Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Poslovni broj REF. 20: P-689/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u B., Stalna služba u D. po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja S. B., R., V. P. 67, OIB:… zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., iz K. protiv tuženika A. bank d.d., Z., S. avenija 6, OIB:… zastupanog po Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 26. svibnja 2022. godine, na ročištu za objavu presude 06. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između tužitelja S. B. iz R., V. P. 67, OIB: … i tuženika A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: …, ranije pod nazivom tvrtke H. A.-A.-B. d.d. u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjene ugovorene kamatne stope utvrđuju odlukom tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
2. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: …, da tužitelju S. B. iz R., V. P. 67, OIB: …, isplati preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.588,92 kuna, a sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od plaćanja svakog pojedinog obroka do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem
prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a,
- na iznos od 54,76 kn od dana 28.03.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 53,97 kn od dana 28.04.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 53,22 kn od dana 30.05.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 52,42 kn od dana 30.06.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 51,63 kn od dana 30.07.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 50,79 kn od dana 28.08.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 49,99 kn od dana 30.09.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 49,15 kn od dana 30.10.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 48,31 kn od dana 28.11.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 47,47 kn od dana 30.12.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 46,59 kn od dana 30.01.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 45,75 kn od dana 27.02.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 44,82 kn od dana 30.03.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 43,93 kn od dana 29.04.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 43,05 kn od dana 28.05.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 42,12 kn od dana 30.06.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 41,19 kn od dana 30.07.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 40,27 kn od dana 28.08.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 39,34 kn od dana 29.09.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 38,37 kn od dana 29.10.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 37,44 kn od dana 27.11.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 36,42 kn od dana 30.12.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 35,45 kn od dana 26.01.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,43 kn od dana 01.03.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,42 kn od dana 30.03.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,35 kn od dana 29.04.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 31,38 kn od dana 28.05.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 30,32 kn od dana 24.06.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 29,22 kn od dana 29.07.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 28,20 kn od dana 31.08.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 27,09 kn od dana 29.09.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 25,99 kn od dana 29.10.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 24,88 kn od dana 29.11.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 23,78 kn od dana 30.12.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 22,63 kn od dana 21.01.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 21,53 kn od dana 18.02.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 20,33 kn od dana 22.03.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 19,18 kn od dana 26.04.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 17,99 kn od dana 24.05.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 16,75 kn od dana 21.06.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 15,56 kn od dana 19.07.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 14,37 kn od dana 03.08.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 13,08 kn od dana 26.09.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 11,85 kn od dana 31.10.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 10,61 kn od dana 22.11.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 9,28 kn od dana 16.12.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 8,00 kn od dana 12.01.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 6,72 kn od dana 10.02.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 5,39 kn od dana 22.03.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 4,07 kn od dana 24.04.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,74 kn od dana 15.05.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,33 kn od dana 13.06.2012. godine do potpune isplate,
a sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: …, da tužitelju S. B. iz R., V. P. 67, OIB: …, isplati preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 33.032,30 kuna, a sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od plaćanja svakog pojedinog obroka, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi
zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a,
- na iznos od 26,81 kn od dana 29.08.2007 godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,63 kn od dana 28.11.2007 godine do potpune isplate,
- na iznos od 63,85 kn od dana 29.01.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 55,26 kn od dana 26.02.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 129,65 kn od dana 28.03.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 35,20 kn od dana 28.04.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 16,23 kn od dana 30.05.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 64,39 kn od dana 30.06.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 4,08 kn od dana 30.07.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 8,06 kn od dana 28.08.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 47,12 kn od dana 30.09.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 324,29 kn od dana 30.10.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 131,00 kn od dana 28.11.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 312,66 kn od dana 30.12.2008 godine do potpune isplate,
- na iznos od 340,04 kn od dana 30.01.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 403,64 kn od dana 27.02.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 368,43 kn od dana 30.03.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 354,31 kn od dana 29.04.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 268,88 kn od dana 28.05.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 246,43 kn od dana 30.06.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 269,73 kn od dana 30.07.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 262,26 kn od dana 28.08.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 267,02 kn od dana 29.09.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 234,73 kn od dana 29.10.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 291,83 kn od dana 27.11.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 333,56 kn od dana 30.12.2009 godine do potpune isplate,
- na iznos od 380,91 kn od dana 26.01.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 373,19 kn od dana 01.03.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 451,76 kn od dana 30.03.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 429,81 kn od dana 29.04.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 494,12 kn od dana 28.05.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 589,88 kn od dana 24.06.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 585,01 kn od dana 29.07.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 779,92 kn od dana 31.08.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 727,90 kn od dana 29.09.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 648,04 kn od dana 29.10.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 806,15 kn od dana 29.11.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.007,41 kn od dana 30.12.2010 godine do potpune isplate,
- na iznos od 882,88 kn od dana 21.01.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 907,56 kn od dana 18.02.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 908,85 kn od dana 22.03.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 871,32 kn od dana 26.04.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.040,96 kn od dana 24.05.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.225,32 kn od dana 21.06.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.370,85 kn od dana 19.07.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.508,32 kn od dana 03.08.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.226,99 kn od dana 26.09.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.173,54 kn od dana 31.10.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.205,15 kn od dana 22.11.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.137,19 kn od dana 16.12.2011 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.203,88 kn od dana 12.01.2012 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.253,06 kn od dana 10.02.2012 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.229,41 kn od dana 22.03.2012 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.233,91 kn od dana 24.04.2012 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.229,90 kn od dana 15.05.2012 godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.256,02 kn od dana 13.06.2012 godine do potpune isplate, a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: …, da tužitelju S. B. iz R., V. P. 67, OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.471,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 06. srpnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29.st.2. i st.8. ZOO-a, sve to roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj S. B. iz R., V. P., zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., iz K. podnio je dana 07. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika A. bank d.d., Z., radi isplate.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom sklopio 2007. Ugovor o kreditu broj …, te je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 34.305,00 CHF protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Rok otplate kredita je bio u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 671,22 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa u visini od 6,50 % godišnje promjenjiva (nominalna kamatna stopa) i 7,36% godišnje efektivna kamatna stopa. Tuženik je tijekom otplate kredita višekratno mijenjao visinu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj smatra da su mu predmetnim ugovorom povrijeđena prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, a u prilog istoga poziva se na pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Z., te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, te je utvrđeno i da je tuženik u razdoblju 10.09.2003. do 31. prosinca 2008 . u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj nadalje ističe i da je Vrhovni sud R. H. revizijskom odlukom br. 2245/17-2 od 20.03.2018. zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvarivati svoju individualnu zaštitu prava za preplaćene kamate od kreditora teče od 14.06.2014. godine. Tužitelj ističe da prema odredbi članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, sudska odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u pojedinačnim postupcima povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, pa s obzirom na sve navedeno tužitelj potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, time da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno čl. 186b st. 3 Zakona o parničnom postupku, a nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, određeno ga postavio sve kako je pobliže naznačeno u toč. I. 2. i 3. izreke odluke. Tužitelj je dakle predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sve kako je pobliže naznačeno u izreci ove odluke.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare smatrajući da rok zastare kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je predmetni kredit otplaćen pa ne postoji pravo tužitelja na vraćanje iznosa plaćenih po Ugovoru o kreditu, jer je otplatom isti prestao postojati. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na presude iz Kolektivnog spora, jer da tužitelj nije dokazao da bi sporne odredbe osnovnog ugovora bile ništetne. Navodi da su stranke o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovarale i da iste ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, da su iste uočljive, razumljive i jasne. Ističe da je pravo na kolektivnu zaštitu prava potrošača nastalo tek 16.07.2009., dakle nije postojalo u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, te da je i odredba članka 502. a Zakona o parničnom postupku, kojom je uvedena mogućnost podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava stupila na snagu tek 01.07.2013. Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva, obzirom smatra, da se eventualno kod utvrđenja visine preplate, može primijeniti kao početna kamatna stopa samo prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom. Tuženik je na pripremnom ročištu istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno da isti nema status potrošača, jer je poljoprivrednik, predmetni kredit je ugovoren za kupnju poljoprivredne mehanizacije i nije potrošački kredit. Tuženik ističe da je tužitelj evidentiran u Upisniku poljoprivrednika od 22.01.2003. kao član obiteljskog gospodarstva B. R.. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
4. Tužitelj se protivio istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu kao i prigovoru da tužitelj nema status potrošača. Ističe da je tužitelj 2007. godine ostvario potrošački kredit. Tužitelj nije kupovao poljoprivrednu mehanizaciju koja bi predstavljala obrtna sredstva namijenjena obavljanju poslovne (poljoprivredne djelatnosti) tužitelja. Tužitelju je bio potreban traktor, jer živi na selu, hrani se plodovima poljoprivrede koje sam uzgoji za vlastite potrebe, zemlju obrađuje sam radi prehrane domaćih životinja, koje mu služe za hranu.
