Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2693/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB:..., koju zastupa O. d. o. u B., S. s. u D., protiv I-tuženika S. R., nepoznatog prebivališta i boravišta, koga zastupa privremeni zastupnik E. P., odvjetnik iz D. i II-tuženice R. V. iz B. ..., OIB:..., koju zastupa punomoćnik E. P., odvjetnik iz D., radi utvrđenja prava vlasništva rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Daruvaru od 21. listopada 2021., poslovni broj P-964/2020-23, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru – Stalne službe u Daruvaru od 21. listopada 2021., poslovni broj P- 964/2020-23.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica R. H. OIB: ... vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. ... k.o. B., kčbr. ... oranica u ogradi sa 2298 m2 , što su tuženi S. R. upisan u 1/3 dijela i R. V., OIB: ..., ..., D. Č., sada na adresi B. ..., upisana u 2/3 dijela nekretnine, dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo R. H., a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelj R. H. dužna je tuženiku R. V. na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 2.250,00 kn (slovima: dvije tisuće dvije stotine pedeset kuna), sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. ... k.o. B., kč.br. .... oranica u ogradi sa 2298 m2, da se tuženici obvežu to priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime R. H., što će u protivnom zamijeniti donesena presuda, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužiteljice više od 30 godina, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 70/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 154/14. – dalje ZV).

7. Među strankama nije sporno da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani I-tuženik S. R. u 1/3 dijela i II-tuženica R. V. u 2/3 dijela, da je u Odjelu za katastar nekretnina D. kao posjednik kč.br. .... k.o. B. u posjedovnom listu ... upisana R. H., te da je prema uvjerenju o povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina D. od 26. svibnja 2020. predmetna nekretnina 1963. upisana na S. S., 1978. na Općinu D., a 1998. po službenoj dužnosti na R. H..

8. U provedenom postupku nije dokazano niti po mišljenju ovog suda da se tužiteljica putem ovlaštenih tijela nalazila u posjedu predmetne nekretnine, a niti da ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

9. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je I-tuženik osoba nepoznatog boravišta, da je II-tuženica predmetnu nekretninu naslijedila od svojih roditelja, da se obitelj II-tuženice nalazi u posjedu nekretnine kroz razdoblje duže od 40 godina, te da za to vrijeme II-tuženici nitko nije osporavao pravo vlasništva i posjeda te nekretnine.

10. Tako iz iskaza svjedoka J. M. i Č. R. koje je prvostupanjski sud prihvatio proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila u posjedu roditelja tuženice, a zatim tuženice koja ih je naslijedila, da se do rata nekretnina koristila na način da su na njoj uzgajane različite kulture, a nakon rata kao livada za ispašu ovaca.

11. Iz navedenih razloga s pravom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, s obzirom da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a.

12. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev barem prema I-tuženiku, s obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da se u posjedu predmetne nekretnine nalazila neprekidno II-tuženica zajedno sa svojim roditeljima.

13. Okolnost pak što je predmetna nekretnina obuhvaćena Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu R. H. za područje Općine S. od travnja 2002., kao i prijedlogom Programa od 2020. pak sama po sebi nije od značaja za presuđenje ove pravne stvari.

14. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 7. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović