REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 66 Pž-2994/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d., OIB 36063948499, Omišalj, Poje 1, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda Rijeci poslovni broj P-282/2022-5 od 14. lipnja 2022., 6. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda Rijeci poslovni broj P-282/2022-5 od 14. lipnja 2022. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda Rijeci u točki I. izreke tužiteljev prigovor od 7. lipnja 2022. odbijen je kao neosnovan u dijelu u kojem je naloženo tuženiku plaćanje pristojbe za tužbu u iznosu od 2.500,00 kn i na rješenje od 7. lipnja 2022. u iznosu od 100,00 kn, sveukupno u iznosu od 2.600,00 kn i u tom dijelu je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-282/2022-2 od 7. lipnja 2022. U točki II. izreke tužiteljev prigovor od 7. lipnja 2022. prihvaćen je u dijelu u kojem je naloženo tužitelju plaćanje pristojbe za tužbu u iznosu od 2.500,00 kn i u tom dijelu je ukinuto rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-282/2022-2 od 7. lipnja 2022. bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako tužitelj prilikom podnošenja tužbe u elektroničkom obliku 3. lipnja 2022. nije izvršio uplatu pristojbe u trenutku podnošenja. Sud smatra da u situaciji kada je tužitelj propustio platiti pristojbu na tužbu u iznosu od jedne polovice pristojbe u trenutku podnošenja tužbe propustio je iskoristiti povlasticu propisanu u čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZSP) stoga nema osnove za odmjeravanje pristojbe u polovici iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a okolnost da sustav daje mogućnost plaćanja pristojbe izvan sustava e-Komunikacije je bez utjecaja na ocjenu osnovanosti prigovora.
3. Protiv rješenja u točki I. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 7. st. 1. ZSP-a, na čemu prvostupanjski sud temelji svoje rješenje gdje navodi kako se pristojba plaća u trenutku podnošenja podneska i time svojim pogrešnim tumačenjem odredbe tj. njene svrhe u potpunosti zanemaruje njenu širu sliku. Ističe kako smisao i svrha same odredbe nije da se pristojba plati iste sekunde prilikom podnošenja podneska putem informacijskog sustava, dan prije ili dan kasnije od podnošenja, već da se određivanjem plaćanja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe pridonese samoj ekonomičnosti postupka poticanjem subjekata na korištenje informacijskog sustava i time administrativnom rasterećenju sudova, a u konkretnom slučaju omogućavanjem što bržeg postupanja po tužbi i sa što manje troškova. Ovakvim konkretnim postupanjem prvostupanjskog suda se ni na koji način ne pridonosi ekonomičnosti postupka već se upravo suprotno nepotrebno usporava tijek postupanja po tužbi tužitelja, a i oduzima vrijeme sudu postupanja u ostalim predmetima. Time se ne poštuje čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku kao jedan od glavnih postulata parničnog postupka. Prvostupanjski sud čl. 7. st. 1. ZSP-a umjesto da tumači kao odredbu koju je tužitelj iskoristio kako bi doprinio ekonomičnosti postupka i administrativnom rasterećenju suda, tumači kao odredbu koja će kao nagradu za isto od tužitelja izvući 2.600,00 kn više. Da je svrha odredbe bila vremenski ograničiti obvezu plaćanja polovičnog iznosa pristojbe, onda bi njome bio propisan jasan rok od određenog broja dana. Budući da to nije propisano, prvostupanjski sud je upravo njenim pravilnim teleološkim tumačenjem trebao zaključiti kako je njezin ratio legis pridonošenje ekonomičnosti postupka poticanjem korištenja informacijskog sustava e-komunikacije, a tužitelj je to i koristio. Ističe kako postoji brojna praksa koja je suprotna zaključku suda i poziva se na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-185/2021-2 od 15. veljače 2021. Predlaže da ovaj sud ukine rješenje u pobijanom dijelu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je odluka u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.
6. Obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada se taj podnesak preda sudu na temelju odredbe čl. 4. t. 1. ZSP-a.
7. Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (čl. 7. st. 1. ZSP-a).
8. Dakle, citiranom odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisan je trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je trenutak njihovog podnošenja, kao i visina (iznos) sudske pristojbe, a to je polovica punog iznosa sudske pristojbe.
9. Iz isprava u spisu proizlazi kako je tužitelj podnio tužbu putem elektroničke komunikacije 3. lipnja 2022. slijedom čega je prema vrijednosti predmeta spora tužitelj u trenutku njenog podnošenja bio dužan platiti sudsku pristojbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 3/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21) u vezi čl. 7. st. 1. ZSP-a. S obzirom na to da tužitelj nije platio sudsku pristojbu u navedenom iznosu onog dana kada je podnio tužbu već 7. lipnja 2022., što ne osporava, više nije bilo osnove da mu se predmetna sudska pristojba određuje u polovici propisanog iznosa, već u punom iznosu od 5.000,00 kn kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
10. Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 24. ožujka 2021. za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća se pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom.
11. Stoga su neosnovani žaliteljevi navodi da je odlučujući o njegovom prigovoru, prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 7. st. 1. ZSP-a kada ga je obvezao na plaćanje punog iznosa sudske pristojbe, s obzirom na to da je tužbu podnio putem elektroničke komunikacije 3. lipnja 2022., a tek 7. lipnja 2022. uplatio je pola pristojbe, odnosno iznos od 2.500,00 kn.
12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrditi rješenje u pobijanoj točki I. izreke.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
