REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 15/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DEUTSCHE RENTENVERSICHERUNG BAYERN-SUD, Savezna Republika Njemačka, Landshut, Am Alten Viehmarkt 2, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Zadravec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5952/2017-2 od 11. listopada 2017. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1533/2015-24 od 19. srpnja 2017., na sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5952/2017-2 od 11. listopada 2017. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1533/2015-24 od 19. srpnja 2017. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 5952/2017-2 od 11. listopada 2017. potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1533/2015-24 od 19. srpnja 2017. a kojim je tužba u ovom predmetu odbačena, naloženo tužitelju da plati tuženiku parnične troškove u iznosu 1.000,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova u daljnjem iznosu od 1.000,00 kn odbijen.
2. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u ovom sporu, ali i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijano rješenje utemeljeno na pravnom shvaćanju suprotnom shvaćanju revizijskog suda.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je osnovana.
5. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP), pa kako tužitelj revizijom pobija drugostupanjsko rješenje kojim je postupak pravomoćno završen odbacivanjem tužbe, to je revizija dopuštena.
6. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je tužba odbačena zbog toga što nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186 a. st. 1. ZPP, uz obrazloženje da se ročištu za glavnu raspravu tužitelj izjasnio da se prije preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva nije obratio tuženici za mirno rješenje spora (za taj povećani dio tužbenog zahtjeva), a što ima za posljedicu odbacivanje tužbe.
7. Tužitelj je u reviziji postavio pravno pitanje koje glasi:
„- je li osoba koja je prethodno ustala tužbom, u slučaju kada je postupak još u tijeku pred stvarno i mjesno nadležnim sudom, kada preinači tužbu na način da povisuje tužbeni zahtjev, dužna ponovno, u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP, obraćati se sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu ili nije?“
8. Tužitelj smatra da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, a pobijano rješenje je utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Tužitelj se pozvao na odluku revizijskog suda Revr-140/2010 od 9. studenoga 2011.
9. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem se temelji pobijana odluka nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženom u navedenoj odluci, a to je jedan od primjerice navedenih slučajeva (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP) zbog kojeg se može podnijeti revizija zbog pitanja važnog za osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda o navedenom pitanju izraženom i u odluci poslovni broj Revr-140/2010 od 9. studenoga 2011., u obrazloženju koje je navedeno:
„U odnosu na drugo pravno pitanje koje se odnosi na obvezu primjene odredbe čl.186.a ZPP-a i u slučaju kada se tijekom postupka preinačuje i povisuje tužbeni zahtjev za iznos koji nije potraživan u prethodnom zahtjevu za mirno rješenje spora, ovaj sud također prihvaća pravno stajalište nižestupanjskih sudova da u takvom slučaju tužitelj nije dužan podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora. Naime, kada se radi o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva, a samo se radi o drugom razdoblju koji se u kontinuitetu veže na razdoblje za koje je već ranije podnesen zahtjev u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, te ako se tužbeni zahtjev preinačuje i povisuje samo zbog proteklog novog razdoblja tijekom parnice, tada i prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije potrebno podnositi novi zahtjev za mirno rješenje spora temeljem čl. 186.a ZPP-a. U suprotnom to bi značilo da bi tužitelj tijekom parničnog postupka svaki mjesec trebao podnositi novi zahtjev za mirno rješenje spora i nakon toga podnositi novu tužbu, a što je potpuno neprihvatljivo i nesvrsishodno, te zasigurno nije cilj i svrha odredbe čl.186.a ZPP-a." pa se revizija se u cijelosti ukazuje osnovanom te je oba nižestupanjska rješenja valjalo ukinuti.
11. Treba još ukazati da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da tužitelj „sukcesivno pokreće postupke protiv tuženice regresnim parnicama u kojima u pravilu uspijeva sa zahtjevom kad su ispunjene procesne pretpostavke“. Nije jasno od kakvog je to značaja, osim ako bi se radilo o samostalnoj tužbi kojom tužitelj regresno zahtijeva od tuženice da mu plati ono što je on platio po osnovi udovičke rente svom osiguraniku (za 2015.). Međutim, iz obrazloženja proizlazi da je u pitanju preinaka tužbe koja je već bila podnesena, a prije podnošenja koje se tužitelj obratio tuženici radi mirnog rješenja spora. S druge strane, ako je u pitanju preinaka tužbe koju sud ne dopušta, onda je postupak trebao biti nastavljen po tužbi (bez preinake). U ponovljenom postupku ove proturječnosti sud će ukloniti. Upravo činjenica „sukcesivnog“ podnošenja tužbi po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (nakon plaćanja rente svom osiguraniku) ukazuje na to da tuženica ne prihvaća zahtjeve za mirno rješenje spora. To doduše ne isključuje obvezu podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja svake pojedine tužbe, ali bi bilo bez smisla tražiti da se u istoj parnici koja je pokrenuta nakon što zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen, prilikom svakog povećanja tužbenog zahtjeva traži ponovno podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora (razumno je zaključiti da Državno odvjetništvo neće prihvatiti ni taj novi zahtjev koji se odnosi na povišeni dio zahtjeva, ako u parnici koja je u tijeku Republika Hrvatska osporava pravo tužitelja na isplatu).
12. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u pogledu glavnog zahtjeva, nije moguće ispitati niti pravilnost donesene odluke o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi, pa je ukinuta odluka o naknadi troškova postupka.
13.Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb30e-aab47
Kontrolni broj: 01ff2-c269d-938c6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
