REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1667/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Auto-market "Gustović" trgovina d.o.o., Bjelovar, A. Šenoe 10, OIB 73920623391, zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv 1. tuženice DČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju-Nikoli Cvetkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, vrijednost predmeta spora: 510.000,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1406/2015-10 od 22. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-297/2013- 26 od 29. travnja 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1406/2015-10 od 22. ožujka 2018. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj Auto-market "Gustović" trgovina d.o.o., Bjelovar, A. Šenoe 10, OIB:73920623391, dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

I čk.br.2331 dvorište u [adresa] i [adresa] sa 829m2,

III kuća broj 10 u [adresa] i [adresa] izgrađena na čestici 2331, IV Posebni etažni dijelovi kuće br.10 izgrađ. na čestici 2331 podrum: 1. prostorija za ogrijev 17,15 m2, 2. prostorija za zimnicu 24,75 m2, 3. stubište 5,00 m2, 4. skladište robe 24,15 m2, prizemlje: 5. trijem 10,16 m2, 6. ulaz 10,17 m2, 7.hodnik 23,55 m2, 8.zahod 3,89 m2, 9. garderoba 3,95 m2, 10. predprostor 6,26 m2, 11. trgovina 69,80 m2, 12. kancelarija 15,80 m2, 13. stubište na tavan 3,00 m2, 14.trgovina I 102,00 m2, 15.trgovina II 72,30 m2, 16.trgovina III 31,20 m2, 17.skladište trgovine III 14,00 m2, 18.hodnik 8,40 m2, 19.pomoćno skladište 9,44 m2, 20.garderoba 2,94 m2, 21.zahod trgovine III 1,80 m2, 22.trgovina IV 22,88 m2, 23.skladište trgovine IV 25,10 m2, tavan: 24. tavan I 184,30 m2, 25. tavan II 342,10 m2, što su tuženi i to DČC iz [adresa] i DČ iz [adresa], dužni priznati te tužitelju solidarno naknaditi trošak postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Prvotuženica DČC i drugotuženik DČ dužni su tužitelju Auto-market "Gustović" trgovina d.o.o., Bjelovar, A. Šenoe 10, OIB: 73920623391, nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 22.312,50 kn u roku od 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnijeli su tuženici zbog pogrešnog zaključka drugostupanjskog suda kada je tužiteljev posjed postao nepošten, zbog izostanka primjene Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 24. srpnja 1991. (''Narodne novine'' broj 36/91) i pogrešne primjene presude Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. To iz razloga jer su rješenjem Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I 944-18/97-01/1, urbroj: 2103- 03-03/2-10-63 od 22. travnja 2010. dani u vlasništvo tuženicima, svakom u 1/2 dijela, posebni etažni dijelovi kuće broj ... od rd. broja 14. -23. izgrađene na k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. g. B., ukupne površine 290 a i 0,6 m pobliže naznačenim tom točkom izreke rješenja, a zakonitost kojeg postupka provedenog temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' broj 92/96, 33/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje Zakon o naknadi) je potvrdio i ovaj sud presudom poslovni broj U-zpz 9/2013-5 od 14. ožujka 2017. godine. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 9.562,50 kn.

3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama naznačenim u citiranoj izreci drugostupanjske presude.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je pok. RČ, prednica tuženika, bila vlasnik kuće u [adresa] i dvorišne zgrade u [adresa] i [adresa] sve izgrađeno na čk.br. 2331 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- je Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Bjelovar, dana 14. prosinca 1959. donijela rješenje kojim su CČ i ŽČ nacionalizirane nekretnine i to poslovne prostorije u površini od 240 m2 koje se sastoje od tri lokala dok je jedan lokal površine od 69 m2 ostavljen u njihovom suvlasništvu,

- navedena nacionalizacija poslovnog prostora nikad nije provedena u zemljišnim knjigama,

- je RČ navedene nekretnine prodala Elektrotehni SET Ljubljana kupoprodajnim ugovorom od 16. prosinca 1974. za iznos od 625.000,00 - tadašnjih dinara,

- je Elektrotehna SET Ljubljana temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. i Aneksa tog Ugovora od 23. prosinca 1991. prodala navedene nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovdje tužitelju,

- je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-757/90 od 16. studenog 1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-301/93 od 15. srpnja 1993. poništen kupoprodajni ugovor između RČ i Elektrotehne SET Ljubljana od 16. prosinca 1974. iz razloga što prodavatelj RČ, u vrijeme prodaje nije bila vlasnik predmetnih nekretnina koje su bile nacionalizirana imovina i nije mogla s njima raspolagati,

- je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-176/94 od 24. rujna 1996. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1962/96 od 31. siječnja 1997. poništen kupoprodajni ugovor sklopljen između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja od 30. srpnja 1991.,

- je u toj parnici, prethodno tome, saznao da su predmetne nekretnine nacionalizirane kada je podnio odgovor na tužbu – 14. ožujka 1994. godine (listovi 10 i 11 spisa Općinskog suda u Bjelovaru broj P-176/94, u prilogu),

- su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1306/1997 od 27. lipnja 2002. preinačene presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 176/94 od 24. rujna 1996. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1962/96 od 31. siječnja 1997. te je odbijen tužbeni zahtjev Grada Bjelovara za poništenje kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. sklopljenog između Elektrotehne SET Ljubljana i tuženika iz razloga što nije postavljen zahtjev za utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora u smislu odredbe čl. 109. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO),

- je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1061/02 od 11. travnja 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1229/03 od 6. studenog 2003. utvrđeno da su apsolutno ništavi kupoprodajni ugovori sklopljeni dana 22. srpnja 1991. te Aneks ugovora sklopljen dana 23. prosinca 1991. između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja o kupoprodaji stambene zgrade – poslovnih prostora u [adresa], izgrađene na čk.br. 2331., upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pripadajućim zemljištem u djelu koji se odnosi na poslovni prostor ukupne površine 309 m2,

- je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1229/00 od 8. listopada 2001. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2625/02 od 1. veljače 2002. naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi kupoprodajnog ugovora između RČ i Elektrotehne SET Ljubljana o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu koji se odnosi na poslovni prostor ukupne površine 309 m2 te na osnovi kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja o kupoprodaji poslovnih prostora u zgradi u [adresa], na čk.br. 2331 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo korištenja s imena Elektrotehna SET Ljubljana i pravo vlasništva s imena ovdje tužitelja uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo RČ,

- iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-1799/06, Z-5952/06 i broj Z- 6039/06 te rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-64/06, Gž- 1785/06 i broj Gž-115/07 proizlazi da su predlagatelji ovdje tuženici DČ i PČ odbijeni s prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja,

- iz priloženog zaključka od 12. srpnja 1976. koji je donijela Općina Bjelovar, Općinski sekretarijat za komunalne i stambene poslove urbanizam i građevinarstvo (list 67,68) proizlazi da je tim Zaključkom obustavljen postupak pokrenut po službenoj dužnosti u pravnoj stvari ŽČ iz [adresa], radi otuđenja nacionalizirane stambene zgrade u [adresa],

- iz obrazloženja navedenog Zaključka proizlazi da je Organ nadležan za imovinsko pravne poslove kod donošenja ovog Zaključka o obustavi postupka imao u vidu da je postignut društveni cilj, tj. nacionalizirani dio stambene zgrade u [adresa]., da je od strane prodavateljice RČC, koja je jedina bila upisana kao gruntovni vlasnik, prodan društvenom sektoru, a što je osnovni cilj samog postupka nacionalizacije, te da su navedene nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama upisane na radnoj organizaciji Elektrotehna Ljubljana,

- je ŽČ bez obzira na činjenicu da je nacionalizirane nekretnine prodala 16. prosinca 1974. Elektrotehni SET Ljubljana, Općini Bjelovar 2. siječnja 1997. podnijela zahtjev za povrat nekretnina koje su joj rješenjem o nacionalizaciji od 1959. oduzete,

- iz stanja predmeta proizlazi da je ŽČ za dobiveni novac od prodaje cjelokupnih nekretnina u [adresa] kupila stan u [adresa].,

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6416/98 od 8. lipnja 1999. proizlazi da su ŽČ (Jelisavu) nasljednici DČ pranećak u ½ dijela i PČ pranećakinja u ½ dijela.

8. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev jer je tužitelj zajedno sa svojim prednicima do 17. studenog 1999., kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZV), neprekidno bio u posjedu više od 20 godina (rok od 20 godina istekao je još 1994.), što znači da je ispunio zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da je njegov posjed bio pošten. Zakonodavac donošenjem zakona rješava pravna pitanja i odnose, te se pri tome mora voditi računa o prihvatljivoj i poštenoj ravnoteži između zahtjeva, općeg interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava - zahtjev broj 35298/04 - u predmetu TRGO protiv Republike Hrvatske, presuda od 11. srpnja 2009. godine). Naime, tužitelj je bio pošteni posjednik sve do pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1991. i Aneksa tog ugovora od 23. prosinca 1991., a to je 6. listopada 2003. (presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-122/03 od 6. studenog 2003.), dakle nakon stjecanja prava vlasništva ex lege. Na dan 16. prosinca 1974., kada je Elektrotehna SET Ljubljana kupila kuću u [adresa] od RČ ona je bila upisana kao samovlasnik navedene kuće te kupac nije mogao znati da je poslovni prostor (240 m2) nacionaliziran. Tužitelj prilikom kupnje spornih nekretnina od Elektrotehne SET Ljubljana također nije mogao znati da je poslovni prostor bio nacionaliziran 1959. jer nacionalizacija nije bila uknjižena u zemljišnim knjigama. Zakonski nasljednici pok. ŽČ, ovdje tuženici kao pranećaci nisu ovlaštenici naknade u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi budući da nisu nasljednici prvog nasljednog reda, a niti bi im to pravo pripadalo u slučaju da jesu ovlaštenici toga prava jer se naknada u smislu čl. 1. st. 2. Zakona o naknadi daje u novcu ili vrijednosnim papirima, a iznimno u naravi, a u konkretnom slučaju radi se o poslovnom prostoru koji je u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja pa tuženicima poslovni prostor ne bi niti bio vraćen u naravi. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud drugog stupnja smatra da je tužitelj na spornoj nekretnini stekao vlasništvo dosjelošću do 17. studenog 1999. jer tužitelju kao stjecatelju prava vlasništva i posjedniku nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

9. Osnovan je revizijski navod tuženika kako je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljev posjed nacionaliziranih nekretnina postao nepošten pravomoćnim utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1991. i Aneksa tog ugovora od 23. prosinca 1991. – 6. listopada 2003. (presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-122/03 od 6. studenog 2003.) jer je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako je u parnici Općinskog suda u Bjelovaru koja se vodila pod poslovnim brojem P-176/94, tužitelj saznao da su predmetne nekretnine nacionalizirane najkasnije kada je podnio odgovor na tužbu – 14. ožujka 1994. godine (listovi 10 i 11 spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-176/94). To iz razloga jer je u tamošnjoj tužbi navedeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-757/90 od 16. studenog 1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-301/93 od 15. srpnja 1993., djelomično poništen kupoprodajni ugovor između RČ i Elektrotehne SET Ljubljana od 16. prosinca 1974. iz razloga što prodavatelj RČ, u vrijeme prodaje nije bila vlasnik dijela nekretnina koje su bile nacionalizirana imovina i nije mogla s njima raspolagati. Od 16. prosinca 1974. do 16. ožujka 1994. nije proteklo dvadeset godina koji se rok dosjelosti za to razdoblje primjenjuje u konkretnom slučaju, kako je to pravilno obrazložio drugostupanjski sud, pa već iz toga proizlazi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na nacionaliziranim nekretninama dosjelošću.

10. Osnovan je i revizijski navod tuženika da je u pogledu poštenja tužiteljevog posjeda izostala primjena Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 24. srpnja 1991. (''Narodne novine'' broj 36/91) jer je drugostupanjski sud, s tim u vezi, trebao ocijeniti je li tužitelj morao znati da su na temelju čl. 3. st. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, Ugovor o kupoprodaji kojega je 30. srpnja 1991. sklopio s Elektrotehnom SET Ljubljana i Aneks tog ugovora od 23. prosinca 1991., ništavi, i je li zbog toga njegov posjed otpočetka bio nepošten.

11. Osnovani su i revizijski navodi o pogrešnoj primjeni presude Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. i pogrešnom shvaćanju da ''zakonski nasljednici pok. ŽČ, ovdje tuženici kao pranećaci nisu ovlaštenici naknade u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi budući da nisu nasljednici prvog nasljednog reda, a niti bi im to pravo pripadalo u slučaju da jesu ovlaštenici toga prava jer se naknada u smislu čl. 1. st. 2. Zakona o naknadi daje u novcu ili vrijednosnim papirima, a iznimno u naravi, a u konkretnom slučaju radi se o poslovnom prostoru koji je u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja pa tuženicima poslovni prostor ne bi niti bio vraćen u naravi''. To iz razloga jer su pravomoćnim i konačnim rješenjem Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I 944-18/97- 01/1, urbroj: 2103-03-03/2-10-63 od 22. travnja 2010. dani u vlasništvo tuženicima, svakom u 1/2 dijela, posebni etažni dijelovi kuće broj ... od rd. broja 14. -23. izgrađene na k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. g. B., ukupne površine 290 a i 0,6 m pobliže naznačenim tom točkom izreke rješenja, a zakonitost kojeg postupka provedenog temeljem Zakona o naknadi je potvrdio i ovaj sud – presudom poslovni broj U-zpz 9/2013-5 od 14. ožujka 2017., kako to pravilno ističu revidenti. Zato je osnovan i revizijski navod tuženika da se tužitelju u rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na tim nekretninama ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. jer, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, tužitelju kao stjecatelju prava vlasništva i posjedniku jest suprotstavljen privatni interes trećih osoba.

12. Stoga je revizija tuženika osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Primjenom čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti pobijano rješenje jer zbog opisane pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je samo dio predmetnih nekretnina bio nacionaliziran.

13. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedene propuste, prije svega, ocijeniti je li vlasništvo nekretnina koje nisu bile nacionalizirane uopće bilo sporno (ako to nije raspravljeno pred prvostupanjskim sudom onda predmet treba vratiti tom sudu na ponovno suđenje), ako jest, ocijeniti je li tužitelj mogao dosjelošću steći pravo vlasništva barem na tim nekretninama odnosno je li mu i u tom dijelu suprotstavljen privatni interes trećih osoba, je li tužitelj u trenutku stupanja u posjed tih nekretnina bio pošten, te, ovisno o tome, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pritom će uzeti u obzir i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-757/90 od 16. studenog 1992. poništen kupoprodajni ugovor između RČ i Elektrotehne SET Ljubljana od 16. prosinca 1974. samo u dijelu u kojem se odnosi na poslovni prostor ukupne površine 309 m2, baš kao što je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 1061/02 od 11. travnja 2000. utvrđeno da su apsolutno ništavi kupoprodajni ugovori sklopljeni dana 22. srpnja 1991. te Aneks ugovora sklopljen dana 23. prosinca 1991. između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja samo u tom dijelu.

14. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić