REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 7 P-732/19-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu M. I. u pravnoj stvari tužiteljice B.-S. O- iz D. S., …, OIB…, koju zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. B. iz Š., .. OIB… i Z. b. d.d. Z., …, OIB…, kojeg zastupaju punomoćnica S. V. i drugi odvjetnici iz O. d. T. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja ugovora, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika Z. b. d.d., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika P. B., na ročištu za objavu i uručenje presude 6. srpnja 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o založnom pravu zaključen 9. ožujka 2011. između A. S. iz D. S., L., …, OIB… kao založnog dužnika, P. B. iz Š., P. …, OIB ... kao dužnika i Z. b. d.d. Z.,…, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS ..., OIB…, kao vjerovnika, zastupan po J. Z. privatnom bankaru i H. Ć., direktorici C. privatnog bankarstva, solemniziranog po javnom bilježniku K. C. iz D. S., 21. ožujka 2011. broj OV-2600/2011.

2. Utvrđuje se da je pravno nevaljan upis uknjižbe prava zaloga na nekretninama oznake kat. čest. ... kuća br. .., zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L., 2 upisano u zk. ul. br…. k.o. A., pod A u iznosu od 1.200.000,00 … površine 4067 m

CHF u kunskoj protuvrijednost spp., za korist: Z. b. … Z., OIB…, temeljem Ugovora o založnom pravu zaključenog 9. ožujka 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika K. C. iz D. S.,…, 21. ožujka 2011. pod poslovnim brojem OV-…/..i dvije punomoći broj 1210/10 i 1490/10 od 1. rujna 2010. i 17. prosinca 2010. temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo posl. br. Z-…/. od 22. ožujka 2011.

te se nalaže (određuje) brisanje zemljišnoknjižnog upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo posl. br. Z-…/.. od 22. ožujka 2011. kojim je temeljem Ugovora o založnom pravu zaključenog 9. ožujka 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika K. C. iz D. S., … uknjiženo pravo zaloga na nekretninama oznake kat. čest. …kuća br. ..., zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L., … površine 4067 m[2] upisano u zk. ul. br. …k.o. A., pod A u iznosu od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednost spp., za korist: Z. b. …, Z., OIB … i određuje (nalaže) se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe zemljišnoknjižnog upisa određenog (dopuštenog) rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo posl. br. Z-…/.. od 22. ožujka 2011.”

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Poništava se Ugovor o založnom pravu zaključen 9. ožujka 2011. između A. S. iz D. S., …, OIB… kao založnog dužnika, P. B. iz Š.,

…, OIB… kao dužnika i Z.

b. d.d. Z.,…2, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS ..., OIB …, kao vjerovnika, zastupan po J. Z. privatnom bankaru i H. Ć., direktorici C. p. b., solemniziranog po javnom bilježniku K. C. iz D. S., … 21. ožujka 2011. broj OV-…/...

2. Utvrđuje se da je pravno nevaljan upis uknjižbe prava zaloga na nekretninama oznake kat. čest. ... kuća br. ... zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L., upisano u zk. ul. br. … k.o. A., pod A u iznosu od 1.200.000,00 …. površine 4067 m[2]

CHF u kunskoj protuvrijednost spp., za korist: Z. b. …, Z., OIB…, temeljem Ugovora o založnom pravu zaključenog 9. ožujka 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika K. C. iz D. S.,…, 21. ožujka 2011. pod poslovnim brojem OV-… i dvije punomoći broj 1210/10 i 1490/10 od 1. rujna 2010. i 17. prosinca 2010. temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel D. S. posl. br. Z-… od 22. ožujka 2011.

te se nalaže (određuje) brisanje zemljišnoknjižnog upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo posl. br. Z-… od 22. ožujka 2011. kojim je temeljem Ugovora o založnom pravu zaključenog 9. ožujka 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika K. C. iz D. S.,… uknjiženo pravo zaloga na nekretninama oznake kat. čest. ... kuća br. .., zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L.,… površine 4067 m[2] upisano u zk. ul. br….k.o. A., pod A u iznosu od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednost spp., za korist: Z. b. d.d…., Z., OIB…

i određuje (nalaže) se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe zemljišnoknjižnog upisa određenog (dopuštenog) rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo posl. br. Z-…od 22. ožujka 2011.”

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

IV Odbija se zahtjev tuženika P. B. za naknadu parničnog troška.

V Nalaže se tužiteljici B.-S. O. iz D. S., …, OIB…, da tuženiku Z. b. d.d. Z.,, OIB… namiri parnični trošak u iznosu od 33.742,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu tužiteljica A. S. je preporučenom pošiljkom od 2. svibnja 2012. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 9. ožujka 2011. kao založni dužnik s tuženikom P. B. kao dužnikom i tuženikom Z. b. d.d. kao vjerovnikom sklopila ugovor o založnom pravu kojim je na nekretnini u njenom vlasništvu upisanoj u zk. ul. ... k.o. A. zasnovano založno pravo za iznos od 1.200.000,00 CHF. Dalje tvrdi da u vrijeme sklapanja tog ugovora tužiteljica nije bila u stanju shvatiti značaj pravnog posla i posljedice svoje radnje i da je potpisivanjem tog ugovora ugrozila vlastite interese jer je založila obiteljsku nekretninu. Ističe da je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1-84/11 od 22. veljače 2012. djelomično lišena poslovne sposobnosti jer nije u stanju samostalno davati izjave i zaključivati pravne poslove o prijenosu prava vlasništva i drugim oblicima raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi iznos od 2.000,00 kn, a rješenjem C.z.s. s. D. S. tužiteljica je stavljena pod skrbništvo i za skrbnika je imenovana njena kći B.-S. O.. Prema navodima tužbe tužiteljičina skrbnica je 2. i 3. svibnja 2011. uvidom u zemljišne knjige utvrdila da je tužiteljičina obiteljska kuća dana u zalog za kredit tuženiku pa kako je predmetni ugovor o založnom pravu pobojan jer tužiteljica u vrijeme njegovog sklapanja nije imala potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje pravnog posla, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica traži poništenje predmetnog ugovora o založnom pravu i brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju rješenja o uknjižbi založnog prava te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tužiteljica A. S. je preminula tijekom postupka, 20. travnja 2013., pa je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-545/12 od 7. lipnja 2013. utvrdio prekid postupka. Rješenjem poslovni broj Pu P-2/2018 od 9. veljače 2018. Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama je nastavio ovaj postupak s B.-S. O. kao nasljednicom preminule tužiteljice A. S..

3. U podnesku od 24. prosinca 2018. nova tužiteljica navodi da je A. S. bila djelomično lišena poslovne sposobnosti jer je na više načina opteretila svoju imovinu bez svijesti o posljedicama svojih radnji, uključujući i sporni ugovor kojim je nekretninu u kojoj je živjela opteretila preko svake mjere u korist tuženika P. B. kojeg nije poznavala i nije imala nikakav interes od tog pravnog posla te tri bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 2.500.000,00 kn. Dodaje da A. S. nikad nije bio predočen ugovor o kreditu prema kojem tuženica Z. b. d.d. ima prema tuženiku P. B. potraživanje u iznosu od 1.200.000,00 CHF za koje je ona dozvolila upis založnog prava na svojoj nekretnini na temelju spornog ugovora i da takav iracionalni postupak sam za sebe govori da je bila potpuno nesposobna za rasuđivanje. Dalje navodi da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 9. ožujka 2011., i ranije, A. S. bila osoba teško narušenog psihičkog i fizičkog stanja zbog čega nije bila sposobna za rasuđivanje do te mjere da je bila poslovno nesposobna pa je predmetni ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. pravno nevaljan odnosno ništetni ugovor i ne proizvodi pravne učinke, a pravno je nevaljan i upis založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. …k.o. A. koji je izvršen na temelju tog ugovora. Tužiteljica stoga u ovom podnesku preinačuje tužbeni zahtjev tako da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev sadržan u tužbi i usmjeren na pobijanje tj. poništaj predmetnog ugovora postaje supsidijarni tužbeni zahtjev te postavlja novi glavni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. ništetan i bez pravnog učinka, da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava zaloga na nekretninama upisanim u zk. ul. …k.o. A. izvršena na temelju tog ugovora i da se naloži brisanje tog zemljišnoknjižnog upisa i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog upisa te potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tuženik Z. b. d.d. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i činjenične navode tužbe. Ističe da je ugovor o založnom pravu sklopljen 9. ožujka 2011., a rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti R1-84/11 doneseno je 22. veljače 2012., gotovo godinu dana nakon sklapanja ugovora čiji se poništaj traži. Tvrdi da je rješenje o lišenju poslovne sposobnosti konstitutivnog karaktera i da proizvodi pravne učinke od svoje pravomoćnosti tj. od 14. ožujka 2012. pa kako tužiteljici A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije bila ograničena poslovna sposobnost, nisu ispunjene pretpostavke za poništaj ugovora. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnih troškova. Očitujući se na podnesak tužiteljice od 24. prosinca 2018. u podnesku od 28. siječnja 2019. navodi da okolnost da je pokojna A. S. svoju imovinu opteretila zadužnicama i da je prodala nekretninu koja nije predmet ovog postupka nemaju nikakvog utjecaja na ovaj postupak i na valjanost predmetnog ugovora. U odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na oduzimanje poslovne sposobnost pokojne A. S. ističe da je do tog oduzimanja došlo čak 9 mjeseci nakon potpisivanja spornog ugovora o založnom pravu. Dodaje da u vrijeme sklapanja tog ugovora A. S. nije bila ograničena poslovna sposobnost i nisu bile ostvarene pretpostavke za ništetnost ni poništaj ugovora. U podnesku od 13. srpnja 2021. ovaj tuženik ističe da je tužiteljici protekao rok od godine dana od dana saznanja za razlog pobojnosti za poništaj pobojnog ugovora jer je tužba prema prijamnom štambilju zaprimljena 3. svibnja 2012., a prema navodima tužbe sadašnja tužiteljica saznala za predmetni ugovor 2. svibnja 2011. kad je izvršila uvid u zemljišne knjige dok iz njenog iskaza proizlazi da je za predmetni ugovor saznala i prije jer je prvo pregledala stanje u zemljišnim knjigama na Internetu i nakon toga otišla u javnobilježnički ured. Navela je da se nakon toga obratila C. z. s. s. gdje su je odbili pa je sama podnijela zahtjev za lišenje poslovne sposobnosti za svoju majku A. S., a u rješenju ovog suda R1-84/2011 navedeno je da je postupak za lišenje poslovne sposobnosti pokrenut već 3. svibnja 2011. pa smatra da je nelogično da bi sadašnja tužiteljica za sporni ugovor saznala tek 2. svibnja 2011.

5. Tuženik P. B. u svojem odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i navodi da je tužiteljica A. S. s njim potpisala ugovor o založnom pravu kao direktor društva A. kod javnog bilježnika, da je javni bilježnik ugovor pročitao i upozorio da ima snagu ovršne isprave te da tužiteljica nije imala nikakve primjedbe. Smatra da je A. S. svjesno potpisala ugovor i da nije točno da nije bila u stanju shvatiti značaj pravnog posla. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

6. Tužiteljica B.-S. O. u podnesku od 20. listopada 2021. osporava navode tuženika Z. b. d.d. o tome da je tužba podnesena nepravovremeno jer je podnesena preporučenom pošiljkom 2. svibnja 2012. i jer je tek kad je izvršila uvid u sporni ugovor u gruntovnici i pokušala dobiti sve potrebne informacije o sklapanju ugovora od javnog bilježnika i C. z. s. s., mogla utvrditi sve bitne činjenice i bez odlaganja pokrenuti postupak radi lišenja poslovne sposobnosti pokojne A. S., a samim uvidom u zemljišne knjige na Internetu nije mogla izvršiti i uvid u sporni ugovor. 7. Sud je pročitao isprave u spisu i to: ugovor o založnom pravu (listovi 5-8), rješenje ovog suda poslovni broj R1-84/11 (listovi 9-10), rješenje C. z. s. s. D. S. Klasa: UP/I-552-02/12-01/10, Urbroj: 2119-13-04-05-12-2 (list 11), potvrdu ZK odjela D. S. (list 12), presliku upisnika (listovi 13-14), ispis iz sudskog registra (listovi 25- 26), potvrdu o smrti (listovi 39-41), rješenje o nasljeđivanju (listovi 54-55), nalaz i mišljenje psihologa (listovi 87-88), nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja za odrasle osobe (listovi 89-91), nalaz i mišljenje psihijatra (listovi 92- 95), medicinsku dokumentaciju (listovi 96-104), bjanko zadužnice (listovi 105-107), ugovor o kupoprodaji nekretnina (listovi 108-109), zk. izvadak (listovi 110-111). Saslušani su svjedoci J. B., M. S., H. S. i tužiteljica B.-S. O. i provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. G. M., dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 161-164) i usmeno se očitovao na prigovore tuženika Z. b. d.d. na ročištu 25. siječnja 2022.

