Poslovni broj:101.Pr-1267/2021-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Dorici Krnic – Miloš, na temelju prijedloga sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: ..., iz J., O. 180, zastupane po punomoćniku

M. P., odvjetniku u O., protiv tuženika H. a. z. p. i

h., OIB:. . . . , iz O., V. c. 63c, radi isplate razlike

plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 09. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, uz javnu objavu presude 07. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. a. z. p. i h., OIB: ..., iz O., V. c. 63c, isplatiti tužiteljici R. H., OIB: ..., iz J., O. 180, iznos od 9.509,31 kuna

(devettisućapetstodevet kuna i tridesetijedna lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 603,67 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 642,87 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 685,99 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 686,84 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 689,24 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 689,24 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 689,24 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 689,24 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 703,03 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku H. a. z. p. i h., OIB: ..., iz O., V. c. 63c, naknaditi tužiteljici R. H.,

OIB: ..., iz J., O. 180, prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kuna (dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 07. srpnja 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. siječnja 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Navodi kako tuženik kao poslodavac s kojim je dana 01. veljače 2013. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovoditelj Odsjeka, Odsjek za biotehnološke analize, predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Pojašnjava da je bila zaposlena kod pravnog prednika tuženika, te da prema čl. 2. st. 3. Statuta Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo na temelju Zakona o Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine" broj 111/18) nastavlja s radom pod nazivom Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu sa sjedištem u Osijeku, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. g. u iznosu 5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Odredbama članaka IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14.), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenoga 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom članka VII.c stavka 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. godine do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. godine. Budući je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, nastala je razlika na ime neisplaćene razlike plaća, za svaki pojedini mjesec u vremenskom razdoblju od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine. „Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja). Odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članak IV. i članak V. IDDS).“ Slijedom svega navedenog, tužiteljica postavlja stupnjevitu tužbu. Podneskom od 05. lipnja 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da za razdoblje od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. potražuje od tuženika ukupan iznos od 9.509,31 kn bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to u osnovi. Ne spori da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, ali osporava valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama jer isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Naime, izmjene i dopune Sporazuma donesene su na nezakonit način, obzirom ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici. Vlada može zasjedati ako je na sjednici nazočna većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u slučajevima propisanim člankom 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose na način da isti glasaju preko telefona, ali u tom slučaju, tako donesena odluka mora biti potvrđena na idućoj sjednici Vlade, sukladno članku 38. Poslovnika Vlade, što u ovom slučaju nije potvrđeno, a što čini izmjene i dopune sporazuma bez pravnog učinka. Nadalje, ističe kako je u članku VII. stavku 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma predviđeno kako će se, za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. navedenih Izmjena i dopuna, usklađenje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Obzirom je pad BDP-a trajao više od tri godine od dana potpisivanja Izmjena i dopuna, to bi do primjene povećane osnovice moglo doći tek 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa usklađenje određeno člankom VII. Stavkom 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. U razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom, na obračun plaće tužiteljice paralelno su se primjenjivali zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama. Prilikom utvrđivanja prava tužiteljice na isplatu plaće, primjenjivala se odredba članka 7. stavka 1. Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad čime je uređeno samo opće pravilo kod određivanja prava na plaću, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim pravnim izvorima. U utuženom razdoblju, plaća tužiteljice definirana je člancima 4. i 5. Zakonom o plaćama u javnim službama, Nadalje, način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen je člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.). Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se regulira osnovica za plaće u javnim službama. Tako je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007. godini, 2008. godini i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009., zbog nastupa recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 1. siječnja 2009., odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% za 2009. godinu na iznos o 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta iz članka III. Dodatka Sporazumu. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu) kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost DZS u prosincu 2015. godine ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka 3 Sporazumu, sukladno kojima bi se od siječnja 2016. godine primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn. Slijedom svega navedenog, u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća (COP-u) putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kn. Tuženik nadalje ističe, kao su u utuženom razdoblju, renomirani računovodstveno – financijski stručni časopisi i publikacije u Republici Hrvatskoj, a koje uređuju eminentni stručnjaci i savjetnici iz područja javnih financija, objavljivali podatke o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama i to za 2015. godinu u visini od 5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/09.), za 2016. godinu također u visini od 5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/09.) te za 2017. godinu u visini od 5.211,02 kn (od 1.1. 2017. godine, plaća za siječanj 2017. godine), pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/16). Prilikom donošenja Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2017. godinu, tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić obrazložio je navedenu Odluku na način da je podsjetio na Zakon o osnovici plaće u javnim službama, a koja osnovica se sukladno navedenom zakonu utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Također je istaknuo kako je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, kojim se utvrđuju prava i obveze zaposlenih u javnim službama, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, sklopljen 12. prosinca 2012., te da je isti bio na snazi do 12. prosinca 2016., odnosno u produženoj primjeni do 12. ožujka 2017. Konstatirao je i da pregovori između Vlade i sindikata tijekom 2016. godine, nisu urodili zaključivanjem Izmjena i dopuna Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, u okviru kojeg je trebalo biti riješeno pitanje usklađivanja osnovice za obračun plaće, te je iz navedenih razloga ocjenjeno potrebnim osnovicu za obračun plaće utvrditi Odlukom Vlade RH. Ministar Ćorić zaključno je istaknuo da je „Republika Hrvatska kao poslodavac, donijela odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Tako se aktualni iznos osnovice za obračun plaća u javnim službama uvećava sa 5.108,84 kn na novi iznos osnovice za obračun plaće 5.211,02 kn, te će takva osnovica biti u primijeni od 1. siječnja 2017. tj. od počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.“ Tuženik nije imao tada, a nema niti danas, nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja iznosa odnosno visine osnovice za izračun plaća zaposlenika, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade Republike Hrvatske za obračun plaća u javnim službama, te stoga ističe nedostatak ovlasti kao i tehničkih mogućnosti kojima bi mogao utjecati na osnovicu za izračun plaće, pa tako i na postojeći način obračuna plaće tužiteljice, s obzirom da se ista obračunava i isplaćuje sukladno unaprijed zadanim parametrima, programski uređenim u Centralnom obračunu plaća (COP-u). Osim toga, kada bi se detaljno analizirala pravna osnova tužiteljice za isplatom, ispostavlja se, sve i da je trebalo doći do povećanja osnovice sukladno propisima na koje se tužiteljica poziva, do istog bi eventualno moglo doći zaključno sa prosincem 2016. godine, a nikako siječnjem 2017. godine. Stoga tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate.

