Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 Pn-228/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Š., OIB…, zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika J. P. iz S. P. S., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz S. B., radi naknade štete, 24. svibnja 2022. nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika te objave odluke 7. srpnja 2022. istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku J. P. iz S. P. S. OIB…, tužitelju D. S. iz Š., OIB… platiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 19. srpnja 2020. do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju D. S. iz Š., OIB…, da tuženiku J. P. iz S. P. S., OIB… na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 5.000,00 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja 7.srpnja 2022. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

1.1. U tužbi se navodi da je dana 19. srpnja 2020. g. u 11,28 sati u nakani da inicira kazneni postupak protiv tužitelja, iako svjestan da to nije istina, tuženik tužitelja prijavio MUP-u, za kazneno djelo prijetnje, a koje kazneno djelo da se progoni po službenoj dužnosti.

1.2. Povodom protupravnog postupanja tuženika, u predmetno vrijeme zeta tužitelja, u sklopu policijskog postupanja, policijski službenici PP da su obavili razgovor s tužiteljem na njegovoj kućnoj adresi te nakon obavljenog razgovora s tužiteljem i ispitivanja svih relevantnih okolnosti utvrdili kako ne postoje elementi kaznenog djela niti prekršaja.

1.3. Kako tužitelj živi u malom mjestu u kojemu se svi sumještani međusobno vrlo dobro poznaju i međusobno su upućeni u obiteljske i druge odnose, da tužitelj nikada prethodno u čitavom svom životu nije bio subjektom bilo kakvog policijskog postupanja, da isti kao i njegova obitelj uživaju ugled u socijalnom okruženju, te da se kritična situacija dogodila u nedjelju u 18,00 sati, policijsko postupanje službenika na adresi tužitelja da je bilo vidljivo većem broju susjeda i ostalih sumještana, tužitelj da je bio izvrgnut sramoti da je pri tome trpio snažan osjećaj straha, neugode, sramote i poniženja, čime su tužitelju povrijeđena prava na čast, ugled, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, duševno zdravlje i dr.

1.4. Navodi se da je tužitelj pretrpio, a i sada da trpi intenzivan strah i neugodu, a koji strah da se osobito očitovao kao strah od daljnjih neosnovanih kaznenih prijava te posljedičnog policijskog postupanja te strah od neizvjesnosti u smislu kvalitete budućeg odnosa sa sumještanima i susjedima. Tužitelj da je pretrpio, i da trpi intenzivan osjećaj neugode i sramote pred susjedima i sumještanima. Istome da je smanjena životna aktivnost, a napose iz razloga gubitka samopouzdanja, uznemirenosti, povjerenja u druge ljude, te srama, povlačenja u sebe, anksioznosti i dr. Tužitelj da osjeća prazninu na emotivnom nivou poput bezvoljnosti i tuge, kao i bojazan od održavanja i uspostavljanja međuljudskih i susjedskih odnosa a što da ga čini nesretnim i disfunkcionalnim. Zbog svega navedenoga tužitelju da je u smanjena životna aktivnost, a napose uvažavajući simptome psihotraumatizacije te poteškoće prilagodbe na svakodnevne uobičajene životne aktivnosti.

1.5. Postupanjem tuženika da je učinjena povreda ugleda i časti tužitelja, te da je u svojoj sredini obilježen i determiniran ovim događajem, zbog čega da tužitelj trpi duševne boli, uslijed čega da mu nedvojbeno pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu.

2.Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava osobnosti i naknadu štete i to: prava na duševno zdravlje u iznosu od 10.000,00 kn, prava na ugled, čast i dostojanstvo u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn te na ime umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 5.000,00 kn odnosno ukupno 30.000,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku u bitnom navodi da bi postojala odgovornost za štetu da se moraju se ispuniti pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost.

3.1. Tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, smatrajući da je isti neosnovan jer da tužitelj nije pretrpio štetu niti su tužitelju povrijeđena prava osobnosti na način kako tužitelj opisuje u tužbi.

