REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1385/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Lesnina H d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 106, OIB 36998794856, (pravnog slijednika Lux-Aqua d.o.o. Križevci, Frankopanska 33, OIB 56460902672) kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2088/2015-2 od 5. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 566/2014-20 od 23. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2088/2015-2 od 5. studenoga 2015. u dijelu pod točkom I/ a) u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 566/2014-20 od 23. travnja 2015. pod točkom I/ izreke i pod točkom II/ izreke za naknadu troškova postupka tužitelju u visini od 15.127,50 kuna, kao i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2014-20 od 23. travnja 2015. u točki I/ izreke kojom je naloženo tuženiku LUX-AQUA d.o.o., Križevci, isplatiti tužitelju KĆ ukupan iznos od 176.816,78 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 35.125,05 kuna od 30. prosinca 2013., na iznos od 36.305,19 kuna od 30. siječnja 2014., na iznos od 34.041,04 kuna od 28. veljače 2014, na iznos od 35.213,78 kuna od 30. ožujka 2014, na iznos od 36.131,72 kuna od 30. travnja 2014., pa do isplate, te u dijelu pod točkom II/ izreke u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u visini od 15.127,50 kuna, te se preinačava navedena drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu žalbe i za navedeno sudi:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

»Nalaže se tuženiku LUX-AQUA d.o.o., Križevci, isplatiti tužitelju KĆ ukupan iznos od 176.816,78 kuna (sto sedamdeset šest tisuća osamsto šesnaest kuna i sedamdeset osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-35.125,05 kuna od 30.12.2013.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

-36.305,19 kuna od 30. 1. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

-34.041,04 kuna od 28. 2. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

-35.213,78 kuna od 30. 3. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

-36.131,72 kuna od 30. 4. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

te naknaditi troškove postupka u visini od 15.127,50 kuna.« "

2. Nalaže se tužitelju KĆ tuženiku LUX-AQUA d.o.o., Križevci, sada po slijedniku Lesnina H d.o.o., Zagreb, naknaditi troškove postupka u visini od 19.831,25 kuna, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I/ Tuženik LUX-AQUA d.o.o. iz Križevaca, Frankopanska 33, OIB 56460902672 dužan je tužitelju KĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti ukupan iznos od 176.816,78 kuna ( sto sedamdeset šest tisuća osamsto šesnaest kuna i sedamdeset osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 35.125,05 kuna od 30.12.2013.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena,

- 36.305,19 kuna od 30. 1. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena ,

- 34.041,04 kuna od 28. 2. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena ,

- 35.213,78 kuna od 30. 3. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena

- 36.131,72 kuna od 30. 4. 2014.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena ,

kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena tekućim od presuđena do isplate u roku 15 dana“;

II/ Nalaže se tuženiku LUX-AQUA d.o.o. iz Križevaca, Frankopanska 33, OIB 56460902672, da tužitelju KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 24.502,50 kn u roku 15 dana.“

2. Odlukom drugostupanjskog suda suđeno je:

"I/ Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i prihvaća kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-566/2014-20 od 23. travnja 2015.:

a) potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.127,50 kn, sve u roku 15 dana,

b) preinačuje u djelu točke II. izreke glede parničnog troška tako da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.127,50 kn odbija se kao neosnovan.

II/ Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: P-566/2014-20 od 29. travnja 2015.

III/ Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe u iznosu od 8.136,25 kn odbija se kao neosnovan, a zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn, odbija se kao neosnovan."

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 385.a ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Postavlja pitanje za kojeg tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni:

"Da li u slučaju kada je ugovor raskinut temeljem samog zakona dolazi i do raskida svih dodataka tom ugovor, te da li se u takvoj situaciji stranke oslobađaju svih obveza osim obveze s naslova naknade štete a ona stranka koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomični ima pravo na povrat onog što je dala."

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi osnovanosti navoda revizije i predlaže istu odbiti. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, kao što je ovaj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

7. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Ovaj sud smatra da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ono se, bez obzira na samu formulaciju, svodi na dvojbu je li osoba koja je preuzela ugovorom obvezu plaćanja određenog mjesečnog novčanog iznosa radi održavanja ugovora na snazi sklopljenog pod odgodnim uvjetom, koje plaćanje je određeno do ispunjenja uvjeta, uz ugovoren rok ispunjenja kao bitan sastojak ugovora, dužna platiti neisplaćene mjesečne iznose i u slučaju kada je ugovor raskinut po samom zakonu, zbog neispunjenja uvjeta u ugovorenom roku.

10. O važnosti pitanja govori u prilog činjenica da o pitanju posljedica raskida ugovora postoje različite odluke. Revident se poziva na odluke ovog suda Rev- 232/04-02 od 7. prosinca 2005., Rev 1780/10-2 od 12. veljače 2013., Revx 491/13-2 od 18. lipnja 2013. i Županijskog suda u Dubrovniku Gž-278/09 od 15. studenoga 2010. Izraženo shvaćanje u pobijanoj odluci nije podudarno sa navedenim odlukama.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela ugovorene naknade od 0,5% mjesečno na iznos ugovorene kupoprodajne cijene od 989.160,00 EUR protuvrijednost u kunama.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da:

- su stranke sklopile ugovor o prodaji nekretnine u Osijeku upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 23. travnja 2012., u kojem ugovoru je tužitelj prodavatelj, a prednik tuženika kupac, za rečenu cijenu od 989.160,00 EUR protuvrijednost u kunama,

- je rok plaćanja 30 dana od objave Detaljnog plana uređenja (dalje: DPU) u Službenom glasniku Grada Osijeka za područje Retfala- Jug u Osijeku,

- ta obveza vrijedi pod uvjetom donošenja DPU, ali najkasnije do zaključno 1. svibnja 2013.,

- je ispunjenje u roku je po tom ugovoru od 23. travnja 2012. ugovoreno kao bitan sastojak ugovora (čl. 2. t. 2.Ugovora),

- su stranke po tom ugovoru regulirale da ako DPU ne bi bio donesen do 1. ožujka 2013., a njegovo donošenje bude izgledno nakon 1. svibnja 2013. da stranke ugovaraju dodatni rok od šest mjeseci za ispunjenje u kojem slučaju se kupac obvezuje platiti prodavatelju "... naknadu tj. kamatu..." od 0,5 % mjesečno na iznos ugovorene cijene sa dospijećem 30-tog u mjesecu za odnosi mjesec (čl. 2. t. 3. Ugovora),

- su Aneksom tom ugovoru od 10. rujna 2013. stranke utvrdile da DPU nije donesen do 1. svibnja 2013. te da mijenjaju ugovornu odredbu (iz čl. 2. t. 2. osnovnog ugovora) na način da je kupac obvezan platiti kupoprodajnu cijenu i nadalje u roku od 30 dana od dana objave DPU u Službenom glasniku Grada Osijeka za područje Retfala- Jug, i to najkasnije do 1. svibnja 2014., koje ispunjenje ugovora u tom roku donošenja DPU je ponovno ugovoreno kao bitan sastojak ugovora

- DPU do 1. svibnja 2014. nije donesen, već 8. svibnja 2014.

- je ugovor raskinut, a što da je nesporno između stranaka.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom, polazeći od nesporne činjenice da je ugovor između stranaka raskinut, izražen je zaključak da je do tog raskida došlo zbog toga što tuženik do 1. svibnja 2014. nije isplatio kupoprodajnu cijenu, pa da je tuženik dužan platiti 0,5% mjesečno iznosa cijene sve do dana raskida ugovora, kvalificirajući potraživanje tužitelja s osnove ugovorne kazne.

14. Drugostupanjski sud tu obvezu podvodi pod ugovorenu kamatu kao naknadu zbog odgode roka isplate kupoprodajne cijene. Pravnog je shvaćanja da je tuženik dužan plaćati opisanu naknadu za vrijeme u kojem se ne nalazi u zakašnjenju.

15. Tuženik u reviziji tvrdi da su odredbom čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.) propisani učinci raskida ugovora pa tako da se raskidom ugovora obje stranke oslobađaju svojih obveze, osim obveze naknade štete, a da je drugostupanjski sud pravnoga shvaćanja da tužitelj potražuje isplatu ugovorene kamate kao naknade zbog odgode roka isplate kupoprodajne cijene, pa da je na taj način tužbeni zahtjev prihvaćen s naslova ispunjenja obveza koje bi time za tuženika proizlazile iz raskinutog ugovora, iako da je on na temelju citirane odredbe ZOO oslobođen ispunjenja obveza, te da se ne radi ni o naknadi štete, već da je plaćanje naknade od 0,5% mjesečno ugovoreno radi održavanja ugovora na snazi.

16. Pogrešno su nižestupanjski sudovi kvalificirali obvezu tuženika iz ugovora i to prvostupanjski sud kao ugovornu kaznu, a drugostupanjski sud kao ugovornu kamatu.

16.1. Prema odredbi čl. 350. st. 3. ZOO ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze i ona se ugovara za slučaj neispunjenja, zakašnjenja ili neurednog ispunjenja, prema st. 1. te odredbe. Ovdje se radi o novčanoj obvezi tuženika, a ne radi se ni o slučaju neispunjenja, neurednog ispunjenja niti zakašnjenja tuženika.

16.2. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što znači izraz ugovorne kamate, ali one se mogu definirati kao ugovorena naknada za korištenje tuđeg novca ili tuđih zamjenjivih stvari, kao stvari određenih po rodu. Definicija kamate kao naknade za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari odgovara pojmu ugovornih kamata. U ovom slučaju se ne radi o korištenju tuđeg novca ili stvari.

17. Nižestupanjski sudovi nisu cijenili bitnom okolnost koju ističe tuženik, a to je da je obveza tuženika za plaćanje naknade od 0,5% mjesečno ugovorena radi održavanja ugovora na snazi.

18. Činjenica je da je ugovor o kupoprodaji raskinut po samom zakonu, jer do 1. svibnja 2014. nije donesen DPU.

19. Stoga, na konkretni pravni odnos treba primijeniti odredbu čl. 368. ZOO koja određuje da:

"(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.".

20. Predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen je pod uvjetom u smislu odredbe čl. 297. st. 1. ZOO. Ona određuje da je ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Dakle, radi se o odgodnom uvjetu koji odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet (ne) ispuni, ovdje objava donošenja odgovarajućeg DPU.

21. Tuženik nije bio u zakašnjenju u ispunjenju obveze plaćanja kupoprodajne cijene, jer je on bio u obvezi platiti cijenu u roku od 30 dana od dana objave odluke o donošenju DPU u službenom glasniku, pri čemu je ugovoren rok ispunjenja ugovora vezan uz ispunjenje uvjeta najkasnije s 1. svibnja 2014., kao bitan sastojak ugovora.

22. Raskidom ugovora obje strane se oslobađaju obveza, osim obveze na naknadu štete. Zahtijevana isplata nema osnovu ni u naknadi štete niti u kakvoj koristi. Naprotiv strana koja je ispunila ugovorne obveze, pa tako i sporedne, ovdje tuženik, ima pravo na povrat onog što je dala (tako i Rev 2651/2019 od 2. prosinca 2020. između istih stranaka povodom istog ugovora). Argumentum a contrario (u opreci), tužitelj nema pravo zahtijevati daljnje ispunjenje ugovorenih obveza tuženika, jer je ugovor prestao, raskidom. To i jer posebna odredba čl. 368. st. 1 ZOO određuje da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, a opća odredba iz čl. 160. st. 2. ZOO regulira da prestankom ugovora prestaje glavna obveza iz ugovora te da prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

23. Zaključno, u situaciji gdje je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, gdje stranke nisu ugovorile (za slučaju raskida ugovora zbog neostvarenja uvjeta do ugovorenog roka) učinak tog raskida u odnosu na pravo tužitelja na ugovorenu mjesečnu naknadu, odnosno pravnu sudbinu plaćenih i neplaćenih iznosa s tog osnova - je li tužitelj ima pravo zadržati plaćeno i potraživati neplaćene mjesečne iznose za slučaj tog raskida, onda je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 368. st. 1. ZOO trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelj.

24. Zbog navedenoga valjalo je prihvatiti reviziju i preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu po tuženiku i odbiti tužbeni zahtjev, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, kako u pogledu glavnog zahtjeva tako i sporednih traženja, uključujući i zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, koji mu zbog neuspjeha u postupku ne pripada, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

25. Vrijednost predmeta spora je iznos od 176.624,00 kuna. Tuženiku pripada, prema Tbr 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), u svezi Tbr 7.

1. Tarife 250 bodova za odgovor na tužbu, za zastupanje na ročištu 28. listopada 2014. i 9. ožujka 2015, za svako 250 bodova, prema Tbr 9.t.1. Tarife, kao ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, dok za zastupanje na ročištu 26. studenoga 2014. pripada prema Tbr 9. t. 5. Tarife 50 bodova, kao odgođenom prije početka raspravljanja. Priznat je zatraženi trošak od 50 bodova za podnesak od 24. listopada 2014., koji je i obrazložen podnesak u smislu Tbr 8. t. 1. Tarife. Tuženiku pripada 850 bodova, što uz primjenu Tbr 42 i 50 Tarife je iznos od 10.625,00 kuna. Tome je pridodan zatraženi trošak sastavljanja žalbe od 312,50 bodova na osnovi Tbr 10. t. 1. Tarife, što uz Tbr 42 i 50 Tarife je iznos od 3.906,25 kuna. Ukupni trošak zastupanja po odvjetniku je iznos od 14.531,25 kuna. Iznosi plaćenih sudskih pristojbi, prema rješenju prvostupanjskog suda od 29. veljače 2016., u visini od 1.060,00 kuna za odgovor na tužbu te visini od 4.240,00 za žalbu, pridodani su troškovima zastupanja, što je ukupno iznos od 19.831,25 kuna. Taj iznos je dosuđen tuženiku primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP, a na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 2. ZPP. Trošak revizije tuženik nije zahtijevao.

26. Tužitelju nije dosuđen zahtijevani trošak odgovora na reviziju jer osim što tužitelj nije uspio u postupku, taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije potreban. Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug