovljenom postupku odlučeno izvan granica zahtjeva stranke u postupku čija se obnova traži nije rješenje čije izvršenje uopće nije moguće, već je, iz naprijed navedenih razloga, riječ o nezakonitom rješenju. Nezakonitost rješenja, sama po sebi, nije razlog za oglašavanje takvog rješenja ništavim.

16. S obzirom na navedeno, ocjena je ovoga Suda da je točka III. izreke tuženikova rješenja od 10. kolovoza 2020. nezakonita, slijedom čega je u upravnom sporu tu točku valjalo poništiti.

17. Međutim, polazeći od pravnih posljedica utvrđivanja ništavosti i poništavanja (nezakonitog) rješenja javnopravnog tijela, Sud ne nalazi opravdanja da u konkretnom slučaju poništi osporavanu presudu kojom je, umjesto poništavanja, utvrđena ništavost točke III. izreke tuženikova rješenja od 10. kolovoza 2020.

18. Sud ne nalazi nezakonitosti točke II. izreke osporavane presude prvostupanjskog suda kojom je odlučeno o troškovima spora s obzirom na činjenicu da je pravilnom primjenom mjerodavnog prava točku III. izreke tuženikova rješenja trebalo poništiti, u kojem slučaju bi tužiteljev uspjeh u sporu ostao nepromijenjen. Polazeći od toga, a imajući na umu članak 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), tužitelju je u skladu s mjerodavnim propisima priznato pravo na naknadu troškova za sastav tužbe s pripadajućim PDV-om.

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić