REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 71/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M. zbog kaznenog djela iz članka 264. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 8. travnja 2021. broj K-582/16-30 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 9. veljače 2022. broj Kž-263/2021-6, u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 8. travnja 2021. broj K-582/16-30 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 9. veljače 2022. broj Kž-263/2021-6 osuđen je S. M. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – nedozvoljenom trgovinom, iz članka 264. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi, iz članka 314. stavka 1. KZ711., kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, iz članka 235. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, iz članka 226. KZ/11. Za navedena kaznena djela utvrđene su mu slijedeće kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 264. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) mjeseca i za kazneno djelo iz članka 226. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega je
III Kr 71/2022-3
isti, uz primjenu članka 44. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Osuđeni S. M. je putem braniteljice, odvjetnice S. D. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede prava optuženika na obranu na raspravi, koja povreda je utjecala na presudu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet radi povrede prava obrane vrati na prvostupanjski postupak“.
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 9. svibnja 2022. broj Ksm-DO-87/2022-2 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se podnose zbog povrede prava optuženika na obranu na raspravi, a koja je onda utjecala na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), podnositelj zahtjeva ističe kako je „prepoznavanje“, kao institut kaznenog procesnog prava, bilo obavljeno na temelju fotografije iz policijskog registra, u čemu su sudjelovali policijski službenici Policijske uprave s.-m., koji su ujedno i osobe koje su oštećene počinjenim kaznenim djelom, a što je, po njegovom mišljenju, protivno odredbi članka 301. ZKP/08. Isto tako smatra da su temeljem zakonskih odredbi policijski službenici, koji su istovremeno bili i žrtve kaznenog djela, trebali biti izuzeti iz obavljanja policijskih izvida, a kako to nije učinjeno zbog toga je u prvostupanjskom postupku „povrijeđen kazneni procesni zakon na štetu osuđenika, a ta je povreda također utjecala na presudu“. Na koncu ističe se kako je prvostupanjski sud, kada je odlučivao o dokaznim prijedlozima obrane, neosnovano odbio dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja s obzirom da se jedino na taj način moglo utvrditi vremensko razdoblje u kojem je automobilom bilo moguće prevaliti udaljenost između S. i V. G. i na taj način provjeriti „alibi“ optuženika.
6.1. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je u prvostupanjskom postupku povrijeđen kazneni procesni zakon na štetu osuđenika iz razloga što je „prepoznavanje“ osobe obavljeno suprotno odredbi članka 301. ZKP/08. Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u ovom kaznenom predmetu tijekom prethodnog postupka provedeno kriminalističko istraživanje u kojem su policijski službenici provodili izvide radi otkrivanja počinitelja predmetnih kaznenih djela i prikupljanja podataka o tim djelima i počinitelju, sukladno članku 3. stavku 1. točkama 3. i 4. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09., 92/14. i 70/19.) te su istovremeno, radi prikupljanja podataka i utvrđivanja
III Kr 71/2022-3
identiteta osobe, sukladno članku 13. stavku 1. navedenog zakona, vršili uvid u fotografije iz službenog policijskog registra. Dakle, niti u jednom trenutku tijekom ovog kaznenog postupka nije provedena dokazna radnja prepoznavanja osoba u smislu članka 301. ZKP/08., kako to pogrešno tvrdi podnositelj ovog zahtjeva, već su u konkretnom slučaju policijski službenici postupali u okviru svojih zakonskih ovlasti provodeći izvide radi otkrivanja i traganja za počiniteljem ovih kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti. Pri tome treba napomenuti da je potpuno logično i životno da u provođenju tih izvida sudjeluju upravo oni policijski službenici koji su bili neposredni sudionici inkriminiranog događaja, s obzirom da su vidjeli i zapamtili počinitelja ovih kaznenih djela pa bez obzira što su zbog dinamike samog događaja eventualno imali i status žrtve kaznenog djela, to nije razlog za njihovo izuzimanje od poduzimanja izvidnih radnji u cilju otkrivanja identiteta i traganja za počiniteljem predmetnih kaznenih dijela. Stoga, suprotno tvrdnjama osuđenika, uslijed postupanja policijskih službenika na naprijed opisani način nije došlo do povrede „kaznenog procesnog zakona na štetu osuđenika“, a niti su se na taj način „kršila pravila na obranu okrivljenika na raspravi“ odnosno nije počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju se ukazuje u podnesenom zahtjevu.
6.2. Isto tako iz sadržaja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojem osuđenik smatra da mu je „u prvostupanjskom postupku, koji je drugostupanjski sud potvrdio kao zakonit i pravilan, ozbiljno povrijeđeno pravo obrane budući da je na raspravi odbijen njegov dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja“ proizlazi da isti, u suštini, osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, smatrajući da je navedeni dokaz trebalo provesti kako bi se na taj način „provjerio alibi okrivljenika“. Međutim, suprotno ovakvim navodima, podnositelju ovog zahtjeva valja napomenuti kako prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenična utvrđenja koja se odnose na naprijed navedene okolnosti i njihovu ocjenu ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se u protivnom, na taj način, u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, što međutim, nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08., a u kojoj su točno precizirani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
