Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-620/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. V. i J. B., odvjetnicima iz Z. o. u. D. V. i J. B. iz V., …, protiv tuženice R. A. d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. d. G. & G. iz Z., …, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-410/2019-35 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. A. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuju presuda u toč. 1., 2. i 3. izreke i u dijelu pod toč. 5. izreke kao i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-410/2019-35 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

1. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: …, od 5. listopada 2006., sklopljenog između tužitelja P. R. (OIB: …) iz P., …, i tuženika R. A. d.d. Z. (OIB: …), …, potvrđenog 6. listopada 2006. po javnom bilježniku M. K., pod brojem OU1259/2006…, u dijelu u kojem glase, i to u čl. 2.: "Kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."; u čl. 2. predmetnog ugovora glasi: "… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora"; u čl.

7.:"… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, … a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.".

2. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., (OIB: …),…, da tužitelju P. R. (OIB: …) iz P., …, na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 6.432,40 kn (slovima: šest tisuća četiri stotine trideset dvije kune i četrdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 38,46 kn počevši od 30. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 38,26 kn počevši od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 38,95 kn počevši od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,33 kn počevši od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 39,99 kn počevši od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 39,00 kn počevši od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 58,43 kn počevši od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 59,16 kn počevši od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 58,09 kn počevši od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 58,15 kn počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 58,78 kn počevši od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 63,56 kn počevši od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 60,36 kn počevši od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 64,43 kn počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 65,06 kn počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 65,34 kn počevši od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 99,21 kn počevši od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 99,44 kn počevši od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 97,60 kn počevši od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 96,25 kn počevši od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 96,61 kn počevši od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 97,32 kn počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 97,26 kn počevši od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 96,54 kn počevši od 30. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 97,89 kn počevši od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 98,97 kn počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 100,51 kn počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 100,16 kn počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 102,25 kn počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 101,85 kn počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 102,62 kn počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 109,31 kn počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 107,93 kn počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 112,14 kn počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 110,68 kn počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 108,35 kn počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 113,28 kn počevši od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 119,55 kn počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 115,11 kn počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 116,66 kn počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 114,68 kn počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 115,04 kn počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 123,45 kn počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 124,27 kn počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 108,95 kn počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 105,96 kn počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 102,68 kn počevši od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 90,65 kn počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,42 kn počevši od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 91,81 kn počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 93,01 kn počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 93,18 kn počevši od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 92,34 kn počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 92,90 kn počevši od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 93,29 kn počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 92,64 kn počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 92,81 kn počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 92,33 kn počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 91,27 kn počevši od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 92,40 kn počevši od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 92,93 kn počevši od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 92,56 kn počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 90,44 kn počevši od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 92,24 kn počevši od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 92,39 kn počevši od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 91,69 kn počevši od 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 89,50 kn počevši od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 89,45 kn počevši od 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 89,98 kn počevši od 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 90,84 kn počevši od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 92,04 kn počevši od 30. rujna 2013. do isplate, i

- na iznos od 91,42 kn počevši od 19. listopada 2013. do isplate, i to sve po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a počev od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuće, polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., (OIB: …), …, da tužitelju P. R. (OIB: …) iz P., …, na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredne o valutnoj klauzuli isplati iznos od 18.685,55 kn (slovima: osamnaest tisuća šest stotina osamdeset pet kuna i pedeset pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 60,50 kn počevši od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 80,33 kn počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 94,56 kn počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 101,01 kn počevši od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 83,25 kn počevši od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 86,64 kn počevši od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 59,47 kn počevši od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 39,47 kn počevši od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 44,79 kn počevši od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 55,33 kn počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 54,41 kn počevši od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 43,75 kn počevši od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 63,75 kn počevši od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 79,79 kn počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 102,61 kn počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 97,38 kn počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 128,33 kn počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 122,46, kn počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 133,91 kn počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 232,99 kn počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 212,59 kn počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 274,91 kn počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 253,38 kn počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 218,75 kn počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 291,81 kn počevši od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 384,77 kn počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 318,95 kn počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 342,03 kn počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 312,67 kn počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 317,94 kn počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 442,55 kn počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 454,69 kn počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 558,80 kn počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 505,32 kn počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 446,78 kn počevši od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 440,50 kn počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 435,99 kn počevši od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 463,91 kn počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 488,26 kn počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 491,52 kn počevši od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 474,68 kn počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 486,05 kn počevši od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 493,83 kn počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 480,74 kn počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 484,18 kn počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 474,37 kn počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 453,16 kn počevši od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 475,77 kn počevši od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 486,62 kn počevši od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 479,01 kn počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 436,37 kn počevši od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 472,60 kn počevši od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 475,76 kn počevši od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 461,56 kn počevši od 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 417,40 kn počevši od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 416,28 kn počevši od 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 427,13 kn počevši od 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 444,52 kn počevši od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 468,60 kn počevši od 30. rujna 2013. do isplate, i

- na iznos od 456,07 kn počevši od 19. listopada 2013. do isplate, i to sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuće, polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

4. Odbija se tužitelj P. R. (OIB: …) iz P., …, sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 331,06 kn (slovima: tri stotine trideset jednu kunu i šest lipa) na ime povrata preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva a koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 9. ugovora o kreditu a koja glasi: "Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima ugovora."

5. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., (OIB: …), …, da naknadi tužitelju P. R. (OIB: …) iz P., …, parnične troškove u iznosu od 11.787,00 kn (slovima: jedanaest tisuća sedamstoosamdesetsedam kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude tj. od 26. ožujka 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.625,00 kn (slovima: pet tisuća šestodvadesetpet kuna) tužitelj odbija."

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"1. Odbija se istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti od strane tuženika.

2. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 8. srpnja 2020."

3. Protiv citirane presude u toč. 1., 2., 3. i dijelu toč. 5. izreke te rješenja u toč. 1. i 2. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući ih iz svih žalbenih razloga. Donošenjem pobijane presude i rješenja povrijeđeno je njezino pravo na pravično suđenje, jer je sud prvog stupnja zanemario njezine dokazne prijedloge za što nije iznio razloge. Pogrešno je primijenjena odredba čl. 190. Zakona o parničnom postupku kada je dopuštena preinaka tužbe od 8. srpnja 2020. jer sama činjenica da je u postupku provedeno vještačenje ne znači da su ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. istog Zakona i da je preinaka dopuštena. Sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku jer se ista može primijeniti isključivo na postupke radi naknade štete. Prvostupanjski je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, jer je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Pobijanom je presudom propušteno utvrditi u čemu bi se sastojalo postupanje tuženice suprotno načelu savjesnosti i poštenja i u čemu se sastoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama a izneseni razlozi su proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu. Obrazloženje pobijane presude ne sadrži sve elemente koje mora imati. Prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je tuženica predložila pa čak ni uvid u isprave koje su u spisu. Nema osnove za donošenje odluke u odnosu na korisnike kredita općenito, jer je trebalo utvrditi okolnosti konkretnog slučaja. Tijekom postupka iznijela je niz argumentiranih prigovora kojima ukazuje da osporene odredbe nisu nepoštene i da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Već u odgovoru na tužbu istakla je da su sporne odredbe o kamatnoj stopi tužitelju bile razumljive, o njima se pojedinačno pregovaralo i nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto je tako tužitelju bila razumljiva i jasna odredba o valutnoj klauzuli i nije prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Iz zadatka koji je naložen vještaku financijske struke ne proizlazi da je svoj izračun vještak trebao ograničiti samo na pozitivne iznose a kako je to pobijanom presudom dosuđeno tužitelju. Pobijana je presuda posljedica pogrešne primjene odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača jer sud prvog stupnja smatra da je ništetnost konkretnih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a posljedica takve pogrešne primjene odredaba tog Zakona je da sud nije utvrđivao okolnosti vezane za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženici nije omogućeno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretnih ugovornih odredbi. Prvostupanjski se sud nije očitovao o prigovoru zastare kojeg je istakla. Prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kada tužitelju dosuđuje zatezne kamate na svaki pojedini anuitet od dospijeća do isplate i ne obrazlaže zašto bi tuženica bila nesavjesni stjecatelj. Ugovor o kreditu je ispunjen, tužitelj nije nikad prigovarao a ni koristio pravo da raskine ugovor, dok je tuženica tijekom cijelog ugovornog odnosa postupala u skladu s propisima koji reguliraju njezino poslovanje. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu i rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda i rješenje imaju razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista presuda i rješenje mogu ispitati.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što u postupku nisu izvedeni svi predloženi dokazi tuženice niti su saslušane stranke. Naime, u konkretnom se slučaju prvostupanjski sud poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP i odlučio o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. S obzirom na u postupku priložene materijalne dokaze, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije bilo nužno u postupku saslušati ovlaštene osobe tuženice, predloženog svjedoka I. O. i javnog bilježnika M. K., koje je i prvostupanjski sud ocijenio kao nepotrebne, niti je bilo nužno provođenje financijskog vještačenja "na okolnost kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje Ugovora o kreditu u kontekstu promjene kamatne stope".

9. Suprotno navodima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP, a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZID ZPP zato što obrazloženje pobijane prvostupanjske presude sadrži sve zakonom propisane elemente iz čl. 338. st. 4. istog Zakona jer je sud sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele te dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj: … od 5. listopada 2006. zaključenog između stranaka i potvrđenog 6. listopada 2006. po javnom bilježniku M. K. pod brojem OU-1259/2006 u dijelu koji glasi: "kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita" te čl. 7. koji glasi: "…promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora", "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita" te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa kredita zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem u toč. 1. izreke odbio tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja kao neosnovan, jer je zaključio da između stranaka ne postoji valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 5. listopada 2006., prema kojoj je odredbi propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, pogotovo ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12. Iz Ugovora o kreditu od 5. listopada 2006. proizlazi da su parnične stanke čl. 12. ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora.

13. Odredbom čl. 46. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a s obzirom da je tuženica pravna osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njezino registrirano sjedište (čl. 48. st. 1. ZPP) pa bi za suđenje bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Međutim, o odredbi Ugovora o kreditu sadržanoj u čl. 12. nije se posebno pregovaralo, pa tužitelj i nije mogao imati utjecaja na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u P. kod V. radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima, pa kako je sukladno odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 zaključeno da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkim ugovorima kojima je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja smatra nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da među strankama nije zaključena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP i nema mjesta primjedbi odredbe čl. 46. ZPP o općemjesnoj nadležnosti suda.

14. Takav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gr1- 143/2019 od 11. prosinca 2019., pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja u toč. 1. izreke pobijanog rješenja.

15. U smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 2. ZID ZPP, iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je točnu visinu pretplate s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli saznao nakon provođenja financijskog vještačenja od 25. veljače 2020., pa je do preinake tužbe došlo zbog okolnosti nastalih nakon zaključenja prethodnog postupka, a koje okolnosti su isključivo rezultat provedenog (nužnog) dokaza u postupku, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 8. srpnja 2020. (l.s. 181), odnosno odlučio kao u toč. 2. izreke pobijanog rješenja.

17. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu od 5. listopada 2006. ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu i to odredbom čl. 2. i 7. Ugovora, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju, jer je sporni pravni posao zaključen 5. listopada 2006., slijedom čega su te odredbe Ugovora ništetne.

18. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

19. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ZZP/07 te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

20. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 5. travnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na promjenjivost stope ugovorene kamata.

21. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

22. Podneskom od 2. lipnja 2020. tužitelj je izvršio preinaku tužbe jer je povećao tužbeni zahtjev s iznosa od 6.432,44 kn, na iznos od 6.764,00 kn (l.s. 164). Međutim, u odnosu na (povećani) iznos od 331,06 kn, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, protekao je rok od pet godina, počev od 13. lipnja 2014. i nastupila je zastara potraživanja, pa je prvostupanjski sud osnovano u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja za isplatom tog povećanog iznosa u toč. 4. izreke pobijane presude.

23. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive, jasne, a ni razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Navedenim presudama utvrđeno je i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

25. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st.

1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno. Posljedično tome nije bilo potrebe da se provedu dokazi koje je predložila tuženica, a ni provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje Ugovora o kreditu.

26. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire T. B. dipl. oec., koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno.

27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. izraženo je pravno shvaćanje o izravnom učinku pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi i na postupke radi individualne zaštite potrošača te s tim u vezi stajalište kako kraj sadržaja izreke pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača glede nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi (promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli) u tom pravcu nije potrebno provoditi dokaze u posebnom postupku radi ostvarenja prava potrošača na naknadu.

28. U vezi s tim, a s obzirom na pozivanje tuženice na odluku Suda Europske unije broj C-81/19 valja reći da prema toj Odluci, čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13-EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, treba tumačiti na način da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ali koja odražava pravilo koje se u skladu s nacionalnim pravom primjenjuje između ugovornih stranaka "ako u tom pogledu nisu utvrđena nikakva drugačija rješenja" ne ulazi u područje primjene te Direktive.

29. Prema tome, spomenuta Direktiva nije primjenjiva na konkretni slučaj. Naime, u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati dispozitivne su prirode, na način da su je stranke mogle ugovoriti ali to nisu morale učiniti. U konkretnom slučaju stranke su je ugovorile, ali se te ugovorne odredbe iz razloga iznesenih u obrazloženju, a koji se temelje na pravnim shvaćanjima trgovačkih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ništetne zbog čega odluka Suda Europske unije broj C-81/19 za konkretnu parnicu nije primjenjiva, a ni odluka istog Suda Europske unije broj C-243/20.

30. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka T. B. proizlazi da je zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita tužitelja, u odnosu na nepoštenu primjenu valutne klauzule platio veći iznos od 18.685,55 kn, pa mu je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

31. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka Zakona ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

32. Zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Zatezne kamate pripadaju vjerovniku po samom zakonu i dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom, sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

33. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

34. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

35. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu sudskog vještaka T. B..

36. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. 1., 2. i 3. izreke te u toč. 5. izreke kojom je obvezana tuženica da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, kao i rješenje istog prvostupanjskog suda u toč. 1. i 2. izreke, po čl. 380. toč. 2. ZPP.

37. U nepobijanom dijelu u toč. 4. i dijelu pod toč. 5. izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 7. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.