REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 787/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika APIS IT d.o.o. Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199, kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-948/2020-3 od 4. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1262/2017-59 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 30. svibnja 2017. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen između stranaka 1. travnja 2015.; odbijen je i zahtjev za raskid ugovora o radu od 1. travnja 2015. s danom 31. kolovoza 2017.; kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu 31.398,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 4.250,00 kn (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 I 70/19- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud obje nižestupanjske presude preinači, a podredno da iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio reviziju tužitelja u cijelosti odbiti i obvezati tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 391. stavak 2. ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati. Suprotno revizijskim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i nalaza i mišljenja vještaka i samih tih isprava, odnosno nalaza i mišljenja vještaka.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev da se sudski raskine ugovor o radu te zahtjev za naknadu štete.
9. Polazeći od toga:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinatora tehničkih poslova, na temelju ugovora o radu od 1. travnja 2015,
- da je tužitelju, nakon što je tuženik 24. svibnja 2017. zaprimio anonimnu prijavu da tužitelj za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad aktivno sudjeluje u kampanji na izborima, 30. svibnja 2017. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog zlouporabe korištenja bolovanja, u koje vrijeme je kao kandidat za načelnika općine Mikleuš i nositelj liste za općinsko vijeće poduzimao izborne aktivnosti i zahtjevne zadatke u mjestu udaljenom 200 km od mjesta boravišta, čime je počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a poslodavac je potpuno izgubio povjerenje u radnika tako da nastavak radnog odnosa nije moguć,
- da je Radničko vijeće dalo suglasnost na namjeru izvanrednog otkaza ugovora o radu,
- da je tužitelj protiv odluke tuženika pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao,
- da je Povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 8. ožujka 2017. utvrdilo da je privremena nesposobnost tužitelja za rad medicinski opravdana,
- da je tužitelj, prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada, u svibnju 2017. bio sposoban za rad na poslovima svog radnog mjesta, jer se ne radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, pa da je time bio sposoban i za politički angažman koji nije remetio tijek njegova liječenja,
nižestupanjski sudovi zaključuju da takvo ponašanje tužitelja, u situaciji kada je isti zloupotrijebio pravo bolovanja, predstavlja takvu povredu obveze iz radnog odnosa koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika, slijedom čega, uz uvažavanje svih okolnosti, nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. stavak 1. Zakona o radu – „Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR).
9.1. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je nižestupanjskih sudova da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca (tuženika) da prije otkazivanja ugovora o radu omogući radniku (tužitelju) da iznese svoju obranu.
10. Žalbeni prigovor tužitelja da svojim političkim djelovanjem nije remetio tijek liječenja, sud u pobijanoj odluci otklanja kao neodlučan, jer smatra da se tužitelj za vrijeme bolovanja, čija je svrha osloboditi se se samo obveza na radnom mjestu već i drugih aktivnosti koje ometaju ozdravljenje, a sve zato da bi čim prije ozdravio i vratio se na svoje radno mjesto, trebao suzdržati od svih aktivnosti koje iziskuju psihofizičke napore i stres koji su kontraindicirani njegovom zdravstvenom stanju, pa kad je isti bio politički angažiran za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i nije štitio svoje zdravlje, time je zlouporabio korištenje bolovanja, pa je takva (teška) povreda obveze iz radnog odnosa imala za posljedicu da je tuženik, kao poslodavac, izgubio povjerenje prema njemu, kao radniku.
11. Tužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ponavlja da je u konkretnom slučaju jedino odlučno bilo utvrditi je li tužitelj svojim aktivnostima za vrijeme bolovanja remetio tijek liječenja. Tek da je svojim aktivnostima u izbornoj kampanji naštetio procesu liječenja i/ili time ugrozio svoj povratak na posao, moglo bi se zaključiti da je zlorabio bolovanje. Kako je u konkretnom slučaju vještak potvrdio da svojim političkim angažmanom tužitelj nije remetio tijek liječenja, ne radi se o zloupotrebi bolovanja, pa time niti o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
12. U pravu je revident kada navodi da se odluka o tome je li radnik zloupotrijebio bolovanje ili ne utvrđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Individualizirajući konkretan slučaj, tužitelju je stavljeno na teret da je sudjelovanjem u izbornoj kampanji postupao protivno samoj svrsi bolovanja – da se radnik, bez obzira o kakvoj se bolesti radi, oslobodi od obveza ne samo na svom radnom mjestu, već i svih drugih aktivnosti koje iziskuju psihofizičke napore i stres. Sudjelovanje u predizbornoj kampanji, u mjestu udaljenom od mjesta boravišta 200 km, u svakom slučaju iziskuje određen stres, ali i fizički napor, čime je tužitelj postupio protivno svojoj obvezi da (za)štiti zdravlje kako bi se što prije vratio na posao.
12.1.Naime, kod ocjene postojanja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu valja imati na umu da svaki poslodavac ima pravo od svojih radnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjavaju svoje radne obveze – a u okviru toga i da se ti radnici ponašaju disciplinirano i profesionalno, odnosno da poštuju propisani proces i organizaciju rada i vode brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti te stjecanju i zadržavanju povjerenja svih u njegovo poslovanje – ali i o svome zdravlju.
12.2. Imajući na umu uvjete u gospodarstvu – gdje se svaki poslodavac bori za opstanak na tržištu, a u konkurenciji s drugim tvrtkama i za svakog radnika, gdje onda i svaki radnik mora osjećati ozbiljnost situacije i odgovornost prema radu i svom poslodavcu – ocjena je ovog suda da i ponašanje radnika mora imati takav standard da ne postupa izvan razumnih granica u kojima se može kretati osoba za vrijeme bolovanja, neovisno o tome je li takvo kretanje (postupanje) izravno utjecalo na tijek njegova ozdravljenja.
12.3. Stoga, u konkretnoj situaciji - kada tuženik u vrijeme tužiteljevih predizbornih aktivnosti (kampanje) provodi podršku tih izbora, a tužitelj se, iako zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta (koordinatora tehničkih poslova), u isto vrijeme javno pojavljuje kao kandidat za općinskog načelnika te nositelj liste za izbor članova općinsko vijeća (govori, plakati i slično), i to sve u mjestu 200-tinjak km udaljenom od mjesta njegova boravišta – pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj, zlorabeći korištenje bolovanja, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (članak 95. stavak 1. Pravilnika o radu tuženika) te da nastavak njegovog radnog odnosa kod tuženika, prema odnosima koje je postupanjem stvorio i uz uvažavanje svih utvrđenih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, u konkretnim prilikama ne bi bio moguć.
13. S obzirom na sve prethodno opisane okolnosti konkretnog slučaja, i ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da nije bio opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu, pa neosnovano revident ističe da je u postupku otkazivanja pogrešno primijenjena odredba članka 119. stavak 2. ZR.
14. Slijedom svega navedenoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je, primjenom odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.
15. Primjenom odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP, kao nepotreban za odlučivanje o reviziji, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