8. Svjedokinje E. R. i A. V. nisu saslušane jer je tužiteljica odustala od tog dokaza, a svjedoci K. C. i N. P. nisu saslušani jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, radi ocjene sposobnosti rasuđivanja pokojne A. S. provedeno je medicinsko psihijatrijsko vještačenje i iskazom javnog bilježnika i prisjednice koju su ovjeravali sporni ugovor ne bi se mogli pobiti nalazi i mišljenja sudskog vještaka koji je kao stručna osoba ocjenjivao sposobnost za rasuđivanje pokojnice. Tuženik P. B. nije saslušan jer nije pristupio na ročište za saslušanje stranaka na koje je bio uredno pozvan i upozoren na posljedice nedolaska na takvo ročište, a svoj nedolazak nije opravdao, a tuženik Z. b. d.d. nije saslušan jer kao pravna osoba nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

9. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

10. Među strankama je sporna osnovanost tužbenih zahtjeva i je li tužba pravovremena u odnosu na zahtjev za pobijanje predmetnog ugovora.

11. Uvidom u ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. (listovi 5-8) kojeg je 21. ožujka 2011. potvrdio tj. solemnizirao javni bilježnik K. C. iz D. S. pod brojem OV-/.. utvrđeno je da su ga sklopili Z. b. d.d. kao vjerovnik, P. B. kao dužnik i A. S. kao založni dužnik. Predmet ovog ugovora je osnivanje založnog prava – hipoteke na nekretnini upisanoj u zk. ul…. k.o. A. u vlasništvu A. S. radi osiguranja tražbine koju Z. b. d.d. ima prema P. B. na temelju ugovora o kreditu s osiguranjem u imovini na skrbi od 30. lipnja 2010. u iznosu od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Prema podacima iz sudskog registra (listovi 25-26) A. S. je bila osnivač i direktor trgovačkog društva A. t. d.o.o.

12. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj R1-84/11-27 od 22. veljače 2012. (listovi 9-10) koje je postalo pravomoćno 14. ožujka 2012. utvrđeno je da je A. S. djelomično lišena poslovne sposobnosti jer nije u stanju samostalno davati izjave i zaključivati pravne poslove o prijenosu prava vlasništva, otuđenju ili drugom obliku raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi 2.000,00 kn. U tom postupku vještačenje su izvršili psiholog J. G. i psihijatrica dr. L. M. koja je u svojem nalazu i mišljenju (listovi 92-95) utvrdila da je A. S. osoba s dijagnosticiranim psihoorganskim sindromom s posljedičnim oštećenjima na afektivnom i kognitivnom planu te je preporučila da joj se djelomično oduzme poslovna sposobnost u odnosu na promet nekretnina i sklapanja imovinsko-pravnih ugovora i poslova. Oba vještaka su prilikom izrade svojih nalaza i mišljenja obavili vlastito ispitivanje pokojne A. S. 4. studenog 2011. (listovi 87, 92).

13. U ovom postupku provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. G. M., dr. med., specijalistu psihijatru kako bi se utvrdilo je li A. S. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu koji je zaključen 9. ožujka 2011. bila sposobna za rasuđivanje u razini koja je potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica te je li bila sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Budući da je A. S. preminula, ovaj vještak je nije mogao osobno ispitati. Dr. M. je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da je A. S. tijekom psihologijskog ispitivanja 4. studenog 2011. ustanovljena dijagnoza psihoorganskog sindroma koja je potvrđena psihijatrijskim vještačenjem 6. prosinca 2011. i pojasnio je da je ova dijagnoza prema suvremenoj klasifikaciji (MKB-10) podvedena pod grupu demencija, a da bi se ta dijagnoza definirala jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci, a bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik te je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a ovu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanosti ili obmana osjeta te noćne delirantne epizode. Vještak dr. M. je s obzirom na sve to u svojem nalazu i mišljenju naveo da smatra da je kod pokojne A. S. visoko vjerojatno bila prisutna psihopatološka simptomatika koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nedostatnu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora o založnom pravu od 9. ožujka 2011. odnosno da ona tada nije bila dostatno sposobna rasuđivanje u razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju, u sklopu psihoorganskog procesa.

14. Na ročištu 25. siječnja 2022. ovaj vještak se očitovao na prigovore tuženika Z.b. d.d. i pojasnio je da je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju pokojne A. S. od 11. ožujka 2010. nadalje koja se odnosi na nalaze internista, kirurga, anesteziologa, neurologa i liječnika opće medicine i dodao je da u spisu ne postoji druga medicinska dokumentacija ni podatak o tome da se pokojna liječila kod psihijatra pa je zato njegov jedini mogući zaključak da kod A. S. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu nije postojala dostatna sposobnost za rasuđivanje na razini visoke vjerojatnosti. U odnosu na navod tuženika Z. b. d.d. da neurolog u srpnju 2011. opisuje praktički uredan neurološki status istaknuo je da on nije identičan psihičkom statusu kojeg neurolog nije utvrđivao. Pojasnio je da orijentacija predstavlja samo jednu od sastavnica viših intelektualnih funkcija, a za navod da A. S. razumije upute i izvršava naloge smatra da se odnosi upravo na uzimanje neurološkog statusa tj. zauzimanje određenih položaja tijela, ruku i nogu da bi se neurološki status mogao provesti, a govorna ekspresija se odnosi na to postoje li smetnje u govoru poput mucanja, zastajkivanja, nemogućnosti slaganja riječi i rečenica i slično. Prema tome ovaj vještak smatra da nijedan od spomenutih pojmova nije u opreci s psihičkim tegobama u okviru psihoorganskog sindroma koje su utvrđene kasnijim vještačenjem psihijatra. Vještak je naveo je da uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i psihijatrijsko vještačenje u postupku procjene poslovne sposobnosti u kojem je utvrđena simptomatika psihoorganskog sindroma umjerenog do težeg stupnja smatra visoko vjerojatnim da je to bilo prisutno i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu, a takav zaključak temelji na tada prezentiranoj kliničkoj slici i na spoznaji da psihoorganski sindrom u takvom obliku ne može nastupiti nenadano ili u kratkom razdoblju, nego se postupno razvija i dodao je da smatra da su kod A. S. psihičke smetnje kao početak razvoja psihoorganskog sindroma započele najmanje 3 godine prije potpisivanja spornog ugovora.

15. Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. M. u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu uključujući i vještačenje koje je nad pokojnom A. S. provedeno u postupku lišenja poslovne sposobnosti, a vještak se iscrpno očitovao o prigovorima tuženika Z. b. d.d. i u cijelosti ih otklonio. Sud stoga nije provodio novo psihijatrijsko vještačenje jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u postupku.

16. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu sud je utvrdio da u vrijeme sklapanja ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. kod A. S. vrlo vjerojatno nije postojala dostatna sposobnost za rasuđivanje odnosno ona nije bila dostatno sposobna za rasuđivanje u razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Takav zaključak potvrđuje i okolnost da je A. S. rješenjem ovog suda poslovni broj R1-84/11 od 22. veljače 2012. djelomično lišena poslovne sposobnosti u odnosu na davanje izjava i zaključivanje pravnih poslova o prijenosu prava vlasništva, otuđenju ili drugom načinu raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi 2.000,00 kn, a u tom postupku sud je kao dokaz ocjenjivao i ugovor o založnom pravu koji je predmet ovog postupka (list 9) i taj je ugovor bio jedan od povoda za pokretanje tog postupka kako to proizlazi iz obrazloženja tog rješenja.

17. Točan je navod tuženika Z.b. d.d. da u vrijeme sklapanja spornog ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. A. S. nije bila osoba lišena poslovne sposobnosti jer je rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti doneseno tek nakon toga, 22. veljače 2012. Međutim, u vrijeme sklapanja spornog ugovora je kod A. S. već postojao psihoorganski sindrom i postojanje psihičkih tegoba koje ga karakteriziraju je utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem koje je 2011. provedeno u postupku lišenja poslovne sposobnosti, a vještak M. je u ovom predmetu istaknuo da smatra da su te smetnje kod A. S. postojale najmanje tri godine prije potpisivanja spornog ugovora tako da okolnost da je do djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti A. S. došlo nakon sklapanja spornog ugovora ne znači da u vrijeme sklapanja spornog ugovora kod A. S. nisu postojale psihičke tegobe zbog kojih ona nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju, kako je to utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem. A. S. je stoga već u vrijeme sklapanja spornog ugovora ispunjavala potrebne kriterije da bi bila osoba ograničene poslovne sposobnosti.

18. Također, iz iskaza tužiteljice B.-S. O. i svjedoka M. S., inače kćeri i sina pokojne A. S., proizlazi da pokojna A. S. dulje vrijeme prije sklapanja spornog ugovora nije bila u stanju shvatiti značenje tog ugovora. Svjedok M. S. je naveo da je on nagovorio majku A. S. na sklapanje tog ugovora kao i da potpiše garanciju na 1.200.000,00 CHF i da mu to uopće nije bilo teško jer A. S. nije shvaćala što potpisuje, a njemu je vjerovala. Dodao je i da je društvo A. zapravo zamislio on i da ga je fiktivno registrirao na majku jer je mu je tako bilo lakše zato što je htio da majka unese u kapital društva neka svoja zemljišta i da ona nije bila u stanju voditi to društvo jer to ništa nije razumjela. Dodao je da je njegova majka imala težak život, i da ju je on jednostavno prevario. Tužiteljica B.-S. O. i M. S. su zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu, ali njihovi iskazi o ponašanju i sposobnosti shvaćanja pokojne A. S. su u skladu s provedenim medicinskim vještačenjem, kako onim u ovom postupku tako i onim u postupku lišenja poslovne sposobnosti, pa ih je sud prihvatio. O neobičnom ponašanju A. S. iskazivala je i njena unuka, svjedokinja H. S. koja živi u P. i baku je posjećivala u vrijeme zimskih i ljetnih praznika i kod nje bi tada provodila oko tjedan dana, sve do smrti njenog oca N. 2011., a nakon toga je baku posjećivala rijetko tj. jednom godišnje i ostajala bi dan ili dva. Navela je da je baka imala čudan način razmišljanja i velike promjene raspoloženja i da u svemu osim u brizi o svojim kravama nije imala dobru vremensku orijentaciju jer bi se uvijek iznenadila da ona i sestra dolaze u posjetu preko ljeta i nije joj bilo jasno kako to da preko ljeta nema škole. Navela je da je tako bilo tijekom ljeta 2010. i 2011. kad su ona i sestra u D. S. bile dva mjeseca u bakinoj kući s tatom koji je često morao u bolnicu, a za razdoblje prije toga se ne sjeća da bi se baka tako gubila. Iskaz svjedoka J. B. sud nije uzimao u obzir jer je sam naveo da je jako rijetko kontaktirao s pokojnom A. S..

19. Prema ocjeni ovog suda koja se temelji na nalazu i mišljenju dr. M. i rješenju o djelomičnom lišenja poslovne sposobnosti, a potvrđuju je iskazi tužiteljice i svjedoka M. i H. S., sud je utvrdio da kod A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. nije postojala dostatna sposobnost za rasuđivanje odnosno ona nije bila dostatno sposobna za rasuđivanje u razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Sud međutim, smatra da se ne radi o takvim tegobama koje bi kod pokojne A. S. dovele do potpune poslovne nesposobnosti jer bi u tom slučaju već vještaci psiholog i psihijatrica koji su proveli vještačenje u postupku lišenja poslovne sposobnosti, i pritom ispitali A. S., predložili da se ona potpuno liši poslovne sposobnosti, a predložili su da se samo djelomično liši poslovne sposobnosti.

20. Ugovor koji bi sklopila osoba lišena poslovne sposobnosti bio bi ništetan prema čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) jer prema čl. 276 st. 1 ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora. Međutim, A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora imala je psihičke tegobe koje dovode do ograničenja, ne i do oduzimanja poslovne sposobnost, a ugovor koji je sklopila ograničeno poslovno sposobna osoba je prema čl. 330 ZOO-a pobojan, a ne ništetni pravni posao. S obzirom na navedeno sud je u točki I izreke presude odbio glavni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti spornog ugovora te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja zbog ništetnosti tog ugovora.

21. Kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sud dalje odlučuje o osnovanosti supsidijarnog tužbenog zahtjeva usmjerenog na pobijanje spornog ugovora. U odnosu na ovaj tužbeni zahtjev sporna je i pravovremenost tužbe.

22. Prema čl. 335 st. 1 ZOO-a pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, a prema čl. 335 st. 2 ZOO-a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

23. Tužiteljica B.-S. O. je u svojem iskazu navela da je s pokojnom A. S., svojom majkom, živjela u istoj kući cijeli život do njene smrti 20. travnja 2013. i da je ona bila osoba s kojom se nije moglo razgovarati o težim temama i da je bila nervozna i iziritirana i da se s njom moralo razgovarati kao da se hoda po jajima, na jedno pitanje bi davala tri različita odgovora i takvo je stanje bilo duže razdoblje, prema njenoj ocjeni posljednjih 10 godina života njena majka je bila psihički jednaka. Tih zadnjih 10 godina majka se izolirala od odlazaka od kuće i nije odlazila ni liječniku i bavila se isključivo svojim kravama. Njen otac tj. suprug A. S. je preminuo u kolovozu 2009. i majka nakon toga nije bila u stanju brinuti o svojim potrebama i odlaziti u trgovinu i to je za nju uglavnom obavljao njen brat N.. Navela je da je njen brat N. rekao da su prodali neku zemlju pa je ona pitala majku zašto je to prodala, a majka joj je odgovorila da ništa nije prodala i to je u njoj izazvalo sumnju pa je na Internetu pogledala stanje u zemljišnim knjigama i nakon toga je otišla u javnobilježnički ured. Tamo je saznala za ugovor s P. B. kojeg ona nije uopće poznavala i saznala je za prodaju zemljišta i za društvo A. t. d.o.o. u kojem je A. S. bila direktor i pretpostavlja da je jedan od njene braće to registrirao na majku. Kod javnog bilježnika je saznala i za zadužnice koje je majka potpisala u ukupnoj vrijednosti od oko 17 milijuna kuna. Dodala je da se nakon ovog saznanja obratila C. z. s. s. gdje su je odbili pa je na sudu podnijela prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti za svoju majku o čemu ju je obavijestila, no ona nije nikako reagirala jer nije shvatila što to znači. Iskazala i da je s majkom razgovarala nakon što je bila kod javnog bilježnika i majka joj je tada rekla da ne poznaje P. B. i da ona nije ništa potpisala i da iz tog razgovora nije mogla dobiti nikakve korisne informacije.

24. U vrijeme podnošenja tužbe sadašnja tužiteljica je bila skrbnica pokojne tužiteljice A. S.. Tužba je u ovom predmetu podnesena 2. svibnja 2012. preporučenom poštanskom pošiljkom, a iz potvrde ZK odjela D. S. od 27. travnja 2012. (list 12) proizlazi da je tužiteljica B.-S. O. 2. i 3. svibnja 2011. izvršila uvid u zemljišne knjige tj. u vlasništvo A. S. U nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz postupka za lišenje poslovne odgovornosti A. S. navedeno je da je prijedlog za pokretanje postupka podnesen 3. svibnja 2011. (list 93). Prema ocjeni ovog suda tužiteljica B.-S. O. je već prilikom uvida u zemljišne knjige na Internetu saznala za razlog pobojnosti. Naime, kao osoba koja je živjela s pokojnom A. S. tužiteljica B.-S. O. je bila svjesna da je njena majka osoba ograničenih sposobnosti rasuđivanja pa čim je uvidom u zemljišne knjige na Internetu vidjela da je na nekretnini upisano založno pravo mogla je znati da se radi o raspolaganju imovinom koje njena majka nije bila u stanju shvatiti. Već samim tim uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. …k.o. A. koja je predmet ovog spora (listovi 110-111) na Internetu B.-S. O. je dobila dovoljno informacija o spornom raspolaganju imovinom jer je na temelju podataka iz izvatka morala saznati da je založno pravo upisano na temelju ugovora od 9. ožujka 2011. kojeg je solemnizirao javni bilježnik K. C. iz D. S., da je zalog upisan u korist tuženika Z. b. d.d. i da je vrijednost time osigurana tražbine 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Uzimajući u obzir da je sama tužiteljica izjavila da je prvo provjerila stanje u zemljišnim knjigama na Internetu i da je nakon toga otišla kod javnog bilježnika, zatim da je nakon toga otišla u C. z. s. s. gdje su je odbili te da je nakon toga podnijela prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti sudu, sud smatra da tužiteljica B. S.-O. sve ove radnje nije mogla obaviti u jedan dan. Naime, postupak za lišenje poslovne sposobnosti je pokrenut 3. svibnja 2011., tog i prethodnog dana je tužiteljica izvršila uvid u zemljišne knjige i u ZK odjelu D. S., a nije životno ni logično da je tužiteljica tek 2. svibnja 2011. tj. dan prije pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti saznala za razlog pobojnosti uvidom u zemljišne knjige na Internetu i da je do idućeg dana obavila i razgovor u javnobilježničkom uredu, razgovor u C. z. s. s. gdje je odbijena, da je izvršila uvid u zemljišne knjige u ZK odjelu suda te pokrenula postupak lišenja poslovne sposobnosti na sudu.

25. Sud je stoga utvrdio da je tužiteljica za razlog pobojnosti spornog ugovora saznala svakako prije 2. svibnja 2011. pa kako je tužba podnesena 2. svibnja 2012. radi se o tužbi koja je podnesena nakon proteka roka od godine dana od saznanja za razlog pobojnosti. Budući da je tužiteljica (tj. njena pravna prednica A. S.) tužbu podnijela nakon proteka roka iz čl. 335 st. 1 ZOO-a čijim je protekom prestalo pravo zahtijevati poništaj ugovora, sud je odbio i supsidijarni tužbeni zahtjev pod točkom II izreke kojim tužiteljica uz poništaj spornog ugovora traži i brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju rješenja o uknjižbi založnog prava te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava.

26. Tužiteljica je izgubila spor pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen na temelju čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) odbijen u točki III izreke presude. Zahtjev tuženika Predraga Bulata za naknadu parničnog troška odbijen je u točki IV izreke jer on nije postavio određeni zahtjev za naknadu tog troška tj. nije naveo naknadu kojih troškova i u kojem iznosu potražuje, a to je bio dužan učiniti prema čl. 164 st. 2 ZPP-a.

27. Trošak tuženika Z. b. d.d. odmjeren je prema troškovniku predanom na ročištu 25. siječnja 2022. i dopunjenom na zapisniku od 24. svibnja 2022., a odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak ovog tuženika obuhvaća sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 680,00 kn i trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 250,00 kn. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kn, a sastoji se od nagrade za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za zastupanje na šest ročišta 19. veljače 2013., 28. svibnja 2019., 2. listopada 2019., 3. prosinca 2019., 25. siječnja 2022. i 24. svibnja 2022. po 2.500,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 14. ožujka 2019. 1.250,00 kn prema Tbr. 9/2 OT i za sastav tri obrazložena podneska od 24. siječnja 2019., 30. listopada 2020. i 13. srpnja 2021. po 2.500,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 26.250,00 kn čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 6.562,50 kn. Ukupni parnični trošak ovog tuženika iznosi 33.742,50 kn pa je tužiteljici naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu u točki V izreke ove presude.

28. Trošak pristojbe na rješenje o pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn nije priznat jer je taj trošak skrivio sam tuženik Z. b. d.d. time što nije pravovremeno platio pristojbu na odgovor na tužbu pa je sud morao donositi rješenje o pristojbi iz čl. 39 Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15). Nagrada za sastav podneska od 9. veljače 2016. nije priznata jer u spisu nema tog podneska dok nagrada za sastav podneska od 6. travnja 2020. nije priznata jer se radi o požurnici, a za sastav podneska od 13. kolovoza 2020. nagrada nije priznata jer se njime traži produljenje roka pa se ne radi o troškovima koje bi tuženiku bila dužna nadoknaditi tužiteljica. Nije priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na eOglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 6. srpnja 2022.

Sudac

Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik N. R.

2. P. B.

3. odvjetnica S. V.