REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 287/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Urek odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, OIB:02535697732, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5400/15-5 od 6. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-83/14-51 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik je dužan tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 32.000.00 kn. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. l. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekuće 10.03.2006.g. pa do isplate, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u visini 15.670.00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. l. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekućom od 23. siječnja 2013. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".
II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u visini 14.375,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.‟
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-83/14-51 od 31. ožujka 2015. godine u dijelu kojim je odbijena sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2006. godine do isplate.
Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijena tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 17.560,00 kn sa pripadajućom kamatom i u odluci o troškovima postupka pod toč. I. i II. izreke i u tom dijelu sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 17.560,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2007. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne kamatne stope koju propisuje HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.672,46 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.547,46 kn od 31. ožujka 2015. godine do 31. srpnja 2015., sa kamatom u visini eskontne kamatne stope koju propisuje HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i na iznos od 2.125,00 kn tekućom od 6. rujna 2018. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.375,00 kn u roku od 15 dana."
3. Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužiteljicu obvezati da tuženici naknadi parnične troškove i troškove revizije ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 221.a ZPP na koju tuženica u reviziji ukazuje jer time što utvrđene činjenice i provedene dokaze drugostupanjski sud nije tumačio i ocijenio u skladu sa očekivanjima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
9. Navodi tuženice, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i osporava zaključak drugostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tuženica zapravo iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tuženice iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.
10. Slijedom navedenog, vijeće je ocijenilo neosnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.
11. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog posljedica ozljeda koje je pretrpjela 10. ožujka 2006. kada je pala na mokrom i skliskom podu u poslovnici tuženice u Zagrebu, Račkoga 6.
12. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221.a ZPP jer nakon provedenog dokaznog postupka nije mogao sa sigurnošću zaključiti gdje se točno zbio štetni događaj odnosno mjesto pada tužiteljice pa je ocijenio da tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj zbio na način opisan u tužbi.
13. Postupajući sukladno odredbi čl. 366.a st. 2. ZPP u vezi s čl. 373.b st. 3. ZPP, kako bi se otklonili nedostaci zbog kojih bi ponovno trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje, drugostupanjski je sud vratio predmet prvostupanjskom sudu radi dopune dokaznog postupka. Nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu, drugostupanjski sud je zakazao sjednicu na koju je pozvao punomoćnike stranka koji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
14. Nakon dopune dokaznog postupka sud drugog stupnja je utvrdio da je tužiteljica pala na mokrom i klizavom podu u poslovnici tuženice i uslijed pada zadobila prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu bez pomaka zbog čega je trpjela strah i tjelesne bolove a došlo je i do smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 6% trajno, čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO). Stoga je na temelju odredbe čl. 1063. ZOO u vezi s čl. 19. ZOO, čl. 1100. ZOO i čl. 1095. st. 2. ZOO, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i naknadu nenovčane imovinske štete s osnova troška za tuđu pomoć i njege.
15. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1063. ZOO.
16. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
16.1. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
16.2. S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
17. U odnosu na navode revidentice iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, kojima osporava utvrđenje drugostupanjskog suda o mjestu nastanka štetnog događaja te mokrom i klizavom podu u poslovnici tuženice, odnosno prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba ponoviti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji. Slijedom navedenog, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju.
18. Zbog navedenog je revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
