REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 377/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Brodogradilišta Viktor Lenac d.d. iz Rijeke, Martinščica b.b. (OIB: 27531244647), kojeg zastupa punomoćnik Milorad Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženika Mirka Rapića iz Trogira, Ante Starčevića kbr. 18 (OIB: 74856995382), trgovca pojedinca tvrtke R.L.E. za popravak i preinaku metalnih brodova Mirko Rapić t.p. iz Drniša, Krš kbr. 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rude, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rude i partneri j.t.d. iz Šibenika, radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja Mirka Rapića iz Trogira, Ante Starčevića kbr. 18 (OIB: 74856995382), trgovca pojedinca tvrtke R.L.E. za popravak i preinaku metalnih brodova Mirko Rapić t.p. iz Drniša, Krš kbr. 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rude, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rude i partneri j.t.d. iz Šibenika, protiv protutuženika Brodogradilišta Viktor Lenac d.d. iz Rijeke, Martinščica b.b. (OIB: 27531244647), kojeg zastupa punomoćnik Milorad Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri j.t.d. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika ujedno i protutužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7878/2012-2 od 23. studenoga 2016. kojom je potvrđena i djelomično u odluci o parničnom trošku preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P- 1165/2007-76 od 4. listopada 2011., dopunjena presudom posl. br. P-1165/2007-86 od 2. ožujka 2012. i ispravljena rješenjem posl. br. P-1165/2007 od 2. ožujka 2012. i rješenjem posl. br. P-1165/07 od 4. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika ujedno i protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

a) u stavku I. izreke, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (dopunjena i ispravljena):

- u točki I. izreke, u odluci kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke poslovni broj Ovrv-2490/07 od 24. srpnja 2007. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 288.254,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 22.716,37 kn od 1. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 19.814,54 kn od 1. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 103.581,76 kn od 28. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 19.775,04 kn od 28. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 102.750,66 kn od 24. lipnja 2007. do isplate i na iznos od 19.616,37 kn od 24. lipnja 2007. do isplate po stopi koja se obračunava za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. od 17% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 6.164,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2007. do isplate, koje se obračunavaju za razdoblje od 24. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- u točki II. izreke, u odluci kojom je platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na 36.300,06 kn od 9. studenoga 2006. do isplate, na 103.661,19 kn od 2. ožujka 2007. do isplate, na 19.790,21 kn od 2. ožujka 2007., na 169.487,43 kn od 30. ožujka 2007., na 103.266,02 kn od 30. ožujka 2007., na 19.714,76 kn od 30. ožujka 2007., na 20,00 kn od 18. travnja 2007., na 21.072,28 kn od 30. travnja 2007. i na 143.342,23 kn od 27. svibnja 2007. do isplate te naloženo tuženiku platiti tužitelju 105.256,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2008. do isplate po propisanim kamatnim stopama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa određene izrekom presude,

- u točki III. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju 996.074,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama na 102.674,52 kn od 28. srpnja 2007. do isplate, na 19.601,84 kn od 28. srpnja 2007. do isplate, na 102.591,73 kn od 24. srpnja 2007. do isplate, na 102.902,06 kn od 21. rujna 2007. do isplate, na 103.004,22 kn od 1. listopada 2007. do isplate, na 102.878,59 kn od 2. studenoga 2007. do isplate, na 20.379,12 kn od 25. studenoga 2007. do isplate, na 217.379,64 kn od 16. siječnja 2008. do isplate, na 127.885,68 kn od 17. travnja 2008. do isplate i na 96.777,48 kn od 8. lipnja 2008. do isplate po kamatnoj stopi od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena,

- u točki IV. izreke, u odluci kojom je odbijen protutužbeni zahtjev na obvezivnje protutuženika isplatiti protututužitelju 2.190.191,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima,

- u točki V. izreke, „u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 514.255,86 kn“,

b) u stavku II. izreke, preinačena je ista prvostupanjska presuda u točki V. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238.226,40 kn tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka od 238.226,40 kn. c) u stavku III. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu od 7.424,40 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude u odluci iz njena stavka I. izreke tuženik ujedno i protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio reviziju iz odredaba čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (tzv. redovnu) - zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i prihvatiti protutužbeni ili „eventualno“ ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.

4. Revizija nije osnovana.

5. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. - 148/2011 pročišćeni tekst, 25/2013, 28/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/2013.) i odredbom čl. 117. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 70/2019.) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno tvrdnjama revidenta (uz ostalo: o “teško ispitivoj presudi”, o presudi koja je “nepotpuna i kontroverzna u obrazloženju”, nerazumljiva, “oskudna u odlučnim činjenicama”, o proturječnim razlozima o odlučnim činjenicama), osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tuženik poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju i opisno revident ukazuje.

7. Navodi kojima revident osporava ili problematizira utvrđenja na kojima su nižestupanjski sudovi temeljili svoje odluke, o pitanju “interpretacije volje stranaka u trenutku sklapanja ugovora”, “namjere stranaka, poglavito u dijelu koje troškove snosi zakupodavac a koje zakupnik”, glede “nužnih i korisnih troškova”, odnosno - o sadržaju njegovog odnosa sa tužiteljem, sve to uz tvrdnje da su u postupku pogrešno vrednovani provedeni dokazi ili nisu niti ocijenjeni, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom i protutužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te pogotovo izraženim pravnim shvaćanjem), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a), revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okvirima revizijskih razloga bitnih povreda koje revident sugerira prihvatiti ostvarenim (pogotovo iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

8. Valja kod toga imati na umu:

8.1. da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog i jedino pravilnog (pa i o pravnim shvaćanjima, o tome što je u postupku dokazano, odnosno što proizlazi iz provedenih dokaza i onih na koje upućuje), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta,

8.2. da je tuženiku ujedno i protutužitelju omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze za svoja shvaćanja i činjenice na koje se poziva i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o ocjeni dokaza - a sve jer u postupku u kojemu je to mogao nije predložio dokaze za to shvaćanje i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju,

8.3. da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, pa tuženik pogrešno smatra da se već i provedenim dokazima nije mogao ocijeniti sadržaj njegovog odnosa s tužiteljem.

8.4. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio ( čl. 356. ZPP-a ).

10. Predmetom spora:

10.1. zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu utužene iznose u ispunjenju obveza preuzetih:

a) Ugovorom o zakupu DOK-a 17 od 30. ožujka 2006. (sklopljenim za razdoblje od 15. travnja 2006. do prodaje DOK-a 17), predmetom kojeg ugovora je tehnički plovni objekt upisan u Ulošku 2T 691 Glavne knjige upisnika pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije Rijeka, reg. bruto tonaže 5167/24, sagrađen za poslove remonta, kojim je ugovorena obveza tuženika na plaćanje zakupnine: njime je, člankom 2., utvrđeno da je zakupac (tuženik) obvezan o vlastitom trošku ishoditi sve potrebne daljnje suglasnosti za rad zakupljenog DOK-a od nadležnih organa, s time da je člankom 4. zakupnina ugovorena u mjesečnim iznosima od po 2.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan izdavanja računa. Tuženik se pored zakupnine (sa iznosom PDV-a) obvezao plaćati i tekuće troškove vezane za korištenje zakupljenog tehničkog plovnog objekta. Istekom ugovora tuženik se obvezao tužitelju vratiti DOK-17 u stanju u kakvom ga je preuzeo,

b) Ugovorom o zakupu zatvorenog poslovnog i radioničkog prostora i zemljišta od 30. ožujka 2006., kojim se tuženik kao zakupac obvezao tužitelju kao zakupodavcu plaćati zakupninu u mjesečnim iznosima od po 1,5 EUR po 1m2 zatvorenog (radioničkog) prostora u ukupnoj površini od 3.539,77 kn (odnosno 5.309,66 EUR-a), te po 0,75 EUR za 1m2 otvorenog prostora u ukupnoj površini od 8.285,27 m2 (odnosno 6.213,95 EUR-a), sa iznosom PDV-a i troškovima vezanim za korištenje zakupljenih nekretnina.

10.2. zahtjev protutužitelja na obvezivanje protutuženika naknaditi mu troškove koje je imao, kako tvrdi, kao nužne i korisne da bi se DOK 17 doveo u stanje funkcionalne sposobnosti (potrebne radi ishođenja dozvole za uporabu navedenog DOK-a 17): troškove investicijskog održavanja.

11. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja u revizijom osporavanom dijelu ocijenio osnovanim te potvrđivanjem prvostupanjske presude (na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a) prihvatio, dok je protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odbio, sve uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz obveznopravnog odnosa sa tuženikom, iz ugovora koje je sklopio sa tuženikom kao zakupcem - prema kojima se tuženik obvezao na isplatu, slijedom kojeg je odnosa tuženik ugovore dužan poštivati i ispuniti - u čemu ga ne može ekskulpirati po njemu postavljeni prigovor vlasništva zakupljenog: obzirom da predmetom suđenja nije vlasničkopravno potraživanje tužitelja već ugovorno (tako da je pitanje vlasništva predmeta ugovorenih zakupa irelevantno za suđenje u ovome sporu),

- da protutužitelj „nije dokazao“ ono što tvrdi i na čemu zahtjev temelji - da je imao troškove vezane za otklanjanje mana koje bi DOK činile nesposobnim za iskorištavanje ili koje bi smanjivale sposobnost njegovog ugovorenog ili uobičajenog iskorištavanja „a koje mane bi postojale u vrijeme predaje DOK-a“ njemu kao zakupoprimatelju, odnosno troškove na naknadu kojih bi imao pravo - kao niti druge troškove za koje bi odgovarao tužitelj (po ugovorima koje je sklopio), tako da nema niti jednu osnovu potraživati utužene iznose pozivom na troškove koje spominje.

12. Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

13. Stoga je reviziju tuženika valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

14. U odnosu na razloge revizije koji se odnose na osporenu odluku te (time) odluku o prijepornim pitanjima i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva“, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge iz osporene drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7878/2012-2 od 23. studenoga 2016. - koje u cijelosti prihvaća.

15. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7878/2012-2 od 23. studenoga 2016.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb30e-91b42

Kontrolni broj: 05983-d280f-7a7a5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.