Gž-594/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Jagodi Renje, u pravnoj stvari tužitelja M. K. (OIB: …) iz M., kojega zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika R. A. d.d. Z. (OIB: …), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici O. društva K. &. P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj P-259/21 od 26. svibnja 2022. godine, dana 7. srpnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj P-259/21 od 26. svibnja 2022. godine.

Obrazloženje

1.

Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, žalbu je podnio tuženik, pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.

Žalba nije osnovana.

3.1.

Tuženik u žalbi ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, kad obrazlaže kojim propustom bi istaknuti nedostaci bili ostvareni, tuženik analizira činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog rješenja i daje svoju ocjenu istih, pa se time, u stvari, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.2.

Ispitujući, pak, prvostupanjsko rješenje u granicama propisanim člankom 365. stavkom 2. ZPP, ovaj sud nalazi da su u rješenju istaknuti jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, radi čega nije ostvarena naprijed navedena, a niti koja od ostalih bitnih postupovnih povreda na postojanje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je žalba tuženika zbog tog žalbenog razloga ocijenjena neosnovanom.

4.

Prema odredbi članka 48. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, a prema odredbi članka 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.

5.

Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP propisana je mogućnost, ukoliko se ne radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti, da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, a odredbom stavka 2. tog članka propisano je da u situaciji kada je zakonom propisano da su za suđenje u određenom sporu nadležna dva ili više sudova, da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

6.

Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja temeljen na Ugovoru o kreditu br. 198-50-3215429, kojeg je zaključio dana 2. siječnja 2006. godine (list 9- 11 spisa) s tuženikom.

7.1.

Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud utvrdio da je prorogacijska klauzula iz članka 12. opisanog Ugovora o kreditu ništetna, pozivom na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP), kao i prema Direktivi Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. godine koja je implementirana u Zakon o potrošačima („Narodne novine“ broj 41/14), te se pozvao na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetima C-240/98 i C-244/98 kojom se daje tumačenje odredbi Direktive Vijeća 93/13, nalazeći da o navedenoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale jer je navedena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u Zagreb, zbog čega bi imao dodatne troškove putovanja, a što da bi uzrokovalo financijsku i procesnopravnu neravnotežu na štetu tužitelja, a pored toga, iz Ugovora je razvidno da je zaključen upravo u Vinkovcima kao mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica tuženika.

7.2.

Zbog svega navedenog, prvostupanjski je sud prigovor tuženika ocijenio neutemeljenim i svoju nadležnost utemeljio na odredbi članka 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 102/15, dalje: ZoPK), kao i na odredbi članka 59. ZPP navodeći da iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen u Vinkovcima gdje tuženik ima poslovnicu. 8.

Ovdje valja istaknuti da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na primjenu odredbe članka 19.l ZoPK, budući da se navedena odredba primjenjuje isključivo na sporove iz članka 19.j ZoPK, odnosno, na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno, kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, pri potrošačkom kreditiranju, što ovdje nije slučaj. odnosno, za posredovanje

9.1.

Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da se u ovom slučaju ima primijeniti odredba članka 59. ZPP prema kojoj je za suđenje protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.

9.2.

Naime, nema dvojbe da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen u Vinkovcima i da ga je s tužiteljem zaključila poslovna jedinica tuženika tj. Podružnica Vinkovci, što tuženik ni u postupku niti u žalbi nije osporavao.

9.3.

Kod takvog stanja stvari, neovisno o nepoštenosti ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti – jer ukoliko je ista nepoštena i zato ništetna smatra se da ne postoji i nadležnost se utvrđuje sukladno odredbama ZPP – u ovom slučaju ima se primijeniti odredba članka 59. ZPP, jer je spor nastao u povodu djelatnosti podružnice tuženika u Vinkovcima, pa je stoga, pored suda općemjesne nadležnosti (suda u sjedištu tuženika) nadležan i Općinski sud u Vinkovcima kao sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika.

10.

Stoga, kako se u ovom slučaju ne radi o isključivoj nadležnosti, a tuženik u postupku niti u žalbi nije učinio spornom činjenicu da je Ugovor o kreditu sklopljen u njegovoj poslovnoj jedinici u Vinkovcima, niti je osporavao da se glede te poslovnice iz bilo kojeg razloga ne može primijeniti odredba članka 59. ZPP, neosnovanu je žalbu tuženika trebalo odbiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

U Šibeniku, 7. srpnja 2022. godine

S U D A C

Jagoda Renje v.r.