5. Sud je u postupku izvođenja dokaza saslušao sudskog vještaka M. M. te izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; podaci o efektivnoj kamatnoj stopi, otplatni plan, specifikacija isplate kredita, dopis upućen tuženiku za dostavu dokumentacije, odgovor tuženika na dopis tužitelja od 21.05.2019., (listovi 6-15), dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čine: ugovor o kreditu broj … od 13.06.2007., te stručni članci na temu kredita u francima, Metodologije promjena kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H.-A.-A.-B. d.d. (listovi 42-158), očitovanje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 14.01.2020.(list 167), presliku zahtjeva za kupnju poljoprivredne mehanizacije od 23.05.2007. (list 168), Obavijest o promjeni kamatne stope po predmetnom kreditu (list 169), Početni otplatni plan, Specifikaciju uplata, Pregled promjena kamatnih stopa, Otplatni plan, Obavijest o promjeni kamatne stope, Ugovor o kreditu, Pregled prometa za klijenta (list 205-230). Sud je pročitao iskaze saslušanog tužitelja i svjedokinje K. K. sa zapisnika od 13. svibnja 2021., nalaz i mišljenje te očitovanje sudskog vještaka M. M. iz M. d.o.o., B. (list 254-260,281). Sud je odbio saslušati svjedoke I. K. i I. Đ., članove uprave tuženika na okolnosti provođenja kampanje podizanja javne svijesti o pitanjima vezanim za valutnu klauzulu i CHF u vrijeme davanja kredita, jer je isto ocjenjeno nepotrebnim, a obzirom na sudsku praksu na koju se pozvao tužitelj u tužbi i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP).
6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;
- među strankama nije bilo sporno, da je dana 13. lipnja 2007. pravni prednik tuženika H. A.-A.-B. d.d., Z. zaključio sa tužiteljem Ugovor o kreditu broj: ... U članku 2. navedenog ugovora stoji, da banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.305,00 CHF H. A.-A.-B. d.d važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu poljoprivredne mahanizacije. Nije bilo sporno, da je poljoprivrednu mehanizaciju zapravo predstavljao traktor, kako proizlazi iz Predračuna R1 br:… od 08.06.2007. (list 216). Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate od 5 godina, ugovorena je valutna klauzulu kojom je glavnica vezana za švicarski franak (CHF). Čl. 6 navedenog ugovora ugovorena je promjenljivost kamatne stope sukladno Odluci tuženika-banke. Nije bilo sporno da je kredit u cijelosti otplaćen. Budući iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom kreditu /čl. 2 istoga u kojemu se izričito navodi "potrošački kredit", te da nije utvrđeno, da bi predmetni traktor bio kupljen isključivo sa svrhom za obavljanje poslovne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer iz iskaza tužitelja proizlazi, da mu je predmetni traktor trebao prije svega za osobne potrebe (vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova svoje obitelji), jer isti žive na selu i obrađuju zemlju prije svega za vlastite potrebe, nabavljaju si ogrijev za zimu koji si dovoze traktorom, te po potrebi koriste isti i za vlastiti prijevoz, sud cijeni da nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije imao i nema status potrošača vezano za zaključenje predmetnog ugovora.
- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik (tamo kao V. tuženik i kao pravni slijednik H. A.-A.-B.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.
- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Z. protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.
7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu broj … od 13.06.2007., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik pravni slijednik H. A.-A.-B. d.d., Z., koja banka je obuhvaćena kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, nepoštenim i ništetnim, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj na navedena utvrđenja poziva, sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 6,50%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, uz primjenu tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).
8. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 07.06.2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.
9. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz M. d.o.o., B.. Sudska vještakinja M. M. neposredno je i saslušana na ročištu od 26.5.2022. godine, kojom prilikom je odgovorila na pitanja tuženika vezano za sačinjavanje nalaza i mišljenja, dok tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti dodatnih pitanja.
10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 254-260) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci I) 2. i 3. izreke ove odluke. Prema nalazu i mišljenju vještaka u razdoblju od 31.07.2007.- 30.06.2012. postoji pozitivna razlika zbog promijenjene kamatne stope u iznosu od ukupno 1.588,92 kn, a zbog promijene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF koji je na dan sklapanja ugovora iznosio 4,420000, ona iznosi ukupno 33.032,30 kn, a koliko je tužitelj zapravo više i platio (preplatio) tuženiku. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovorio, da je vještak prilikom izračuna razlike u vezi se promjenom tečaja, osim iznosa koje je tužitelj uplaćivao, uračunao i iznose koji se odnose na zatezne kamate i troškove, a ne na glavnicu, da je vještak sačinio izračun primjenom fiksne kamatne stope, koliko je ista iznosila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (tzv. početno ugovorena kamatna stopa), a da namjera stranaka nije bila ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, već promjenjivu i da je stoga kao početnu kamatnu stopu kod vještačenja trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK i da vještak uopće nije obrazložio svoj vještački nalaz i mišljenje. Sudski vještak u pisanom očitovanju od 12.11.2021. se očitovao na prigovor tuženika, da su kod izračuna razlike zbog promijene tečaja CHF uzete su u obzir sve uplate tužitelja po dotičnom kreditu te je izračunata isključivo pozitivna razlika 33.032,30 kn, a da je tuženik u svom simuliranom izračunu izračunao samo više plaćene iznose od 32.988,58 kn te je razlika između dva izračuna 43,72 kn. Mišljenje vještaka je da tužitelju pripada i ta razlika zbog promijene tečaja CHF, a na ime zateznih kamata i troškova do kojih ne bi ni došlo da se tečaj CHF nije mijenjao. Tuženikov prigovor da je kod vještačenja trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK, posve je neosnovan, jer stranke nisu ugovarale ugovor o kreditu u HRK, te je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika-banke, pa se stoga kod vještačenja treba primijeniti kamatna stopa koja je bila određeno naznačena u predmetnom ugovoru i na dan sklapanja ugovora iznosila 6,50% godišnje. Također nije osnovan niti prigovor tuženika da sudski vještak nije obrazložio svoj nalaz i mišljenje, jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja, a u konačnici sudski vještak je i neposredno bio saslušan na glavnoj raspravi dana 26.5.2022.
11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.
12. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
13. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki I izreke presude.
14. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.471,00 kn. Tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 1.000.00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 10.01.2020, 20. 03. 2020., 01. 9. 2021., u iznosu od po 1.000,00 kn za svaki podnesak, za zastupanje tužitelja na 5 raspravnih ročišta sa 1.000,00 kn po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada iznos od 2.250,00 kn. Nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude sa PDV-om iznosi 625,00 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 400,00 kn, a na presudu 696,00 kn. Trošak vještačenja iznosio je 2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 15.471,00 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.
U Daruvaru 06. srpnja 2022.
Sutkinja
Dajana Gabud Jandoš
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Zajednički odvjetnički ured M. K., Ž. R. i S. K. M., K.
2. Odvjetničko društvo K. & P. j.t.d. , Z.