Republika Hrvatska

T. s. u V.

V.

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda K. F.-M., a na prijedlog sudske savjetnice V. K., u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m.

o., Z., OIB: …. protiv tuženika Ž.

u. z. c. M. Ž. Č., OIB: … kojeg

zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Č. i sudjelovanja umješača na strani tuženika T., Č., OIB: …., radi naknade štete

u iznosu od 82.954,42 kn, nakon zaključene glavne rasprave na ročištu 9. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ž. U. z. c. M. ž., Č.,

OIB: …. isplatiti tužitelju H. z. z. m.

o., Z., OIB: … iznos od 67.292,22 kn sa

zakonskom zateznom kamatom od 18. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. z. z. m. o., Z., OIB: … radi isplate iznosa od 15.662,20 kn sa zakonskom

zateznom kamatom od 18. srpnja 2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u ukupnom iznosu od 82.954,42 kn s osnove isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja Lj. J. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe sudu (18. srpnja 2018.) do isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica Lj. J. 18. siječnja 2011.

pretrpjela ozljedu na radu na način da je prilikom dolaska na posao doživjela prometnu nesreću i tom prilikom zadobila je teške tjelesne ozljede. Prometna nesreća dogodila se na način da je Lj. J. zbog leda na kolniku proklizala vozilom kojim je upravljala nakon čega je vozilo sletilo sa kolnika i naletilo na drvo. Pravnu osnovu tuženikove odgovornosti za štetu tužitelj nalazi u odredbi tada važećeg čl. 58 Zakona o javnim cestama.

2.1. Zbog zadobivenih ozljeda u toj prometnoj nesreći kod Lj. J. je nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti koja je 100% uzrokovana ozljedom na radu, uslijed čega je Lj. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Uz navedeno, Lj. J.

je priznata i naknada s osnove tjelesnog oštećenja jer je kod nje nastalo tjelesno oštećenje od 90%

2.2. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je obrazložio na način da je naveo da je Lj. J.

u razdoblju od 24. listopada 2014. do 30. lipnja 2018. s osnove invalidske mirovine isplatio iznos od 85.018,15 kn, a u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018. s osnove novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos od 18.674,88 kn odnosno ukupno 103.693,03 kn koji iznos valja umanjiti za 20% koliki je doprinos Lj. J. u štetnom događaju prema vještačenju u predmetu koji se vodio pred O. s. u Č. pod

poslovnim brojem P-190/14, stoga iznos koji tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku iznosi 82.954,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (18. srpnja 2018.) do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 64-67 spisa) osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u bitnome navodeći da iako kolnik u vrijeme štetnog događaja nije bio posipan, ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja (prometne nesreće) s obzirom da u postupanju tuženika nije bilo propusta. Tuženik se poziva na Plan održavanja županijskih i lokalnih cesta na području M. ž. i Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta

(„Narodne novine” broj 25/98). Naime, djelatnici T. su dana kada se dogodio štetni događaj krenuli u ophodnju oko 04,00 sati s time da je na mjestu na kojem se dogodila prometna nesreća (između V. i Ž.) ophodnja izvršena oko 04,30 i tada nije uočena poledica kao niti neposredna mogućnost za nastanak poledice, a na toj relaciji postavljen je prometni znak opasnosti „sklizav kolnik”. Slijedeći put je ophodnja došla na mjesto štetnog događaja po pozivu policije da izvrši soljenje ceste.

3.1. Tuženik dalje navodi da se prometna nesreća dogodila u zimskim uvjetima i u tim uvjetima odgovornost tuženika je sužena, a pritom se zahtijeva povećana pažnja vozača i opremljenost vozila pa prema tome uzrok prometne nesreće je neprilagođena brzina uvjetima na cesti.

4. Tijekom postupka na strani tuženika pristupio je umješač T., Č., OIB: …, o čemu je odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj P-

129/2018-11 od 7. ožujka 2019. (list 78-79 spisa). Naime, umješač T. ima sa tuženikom sklopljen Ugovor za radove redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području M. ž.