3.Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i podnesak od 05. lipnja 2022. kao i priloge i to: Ugovor o radu, obračunske liste, Statut hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, presudu VSRH broj Rev-1111/2020 i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a temeljem Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011..

5.Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju. Nije sporno niti da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09). Također, nije sporno da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. do zaključno prosinca 2016. tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84, a za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn.

6.Spornim se ukazuje pravna valjanost IDDS od 26. listopada 2011. te činjenica jesu li se ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. IDDS.

7.Temeljem Sporazuma od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8.Prema Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

9. Sukladno IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna. U čl. IV. IDDS uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. IDDS, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima iz DZS. Člankom V. IDDS određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV. IDDS Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS, uvećana za 1,5%. Izmijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točki 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Članak XI. IDDS propisao je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016., bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

10. Sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

11. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

12. Također iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

14. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

15. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

16. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

17. Odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

18. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

19. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu. To napose proizlazi iz priležećih isplatnih lista i preliminarnog izračuna tražbine koji je sam tuženik dostavio tužiteljici. Slijedom navedenog, nije niti bilo potrebe za provođenjem dokaznog prijedloga financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

20. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09 i 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

21. Neosnovane su i tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

22. Neosnovane su tvrdnje tuženika i u odnosu da nisu ispunjeni uvjeti za uskladbu plaća iz čl. IV. IDDS, prvenstveno iz razloga što osporava pravnu valjanost cijelih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a također i iz razloga što smatra da je došlo do odgode uskladbe primjenom čl. VII. IDDS. Naime, ovaj sud je već naprijed iznio razloge zbog kojih smatra kako su IDDS pravno valjani kolektivni ugovor. Točno je da se odgoda iz čl. VII. st. 2. IDDS odnosi na usklađivanje osnovice iz čl. IV. istog dokumenta, međutim, odgoda je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. kojim je određen konkretan datum za primjenu korigirane osnovice, a to je 31. prosinca 2012.. Kako je razdoblje negativnog rasta BDP-a trajalo 12 tromjesečja, korigirana osnovica bi se sukladno čl. IV. trebala primjenjivati od siječnja 2016.. Međutim, odredba čl. IV. st. 5. primjenjiva je za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. IDDS. Kako je ovaj sud već utvrdio, pretpostavke iz čl. III. nastupile su u prosincu 2015., te zbog toga više nije bilo mjesta primjeni čl. IV. st. 5. IDDS, ali su odredbe čl. IV. st. 2. i 3. u konkretnom slučaju primjenjive.

23. Nadalje, na temelju podataka DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., ovaj sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

24. Prema podacima DZS proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. al. 1. IDDS iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. IDDS ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Dakle, odnos pariteta za 2015. je 2,33% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. IDDS ugovoreno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. IDDS nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS. Prema čl. 297. st. 4. ZOO uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. IDDS je uvjet primjene čl. IV. st. 2. IDDS. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. IDDS kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećala za 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Prema čl. IV. st. 3. IDDS nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta uz 2008.. Na temelju tog članka, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećala za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn.

25. Tuženik se poziva na stajališta i mišljenja stručnjaka, kao i izjave ministra Tomislava Ćorića po pitanju visine osnovice za obračun plaća javnih službenika u utuženom razdoblju. Međutim, kako se navedena mišljenja i stavovi ne mogu podvesti pod kategoriju izvora prava, to isti niti ne mogu imati nikakvog utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega se i ovaj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.

26. Budući da tuženik niti u odgovoru na tužbu niti dalje tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, sud ovu nespornu činjenicu nije posebno utvrđivao, tim više što isto nesporno proizlazi iz materijalnih dokaza priležećih u spisu, prvenstveno obračunskih lista i preliminarnog izračuna tražbine.

27. Slijedom svega obrazloženoga, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu 9.509,31 kuna (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07).

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: OT), za sastav podneska od 05. lipnja 2022. – 750,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 09. lipnja 2022. – 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude. O trošku za pristup ročištu za objavu presude sud će odlučiti naknadnim rješenjem.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 07. srpnja 2022.

Sutkinja

Dorica Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3 istog zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb30e-9c218

Kontrolni broj: 0f01e-55a2c-de18b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.