REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 53 Pn-169/21-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. K. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. P. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica H., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B., dipl. iur., zaposlenici tuženika, temeljem generalne punomoći Su-…, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 02. lipnja 2022. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice T. K., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika M. B., dipl. iur., zaposlenice tuženika, temeljem generalne punomoći Su-…, dana 06. srpnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku S. o. d.d., Podružnica H., R. Z., OIB: … isplatiti tužiteljici Lj. K., Z…, OIB: … iznos od 7.200,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.12.2021. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.622,27 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.07.2022. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva:

a) kojim traži isplatu iznosa od 3.300,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2021. do isplate i

b) kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.200,00 kn tekuće od 15.05.2021. do 28.12.2021.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 26.01.2021. navodi da je dana 21.09.2020. stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu reg. oznake … u Z…, na

križanju Ulice … i S…., a da je za nezgodu odgovoran

G. M. iz mjesta K., koji je vozilom reg. ozn.

…. udario u stražnji dio vozila u kojem se nalazila tužiteljica. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. ... Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u “Sestre milosrdnice” u Zagrebu. Tužiteljica temeljem odredbe čl. 1095. i 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) potražuje u tužbi od tuženika sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 26.000,00 kn. Nadalje, tužiteljica navodi da se u mirnom postupku dana 08. 12. 2020. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime nespornog dijela neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od ukupno 10.000,00 kn. Tužiteljica slijedom navedenog u tužbi potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 16.000,00 kn. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od dana 09. 12. 2020. g. pa do isplate. Stoga, tužiteljica u tužbi prredlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 09. 12. 2020. g. pa do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11.03.2021. priznaje štetni događaj, odgovornost, pasivnu legitimaciju, te činjenicu da je vozilo kojim je upravljao G. M. registarskih oznaka … na dan štetnog događaja bilo osigurano

kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj ...

Tuženik priznaje odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom da tužiteljica istu nije dokazala, a navedeni iznos bitno premašuje vrijednosti izražene u orijentacijskom kriterijima VSRH. Tuženik ističe kako je u mirnom postupku tužiteljici u cijelosti naknadio imovinsku i neimovinsku štetu nastalu u ovom štetnom događaju isplativši joj iznos od 10.000,00 kn. Tuženik smatra da bi pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud trebao voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je gore navedenom isplatom u cijelosti namirio neimovinsku i imovinsku štetu, jer je iz medicinske dokumentacije razvidno da kod tužiteljice ne postoje znakovi instabiliteta vratne kralježnice. Tuženik predlaže da, ukoliko sud usvoji dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja, da naloži tužiteljici dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona u spis, a podredno na uvid vještaku, a sve kako bi vještak medicinske struke mogao jasno i nedvosmisleno razlučiti povrede koje je tužiteljica zadobila u ovom štetnom događaju od onih koje su postojale od ranije. Naime, tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila u dobi od gotovo 60 godina, te je nužna dostava dodatne medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo cjelokupno zdravstveno stanje tužiteljice i opseg neupitnih degenerativnih promjena, te mogućih ozljeđivanja kako prije tako i poslije predmetnog štetnog događaja. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice smatrajući ga paušalno određenim, a s obzirom da iznosi iz tužbenog zahtjeva nisu adekvatni nastalim ozljedama, odnosno neimovinskoj šteti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je u podnesku od 24.01.2022., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu, konačno postavila tužbeni zahtjev, navodeći da na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. I. S. nema primjedbi, te da tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev u skladu s odlukom donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 05.03.2020. i 15. 06. 2020., kojom su povišeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, a sve u skladu s odredbom iz čl. 190. i čl. 191. Zakona o parničnom postupku kao i u skladu s predmetnim mišljenjem vještaka. Tužiteljica u skladu s odredbom iz čl.1100., st. 1 . i 2., kao i čl.1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 20.500,00 kn, te navodi da se u mirnom postupku dana 08. 12. 2020. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime nespornog dijela neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 10.000,00 kn. Obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.500,00 kn. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da se danom završetka liječenja smatra 14.05.2021., to tužiteljica s naslova neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana nakon što je liječenje završeno, odnosno od 15.05.2021. pa do isplate, a sve u skladu s čl.1103. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže se da sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uzme u obzir sve okolnosti slučaja, a posebice činjenice kao što su: dob tužiteljice, težina zadobivenih ozljeda, dužina trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja. Tužiteljica je zbog predmetnog štetnog događaja provodila dugotrajno liječenje, a prilikom čega je pretrpjela niz nelagodnosti u tijeku liječenja: liječnički pregledi, radiološki pregledi tijekom kojih je tužiteljica bila izložena zračenju, a koji osim nelagodnosti imaju štetnog utjecaja na organizam, odnosno zdravlje osobe koja im je podvrgnuta (da se nezgoda nije dogodila ne bi bilo potrebe da se tužiteljica izlaže zračenjima), te korištenje lijekova (unošenje u organizam kemijskih supstanci koje za organizam nisu preporučljive, osim u slučaju bolesti ili ozljeđivanja). Također, sud treba uzeti u obzir i činjenicu da je tužiteljica u razdoblju provođenja liječenja nakon ozljeđivanja, bila u potpunosti spriječena obavljati svoje uobičajene aktivnosti, a što se može pripisati ozljedi ili situaciji koja se razvila kao rezultat samog ozljeđivanja. Ističe se kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, za što joj (prema relevantnoj sudskoj praksi vezanoj za tu problematiku) nije potreban pristanak tuženika. Smanjenje tužbenog zahtjeva u konkretnoj situaciji ima konstitutivan učinak, a isto joj omogućava da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. U protivnom provedeno vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi utvrdio opseg i visinu štete, onda je isto potrebno i samoj tužiteljici. Prema tome, sud je dužan raspravljati i odlučivati o omjeru uspjeha u parnici isključivo prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sve temeljem odredbe čl. 154. ZPP, koji članak je mijenjan temeljem čl. 28. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, dok se temeljem čl. 117. st. 3. ZID ZPP-a navedena izmjena primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužiteljica nadalje ističe da bi sud svakako trebao odbiti tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti. Naime, sud prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka treba voditi računa da je tuženik tijekom postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te je predlagao sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a isto je razvidno iz odgovora na tužbu, kao i svih daljnjih podnesaka i ročišta tuženika. Dakle, tuženik je osporio pravo tužiteljici na naknadu imovinske i neimovinske štete, zbog čega su ustvari i nastali troškovi parničnog postupka, te je tužiteljica jedino vođenjem ovog postupka mogla ostvariti svoje pravo na punu naknadu štete. Potrebno je dakle razlikovati situaciju u kojoj tuženik osporava pravni osnov, a što je slučaj u ovome predmetu, od situacije kada tuženik samo osporava visinu tužbenog zahtjeva, što ovdje nije slučaj. Tuženikov uspjeh u ovoj parnici, dakle, ovisi o tome je li dokazao da ne postoji pravni osnov za dosuđivanje naknade, odnosno da li je dokazao da tužiteljici ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Obzirom na takav stav tuženika, kojim je osporavao pravni osnov, tužiteljica je jedino vođenjem predmetnog postupka mogla ostvariti svoje pravo na naknadu štete. Isto je razvidno iz odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1083/09-2 od 15. 10.2009. i posl. br. Rev 136/06-2 od 28.02.2006., a koje potvrđuju navode tužiteljice o tome da sud treba odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, s obzirom da je isti tijekom postupka osporavao osnov tužbenog zahtjeva. Iz navedenih odluka je razvidno da je sud u svezi parcijalnog uspjeha stranaka u postupku i primjene čl.154. st. 2. ZPP-a zauzeo u svezi tog pitanja pravno shvaćanje još na sjednici građanskog odjela od 6. lipnja 1980. Pravno shvaćanje zauzeto na navedenoj sjednici građanskog odjela odnosi se na to da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće presude:

''Nalaže se tuženiku S. o. d.d. – Podružnica H., Z., OIB: …, platiti tužiteljici Lj. K., Z., OIB: …, iznos od 10.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 15. 05. 2021. god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

4. Tuženik na ročištu od 02.06.2022., a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i traži naknadu parničnog troška u visini sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a RH, I Postaja prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-15, 34 i 78- 79 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice (list 16 spisa), liječničke potvrde od 15.09.2021., 05.10.2021. i 06.04.2022. (list 40, 46 i 92 spisa) i u ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 47-67 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. S., spec. kirurgu od 14.11.2021. (list 73 - 75 spisa). Sud je tužiteljicu saslušao na ročištu od 02.06.2022. (list 94 spisa).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 21.09.2020. - u kojem je ozlijeđena tužiteljica, a isto proizlazi i iz potvrde MUP-a RH, I Postaja prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa) i medicinske dokumentacije tužiteljice (list 7-15, 34 i 78-79 spisa), pa sud na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 4., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 21.09.2020.

8. Uvidom u odštetni zahtjev tužiteljice (list 16 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica zastupana po punomoćniku odvjetniku dana 08.12.2020. uputila tuženiku odštetni zahtjev povodom predmetnog štetnog događaja, a putem e-maila.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio iznos od 10.000,00 kn, s tim da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se isplaćeni odnosi na naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

10. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, pa je sud na ovu okolnost izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-15, 34 i 78-79 spisa), liječničke potvrde od 15.09.2021., 05.10.2021. i 06.04.2022. (list 40, 46 i 92 spisa) i u ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 47-67 spisa), proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. S., spec. kirurgu od 14.11.2021.

(list 73 - 75 spisa) i saslušao tužiteljicu na ročištu od 02.06.2022. (list 94 spisa).

11. U svom pisanom nalazu i mišljenju od od 14.11.2021. stalni sudski vještak prof. dr. sc. I. S., spec. kirurg (list 73 - 75 spisa) navodi da je tužiteljica je u štetnom događaju od 21.09.2020. god. Zadobila slijedeće ozljede: trzajnu ozljedu vrata i natučenje glave. Ove su dijagnoze utvrđene na dan štetnog događaja. Provela je liječenje imobilizacijom vrata tijekom 3 tjedna i potom fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno. Liječenje je okončano po završetku fizikalne terapije u travnju-svibnju 2021. Završetkom liječenja se smatra 14.05.2021. kad je načinila zadnji pregled fizijatra po završenoj fizikalnoj terapiji. Temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice vještak drži da trzajna ozljeda vrata koju je zadobila u ovom štetnom događaju nije ostavila trajne posljedice. Time nema ni smanjenja njene životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah, te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2-3 dana, srednjeg oko 5-6 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu je imala oko 3 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpjela do 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 3 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Vještak je svom nalazu u mišljenju priložio i dva nalaza tužiteljice koja nisu bila u spisu u vrijeme izrade nalaza i mišljenja i to 2 nalaza fizijatra od 02.04.2021. i 14.05.2021.

12. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. I. S., spec. kirurga, jer je on svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, stručno, savjesno, objektivno, te na temelju brižljivog pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu i na temelju kliničkog pregleda tužiteljice.

13. Sud je saslušao tužiteljicu na ročištu od 02.06.2022. (list 94 spisa), te je njezinom iskazu u cijelosti poklonio vjeru, jer je ona iskazivala jasno, logično i suglasno provedenom medicinskom vještačenju.

14. Sud je uvidom u liječničke potvrde od 15.09.2021., 05.10.2021. i 06.04.2022. (list 40, 46 i 92 spisa) utvrdio da je tužiteljica zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju bila na bolovanju od 22.09.2020. do 31.12.2020.

15. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, a osobito činjenicu da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila slijedeće ozljede – trzajnu ozljedu vrata i natučenje glave, a koje ozljede nisu ostavile trajnih posljedica, ali zbog kojih je tužiteljica trpjela strah i bolove i imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljeda koje je zadobila tužiteljica, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha, o dobi tužiteljice, koja je u vrije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju imala 58 godina (rođena 1962.), pa je zasigurno kao osoba srednje životne dobi teže podnijela ozljeđivanje i liječenje od neke mlađe osobe, a imajući u vidu da se po prirodnom tijeku stvari kod svake osobe sa starenjem javljaju i degenerativne promjene u svim organskim sustavima koje promjene same po sebi otežavaju redovno funkcioniranje svake osobe, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljede, te način liječenja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 9.000,00 kuna. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 7.000,00 kuna. Dakle, primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 16.000,00 kn.

17. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 60 sati. Sud, temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. i čl. 223. a ZPP-a, a jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, te imajući u vidu da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj tuđu pomoć i njegu pružale snaha i kći, besplatno, smatra da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 20,00 kn, a imajući u vidu domicil tužiteljice i raspoloživost radne snage za ovu vrstu poslova. Stoga temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s ovog osnova (s naslova nakade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) iznos od 1.200,00 kn (=60 sati x 20,00 kuna).

18. Dakle, tužiteljici zbog pretrpljene neimovinske štete i pretrpljene imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 17.200,00 kn (=16.000,00 kn + 1.200,00 kn). No, kako je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn na ime nakade neimovinske i imovinske štete (ovo je nesporno), to je sud tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i pretrpljene imovinske štete s naslova tuđe pomoći dosudio daljnji iznos od 7.200,00 kn, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede glavnog zahtjeva tužiteljice, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan i previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 3.300,00 kn (a što predstavlja razliku između konačno postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 10.500,00 kn i dosuđenog iznosa od 7.200,00 kn), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II a).

19. Što se tiče dospijeće obveze tuženika na isplatu tužiteljici, sud je provođenjem medicinskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno dana 14.05.2021., kada je tužiteljica obavila zadnji pregled kod fizijatra po završenoj fizikalnoj terapiji. Stoga, sud je utvrdio da tuženik prije završetka liječenja tužiteljice dana 14.05.2021., odnosno prije primitka nalaza tužiteljičine pretrage kod fizijatra od 14.05.2021. nikako nije mogao znati za postojanje i opseg svoje obveze prema tužiteljici. Kako je tuženik tek dana 29.12.2021. (a što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu na listu 84 spisa) primio nalaz i mišljenje vještaka u ovom predmetu, a u prilogu kojeg nalaza i mišljenja su bila i dva nalaza fizijatra od 02.04.2021. i 14.05.2021., te kako ova dva nalaza ranije nisu bila dostavljena u spis, a niti tuženiku izravno (ovo tužiteljica niti ne tvrdi), s tim da sud ističe da su oba ova nalaza nastala nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu dana 26.01.2021., to je sud utvrdio da je tuženik tek dana 29.12.2021., a kada je primio nalaz tužiteljičine pretrage kod fizijatra od 14.05.2021., mogao utvrditi puni opseg svoje obveze prema tužiteljici. Stoga, sud je tužiteljici, a primjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimoviske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 7.200,00 kn tekuću od 29.12.2021. do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan u tom dijelu odbio dio zahtjeva tužiteljice kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.200,00 kn tekuće od 15.05.2021. do 28.12.2021., odlučivši kao u izreci ove presude u točci II b).

20. Sud je o visini stope zatezne kamate u izreci ove presude u točci I odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima

21. Kako je sud djelomično usvojio konačno postavljeni zahtjev tužiteljice, to sud smatra da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u omjeru od 69 % (a jer je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu iznosa od 10.500,00 kn, a dosuđen joj je iznos od 7.200,00 kn). Stoga, tuženik je tužiteljici, temeljem odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1.- 4. ZPP-a dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, umanjen sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 69 %. Tužiteljici je priznat kao potreban i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 510,00 kn i na ovu presudu u iznosu od 400,00 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, a sve umanjeno sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 69 %. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora odmjerenu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od: troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podneska od 24.01.2022. (Tbr.8/1), te zastupanja na ročištima od dana 13.09.2021. i 02.06.2022. (Tbr. 9/1) sve od po 100 bodova za svaku radnju, te troška sastava podnesaka od 04.02.2021., 24.09.2021. i 07.10.2021. (Tbr. 8/3) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 575 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 10,00 kn, to ukupno iznosi 5.750,00 kn. Uz PDV od 25% u iznosu od 1.437,50 kn, to iznosi 7.187,50 kn. Uz priznati trošak vještačenja i sudskih pristojbi, to ukupno iznosi 9.597,50 kn. Ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 69 % iznosi 6.622,27 kn, te je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužiteljici s naslova naknade parničnog troška ovog postupka, s tim da tužiteljici temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20

- dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I glede naknade parničnog troška tužiteljici.

22. Sud tužiteljici, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a jer iste radnje zastupanja nije smatrao kako potrebne za vođenje ovog postupka, nije dosudio trošak sastava podneska od 29.01.2021., jer istim tužiteljica dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu, a koji dokaz je trebala dostaviti uz tužbu, kao niti za sastav podneska od 23.04.2021., a jer u ovom podnesku tužiteljica u bitnome ponavlja ranije iznesene navode ili navode koje je mogla iznijeti i u podnescima ili na ročištima za koja joj je dosuđena naknada.

23. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka odlučivši kao u izreci ove presude u točci III, a jer bi dosuđivanjem ove naknade tuženiku sud umanjio iznos koji je tužiteljici dosuđen s naslova naknade parničnog troška, a sud je iznos naknade dosuđen tužiteljici već umanjio, sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu.

U Zagrebu, dana 06. srpnja 2022. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

Dna:

1. Pun tužiteljice - uz rješenje - nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 400,00 kn

2. Tuženiku