REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 52 Pž-1843/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MAGNUM OPATIJA d.o.o. Opatija, Trg Vladimira Gortana 2/1, OIB 96645008206, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Žarković, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 11, protiv tuženika MEĐUNARODNI CENTAR ZA POSLOVNO SAVJETOVANJE d.o.o. [adresa], OIB 95285386947, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bonifačić, odvjetnica u Rijeci, Veslarska 3/II, radi predaje potpunog pregleda imovine i obveza, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-114/2019-24 od 4. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-114/2019-24 od 4. ožujka 2021. u točki I. i u točki II. izreke u dijelu kojim se tužitelju nalaže naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.984,57 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-114/2019-24 od 4. ožujka 2021. u točki II. izreke u dijelu kojim se tužitelju nalaže naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.265,43 kn i u tom dijelu odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da položi račun i da preda potpuni pregled imovine i obveza za društvo Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 95285386947, za razdoblje 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godine te da preda potpuni pregled svih ugovora i svih drugih pravnih poslova koje je LŠ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: LŠ) potpisao u ime i za račun navedenog tuženika ili pravnih poslova koje je navedeni tuženik sklopio uz sudjelovanje LŠ u ime i za račun navedenog tuženika te se nalaže tuženiku da pod prisegom izjavi da su ti podaci potpuni i točni, sve u roku od 8 (osam) dana.“
U točki II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je pobijana odluka zahvaćena žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog jer je sud primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) kojeg nije mogao primijeniti jer je Novela ZPP-a iz 2019. godine („Narodne novine“ broj 70/19) stupila na snagu nakon podnošenja tužbe. Prvostupanjski je sud je pogrešno zaključio da je tužitelj podnio tužbu propisanu odredbom čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a, a iz tužbenih navoda proizlazi da je podnio tužbu propisanu čl. 186.b st. 1. ZPP-a. Žalitelj nema zahtjev za naknadu štete prema tuženiku već prema svom bivšem radniku koji je za vrijeme trajanja svog radnog odnosa bio prokurista tuženika koji obavlja istu gospodarsku djelatnost kao žalitelj čime je povrijedio zakonsku zabranu natjecanja s poslodavcem. Sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 325.a ZPP-a jer je o žaliteljevom zahtjevu odlučio presudom, a ne rješenjem kako je propisano.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijana presuda sadrži u dovoljnoj mjeri valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega žalitelj neosnovano pobija pravilnost prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud u obrazloženju određeno navodi da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 186.b st. 1. ZPP-a jer tužitelj nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tuženikom temeljem kojeg bi ovaj bio dužan položiti tužitelju račun i predati pregled svoje imovine i obveza i pregled ugovora i pravnih poslova koje je bivši žaliteljev zaposlenik sklopio u ime i za račun tuženika. Sud određeno navodi da žalitelj nema imovinskopravni zahtjev prema tuženiku već prema svojem bivšem radniku kojem je otkazao ugovor o radu i u tijeku je postupak pred nadležnim sudom u kojem radnik pobija valjanost odluke o otkazu ugovora o radu, a žalitelj je u toj parnici podnio protutužbeni zahtjev kojim zahtjeva naknadu štetu od bivšeg radnika. Podaci iz ovog postupka bili bi moguće potrebni žalitelju odrediti zahtjev za naknadu štete, a takav zahtjev je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim jer žalitelj i tuženik nisu ni u kakvom poslovnom odnosu da bi ovaj mogao tražiti polaganje računa u smislu zakonske odredbe čl. 186.b ZPP-a.
7. Neosnovano žalitelj navodi da je pobijana odluka zahvaćena žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka jer da je sud sudio prema odredbama Novele ZPP-a iz 2019. godine koja nije bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Time što je prvostupanjski sud citirao sve izmjene Zakona o parničnom postupku pa tako i posljednju Novelu ZPP-a iz 2019. prvostupanjski sud nije odlučio po odredbama zakona kojeg nije mogao primijeniti jer su odredbe čl. 186.b i čl. 325.b ZPP-a stupile na snagu još 1. prosinca 2003. s obzirom da se radi o izmjenama u Noveli ZPP-a iz 2003. godine. Prema tome samo navođenje svih zakonskih izmjena nema za posljedicu primjenu zakona kojeg nije bilo moguće primijeniti niti ostvareni žalbeni razlog bitne povrede postupka.
8. Neosnovano žalitelj navodi da je o tužiteljevom zahtjevu prvostupanjski sud odlučio nepravilnom primjenom odredbe čl. 325.a ZPP-a jer da je trebao odlučiti rješenjem, a ne presudom. Pravilno navodi da iz njegovog zahtjeva proizlazi da je u tužbi istaknuo zahtjev propisan odredbom čl. 186.b. st. 1. ZPP-a, a da se ne radi o zahtjevu propisanom odredbom čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a jer prema tuženiku nema imovinskopravni zahtjev. Odredbom čl. 186.b st. 1. ZPP-a propisane su pretpostavke podnošenja samostalne manifestacijske tužbe. Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbu zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnog odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini da položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza i izjavom potvrdi točnost tih podataka. Prema žalbenim navodima, sadržaju obrazloženja i podacima u spisu parnične stranke ne nalaze se ni u kakvom pravnom odnosu kako to navodi i sam žalitelj niti je njegov imovinskopravni interes upravljen na tuženika, već se radi o njegovom odnosu s trećom osobom – bivšim radnikom za kojeg tvrdi da mu je svojim postupanjem nanio štetu i zbog čega vodi parnični postupak s tom osobom. U takvoj situaciji žalitelj nema niti tvrdi da ima neki drugi zahtjev osim zahtjeva samostalne manifestacijske tužbe koji predstavlja zahtjev koji se tiče glavne stvari. O zahtjevu koji se tiče glavne stvari sud odlučuje presudom. Odredbom čl. 325.a st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a, a dakle o zahtjevu samostalne manifestacijske tužbe i stupnjevite tužbe u kojoj je sadržan uz manifestacijski zahtjev i neodređeni zahtjev za isplatu određenog novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih stvari. U potonjem zahtjevu za isplatu ili predaju tužitelj traži od suda da tuženiku naloži isplatu i prijenos ili nešto treće, a visinu, količinu ili istovjetnost će odrediti tek nakon što tuženik položi račun i preda pregled imovine i obveza ili nakon što bude provedeno vještačenje ili izvedeni drugi dokazi. Prema tome kad sud prihvati zahtjev za polaganje računa iz čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučuje rješenjem prema odredbi čl. 325.a st. 1. ZPP-a. Ako utvrdi da zahtjevi nisu osnovani sud donosi rješenje iz čl. 186.b. st. 4. ZPP-a, a to znači da u slučaju stupnjevite tužbe iz čl. 186. st. 2. i 3. ZPP-a sud nalaže tužitelju postaviti određeni tužbeni zahtjev. Odredbom čl. 186.b st. 4. ZPP-a nije izričito propisano da u situaciji kad postoji samostalni manifestacijski zahtjev sud poziva tužitelja staviti određeni zahtjev jer tužitelj drugi zahtjev nije niti postavio. Njegov zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 1. ZPP-a predstavlja zahtjev koji se tiče glavne stvari o kojem sud odlučuje presudom kako to proizlazi iz odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a. Zbog toga žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 325.a ZPP-a kad je o njegovom samostalnom manifestacijskom zahtjevu odlučio presudom, a ne rješenjem.
9. Pravilno žalitelj navodi da je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio nepravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 107/15; dalje: OT) iako je pravilno odlučio da je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i pravilno navodeći o kojim se troškovima radi. S obzirom na vrijednost predmeta u iznosu od 10.000,00 kn nagrada za pojedine troškove prema Tbr. 7/1 OT iznosi 750,00 kn, a ne 1.000,00 kn kako je to obračunao prvostupanjski sud. Osim toga troškove podneska od 13. prosinca 2019. bilo je potrebno obračunati prema Tbr. 8/3 odnosno 187,50 kn, a ne prema Tbr 8/1 OT u iznosu od 1.000,00 kn. Troškove pristupa na tri ročišta, sastav odgovora na tužbu potrebno je utvrditi u iznosu od 937,50 kn za svaku radnju s uračunatim PDV-om i za sastav navedenog podneska od 13. prosinca 2019. u iznosu od 234,57 kn ili sveukupno 3.984,57 kn. Odluku o troškovima postupka stoga je trebalo potvrditi u dosuđujućem dijelu u iznosu od 3.984,57 kn, a preinačiti i odbiti zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.265.43 kn.
10. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi i prema odredbi čl. 363. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić
