REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2693/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-449/2022-2 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1491/2021-11 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-449/2022-2 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1491/2021-11 od 11. siječnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje podnositelj nije uopće iznio razloge važnosti, dok u odnosu na drugo postavljeno nije izložio odgovarajući razlog važnosti jer u odluci na koju se podnositelj poziva (odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 1071/20 od 15. travnja 2021.) nije izraženo shvaćanje glede tog postavljenog pitanja. U odnosu na treće postavljeno pitanje odgovara li Republika Hrvatska vlasniku stana za naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva uslijed uvođenja instituta zaštićene najamnine prema Zakonu o najmu stanova u visini do punog iznosa razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine podnositelj se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1632/19 od 28. listopada 2021. u kojoj je sud zauzeo shvaćanje da Republika Hrvatska nije u mogućnosti u potpunosti financijski sanirati negativne posljedice koje pogađaju vlasnike privatnih stanova opterećenih zaštićenim najmom, već da je potrebno izračunati primjerenu najamninu na način da se polovina iznosa tržišne najamnine umanji za primljenu zaštićenu najamninu. Međutim, pobijana presuda kojom je dosuđena naknada štete najmodavcu u iznosu koji predstavlja razliku između tržišne najamnine koju bi tužitelj mogao ostvariti davanjem u najam stana u svom vlasništvu i zaštićene najamnine koju ostvaruje, u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev- 2364/2016 od 19. prosinca 2018., a to je da vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine. Prema tome, pobijana odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.
3. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 387. stavka 3. i članka 387. stavka 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