4.1.Umješač je u podnesku od 5. svibnja 2021. (list 94-97 spisa) osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, u bitnome je ponovio činjenice koje je tuženik iznio još u odgovoru na tužbu, istaknuo prigovor zastare i nedostatak uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete kao i nedostatak uzročnoposljedične veze između radnje tuženika i nastalog štetnog događaja te dalje dodao: u postupku pred O. s. u Č. poslovni broj P-

190/14 nije utvrđena građanskopravna odgovornost tuženika za štetni događaj s obzirom je u tom predmetu tužba povučena, a nije utvrđena niti prekršajnopravna odgovornost tuženika. Nadalje, umješač se poziva na odredbu čl. 14 Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta prema kojoj se dionica u vrijeme nastanka prometne nesreće smatrala urednom za promet, vremenske prilike nisu ukazivale na moguće padaline i snijeg pa stoga nije postojala obveza preventivnog posipanja, a sam tuženik nije mogao istovremeno nadzirati svaki pedalj ceste koju održava. Uz navedeno, umješač je istaknuo i prigovor zastare utuženih potraživanja pozivajući se na odredbu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tužitelj je u podnesku od 12. svibnja 2021. (list 108-110 spisa) između ostalog naveo da nije osnovan prigovor zastare utuženih tražbina pozivajući se na odredbu čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojoj tužitelj potražuje ukupnu štetu nastalu u određenom razdoblju pa bi zastara za utužene iznose trebala teći od prvog sljedećeg dana za obračunsko razdoblje za koje se traži naknada što znači da bi u konkretnom slučaju zastara od tri godine nastupila 1. siječnja 2021. Uz navedeno, tužitelj navodi da se on obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 5. veljače 2016. pa da bi zastarni rok od tri godine počeo teći od dana odštetnog zahtjeva

6. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: prijavu o ozljedi na radu (list 4-5 spisa), izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine (list 6 spisa), zapisnik o očevidu (list 7-11 spisa), presuda O. s. u Č. poslovni broj P-190/14 od 19.

travnja 2018. (list 12-46 spisa), rješenje H. z. z. m. o. od 13.

svibnja 2016. (list 47 spisa), nalaz i mišljenje Z. z. v., p. r. i z. o. s. i. od 28. travnja 2016. (list 48-51 spisa),

rješenje H. z. z. m. o., P. s. u V. od 14.

studenog 2014. (list 52 spisa), rješenje H. z. z. m. .

P. s. u V. od 17. studenog 2014. (list 53 spisa), revizijsko mišljenje o smanjenoj radnoj sposobnosti Ljubice Jezernik (list 54-55 spisa), odštetni zahtjev (list 56-57 spisa), odgovor punomoćnika tuženika na odštetni zahtjev (list 58-59 spisa), potvrde H. z. z. m. o. o isplaćenim mirovinskim primanjima za Lj. J. (list 60-62 spisa), rješenje Ž. S. u S. poslovni broj Gž-2321/18-4

od 6. svibnja 2020. (list 84-86 spisa), izvansudsku nagodbu (list 87-89 spisa), presudu Ž. S. u V. poslovni broj Gž-174/06-2 od 8. kolovoza 2006. (list 98-101

spisa), presudu O. s. u V. poslovni broj Pn-113/19-10 od 25. ožujka 2020.

(list 113-125 spisa), presudu Ž. S. u P.-P. poslovni broj Gž-752/20-2 od 4. rujna 2020. (list 127-130 spisa) i presudu V. s. R. H. poslovni broj

Rev-713/07-2 od 3. listopada 2007. (list 143-145 spisa).

6.1. Sud je ostvario uvid i u isprave koje se nalaze u spisu O. s. u Č. poslovni broj P-190/14 i to samo u one isprave za koje su stranke izrijekom navele da žele da sud ostvari uvid: rješenje Ž. S. u S. broj Gž-2321/2018-4 od 6. svibnja 2020., zapisnik od 20. siječnja 2015., zapisnik od 14. rujna 2016., pisani nalaz i mišljenje vještaka M. F., zapisnik od 10. siječnja 2017., zapisnik od 2. rujna 2014., izvedbeni program rada zimske službe i ophodarski dnevnik.

6.2. Uz navedeno, sud je saslušao svjedoka S. M. (list 248 spisa) proveo dokaz prometno-tehničkog vještačenja po vještaku S. Š. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (list 158 – 171 spisa) te je isti i na ročištu glavne rasprave usmeno saslušan. 6.3. Sud nije proveo predložene dokazne prijedloge medicinskog vještačenja na okolnost uzročno posljedične veze između umirovljenja Lj. J. i prometne nesreće kao niti financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva i to iz razloga jer je činjenicu uzročno posljedične veze između umirovljenja Lj. J. i prometne nesreće tužitelj dokazao ispravama koje priležu spisu, a visinu tužbenog zahtjeva tuženik niti ne osporava.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 82.954,42 kn i to iznosa od 68.014,52 kn s osnove isplate invalidske mirovine u razdoblju od 24. listopada 2014. do 30. lipnja 2018., a iznosa od 14.939,90 kn s osnove isplate naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018., a temeljem odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO).

8. Tuženik ne osporava da je osiguranica tužitelja Lj. J. 18. siječnja 2011. doživjela prometnu nesreću (štetni događaj), ali osporava da je on odgovaran za nastanak te prometne nesreće smatrajući da je uzrok prometne nesreće brzina koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti stoga je sud na okolnost mehanizma i uzroka prometne nesreće proveo prometno tehničko vještačenje po vještaku S. Š. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (list 158-171 spisa).

8.1. U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještak je u bitnome naveo:

- prometna nesreća dogodila se oko 04:55 sati, u zavoju koji prolazi kroz šumu,

- vozilo je bilo opremljeno zimskim gumama, Lj. J. nije bila u alkoholiziranom stanju,

- ograničenje brzine na dionici na kojoj se prometna nesreća dogodila iznosilo je 90 km/h, a prije mjesta nesreće postavljen je jasno vidljiv znak opasnosti „sklizav kolnik” i dopunska ploča na početku dijela ceste na kojoj postoji opasnost od neočekivane poledice,

- prometna nesreća dogodila se na način da je Lj. J. osobnim automobilom na zaleđenom i klizavom kolniku izletila u desno van kolnika i naletila na stablo,

- vozilo je u trenutku zanošenja bilo neupravljivo,

- brzina u trenutku izlijetanja iznosila je oko 61,98 km/h, granična brzina vožnje na zaleđenom kolniku u konkretnom slučaju iznosi 17,81 km/h,

- izostali su bilo kakvi tragovi kočenja na mjestu nesreće,

- vozačica je jasno mogla vidjeti prometne znakove koji su najavljivali moguću opasnost od klizavog hodnika i moguće poledice i imala je predupozorenje na moguć sklizav kolnik i poledicu, no brzina vožnje nije bila ograničena prometnim znakom,

- vozačica nije mogla opaziti prijelaz između nezaleđenog i zaleđenog kolnika,

- glavni razlog nesreće je izlijetanje van kolnika zbog smanjenog koeficijenta trenja zbog leda na kolniku,

- ispravljanje vozila na ledu u normalnim uvjetima vožnje i na ravnom kolniku predstavlja izuzetno složenu radnju koja uspijeva samo najiskusnijim vozačima, a u konkretnom slučaju ispravljanje vozila bilo je dodatno otežano zavojem i uzbrdicom tako da za vožnju na ledu ne postoji „dovoljno mala brzina” ili „ograničenje brzine” koje bi garantiralo sigurnost, a pogotovo na usponima, padovima i zavoju te se zanošenje vozila može dogoditi i kod najmanje brzine kretanja.

8.2. Zaključno vještak navodi da je izvođač radova na održavanju prometnice u zimskim uvjetima uvažavajući padove, uspone i zavoje i s obzirom na zemljopisno-klimatske značajke područja trebao preventivno posipati kolnik solju ili sipinom te je to jedini siguran način izbjegavanja prometne nesreće, a na koji vozačica Lj. J. nije mogla utjecati.

8.3. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dok su tuženik i umješač izjavili brojne prigovore:

- vještak u svojem iskazu spominje „sjeverni zid LD Z.”, ali na toj predmetnoj lokaciji ne postoji nikakav zid,

- sporna je točka destabilizacije vozila jer se ista nalazi „u tjemenu zavoja”, a tim više na točki koju vještak uzima kao točku destabilizacije vozila nije postojala obveza tužitelja na posipavanje ceste i to iz slijedećih razloga: radi se o dijelu ceste koji još nije ušao u šumski pojas, i na tom dijelu ceste postoji vrlo blaga krivina udesno, a nipošto ne o nepreglednom zavoju,

- vještak nije objasnio utjecaj konfiguracije kolnika na silinu izlijetanja vozačice.

8.4. Uz navedeno tuženik i umješač naveli su da upravo činjenica da je vozačica vozila 61,98 km/h u noćnim uvjetima i pod maglom pokazuje da je bila dobro upoznata tom dionicom ceste budući je njome svakodnevno putovala na posao i bila je svjesna krivina ili klizavog kolnika na toj dionici, vozačica je znakove sklizavog kolnika zanemarila, nije prilagodila svoju vožnju uvjetima noćne vožnje i smanjene vidljivosti, vozačica je prošla dionicama koje su zahtjevnije od ove na kojoj se dogodila prometna nesreća, tom dionica prometuje velik broj ljudi, a te noći i dana nije zabilježena niti jedna prometna nesreća što upućuje na činjenicu da je do nesreće došlo isključivom krivnjom vozačice.

9. Vještak S. Š. se je prilikom usmenog saslušanja na ročištu glavne rasprave očitovao na sve prigovore umješaća i tuženika navodeći:

- početna točka mjerenja nije mjesto destabilizacije vozila već je od te točke policijska ekipa za očevid vršila sva mjerenja,

- brzina pod kojom bi na ledu zasigurno nastalo zanošenje iznosi 17,81 km/h što znači da je vozačica morala voziti ispod te brzine da izbjegne zanošenje,

- postoji mogućnost da su druga vozila (koja su vozila navedeno dionicom a nisu izletjela) prometovala manjom brzinom i sa većim oprezom ili da je zaleđivanje kolnika nastalo neposredno prije kretanja osobnog vozila osiguranice,

- u direktnoj vezi je težina ozljede koje je zadobila Lj. J. sa prometnom nesrećom

- približno isti nagib je na mjestu destabilizacije i mjestu izlijetanja, a mjesto destabilizacije je sigurno na mjestu koji je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, a to zaključuje baš zbog vrste naleta i drvo,

- smatra da se radi o opasnom ili nepreglednom zavoju s obzirom da zavoj iz ravne dionice ulazi u šumu, a radi se o dijelu ceste koja se „vitoperi”, odnosno prelazi iz jednog zavoja u drugi,

- na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća trebalo je staviti znak ograničenja brzine,

- u normalnim uvjetima zavoj se bez problema savladava i sa 90 km/h, a da je kolnik bio posipan ne bi bilo poledice i cesta bi bila mokra, a na mokroj cesti zavoj se savladiv sa brzinom kojom je vozila Lj. J.

10. U bitnome iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je poledica i neposipan kolnik uzrok prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena Lj. J., a navedeni nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući ga kao jasnog i razumljivog, potpunog i stručnog. Naime, vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja otišao osobno na mjesto gdje se dogodila prometna nesreća, obrazložio je jasno svaku svoju tvrdnju koju je iznio u svojem pisanom nalazu i mišljenju, očitovao se na prigovore tuženika i umješača i jasno i razumljivo obrazložio uzrok prometne nesreće, odnosno zašto je uzrok upravo neposipan kolnik i poledica na kolniku te je jasno obrazložio pod kojim uvjetima do prometne nesreće ne bi došlo.

10.1. Prema ocjeni ovog suda, za nastanak poledice na kolniku i neposipavanje kolnika odgovoran je tuženik i to sukladno tada važećoj odredbi čl. 58. st.1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine” broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009, 153/2009, 73/2010, 91/2010, 84/2011) prema kojoj županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste, pravna osoba kojoj je osnivač županija. Prema ocjeni ovog suda do prometne nesreće došlo je jer tuženik nije održavao cestu na kojoj se dogodila prometna nesreća jer ju je propustio pravovremeno posipati uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da ne postoji odgovornost vozačice osobnog automobila Lj. J. za izlijetanje s kolnika i to zato jer je ista prilagodila vožnju uvjetima na cesti,

naime, vozila je gotovo 30 km/h ispod ograničenja, a vještak je naveo da se zavoj na kojem se dogodila prometna bez problema savladava sa 90 km/h i da je kolnik bio posipan ne bi se stvorila poledica već bi isti bio samo mokar i kao takav savladiv i sa većom brzinom od one kojom je vozila Lj. J. Nadalje, vozilo kojim je upravljala imalo je zimsku opremu (gume), znak opasnosti "sklizav kolnik" nije dovoljan na navedenoj relaciji već je potrebno postaviti znak ograničenja brzine (a to je dužnost tuženika), kao i pitanje konfiguracije terena što je također odgovornost tuženika.

11. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik nije dokazao da je postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo jer je utvrđeno da bi Lj. J. prošla zavojem i sa 90 km/h da je kolnik bio posipan (a Lj. J. u trenutku izlijetanja vozila je sa 61,98 km/h) ali je naišla na poledicu uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila pa tuženik neosnovano prigovara da je Lj. J. pridonijela nastanku štete. Nadalje, neodlučno je što je tuženik (odnosno poduzeće T.

) vršio pregled ceste kao niti činjenica da vremenska prognoza nije ukazivala na moguće padaline i snijeg jer je utvrđeno da je uzrok klizanja automobila zaleđen kolnik. 11.1. Nadalje, u ophodarskom dnevniku za dan kada se dogodila prometna nesreća bila je navedeno da je prilikom motrenja zabilježena poledica stoga se tuženik neosnovano poziva da nije bilo propusta u njegovom radu. Također, sam tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da kolnik nije bio posipan i da postoji mogućnost da je u vrijeme štetnog događaja na kolniku moglo biti sporadične poledice. Neosnovano tuženik tvrdi da je postupio sa svim svojim dužnostima jer su vršili potrebnu ophodnju i poduzimali potrebne preventivne mjere s obzirom da navedeno nije točno jer da su poduzimali preventivne mjere kako tvrde onda bi u slučaju kada su primijetili da se na kolniku mjestimice stvara poledica posipali kolnik, neovisno o tome što vremenska prognoza nije predviđala padaline.

12. Slijedom navedenog, utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta tuženika da pravovremeno posipa kolnik i nastanka štetnog događaja (prometne nesreće).

13. Ozljede koje je Ljubica Jezernik zadobila u štetnom događaju kvalificirane su kao ozljeda na radu. U odnosu na uzročnoposljedičnu vezu između umirovljenja Lj. J. i štetnog događaja navodi se da je u upravnim rješenjima tužitelja (list 52-53 spisa) kojima je Lj. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu kao i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje koji su doneseni nakon mišljenja vještaka utvrđeno da je uzrok gubitka radne sposobnosti Lj. J. 100% ozljeda na radu i to ona koju je zadobila u prometnoj nesreći (list 55 spisa) i da joj je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu (list 47 spisa). Prema praksi V. s. R. H. ( rješenje poslovni broj Revt 614/17-2 od 30. ožujka 2021.) parnični sud nije nadležan odlučivati o tome pripada li nekoj osobi pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja slijedom čega ovaj sud zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između prometne nesreće za koju je odgovoran tuženik i priznavanja prava na invalidsku mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje.

14. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženik kao niti umješač nisu osporavali visinu, a tužitelj je isplate dokazao ispravama koje je priložio u spis (list 60-61, 293-315 spisa).

15. Tuženik i umješač su izjavili prigovor zastare smatrajući da su tužiteljeve tražbine sve do dana podnošenja tužbe suda u zastari. Prema ocjeni ovog suda, tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan. Naime, tužiteljeva tražbina predstavlja naknadu štete stoga se za pitanje zastare, a temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZOMO primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je u odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a i iznosi tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Početak tijeka rokova zastare određen je u čl. 165. st. 2. ZOMO i prema toj odredbi zastarni rokovi poćinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.. Međutim, tužitelj donošenjem rješenja kojim je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu nije prema tuženiku stekao bilo kakvo potraživanje. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu.

15.1. Slijedom navedenog, a s obzirom je tužitelj tužbu podnio 18. srpnja 2018. sve tužiteljeve isplate koje je on izvršio prema Lj. J. do 18. srpnja 2015. su u zastari.

Iz navedenog razloga sud je naložio tužitelju da dostavi sudu specifikaciju isplata invalidskih mirovina i naknada za tjelesno oštećenje za razdoblje do 18. srpnja 2015. i nakon 18. srpnja 2015. da bi sud mogao jasno razlučiti koji iznos tražbine je u zastari, što je tužitelj i učinio podneskom od 25. svibnja 2022. (list 291-292 spisa). iz navedenog podneska proizlazi da je tužitelj Lj. J. do 18. srpnja 2015. isplatio 15.662,20 kn (umanjeno za 20%), a od 19. srpnja 2015. iznos od 67.292,22 kn (umanjeno za 20%).

15.2. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 161. st. 3. ZOMO prema kojoj tužitelj potražuje ukupnu štetu. Naime, na tužitelju je izbor hoće li prilikom podnošenja tužbe utužiti ukupnu štetu ( kao u ovom postupku) ili pojedinačno po mjesečnim isplatama međutim to ne mijenja početak i tijek zastarnih rokova kao i trenutak nastale štete kako je objašnjeno u toč. 15 ovog obrazloženja. Također, tužitelj neosnovano smatra da je tek podnošenjem odštetnog zahtjeva saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, a podnošenjem odštetnog zahtjeva nije došlo niti do prekida zastare, već je do prekida zastare došlo tek podnošenjem tužbe sudu.

15.3. Slijedom navedenog, utužena tražbina od 82.954,42 kn djelomično je u zastari i to za iznos koji je dospio do 18. srpnja 2015., odnosno za iznos od 15.662,20 kn.

16. Kako je u postupku utvrđen štetni događaj, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i propusta tuženika, uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i štete kao i visina štete, time je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u osnovi i djelomično u visini s obzirom je dio utuženih tražbina tužitelja u zastari. Slijedom navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 67.292,22 kn (toč. I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.662,20 kn odbijen kao neosnovan, o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.

17.Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (čl. 165. st. 3. ZOMO), međutim tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sudu i tako je sud sudio, i to po stopi propisanoj po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Iako je tužitelj djelomično uspio u sporu i to sa 81,12%, imao bi pravo na naknadu troškova postupka međutim tužitelj nije zatražio naknadu parničnih troškova u ovom postupku.

U Varaždinu, 6. srpnja 2022..

Sudac:

K. F.-M.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovoga suda V. t. s. RH u dovoljnom broju

primjeraka za sud i stranke.

DNA:

1. Tužitelj – po punomoćniku G. M.

2.Umješač

3.Tuženik