REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3536/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Silviju Petroviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare-Silvije Petrović u Zagrebu, Pisarnica u Gospiću, protiv 1-tuženika HČ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Meri Franičević Gorjan, odvjetnici u Bujama, 2-tuženika PČ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu i 3-tuženika GČ, [adresa], 2 [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-984/2016-2 od 12. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-631/2015-23 od 25. veljače 2016., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 353.333,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2008. godine do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda na način da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka uvećan za sastav revizije i sudske pristojbe, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

8. Revizijski navodi tužitelja koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).

9. Na temelju utvrđenja da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bujama broj Ovr- 451/08 od 30. veljače 2008. na prijedlog ovrhovoditelja Istarske kreditne banke d.d. (dalje u tekstu: banka) određena ovrha protiv tužitelja te tuženika radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu broj 900003142-8 od 6. svibnja 2002., da je taj ugovor s ovrhovoditeljem/bankom sklopio kao kreditni dužnik Novigradski dom d.o.o., da je tužitelj 20. listopada 2008. sklopio ugovor o ispunjenju sa subrogacijom s bankom (kao suvlasnik za 1/3 dijela založene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kojim je ugovoreno da će tužitelj sve dospjele obveze (glavnicu, redovne i zatezne kamate) iz ugovora o kreditu ispuniti banci isplatom iznosa od 530.000,00 kn, a da po ispunjenju tražbine i svi instrumenti osiguranja prelaze na tužitelja kao ispunitelja, da je obvezu tužitelj u cijelosti ispunio 2. prosinca 2008., da je na predmetnoj nekretnini u korist banke bila upisana hipoteka radi osiguranja namirenja predmetne tražbine prema tvrtki Novigradski dom d.o.o. iz ugovora o kreditu od 6. svibnja 2002., dospjele 15. studenog 2007., koja je prešla na tužitelja kao novog hipotekarnog vjerovnika, te da je založena nekretnina u suvlasništvu tužitelja te 1-tuženika i 3-tuženika za po 1/3 dijela svakog, s tim da je 1-tuženik svoj suvlasnički dio naknadno opteretio prijenosom vlasništva radi osiguranja u korist 2-tuženika, sud prvog stupnja je ocijenio da tuženici nisu bili dužnici banci za predmetni dug iz ugovora o kreditu, već da je kreditni dužnik Novigradski dom d.o.o., pa da ispunjenjem obveze iz ugovora sklopljenog s bankom, tužitelj nije stekao pravo da od tuženika kao suvlasnika založene nekretnine, odnosno, hipotekarnih dužnika, solidarno potražuje isplatu utuženog iznosa prema odredbama o ugovornoj subrogaciji iz članka 90. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

10. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja, navodeći da je ispunjenjem na tužitelja prešla tražbina koju je banka imala prema tvrtki Novigradski dom d.o.o., a kako tuženici nisu osobni dužnici glede tražbine iz ugovora o kreditu od 6. svibnja 2002., već hipotekarni dužnici, tako tužitelj nije ovlašten prema tuženicima u parnici osnovano postaviti zahtjev za podmirenje dijela vjerovnikove tražbine, nego zahtjev koji proizlazi iz njihovog pravnog položaja hipotekarnih dužnika - da su dužni trpjeti namirenje iz vrijednosti založene nekretnine (u odnosu na njihove suvlasničke dijelove), na temelju članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), a koji zahtjev u predmetnoj parnici nije postavljen.

11. Tužitelj u reviziji ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).

11.2. Međutim, u reviziji se ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena.

11.3. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi članka 386. ZPP kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

12. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić