Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-948/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB: …, iz T., zastupanog po Odvjetničkom društvu L.-V. i P. d.o.o. u S., protiv tuženika I. A. pok. M., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku A. K. Č., odvjetnici u T., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 55 P-4067/2019-29 od 5. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 55 P-4067/2019-29 od 5. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravni temelj, osnov za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 1945/13 k.o. T., koja je u vještvu sudskog vještaka D. B. iz listopada 2020. godine označena slovima A-B-C-D-E-A , pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude upisati pravo vlasništva ove nekretnine na svoje ime što je tuženik dužan trpjeti, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 32.500,00 kuna.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. (u vezi članka 220. stavak 1.) ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje tvrdnjom da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge, jer prema odredbi članka 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.).

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 1945/13 k.o. T. i trpljenje uknjižbe.

10. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

-da je čest. zem. 1945/13 k.o. T. nastala parcelacijom čest. zem. 1945/1 k.o. T., koja je u trenutku podnošenja tužbe bila u vlasništvu tuženika,

- da se tuženik na čest. zem. 1945/1 uknjižio temeljem kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 2005.,

- da je tuženik zahtjev za uknjižbu podnio dana 14. lipnja 2005., koja uknjižba je dopuštena rješenjem Općinskog suda u Trogiru poslovni broj Z-1449/05 od 28. lipnja 2005., dok je predmetna tužba podnesena 22. rujna 2008.,

- da je tuženik u trenutku sklapanja navedenog pravnog posla i upisa u zemljišne knjige po tome ugovoru bio savjestan odnosno postupao je u dobroj vjeri,

- da s trenutkom zaključenja glavne rasprave kao vlasnik čest. zem. 1945/13 k.o. T. nije upisan tuženik već treća osoba,

- da zabilježba predmetnog spora nije bila upisana ni na čest. zem. 1945/1 k.o. T. kao ni na čest. zem. 1945/13 k.o. T.

11. Gornja činjenična utvrđenja, kao i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su ista utemeljena na sadržaju provedenog postupka, a izneseni žalbeni prigovori ih ne dovode u sumnju.

12. Naime, zaštita prava u slučaju višestrukog otuđenja istih nekretnina, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ, uređena je odredbama članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) kojima je propisano: (stavak 1.) „Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva“, (stavak 2.) „Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva“, (stavak 3.) „Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila“.

13. Sukladno tome, tužitelj je trebao dokazati da tuženik nije postupio u dobroj vjeri, dakle kao savjestan ili pošteni stjecatelj, prema pravnom standardu te savjesnosti, jer da „je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed“, odnosno da je znao da kupuje ono što je prethodno već prodano drugome.

14. Osim tih ograničenja zahtijeva za brisanje upisa prava vlasništva, člankom 125. stavkom 2. ZV-a propisan je i rok u kojem se zahtjev za brisanje upisa prava vlasništva podnosi: tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

15. Prijenos vlasništva nekretnine zbiva se provedbom uknjižbe, te pošto upis bude proveden, on djeluje ex tunc, tako da je stjecatelj stekao pravo vlasništva još u trenutku kada je sudu bio podnio prijedlog za tu uknjižbu (članak 120. stavak 3. ZV-a).

16. Kako je prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tuženik bio pošten prigodom stjecanja, to tužitelj u takvom slučaju nema pravo pobijati njegovo pravo vlasništva zahtijevajući brisanje njegovog upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist, a u pretpostavkama iz odredbe članka 125. stavak 2. ZV-a.

17. Pored toga, od upisa do postavljanja zahtjeva za njegovo brisanje protekao je i rok od tri godine. U pravilnoj primjeni odredbi o prekluzivnom roku kod ovakve tužbe nije odlučna savjesnost ili nesavjesnost stjecatelja (koja je važna samo za odluku o stjecanju prava vlasništva ako je tužba podnesena u zakonskom roku) odnosno tužba iz članka 125. stavak 2. ZV-a vremenski je ograničena neovisno od toga je li stjecatelj koji se prvi upisao u zemljišne knjige bio savjestan ili nesavjestan (istovjetno pravnom shvaćanju iz presude Vrhovnog suda poslovni broj Rev 2561/2015-2 od 3. ožujka 2020.).

18. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

19. S druge strane, činjenični prigovori koji se ističu prvi put u žalbi, a ne odnose se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne mogu imati utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u smislu odredbe iz članka 352. ZPP-a.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odrede članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

21. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Pritom je prvostupanjski sud vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

22. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi presudu suda prvog stupnja.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu, 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.