3.3. Tuženik ističe da pogrešno tužitelj u tužbi navodi da je tuženik dana 19.srpnja 2020. prijavio tužitelja u nakani da inicira kazneni postupak protiv tužitelja iako svjestan da to nije istina za kazneno djelo prijetnje koje se progoni po službenoj dužnosti. S tim u vezi ističe se da je Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 20 Kir-203/2020-4 od 04. siječnja 2021. odbijen je prijedlog oštećenika D. S. kao tužitelja kao neosnovan, a u obrazloženju istog rješenja da se ističe da je osumnjičenik, ovdje tuženik, prijavio oštećenika, ovdje tužitelja, navodeći da mu je oštećenik rekao "što se razvodiš od moje kćeri, čut ćeš ti još mene". Nadalje, da se navodi da ako bi se uopće moglo raditi o kaznenom djelu, da bi mogla postojati samo obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, a kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. sukladno odredbi čl. 139. st. 4. progoni se po privatnoj tužbi. Protiv navedenog rješenja oštećenik je podnio žalbu koja da je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj 13 Kv II-3/2021-3 od 28.siječnja 2021. odbijena kao neosnovana.

3.4. Tuženik navodi da je supruga tužitelja, D. S. dana 19.srpnja 2020. godine prijavila PP kako njezina kćerka ima problema sa svekrom i mužem, ovdje tuženikom. Policijski službenici da su oko 10 sati obavili razgovor u kući tuženika sa M. P., suprugom tuženika, a iz kojeg razgovora proizlazi da je ona trenutno u brakorazvodnoj parnici sa tuženikom, te da tuženik i njegov otac istu ne tjeraju da izađe iz kuće već da joj dozvoljavaju da bude u kući koliko bude potrebno dok si ne nađe adekvatan smještaj. Supruga tuženika je navela kako pretpostavlja da je policiju nazvala njezina majka iako za to nije bilo potrebe. Tijekom postupanja policijskih službenika utvrđeno je kako nisu utvrđeni elementi iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3.5. Tuženika, koji se tada nalazio na poslu, da je njegov otac obavijestio o dolasku policijskih službenika radi prijave D. S. za obiteljsko nasilje. Tuženik da je oko 11 sati kontaktirao PU kako bi saznao zbog čega točno su policijski službenici pristupili u njegovu obiteljsku kuću. Prilikom razgovora tuženik je izjavio kako je istog dana sreo tužitelja i da mu je tužitelj rekao "što se razvodiš od moje kćeri, čut ćeš ti još mene". Nakon obavljenog razgovora na adresi tuženika, policijski službenici su se uputili na adresu tužitelja, no tužitelj netočno u tužbi navodi da je postupanje policijskih službenika na adresi tužitelja bilo u 18 sati. Policijski službenici da su oko 15 sati, kada se tuženik vratio s posla, ponovno došli na adresu tuženika kako bi obavili razgovor sa tuženikom, a prilikom istog razgovora tuženik je izjavio da ne želi podnijeti prijavu protiv tužitelja. Iz prethodnog se može zaključiti da su policijski službenici obavljali obavijesne razgovore i u kući tužitelja, a i u kući tuženika i to prvenstveno radi prijave supruge tužitelja, a da su sami preventivno otišli upozoriti tužitelja da ne dođe dobilo kakvog incidenta. Nakon nekoliko dana, tužitelj i tuženik su obavili razgovor na policiji i tada da je tuženik naveo da ne podnosi kaznenu prijavu protiv tužitelja.

3.6. Da bi uopće došlo do odgovornosti tuženika za štetu da je potrebno da tužitelj trpi određenu štetu koja je nastala štetnom radnjom štetnika. U predmetnom slučaju da nije jasno na koji su to način povrijeđena prava osobnosti tužitelja i koja je to točno šteta nastala tužitelju.

Čak i da je tuženik prijavio tužitelja, isti da nije postupao protupravno, a takvim postupanjem tužitelju da nije mogla nastati šteta obzirom niti jedan propis ne zabranjuje da osoba podnese prijavu ukoliko istu smatra opravdanom. Uostalom i supruga tužitelja je prijavila tuženika za obiteljsko nasilje, a tijekom postupanja policijskih službenika da je utvrđeno kako nisu utvrđeni elementi iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga nije jasno u čemu su točno povrijeđena prava osobnosti tužitelja na način kako je tužitelj opisao u tužbi.

3.7. Kada bi i postojale povrede prava osobnosti, svaka povreda ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer je odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

3.8. Tuženik osporava da bi tužitelj mogao pretrpjeti posljedice koje opisuje u tužbi kao i da bi istome bila smanjena životna aktivnost zbog psihotraumatizacije te poteškoće prilagodbe na svakodnevne uobičajene životne aktivnosti. Da je tužitelj i imao povrede koje opisuje u tužbi, da bi zatražio odgovarajuću liječničku pomoć, a što u predmetnom slučaju nije učinio. Tužitelj u predmetnom postupku da niti na koji način nije dokazao koja je to protupravna štetna radnja tuženika da bi njome uopće nastala šteta tužitelju, pa se stoga osporava i uzročna veza između štetne radnje i štete. Tužbeni zahtjev tužitelja da se temelji na paušalnim, ničim potkrijepljenim tvrdnjama obzirom da tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi dokazao postojanje, a niti visinu zatražene neimovinske štete.

4. Slijedom navedenog, predloženo je da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i istog obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog

5. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 –Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u uvidom u obavijest i potvrdu PP N. G. od 15. rujna 2020., u potvrdu PP N. G. od 14. kolovoza 2020., u rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kir-203/20-4 od 4. siječnja 2021., u rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kv II-3/21-3 od 28. siječnja 2021., u potvrdu PP N. G. od 27. srpnja 2020.te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka V. P.1 , D. S. i M. P. te dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja.

6. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovoga postupka, a:

-uvidom u potvrdu MUP od 15. rujna 2020. (str. 6 i 7 spisa) utvrđeno je da je PP N. G. dana 19. srpnja 2020. u 11,28 sati zaprimila dojavu od strane OKC PU da je ovdje tuženik J. P. prijavio da mu zbog bračnih nesuglasica prijeti otac njegove supruge M., tužitelja D. S.. Nadalje se navodi da su policijski službenici PP obavili razgovor sa J. P., a koji da je izjavio da je 19. srpnja 2020. oko 06,00 sati u mjestu S. P. S., dok je putovao na posao ,uočio na motoru svoga punca D. S., a koji da se nalazio na cesti, da se J. P. zaustavio pored njega u namjeri da ga pozdravi, te da mu se u tom trenutku D. S. obratio riječima :“Što se razvodiš od moje kćeri, čut ćeš ti još mene“, a zatim da se D. odvezao u smjeru juga; Navodi se da u obavljenom razgovoru D. S. negira bilo kakav kontakt sa zetom J. P. uz navod da istoga nije vidio 20-tak dana;

-uvidom u potvrdu MUP od 14. kolovoza 2020. (str. 8 spisa), a koja je izdana tužitelju D. S. utvrđeno je da ista sadrži identične podatke o postupanju policijskih službenika nakon obavijesti OKC PU da je ovdje tuženik J. P. prijavio da mu zbog bračnih nesuglasica prijeti otac njegove supruge M., tužitelja D. S. te se ponavljaju podaci poduzete mjere od strane policijskih službenika;

- uvidom u Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 20 Kir- 203/2020-4 od 04. siječnja 2021. (str.19-21) utvrđeno je da je istim odbijen prijedlog oštećenika-tužitelja D. S., kao neosnovan, a u obrazloženju istog rješenja između ostalog se ističe da je tuženik, prijavio tužitelja, navodeći da mu je oštećenik rekao "što se razvodiš od moje kćeri, čut ćeš ti još mene"., navodi se da ako bi se uopće moglo raditi o kaznenom djelu, da bi mogla postojati samo obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, a kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. sukladno odredbi čl. 139. st. 4. KZ progoni se po privatnoj tužbi.

-uvidom u rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj: 13 Kv II-3/2021-3 od 28.siječnja 2021. utvrđeno je da je žalba tužitelja D. S. izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 20 Kir-203/2020-4 od 04. siječnja 2021, odbijena kao neosnovana;

-uvidom u potvrdu MUP od 27.srpnja 2020. utvrđeno je se istom potvrđuje da je 19. rujna 2020. u 09,27 D. S. PP prijavila kako njezina kćerka ima problema sa svekrom i mužem, a ovdje tuženikom. Policijski službenici su oko 10 sati obavili razgovor u kući tuženika sa M. P., suprugom tuženika a kćerkom tužitelja, a iz kojeg razgovora proizlazi da je ona u brakorazvodnoj parnici sa tuženikom, te da tuženik i njegov otac istu ne tjeraju da izađe iz kuće već da joj dozvoljavaju da bude u kući koliko bude potrebno dok si ne nađe adekvatan smještaj. Supruga tuženika je navela kako pretpostavlja da je policiju nazvala njezina majka iako za to nije bilo potrebe. Tijekom postupanja policijskih službenika utvrđeno je kako nisu utvrđeni elementi iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka te sve provedene materijalne dokaze svaki zasebno te sve zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi utvrđeno je su parnične strane u vrijeme kada se tvrdi da je došlo do štetne radnje 19.srpnja 2020. bile u tazbinskom srodstvu odnosno tuženik je u to vrijeme bio u braku sa kćerkom tužitelja M. P. i u navedeno vrijeme u postupku je bila brakorazvodna parnica između kćerke tužitelja M. P. i tuženika. Iz potvrda Policijske postaje utvrđeno je da je ova Policijska postaja zaprimila obavijest od OKC o prijavi tuženika protiv tužitelja, te o prijavi supruge tužitelja D. S. protiv tuženika i njegovog oca. Nesporno je da su povodom zaprimljenih prijava policijski službenici dana 19. srpnja 2020. obavili obavijesne razgovore sa parničnim strankama, te je konačno utvrđeno da niti po jednoj prijavi ne postoje elementi kaznenog djela niti prekršaja.

8.1. Tužitelj je povodom navedene prijave tuženika pokrenuo postupak –prijedlog za provođenje dokazne radnje ispitivanja osumnjičenika a ovdje tuženika zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo lažno prijavljivanje kaznenog djela iz čl.304.st.1.Kz a koji prijedlog je odbijen kao neosnovan.

8.2.Tužitelj u ovome postupku tvrdi i osporava da bi dana 19.srpnja 2020. sreo tuženika te da je prijava protiv njega bila lažna s namjerom iniciranja kaznenog postupka protiv njega, a dolazak policijskih službenika istoga dana a koji da je bio nedjelja, kod njega tužitelja da je izazvalo povredu prava osobnosti jer je veći broj ljudi u mjestu u kojem tužitelj živi vidjelo dolazak službenih osoba, da su se raspitivali o razlozima njihova dolaska, da je tužitelj bio izvrgnut sramoti, da su mu postupkom tuženika povrijeđeni ugled i čast, da mu je umanjena životna i radna aktivnost… U svom iskazu tužitelj navodi da se navedenog dana nije sreo sa tuženikom a od policijskih službenika da mu je rečeno da ga je zet prijavio da ga je u jutarnjim satima na motoru sa oružjem ganjao po F. ulici….

8.3. Suprotno navodu tužitelja tuženik ističe da da je tužitelja sreo 19.srpnja 2020. u ranim jutarnjim satima oko 5,30 sati na parkiralištu motela u S. P. S. da je isti bio na motoru te da mu se obratio riječima „Šta se rastaješ od moje kćeri ,čut ćemo se.“ Nakon toga da je tužitelj otišao . Tuženik navodi da nije imao namjeru prijaviti tužitelja te objašnjava da je tek nakon što je od svoje kolegice sa posla dobio informaciju da je kod njegove kuće policija najprije nazvao oca da vidi o čemu se radi, a kako mu ovaj nije toga trenutka mogao dati informacije to da je nazvao 112 da se raspita o čemu se radi a kojom prilikom da spominje susret između njega i tužitelja tog istoga dana u jutarnjim satima a nakon čega se takva izjava dana policijskim službenicima prosljeđuju u PP te dolazi do evidentiranja njegove izjave kao prijave protiv tužitelja. Dakle, isti u svom iskazu pojašnjava da je službenicima prenio ono što mu je tužitelj toga dana rekao, bez namjere da se isto tretira kao prijava a sve dalje što se dešavalo da je bila samo provjera i eventualna prevencija radi sprečavanja eskalacije sukoba. Isti ne osporava da je policijskim službenicima spomenuo da tužitelj posjeduje lovačko oružje ali da nije inzistirao na prijavi niti na odlasku policijskih službenika tužitelju isti da su to učinili samoinicijativno. 9. Na okolnost susreta parničnih strana dana 19. srpnja 2020. provede je dokaz saslušanjem svjedoka V. P.1 Iz iskaza ovoga svjedoka ,a koji je radni kolega tuženika, proizlazi da su se parnične stranke srele navedenog dana ujutro na parkiralištu na motelu u S. P. S., tužitelj da je bio na motoru, a ta saznanja svjedok ima iz razloga jer da je čekao da tuženik dođe na posao kako bi on mogao ići kući jer mu se žurilo. Svjedok osim što zna za njihov susret ne zna što su razgovarali niti druge pojedinosti, a osim toga tvrdi da je taj dan žurio jer je supruzi trebao auto da vozi dijete u školu, međutim ne samo da se radilo o nedjelji radilo se i o ljetnim praznicima tako da u tom dijelu iskaz svjedoka nije vjerodostojan a isto svjedok objašnjava da ne zna koji je bio dan ali zna da mu se žurilo zbog čega je nestrpljivo čekao tuženika da preuzme smjenu.

9.1. Svjedok V. P.1 nije siguran koji je dan u tjednu bio kada je vidio parnične strane na parkiralištu Motela u S. P. S. Isto se konačno može pripisati proteku vremena kao i činjenici da svjedok očito nije obraćao pažnju na detalje . Iako svjedok ne zna koji je dan u tjednu isti svjedok je govorio o onome što je vidio toga dana, a da je tome tako da ovaj svjedok govori istinu indirektno potvrđuje činjenica da je za razliku od svjedoka, tuženik znao da je 19.srpnja 2020. bila nedjelja, jer se isto konačno navodi i u tužbi, stoga je izvjesno da je svjedok govorio o onome što zna bez da je bilo koja od stranaka utjecala na njegov iskaz jer je to u konačnici mogao tuženik a iz ovoga djela iskaza zasigurno proizlazi da svjedok nije instruiran na koji način će dati svoj iskaz i koje činjenice i okolnosti treba spomenuti.

10. Glede mjesta susreta i vremena parničnih stranaka na dan 19. srpnja 2020. onako kako je to naveo tuženik i svjedok, iskaz tuženika proturječi sadržaju potvrde od 15.rujna 2020. iz koje proizlazi da je tuženik policijskim službenicima događaj opisao na jedan način a ovome sudu glede mjesta i vremena na drugačiji način. Stoga nije utvrđeno , gdje su se stranke susrele i gdje je tužitelj izrekao prijetnju tuženiku , ako ju je izrekao , i kada. Na, te okolnosti nisu predloženi dokazi a iz provedenih dokaza nije nesumnjivo utvrđeno je li sadržaj prijave tuženika protiv tužitelja vjerodostojan, ali je izvjesno da je prijava podnesena i da obzirom da je podnesena, a kako se osporava njezina vjerodostojnost od strane tužitelja, to ista predstavlja prema tvrdnji tužitelja štetnu radnju, a koja da je u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim zdravstvenim stanjem.

11. U svom iskazu svjedok D. S. ne osporava da je podnijela dana 19.srpnja 2020. prijavu protiv tuženika i njegovog oca. Međutim, iako ista tvrdi da je bila zabrinuta za svoju kćerku M. S. jer da su stvari (namještaj) bili ranije izvezeni na dvorište, a prijavu obrazlaže da to jutro 19. srpnja 2020. nije mogla uspostaviti kontakt sa svojom kćerkom te da je onda oko 09,30 pozvala policiju da samo izvrše provjeru., u kojem dijelu njezin iskaz suprotan je iskazu svjedoka M. P. kćerke tužitelja i svjedokinje D. S., koja tvrdi da je o svemu što se desilo prethodnog dana majku D. S. obavijestila toga dana 19.srpnja 2020. oko 09,00 sati .

12. Dakle, izvjesno je da je svjedok i supruga tužitelja D. S. pozvala policiju i podnijela prijavu ne zato što nije imala nikakve informacije i što nije mogla uspostaviti kontakt sa kćerkom (jer je konačno ova potvrdila da je sa majkom razgovarala 30 minuta prije no što je D. S. nazvala 192) nego s namjerom da se na adresi tuženika izvrši provjera postojanja eventualnog obiteljskog nasilja. Dakle svojim iskazom svjedokinja je nastojala opravdati svoje ponašanje i postupke kojima je inicirala odlazak službenih osoba na adresu tuženika, a što je onda posljedično dovelo i do prijave tuženika za prijetnju tužitelja. Nastavno na navedeno, a obzirom na izjave parničnih stranaka, za zaključiti je da su njih dvojica ranije dogovarali sastanak upravo na radnom mjestu tuženika , tako da postoji mogućnost da su prijetnje tuženiku , pod pretpostavkom da su izrečene, izrečene toga dana 19. srpnja 2019. i da je nakon susreta parničnih stranaka supruga tužitelja D. S. prijavila tuženika i njegovog oca za obiteljsko nasilje. No međutim, tuženik tijekom ovoga postupka nije izvjesno dokazao da su se stranke susrele narečenog dana, a niti da je tužitelj tuženiku na mjestu gdje se tvrdi da je došlo do komunikacije između, njih izrekao prijetnju. Niti jedna od stranaka nije predložila ili priložila dokaze iz kojih bi nesumnjivo ovaj sud došao do utvrđenja da je tuženik neosnovano prijavio tuženika. Nadalje se ističe, a vezano uz navedeno, da je izvjesno da je 19. srpnja 2020. od strane tuženika protiv tužitelja zaprimljena prijava ali kako policijski službenici nakon obavljenih razgovora nisu utvrdili elemente kaznenog djela ili prekršaja daljnje radnje po istoj nisu poduzimane niti po službenoj dužnosti niti privatno od strane tuženika.

13. Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom koji uređuje materiju odgovornosti za štetu ne navode se i nisu nabrojane opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

U pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke navode subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja štetnika; šteta; uzročna veza i protupravnost. Dakle, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu jest šteta. Pojam štete određen je odredbom čl. 1046.Zakona o obveznim odnosima a glasi da je šteta umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, dok se štetna radnja štetnika definira postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta . Nastavno na navedeno ističe se da prouzročenje štete podrazumijeva odgovornost za njezino prouzročenje te uzročna veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a koja veza se ne predmnijeva, oštećenik mora dokazati njezino postojanje. Pri čemu protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis.

14. Odredba čl.1100.st.1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje : ZOO) propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri tome će, a prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilja kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti, kada je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju se u smislu odredbe čl.19.st.2.ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. Sukladno odredbi čl.19.st.2.ZOO-a pod pravom osobnosti fizičke osobe podrazumijeva se i pravo na duševno zdravlje. Ta je povreda prava osobnosti neimovinska šteta (čl. 1046.ZOO) ali isplata pravične novčane naknade ovisi o tome jesu li se ispunile pretpostavke iz odredbe čl.1100.st.2.ZOO-a. Čovjek je u prirodnom, normalnom stanju, jedinstvo tjelesnog i duševnog integriteta, zato je narušavanje bilo koje od sastavnice čovjekove osobe povreda ljudskog integriteta i u društvenim odnosima ima kao posljedicu različite oblike odgovornosti onoga koji je izazvao narušavanje takvog prirodnog reda. Oblici odgovornosti su ili moralno-etički ili pravni. Duševno zdravlje može biti ugroženo različitim štetnim postupanjima šikaniranjem, zastaršivanjem, uznemiravanjem ili sl.. Povreda prava na duševno zdravlje može se očitovati u smanjenju životne aktivnosti, može dovesti do toga da oštećenik postane potpuno nesposoban za rad ili mu budu uskraćene mogućnosti profesionalnog razvoja i napredovanja ili bavljenja određenim slobodnim aktivnostima.

16. Pod pravom osobnosti u smislu odredbe čl.19.st.2.ZOO-a razumiju se i pravo na ugled i čast, dostojanstvo fizičke osobe. Riječ je o samostalnim pravnim osnovama koja svaka za sebe mogu biti neimovinska šteta. Životno su moguće situacije u kojima se ti pravni odnosi međusobno isprepliću . I u slučaju povrede tih prava osobnosti sud je ovlašten dosuditi fizičkoj osobi pravičnu novčanu naknadu, pod pretpostavkom da nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud vodi računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je fizička osoba pretrpjela zbog spomenutih povreda prava osobnosti (čl.1100.st.1.i.2.ZOO). Pri tome se ističe da pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda .časti i dostojanstva izvire i iz Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života…

17. Tužitelj tvrdi da mu je dolaskom policijskih službenika nedjeljom dana 19.srpnja 2020. u popodnevnim satima u obiteljsku kuću ,kada su mještani mjesta Š. sjedili ispred svojih kuća, nanesena šteta na način da su se isti raspitivali o razlozima dolaska policije, što osobno što putem telefona i društvenih mreža, isto da je utjecalo na njegovo dostojanstvo, čast, ugled u zajednici, te posljedici da se povukao iz socijalnog okruženja, da je istome umanjena životna sposobnost da je trpio i trpi strah od ponovnog prijavljivanja…

18. No, analizirajući iskaz tužitelja iz istoga sud nije došao do zaključka da bi pojavljivanje službenih osoba dana 19.srpnja 2020. kod tužitelja izazvalo posljedice za koje isti da je trpio i trpi bilo što u fizičkoj bilo u duševnoj sferi. Osim što tužitelj i svjedok D. S., supruga tužitelja tvrde da je dolazak vidio veći broj ljudi, koji su toga dana bili ispred svojih kuća tužitelj na te okolnosti ne predlaže nikakve dokaze, a iz iskaza samog tužitelja razvidno je da su policijski službenici bili kratko vrijeme kod istog, da su kratko obavijestili tužitelja radi čega su došli uzeli od njega njegovu izjavu te otišli. Ne spominju se nikakve neugodnosti prilikom provođenja razgovora. Tvrdnje tužitelja da bi takav razgovor utjecao na njegovu čast, ugled i dostojanstvo, nisu ničim potkrijepljene, tužitelj niti je išao liječniku niti je prestao raditi ono što je do tada radio. Niti prije niti poslije ovoga događaja nije koristio nikakve lijekove, a to što ih je po izjavi njegove supruge znao uzeti samoinicijativno vezano je uz njegove ranije bolesti, čak što više i sam je u svome iskazu naveo da ne boluje od nikakvih težih fizičkih ili psihičkih oboljenja.

19. Činjenica je da tužitelj živi na selu sa malim brojem stanovnika, činjenica je da su ljudi u takvim mjestima i područjima međusobno povezani i upućeni jedni na druge, da se međusobno dobro poznaju te da su upoznati sa obiteljskim prilikama svakog od njih. Jednako tako zasigurno je da su mještani koji su vidjeli dolazak policijskog vozila bili zainteresirani o razlozima njihova dolaska ali isto samo po sebi nije nešto što bi trebalo utjecati na duševni mir tužitelja i njegove supruge D. S. koja zasigurno nije to isto jutro bez znanja tužitelja, kada je radi provjere prijavila tuženika i njegovog oca za obiteljsko nasilje, smatrala da bi time činila nešto protupravno i da će dolazak policije u kuću tuženika također biti predmet ispitivanja mještana S. P. S. u kojem živi tuženik.

19.1. Drugim riječima tužitelj nije dokazao a niti je ovaj sud iz provedenih dokaza utvrdio da bi okolnosti pod kojima je došlo do dolaska policije u kuću tužitelja prouzročile jasno manifestiranu povredu časti i ugleda te dostojanstva tužitelja.

19.2. Nadalje, iz iskaza tužitelja nije utvrđeno da bi isti trpio duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, naprotiv svojim iskazom tužitelj tvrdi da obavlja poslove koje je i do tada radio (poljoprivreda, uzgoj svinja i sl), i dalje je lovac, i dalje se na jednak način druži sa ljudima. Osim toga, tužitelj iako se u tužbi tvrdi da je trpio i da trpi strah od ponovnog prijavljivanja. U svom iskazu nije naveo, a niti je iz njegova iskaza moguće zaključiti da bi tužitelj trpio bilo kakav strah jer u protivnom da je tome tako da tužitelj trpi strah koji je ostavio trajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje isti bi zatražio liječničku pomoć, a što nije, time da se naglašava da je od spomenutog događaja proteklo skoro dvije godine.

20. Točno je naime i zaključiti je iz iskaza tužitelja te svjedoka D. S. i M. P. da je tužitelj kao i one same povrijeđene razvodom braka koji postupak je tada bio u tijeku između tuženika i M. P., obitelji su se razišle u mišljenjima postali su svi osobno zainteresirani za ishod brakorazvodne parnice a što je sve imao utjecaja na tužitelja kao roditelja. Da je tome tako napose pokazuje činjenica da je kćerka tužitelja preselila kod roditelja 20. srpnja 2020. dakle dan poslije događaja sa prijavom tuženika, a njezino preseljenje i povratak u roditeljski dom zasigurno je puno više utjecalo na duševni mir ,čast i ugled nego li je to prijava tuženika prethodnog dana i dolazak policije radi razgovora.

21. Naime naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda iznimno teška tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati osobito intezivnu bol. Novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno je ograničiti samo na takve iznimno jake napade, koji prema svom intezitetu, trajanju i prilikama sredine prouzroče jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobe.

22. Obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao, a sud iz provedenih dokaza nije došao do utvrđenja da je uslijed prijave tuženika tužitelj pretrpio štetu u vidu duševne boli, povrede ugleda i časti, da je kod istoga nastupio strah te umanjenje životne i radne aktivnosti, dakle uvažavajući sve odlučne okolnosti konkretnog slučajem te činjenicu da tužitelj nije provodio liječenje niti mu je bila propisana bilo kakva terapija, to je izvjesno da tužitelj ako trpi duševne boli, a postojanje kojih tijekom ovoga postupka nije dokazao, isti zasigurno ne opravdavaju pravo na dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl.1100. ZOO-a.

U konkretnoj situaciji teret dokaza je bio na tužitelju koji je bio obvezan predočiti medicinsku dokumentaciju ili predložiti dokaze temeljem kojih bi se na pouzdan način moglo utvrditi postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i posljedica za koje tvrdi da ih trpi.

Kako tužitelj nije dokazao ni jednu činjenicu iz koje bi se moglo utvrditi postojanje i obim neimovinske štete, takav tužbeni zahtjev valjalo je odbiti odnosno donijeti odluku kao u stavku I izreke ove presude.

23. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st.2. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

23.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 -dalje: Tarifa) tuženiku su kao potrebni priznati trošak sastava odgovora na tužbu iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr.7/1 Tarife) trošak sastava podnesaka od 1.3.2022. u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 7.3.22. i 24.5.22. u iznosu od 2.000,00 Kn (Tbr.9/1 Tarife),PDV u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr.42 Tarife) dakle ukupno 5.000,00 Kn.

24.Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 7. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasna Bratek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.