REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-4319/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.Dž., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 176. stavka 5. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. tog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 3. kolovoza 2020., poslovni broj: 25. Pp P-1619/2020-8 na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, kao osnovana, a i po službenoj dužnosti glede djela činjenično opisanog pod točkom 3) izreke, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku D.Dž., umjesto dosadašnje novčane kazne, za prekršaj iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), činjenično opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 3) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, te za prekršaj za prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 4) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, te mu se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18) za navedene prekršaje izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.500,00 (pettisućapeetsto) kuna, dok mu se temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da se u trajanje zaštitne mjere temeljem članka 58. stavka 4. Prekršajnog zakona u r a č u n a v a vrijeme u kojem je okrivljeniku od 2. kolovoza 2020. u 14,54 sati do 8. kolovoza 2020. u 14,54 sati vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po Naredbi o određivanju mjere opreza PP Petrinja.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18), dopušta se okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 90 (devedeset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljenik D.Dž. zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 1) izreke, prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 2) izreke, prekršaja iz članka 176. stavka 5. istog Zakona, činjenično opisanog pod točkom 3) izreke i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. tog Zakona, činjenično opisanog pod točkom 4) izreke, te mu je za prekršaje iz članka 1), 3) i 4) izreke primijenjena mjera upozorenja opomena, dok mu je za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2) izreke na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se kazna zatvora izrečena u trajanju od 5 (pet) dana neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom, s time da je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 1. kolovoza 2020. u 14,54 sati do 2. kolovoza 2020., kada je pušten na slobodu, tako da je kazna zatvora umanjena za 2 (dva) dana.

2. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

3. Protiv pobijanog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći da istu podnosi zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i zbog odluke o troškovima.

4. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljeniku za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Prekršajnog zakona primijenio opomenu, s obzirom da je za navedeni prekršaj propisana kazna u iznosu do 7.000,00 kuna, te smatra da je općenito sud primijenio preblagu sankciju za prekršaje iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 193. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, jer je okrivljenik svjesno upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola i svjesno napustio mjesto događaja ne obavijestivši policiju i oštećene Hrvatske ceste d.o.o., a sve kako bi izbjegao prekršajnu odgovornost i naknadu za materijalnu štetu. Također smatra da izrečena prekršajnopravna sankcija za prekršaj iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona nije razmjerna težini prekršaja, a pogotovo imajući u vidu koncentraciju alkohola od 2,25 g/kg. Nadalje smatra sud nije pravilno postupio kada tužitelju nije dosudio troškove u iznosu od 284,00 kune, koji su nastali radom Ministarstva unutarnjih poslova RH, a niti su u obrazloženju navedeni razlozi oslobođenja. Predlaže da se okrivljeniku za djela prekršaja činjenično opisana pod točkama 1), 3) i 4) utvrdi minimalna novčana kazna, a za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2) izreke kazna zatvora u trajanju od 15 dana na uvjet od 12 mjeseci, umanjena za 2 dana uhićenja te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci

5. Žalba ovlaštenog tužitelja je djelomično osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, s obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede djela pod točkom 3) izreke budući je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, suprotno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, primijenio prema počinitelju prekršaja mjeru upozorenja opomenu, a koja se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna.

7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada navodi da primijenjena mjera upozorenja opomena nije primjerena težini djela opisanih pod točkama 1), 3) i 4) izreke, te da je glede djela opisanog pod točkom 3) izreke počinjena povreda materijalnog prava, kao i da nije u pravu prvostupanjski sud kada okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru, obzirom na opasnost djela.

8. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena mjere upozorenja za djela pod točkama 1), 3) i 4) izreke, obzirom na opasnost djela i na pravilnu primjenu odredbe članka 43. Prekršajnog zakona glede djela pod točkom 3) izreke.

9. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir težinu počinjenih prekršaja, kao i činjenicu da je za djelo prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

10. U vezi s tim valja istaći da je ovaj sud okrivljeniku utvrdio novčane kazne u visini posebnog zakonskog minimuma za djela pod točkama 1), 3) i 4) izreke, smatrajući da je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s time da je uvažavajući žalbene navode tužitelja, a u vezi djela pod točkom 3) izreke i po službenoj dužnosti, ovaj sud prihvatio razloge za izricanjem novčane kazne umjesto opomene koju je za navedena djela primijenio prvostupanjski sud.

11. Također, iz navedenih razloga osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, pa je stoga okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da se u trajanje zaštitne mjere temeljem članka 58. stavka 4. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme u kojem je okrivljeniku bila privremeno oduzeta vozačka dozvola od strane policije, jer je vijeće ovog suda ocijenilo kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaje, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima B kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

12. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem novčane kazne u minimalnom iznosu za djela činjenično opisana pod točkama 1), 3) i 4) izreke, kao i za izricanjem zaštitne mjere, ali ne u trajanju 6 mjeseci kako je to predložio tužitelj smatrajući da će se i ovako izrečenom zaštitnom mjerom u trajanju od 3 mjeseca, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija. Također sud nije prihvatio da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 2) izreke izrekne kazna zatvora u trajanju od 15 dana na uvjet od 12 mjeseci, smatrajući da je kazna utvrđena od prvostupanjskog suda, s obzirom na dosadašnju nekažnjavanost i priznanje djela primjerena težini djela i da će se i tako primijenjenom mjerom postići svrha prekršajnopravnih sankcija.

13. Glede odluke o troškovima postupka, gdje tužitelj traži da se okrivljenik obveže na plaćanje troškova u iznosu od 284,00 kune, koji su nastali radom Ministarstva unutarnjih poslova RH, valja navesti da je pravilna odluka prvostupanjskog suda koji nije dosudio navedene troškove budući iste tužitelj uopće nije specificirao u optužnom prijedlogu.

14. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. srpnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.