REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 374/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Senad Vuković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Domina-M d.o.o. iz Nedelišća, Čakovečka 9, OIB: 25565606693, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R 250/16-3 od 12. siječnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-61/15-18 od 26. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i djelomično preinačava presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R 250/16-3 od 12. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-61/15-18 od 26. travnja 2016. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici te se sudi:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Utvrđuje se nezakonitom odluka tuženika DOMINA-M d.o.o. Nedelišće, Čakovečka 9, OIB:25565606693 o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 21. srpnja 2015. godine.'"

r i j e š i o  j e :

1. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R 250/16-3 od 12. siječnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka u točki 1. IV., V. i VI. i 2. i presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-61/15-18 od 26. travnja 2016. u točki 1. IV., V. i VI. i 2. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R 250/16-3 od 12. siječnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena točka III. prvostupanjske odluke.

3. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice ŠM koji glasi:

'I. Utvrđuje se nezakonitom odluka tuženika DOMINA-M d.o.o. Nedelišće, Čakovečka 9, OIB:25565606693 o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 21. srpnja 2015. godine.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.383,36 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to kako slijedi:

- na iznos od 521,31 kuna od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 3.475,29 kuna od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 3475,29 kuna od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.911,47 kuna od 16. studenoga 2015. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 520,00 kuna s osnova naknade plaće za prekovremene sate rada odrađene do dana 30. lipnja 2015. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16. srpnja 2015. godine do isplate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

IV. Utvrđuje se s danom 16. listopada 2015. godine raskinutim ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužiteljice ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DOMINA-M d.o.o. Nedelišće, Čakovečka 9, OIB:25565606693 od dana 01. svibnja 2007. godine.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.802,32 kuna s osnova naknade štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.'

2. Nalaže se tužiteljici ŠM da tuženiku DOMINA-M d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna (osamtisućasedamstoipedeset kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude, tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava navode iz revizije te predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora.

5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 392. a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Sukladno odredbi čl. 382. st.1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3.ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

7. Polazeći od citirane odredbe i predmeta spora o zahtjevu tužiteljice o kojima je odlučeno pobijanom presudom, za ocijeniti je da je protiv pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu te zahtjevu za isplatu plaće od dana otkaza do novog zaposlenja dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a (tzv. redovna revizija), dok protiv dijela pobijane presude, a kojom je odlučeno o isplati prekovremenih sati nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica potražuje isplatu prekovremenih sati odrađenih do 30. lipnja 2015., stoga ta tražbina nije u vezi s otkazom od 21. srpnja 2015.

8. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

9. Predmet spora je utvrđenje dopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. srpnja 2015. koju je donio tuženik kao poslodavac prema tužiteljici kao radnici, kao i zahtjev za isplatu plaće od dana otkaza do dana kada se tužiteljica zaposlila na drugom radnom mjestu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu te naknada štete u slučaju sudskog raskida, te zahtjev za isplatu prekovremenih sati.

10. Sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i to na temelju ugovora o radu od 1. svibnja 2007. na poslovima prodavača-kalkulanta,

- da je tužiteljica i ranije radila kod tuženika na određeno vrijeme tako da je ukupno radila 12 godina,

- da je tužiteljica 17. srpnja 2015. oko 11,20 sati napustila radno mjesto,

- da je tužiteljica isti dan otišla na pregled kod doktora opće prakse koji joj je otvorio bolovanje i sa 17. srpnjem 2015. izdao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad,

- da je tužiteljica isti dan potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad tuženiku uputila mailom koji tuženik tvrdi da nije zaprimio,

- da je istu potvrdu tužiteljica tuženiku poslala putem pošte 21. srpnja 2015. (17. srpnja 2015. je bio petak),

- da je tuženik 21. srpnja 2015. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer da je tužiteljica neopravdano izostala s posla od 17. srpnja 2015. do donošenja navedene odluke te time izgubio povjerenje u tužiteljicu radi čega da radni odnos više nije moguće nastaviti.

11. Na temelju ovako utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da je tuženik zbog svojevoljnog napuštanja rada i radnog mjesta u tijeku radnog vremena s pravom izgubio povjerenje u tužiteljicu te da nastavak radnog odnosa nije bio moguć.

12. Ovakvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, dalje ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je u st. 2. određeno kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZR radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, dok je stavkom 3. istog članka propisano ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

15. Prema odredbi čl. 117. st.1. ZR privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

16. Uzimajući u obzir činjenična utvrđenja ovog predmeta i prethodno citirane odredbe Zakona o radu, nameće se zaključak kako je tužiteljica postupila u skladu sa čl. 37. st.1. ZR obzirom da je preporučenom poštom 21. srpnja 2015. tuženiku poslala potvrdu liječnika dok su 18. i 19. srpnja 2015. bili neradni dani.

17. U svakom slučaju je tužiteljica postupila u skladu sa odredbom čl. 31. st. 3. ZR zbog čega se njezin izostanak s posla od 17. -21. srpnja 2015. nije mogao smatrati neopravdanim kao niti razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

18. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitom odluke o izvanrednom otkazu, dok je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u dijelu kojim je odlučeno o sudskom raskidu, isplati plaće od dana otkaza do zaposlenja tužiteljice na drugom radnom mjestu te naknadi štete u slučaju sudskog raskida.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva a obzirom na odluku ovog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva o nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu.

20. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

20.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

20.3. U konkretnom slučaju tužiteljica u odnosu na dio odluke kojim je odlučeno o isplati prekovremenih sati nije naznačila određeno pravno pitanje.

20.4. Kako predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje u odnosu na taj pobijani dio odluke, ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.

20.5. Stoga je u tom dijelu revizija tužiteljice nedopuštena, zbog čega ju je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

21. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug